REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Pr-102/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Renati Vrđuka, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po OD Rački i kolege iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Republika Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave dovršene 13. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi od 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju GĐ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 1.417,29 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na iznose kako slijedi:

- za travanj 2013. na iznos od 976,98 EUR od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- za prosinac 2013. na iznos od 5,68 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 0,19 EUR od 16. veljače 2014.godine do isplate,

- za srpanj 2014. na iznos od 78,42 EUR od 16. kolovoza 2014. godine do ispalte,

- za kolovoz 2014. na iznos od 6,13 EUR od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- za prosinac 2014. na iznos od 33,61 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- za siječanj 2015. na iznos od 5,86 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- za lipanj 2015. na iznos od 11,71 EUR od 16. srpnja 2015. godine do isplate,

- za srpanj 2015. na iznos od 72,82 EUR od 16. kolovoza 2015. do isplate

- za prosinac 2015. na iznos od 28,01 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate,

- za srpanj 2016. na iznos od 61,35 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate,

- za prosinac 2016. na iznos od 40,99 EUR od 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- za siječanj 2017. na iznos od 29,87 EUR od 16. veljače 2018. godine do isplate,

- za lipanj 2017. na iznos od 59,73 EUR od 16. srpnja 2017. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I izreke.

IV Sa iznosom od 5,76 eura tužitelj se odbija kao sa viškom tužbenog zahtjeva.

V Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.869,38 eur uz zateznu kamatu tekuću od 5. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe. Navodi da mu je kroz utuženo razdoblje (razdoblje od 18. listopada 2011. do 2. listopada 2017.) , plaća trebala biti isplaćivana sukladno evidencijama o radnom vremenu i Dnevnim zapovijedima, koja dokumentacija bi se trebala voditi na način da odražava stvarno stanje rada tj. stvarnu satnicu rada na terenu ali, tužiteljeva postrojba dokumentaciju nije vodila na ispravan način, u istoj nisu razgraničavani sati rada na terenu, pa nije vidljivo je li tužitelj radio noću, subotama, nedjeljama, državnim blagdanima, praznicima ili prekovremeno jer je iz evidencija rada vidljivo jedino da je tužitelj i kada je bio na terenu, radio samo redovno radno vrijeme t. od 8,00 do 16,00 sati, a što ne odgovara stvarnom stanju.

Također tužitelj navodi da mu tužena nije na pravilan način obračunavala naknadu plaće za godišnji odmor nego mu je isplaćivana znatno manja naknada od one koja bi mu pripadala, a prema važećim zakonskim i podzakonskim aktima koji su kroz utuženo razdoblje regulirali predmetnu materiju.

1.1.Navodi da je 18.listopada 2016. podnio zahtjev za mirno rješenje spora ODO u Karlovcu, a kako to propisuje čl. 186a Zakona o parničnom postupku, o kojem je donijeta negativna odluka.

1.2. U tužbenom zahtjevu sadržanom u tužbi tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će tuženoj naložiti da mu za utuženo razdoblje isplati neisplaćenu plaću i dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima kao za sav ostali rad na terenu neutvrđeni bruto iznos uz pripadajuću zz kamatu, a prema podacima koji će biti pribavljeni od tužene te naknadu plaće za godišnji odmor također prema podacima koji će biti vidljivi iz akata koje će dostaviti tužena.

1.3.U podnesku od 12. ožujka 2026., a nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj potražuje samo naknadu plaće za godišnji odmor kroz pojedine mjesece utuženog razdoblja time da

tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženoj da mu isplati:

- na ime razlike naknade za godišnji odmor za razdoblje od 18. listopada 2011. do 2. listopada 2017. iznos od 1.423,05 eura bruto uz zz kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

1.4. Tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da potražuje, ukoliko sud ocijeni neosnovanim primarni tužbeni zahtjev, da se tuženoj naloži da tužitelju isplati:

- na ime razlike naknade za godišnji odmor za razdoblje od 18. listopada 2011. do 2. listopada 2017. iznos od 446,07 eura uz zz kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

1.5. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu , u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tužena prvenstveno ističe prigovor zastare za sva tužiteljeva potraživanja dospjela prije 2. srpnja 2012. jer je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio 18. listopada 2016. te je 2. listopada 2017. podnio tužbu, pa kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina to je tužiteljev zahtjev djelomično zastario

2.2. Nadalje, tužena obrazlaže da je u utuženom razdoblju potrebno razlikovati dva perioda.

U razdoblju od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. godine bila je u primjeni Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće(NN 118/09). Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Vezano uz drugo razdoblje tuženik ističe da je 26. lipnja 2013. godine stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama RH (NN 73/13 i 75/15) kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136). Prema čl. 239. st 1. tog zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjet e vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Prema čl. 139 st. 6. istog zakona propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada, iznos dodataka kao i deficitarna zanimanja i struke. U pogledu radnog vremena čl. 153. istog zakona propisano je da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Važno je napomenuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Temeljem navedenih odredbi zakona doneseni su i podzakonski propisi i to Odluka o raspodjeli radnog vremena NN 66/14, 23/15 i 84/15 i ranije navedeni pravilnik, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. Točkom IV Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl. nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću. Budući da navedena Odluka i Pravilnik iz 2014. imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu to tužitelja ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr.

Što se tiče naknade plaće za godišnji odmor, uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika NN 140/02 i NN 68/18, kojim je čl. 4. propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. je propisano da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, da je čl. 2. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14) koji je stupio na snagu 1. svibnja 2014. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Budući djelatnici u spornom razdoblju nisu radili prekovremeno ne pripada im pravo na isplatu naknade plaće sukladno čl. 4. st. 3. citiranog pravilnika.

3. O prigovoru zastare

3.1. U postupku je prvenstveno valjalo odlučiti o istaknutom prigovoru zastare po tuženoj, a u kojem tužena obrazlaže da su s obzirom na petogodišnji zastarni rok u zastari sva potraživanja tužitelja dospjela prije 2. srpnja 2012. jer je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio 18. listopada 2016. te je 2. listopada 2017. podnio tužbu.

3.2. Prema čl. 186a Zakona o parničnom postupku, podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora protiv Republike Hrvatske dolazi do zastoja zastare.

Tijekom zastoja zastara ne teče, ali se proteklo vrijeme prije zastoja uračunava u zastarni rok.

Zastoj može trajati najdulje tri mjeseca, sukladno roku u kojem nadležno državno odvjetništvo treba odgovoriti na zahtjev.

Nakon isteka tog roka, zastara nastavlja teći dalje, i to od onog stadija u kojem je bila u trenutku podnošenja zahtjeva.

Ako se uzme u obzir samo dan podnošenja tužbe ( 2. listopad 2017.) u zastari bi bila sva potraživanja tužitelja dospjela do 2. listopada 2012. Međutim, kako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 18. listopada 2016. došlo je do zastoja zastare na vrijeme od tri mjeseca, a što znači da je prigovor zastare istaknut po tuženoj osnovan tj. da su u zastari potraživanja tužitelja dospjela do 2. srpnja 2012. te se do tog datuma potraživanje tužitelja odbija jer je u zastari.

Kada se ima u vidu da je prvo potraživanje tužitelja dospjelo 15. studenog 2011. (potraživanje za listopad 2011.) to se cijeni da se radi o zastarjelom potraživanju.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokazni postupak tijekom kojega je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju o radu tužitelja, a koja se nalazi u spisu, pročitao podneske stranaka kao i specificirani tužbeni zahtjev te nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka.

5.Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u zajedništvu, sud cijeni da je prvotni tužbeni zahtjev kako je konačno postavljen po tužitelju djelomično osnovan i to za iznos od ukupno 174,89 eura na ime isplate plaće po osnovi prekovremenog rada za svibanj 2014., u cijelosti osnovan na ime potraživanja naknade plaće za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 243,63 eura uz zz kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

5.1. Valja istaknuti da je, konačno postavljajući tužbeni zahtjev, a nakon izvođenja dokaza knjig. vještačenjem, tužitelj u prvotnom zahtjevu potraživao iznos od ukupno iznos od 1.423,05 eura na ime naknade plaće za god. odmor.

5.2. Postavlja i eventualno kumulirani zahtjev na način da potražuje iznos od ukupno 446,07 eura na ime naknade plaće za godišnji odmor.

5.3. Dakle, eventualno kumulirani zahtjev, koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, što se visine tiče sadržan je u primarnom zahtjevu.

5.4. Sukladno članku 188. Zakona o parničnom postupku, tužitelj može postaviti više tužbenih zahtjeva u eventualnoj kumulaciji za slučaj da sud ne usvoji prethodno istaknuti zahtjev.

5.5.U konkretnom slučaju eventualno kumulirani zahtjev postavljen je u nižem iznosu za slučaj djelomičnog ili potpunog neuspjeha primarnog tužbenog zahtjeva. Kako je sud djelomičnim usvajanjem primarnog tužbenog zahtjeva tužitelju dosudio iznos koji odgovara visini eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, isti je u cijelosti sadržajno obuhvaćen odlukom o primarnom tužbenom zahtjevu, slijedom čega sud o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu nije donosio posebnu odluku. Takvo shvaćanje proizlazi i iz ustaljene sudske prakse prema kojoj sud nije dužan posebno odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu ako je isti u cijelosti konzumiran odlukom o ranije postavljenom zahtjevu.

6. Što se tiče materijalnih dokaza koji su dostavljeni u spis, tužena je dostavila dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od kolovoza 2011. do listopada 2015., naloge za korištenje slobodnih dana za razdoblje od studenog 2015. nadalje, knjigovodstvenu karticu naknada za rad na terenu za razdoblje od 1. rujna 2011. do 30. listopada 2016., obračun plaće tužitelja (obračunske liste -kartica djelatnika) za razdoblje od rujna 2011. do listopada 2016., obračun plaće tužitelja (obračunske liste - kartica djelatnika) za srpanj i kolovoz 2011. i od studenog 2016. do listopada 2017. , a radi se o materijalnim dokazima koji su bili potrebni za izradu nalaza i mišljenja po knjigovodstvenom vještaku.

7. Nalaz i mišljenje knjig. vještaka od 23. veljače 2026.

7.1. Iako je vještak, a prema danom zadatku, izvršio izračun plaće za prekovremeni rad tužitelja, kako tužitelj u konačnici potražuje samo naknadu plaće za godišnji odmor, to taj dio nalaza sud nije posebno obrazlagao niti ocjenjivao, a jednako tako ni prigovore tužene koji se odnose upravo na taj dio obračuna sačinjenog po vještaku.

7.2 Vještak je obračun sačinio u četiri varijante:

a.) varijanta prva – prekovremeni rad ne umanjuje za slobodne dane, a u izračun naknade plaće za godišnji odmor nije uzet u obzir oporezivi inozemni terenski dodatak Prema ovoj varijanti tužena je dužna tužitelju na ime godišnjeg odmora iznos od 589,70 eura time da je u 1/12, 4/13, 8/13 i 9/13 na ime razlike naknade plaće za god. Odmor isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak

b) varijanta druga- prekovremeni rad na terenu umanjen je za korištene slobodne dane, a u izračun naknade za godišnji odmor nije uzet u obzir oporezivi inozemni terenski dodatak.

Prema ovoj varijanti dug tužene prema tužitelju iznosi 446,07 eura, a u 1/12, 4/13, 8/13, 9/13 tužena je tužitelju na ime razlike naknade plaće za god. Odmor isplatila veći iznos od one koju je utvrdio vještak.

c) varijanta treća- prekovremeni rad na terenu nije umanjen za slobodne dane, a u izračun naknade plaće za god. Odmor u obzir je uzet oporezivi inozemni terenski dodatak.

U ovoj varijanti dug tužene prema tužitelju po osnovi naknade plaće za god. Odmor iznosi 1.566,68 eura time da je u 1/12, 8/13 i 9/13 tužena tužitelju na ime naknade za god. Odmor isplatila veći iznos naknade od one koju utvrđuje vještak

d) varijanta četvrta- prekovremeni rad na terenu umanjen je za slobodne dane, a u izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor u obzir je uzet oporezivi inozemni terenski dodatak.

U ovoj varijanti dug tužene prema tužitelju po osnovi naknade plaće za god. Odmor iznosi 1.423,05 eura time da je u 1/12, 8/13 i 9/13 tužena tužitelju na ime razlike naknade plaće za god. odmor isplatila veći iznos od onoga kojega je utvrdio vještak.

8.Tužitelj prihvaća prvenstveno varijantu 4 nalaza vještaka (prekovremeni rad na terenu umanjen je za slobodne dane, u izračun naknade za god. Odmor uzet je u obzir oporezivi inozemni terenski dodatak) te prvotni tužbeni zahtjev postavlja na iznos od 1.423,05 eura na ime naknade za godišnji odmor.

Ukoliko bi sud ocijenio prvotni tužbeni zahtjev neosnovanim, tužitelj postavlja eventualno kumulirani zahtjev u skladu s varijantom 2 nalaza (prekovremeni rad na terenu umanjen za slobodne dane, u izračun naknade za god. Odmor nije uzet u obzir oporezivi inozemni terenski dodatak) te potražuje na ime naknade za godišnji odmor iznos od 446,07 eura.

9. Kako je naprijed obrazloženo, prigovori tužene na varijante obračuna koje se odnose na prekovremeni rad tužitelja na terenima sud nije ocjenjivao jer u konačnici tužitelj traži samo isplatu naknade plaće za god. odmor, a u tome dijelu tužena nije isticala progovore.

10. Prije ocjene izvedenih dokaza, u postupku je valjalo utvrditi ima li tužitelj, prema specijalnim propisima kojima se uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba, pravo na traženu isplatu.

10.1. Utuženi period za isplatu naknade plaće za godišnji odmor je je od listopada 2011., a zadnje potraživanje je za lipanj 2017.

10.2. Do 7. kolovoza 2014. na snazi je bio Pravilnik o izmjenama o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenju godišnjeg odmora (Narodne novine broj 68/11) koji je u čl. 2. regulirao da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

10.3. Na snazi je bila i odredba čl.14.Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, NN 104/13) koji predmetnu materiju regulira jednako kao i navedeni Pravilnik (NN 68/11) jer u st. 2 propisuje da državnom službeniku ili namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

10.4. U istom razdoblju na snazi je bio i članak 60.st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR) kojim je propisano kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.5 .Dakle, u razdoblju do 7. svibnja 2014. navedeni i opći i specijalni propisi istovjetno reguliraju pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora - pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

10.6. Sporno je u osnovi razdoblje nakon 7. svibnja 2014.

10.7. Za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. nadalje (do 1.6.2016.) na snazi je opći propis i to Zakon o radu (NN 93/14) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. koji u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.8. Dana 8. svibnja 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 54/14), dalje:

Pravilnik/2014., koji u čl.4.st.2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a st.3.istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

10.9. Odluke o rasporedu radnog vremena koje se u razdoblju od 8. svibnja 2014. primjenjuju su:

-Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika-NN 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke-NN 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012.,

- Odluka o rasporedu radnog vremena –NN 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.,

-zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – NN 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.

- Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – NN 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.,

10.10. Inače specijalni podzakonski akti koji su na snazi nakon 7. svibnja 2014. doneseni su na temelju specijalnog propisa tj. Zakona o službi u oružanim snagama i to: Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), i Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN73/13) koji je stupio na snagu dana 26.lipnja 2013.

10.11. Dakle proizlazi:

-da od 8. svibnja 2014. do 7.4.2018. (pa tako i za lipanj 2017.-zadnji utuženi mjesec po osnovi god. odmora) navedeni specijalni podzakonski propisi doneseni na temelju specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama (NN 73/13) drukčije reguliraju pravo na naknadu plaće od općeg propisa tj. Zakon o radu, jer navedeni specijalni propis tj. Pravilnik/2014 propisuje naknadu plaće za godišnji odmor djelatnoj vojnoj osobi kao da je radila u redovnom radnom vremenu,

-od 7.4.2018. temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH (NN 30/18) ponovno naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

10.12. Dana 7.kolovoza 2014.stupio je na snagu Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) kojim je u članku 9.stavak 3.istovjetno propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

10.13. Međutim, prema stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju, za razdoblje nakon 8.svibnja 2014., ne bi u obzir došla primjena navedene odredbe o povoljnijem pravu koja bi omogućila primjenu općeg propisa – Zakona o radu.

10.14. Naime, s obzirom da su tužitelji djelatne vojne osobe, to bi se na njegov radno pravni status prvenstveno primjenjivale odredbe specijalnog propisa, odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), a njegovom odredbom čl.14. je određeno da o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega se primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

10.15. Odredbom čl.219.Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13) propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) kojima se uređuje to područje. Također je u odredbi čl.218.st.2. ZSOS/13 propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

10.16. Dakle u utuženom periodu od 8. svibnja 2014. (pa do 7.4.2018. kada je temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH -NN 30/18- ponovno regulirano da naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca) na snazi je, kao što je rečeno, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika (NN 54/14) kojom je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Sukladno st. 3. tog članka navedenog Pravilnika, redovno radno vrijeme smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom o rasporedu radnog vremena (NN 66/14), a kojom je određeno da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme, u trajanju od 40 sati, redovno raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka u trajanju od 8 do 16 sati.

10.17. Nadalje prema Odluci o rasporedu radnog vremena NN 66/14, djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke na plaću (dodaci za vojnu službu) za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično.

10.18. Prema čl. 136. ZSOSRH/13 (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19) plaću djelatne vojne čini osnovna plaća i dodaci na plaću.

10.19. Po stajalištu ovoga suda u izračun naknade za god. Odmor uključuje se iznos inozemnog terenskog dodatka na koji su plaćeni dužni porezi i doprinosi, jer kao što je naprijed obrazloženo u obračun naknade plaće za godišnji odmor uzimaju u obzir oni dodaci pa tako i terenski dodatak, na koji su plaćeni porezi i doprinosi, tj. onaj dio iznad neoporezivog dijela, jer se taj dio u skladu s poreznim propisima (Čl. 14. i čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak NN 177/04, 73/08, 80/10, 22/11, 144/12, 120/13, 148/13, 83/14, 143/14, odnosno čl. 21. i čl. 24. st.2. Zakona o porezu na dohodak NN 115/16 i dr.), smatra plaćom, odnosno naknadom za izvršeni rad.

10.20. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, tj. u skladu s navedenim Pravilnicima, a u razdoblju od 8.svibnja 2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 54/14).

10.21. Naime, primjena odredbe o najpovoljnijem pravu za radnika iz odredbi Zakona o radu dolazi u obzir "samo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, ali to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu."(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 1795/2012-2 od 25.veljače 2014, Revr 1902/2012-2 od 4.lipnja 2014.

10.22. Dakle, u konkretnom slučaju, je drugim zakonom, Zakonom o službi u oružanim snagama i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima, drugačije određeno pa treba primijeniti specijalni propis u odnosu na cjelokupno utuženo razdoblje.

10.23. Međutim, iako prema specijalnim propisima u utuženom periodu nakon 7. svibnja 2014. pa do 1.6.2016, djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu svejedno plaća, pa tako i naknada plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, isplaćuje radniku za obavljeni rad jer ZSOSRH/13 (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19) jasno i izričito propisuje da plaću djelatne vojne čini osnovna plaća i dodaci na plaću (čl. 136. st.2.), i prema Odluci o rasporedu radnog vremena NN 66/14, prema kojoj djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično.

10.24. Dakle, po stajalištu ovoga suda od 8. svibnja 2014. pa do zadnjeg potraživanja tužitelja tužitelju se u tromjesečnu prosječnu plaću za izračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora uračunavaju i primanja s osnova dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, dodatka rada na terenu, u stražarskoj službi i dežurstvu, minuli rad.

10.25. Dakle, potraživanje tužitelja po osnovi naknade plaće za god. Odmor u iznosu od ukupno 1.417,29 eura (tužitelj se odbija za iznos od 5,76 eura što je potraživanje za listopad 2011. koje je dospjelo 15. studenog 2011., a koji iznos sud cijeni potraživanjem koje je u zastari) sud nalazi osnovanim te mu u tom iznosu udovoljava.

11. Sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

11.1.Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

11.2.S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

12. O troškovima postupka

12.1. Temeljem čl. 154 ZPP, a s obzirom je tužitelj u pretežitom dijelu uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, istome pripada pravo na naknadu parničnog troška.

12.2. Trošak tužitelja sastoji se od sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 200,00 eura, tužbe od 200,00 eura, podneska od 12. ožujka 2026. od 200,00 eura, zastupanja na ročištima 17. studenog 2025. od 50,00 eura, 20. studenog 2025. od 100,00 eura, 13. svibnja 2025. od 200,00 eura te zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 eura što je ukupno 1.050,00 eura uvećano za PDV od 262,50 eura i trošak vještačenja od 556,88 eura tako da je ukupni parnični trošak tužitelja iznos od 1.869,38 eura, a platež se nalaže tuženoj

13. Slijedom iznesenoga presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 8. lipnja 2026.

Sudac: Renata Vrđuka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege, Sl. Brod

2. ODO u Klc. GUO na P-DO-929/2017