Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr -105/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, OIB 41317489366, Osijek, Ulica Cara Hadrijana 7, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troška izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-1305/2025-2 od 14. travnja 2026. i 14. svibnja 2026., 5. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja od 20. travnja 2026., preinačuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1305/2025-2 od 14. travnja 2026. i rješava:

Nalaže se ovršeniku, u roku osam dana, naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu od 109,38 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II Odbija se žalba ovrhovoditelja od 15. svibnja 2026. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama broj Ovr-1305/2025-7 od 14. svibnja 2026. III Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbe od 20. travnja 2026. u iznosu od 31,25 Eur, dok se zahtjev za daljnjih 43,75 Eur odbija kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe od 15. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-1305/2025-2 od 14. travnja 2026. odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izvansudske ovrhe podnesen 19. studenog 2025.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-1305/2025-7 od 14. svibnja 2026. odbijen je prigovor ovrhovoditelja protiv rješenja za plaćanje pristojbe broj Ovr - 1305/2025-7 od 11. svibnja 2026.

2. Ovrhovoditelj žalbom od 20. travnja 2026., pobija rješenje kojim je odbijen zahtjev za naknadu troška izvansudske ovrhe zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), koji se Zakon u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbama čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).

2.1. Ovrhovoditelj žalbom od 15. svibnja 2026. pobija rješenje kojim je odbijen njegov prigovor na rješenje o pristojb i predlažući ukinuti ga i donijeti novo na Zakonu utemeljeno rješenje.

3. Na žalbu protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izvansudske ovrhe nije odgovoreno.

4. Žalba protiv rješenja kojim je odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izvansudske ovrhe je osnovana, dok žalba protiv rješenja kojim je odbijen prigovor na rješenje o pristojbi nije osnovana.

U odnosu na žalbu protiv rješenja kojim je odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izvansudske ovrhe:

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, te navode žalbe, ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, koju tuženik ističe, budući je rješenje jasno, razumljivo, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Iz prvostupanjskog rješenja i stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj 19. studenog 2025. podnio zahtjev za naknadu daljnjeg troška ovrhe u ukupnom iznosu od 109,38 EUR sa zateznim kamatama. U prijedlogu navodi kako je pravomoćnim i ovršnim rješenjem prvostupanjskog suda od 26. rujna 2025. ovršeniku naloženo naknaditi ovrhovoditelju trošak provedbe izvansudske ovrhe od 109,38 Eur, po kojem ovršenik nije postupio, odnosno trošak nije namirio u određenom mu roku od osam dana. Stoga je ovrhovoditelj zatražio od suda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja od 26. rujna 2025. te ga uputio Financijskoj agenciji (dalje: FINA) radi naplate. U ovom postupku traži naknadu troška zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 31,25 Eur ( T.br. 11. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa); naknadu od 62,50 Eur za sastav zahtjeva za pribavljanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (T.br. 36. st. 2. Tarife) te naknadu od 15,63 Eur za sastav zahtjeva (T.br. 11. toč. 10. Tarife), sveukupno 109,38 Eur sa zateznim kamatama.

6.1. Prijedlogu je priložio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine od 5. studenog 2025., zahtjev upućen Općinskom sudu u Sesvetama od 2. listopada 2025. radi izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje broj Ovr-938/2025, te rješenje broj Ovr-938/2025-3 od 26. rujna 2025. kojim je ovršeniku Đ ĐI, naloženo, u roku 8 dana, naknaditi ovrhovoditelju 109,38 Eur troška postupka.

7. Prvostupanjski je sud zahtjev odbio, obrazlažući da se radi o zahtjevu za naknadu troška iste naravi kao radnja za koju mu je rješenjem o trošku od 26. rujna 2025. već trošak priznat, te smatrajući kako bi prihvaćanjem zahtjeva potom i prisilnom naplatom putem FINA-e (jer ovršenik ne želi ili ne može podmiriti dug), ovrhovoditelj mogao ponovno zahtijevati naknadu troška dostavljanja FINA-i i tako ciklički unedogled. Prvostupanjski je sud shvaćanja kako bi takvo postupanje, kao ''zatvoreni krug naplate'', predstavljalo povredu temeljnih načela europskog prava i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje: Konvencija), povredu načela razmjernosti prema kojem mjere moraju biti prikladne postizanju legitimnog cilja i proporcionalne u užem smislu, radi čega teret ne smije biti pretjeran u odnosu na cilj, dok kontinuirano akumuliranje troškova krši to načelo jer konačni teret postaje neproporcionalan osnovnoj tražbini. Navedeno kako je protivno i načelu dostojanstva ovršenika iz čl. 6. OZ, prema kojem će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika te da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, koje je načelo usko povezano s čl. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koji propisuje da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo i mora se poštovati i štititi. Također i da takav zatvoreni krug naplate može dovesti do ekonomskog uništavanja ovršenika, stvara psihološki pritisak nerazmjeran osnovnom dugu i onemogućava ekonomsku rehabilitaciju ovršenika, što sve skupa predstavlja grubu povredu ljudskog dostojanstva, a provedba ovrhe bi za ovršenika postala sve nepovoljnija, radi čega takvo postupanje predstavlja zlouporabu prava zabranjenu čl. 17. st. 1. Konvencije, te je protivno čl. 20. Povelje EU.

7.1. Prvostupanjski sud nadalje obrazlaže, kako je ovrhovoditeljevo pravo na naknadu troška izvansudske ovrhe (priznato mu rješenjem od 26. rujna 2025.) ograničeno i ne može se odnositi na trošak ponavljajuće izvansudske ovrhe radi naplate uvijek iznova nastajućeg troška dostave osnove za plaćanje FINA -i što da proizlazi iz čl. 1. Protokola 1. Konvencije koji štiti pravo vlasništva ali omogućava ograničenja kad su propisana zakonom, u javnom interesu i proporcionalna. Poziva se na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetnima Mendeš protiv Hrvatske broj 13308/2019 od 3. rujna 2024. te Klauz protiv Hrvatske broj 28963/2010 od 18. srpnja 2013., dodajući i kako su pravni sustavi EU dužni uspostaviti mehanizme koji osiguravaju da ovršni postupci ostanu instrument pravde a ne sredstva ekonomskog uništavanja.

8. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

9. Ovrhovoditelj u ovom postupku traži naknadu troškova koji su mu nastali u postupku izravne naplate tražbine s osnove troška dosuđenog rješenjem od 26. rujna 2025. koji mu trošak ovršenik nije dobrovoljno namirio, u svrhu čega su nastali novi troškovi u iznosu od 109,38 Eur, koji su specificirani pod točkom 6. ovog rješenja.

10. Stoga se, u konkretnom slučaju, poduzimanje radnji ovrhovoditelja radi prisilnog namirenja svoje tražbine, troškova postupka priznatih rješenjem od 26. rujna 2025., ne može tumačiti kao zlouporaba procesnih prava ovrhovoditelja protivno načelu zaštite dostojanstva ovršenika, već korištenje svojim pravom na ostvarenje tražbine, koju ovršenik nije podmirio. Naime, ovršenik, kao dužnik, bio je obvezan u roku osam dana od primitka rješenja od 26. rujna 2025. podmiriti 109,38 Eur troška određenog tim rješenjem, što nije učinio, pa je to rezultiralo podnošenjem, od strane ovrhovoditelja, zahtjeva za izravnu naplatu u kojem su postupku nastali troškovi o kojima je odlučivano prvostupanjskim rješenjem.

11. Stoga, kako je prvostupanjski sud, pogrešnom primjenom odredaba čl. 14. st. 4. OZ, odbio zahtjev, to je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ, žalba ovrhovoditelja uvažena, a rješenje prvostupanjskog suda preinačeno na način da je zahtjev za naknadu troška prihvaćen.

U odnosu na rješenje kojim je odbijen prigovor na rješenje o pristojbi: 12. Kako je ranije navedeno, ovrhovoditelj je u ovom predmetu podnio prijedlog radi naknade troška izvansudske ovrhe, koji je odbijen rješenjem broj Ovr-1305/2025- 2 od 14. travnja 2026., protiv kojeg je rješenja izjavio žalbu (povodom koje je odlučeno točkom I ovog rješenja), nakon čega mu je rješenjem broj Ovr-1305/2025-5 od 11. svibnja 2026. naloženo platiti sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 26,54 Eur.

12.1. Na rješenje o pristojbi ovrhovoditelj je izjavio prigovor koji je odbijen rješenjem broj Ovr-1305/2025-7 od 14. svibnja 2026. uz obrazloženje da njegova žalba podliježe obvezi plaćanja pristojbe sukladno odredbama T.br. 3. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojba (Narodne novine, broj: 37/23).

13. Odredbama T.br. 3. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojba propisano je da se za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po T.br. 2 ili ako se pobija rješenje o troškovima postupka, slijedom kojih je odredaba pravilno ovrhovoditelju naloženo plaćanje pristojbe za žalbu protiv rješenja o troškovima postupka, a time je pravilno i pobijanim rješenjem odbijen prigovor protiv rješenja broj Ovr-1305/2025-7 od 14. svibnja 2026. kojim mu je naloženo plaćanje pristojbe za žalbu, radi čega je temeljem odredaba čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl 21. st. 1. OZ, žalba odbijena a prvostupanjsko rješenje potvrđeno kao pod točkom II izreke.

14. Temeljem odredaba čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovršeniku je naloženo naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbe od 20. travnja 2026. u iznosu od 31,25 Eur (vps 109,38 Eur, T.br. 10. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj 138/23), a zahtjev za daljnjih 43,75 Eur odbijen je kao neosnovan, kao pod točkom III izreke, dok je zahtjev za naknadu troška žalbe od 15. svibnja 2026. odbijen, kao pod točkom IV izreke, budući sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić