Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-992/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Delipetar, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženih 1) ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3) LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima iz Imotskog, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom br. Psp - 19/2022-37 od 17. studenog 2025. godine, dana 5. lipnja 2026. godine
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom br. Psp-19/2022-37 od 17. studenog 2025. godine.
II. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da su tuženici zajednički i dogovorno zasmetali posljednji tužiteljev mirni posjed prava služnosti kolskog prolaza preko č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra u širini od preko 4 m, u dužini od oko 70 m u korist č. zem. [katastarska čestica] kao povlasnog dobra kao i same č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da su 4. lipnja 2022. godine:
- sa istočne strane pristupa označenog kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagradili betonski zid visine od 0.20 m do 0.5 m širine od oko 20 cm dužine, od oko 30 m čime je sa istočne strane predmetni pristup sužen za navedenu širinu betonskog zida odnosno za širinu od 0,20 m
- sa zapadne strane u južnom dijelu predmetne nekretnine postavili betonsku kocku sa ivičnjacima na širinu od 2,85 m te time suzili prolaz na navedenu širinu
- u sjevernom dijelu južne strane salili potporno betonski zid visine od preko 2 m točno na širinu od 2,85m od istočno salivenog betonskog zida visine od oko 0,5 m, te time suzili predmetni prolaz na navedenu širinu upravo između točaka A1 i B4 skice mjernika vještaka Perice Puljića od 19. listopada 2022. godine
- na sjevernijem dijelu pristupa odložili veliko kamenje na č. zem. [katastarska čestica] i dijelom č. zem. [katastarska čestica] upravo unutar točaka 6-7-8-9 predmetne skice kojim su suzili predmetni prolaz
- uspon pristupa, odnosno predmetne nekretnine devastirali na način da su južni dio vodoravno nivelirali, tako da na ostatku pristupa ostao veliki visinski lom, dakle uništili postupnost uspona koja je do tada omogućavala normalan pristup nekretnini tužitelja, što je sada bitno otežano
pa se nalaže tuženicima u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarna uspostava dosadašnjeg stanja posjeda prava služnosti kolskog prolza preko predmetne nekretine i predmetnog posjeda na način da uklone betonski zid sa istočne strane predmetne nekretnine u dužini oko 30 m, uklone ili izmjeste zapadno položen betonski zid visine od oko 2 m sa č. zem. [katastarska čestica] unutar točaka D3 -C6-B4-A5-D3, odnosno dijela osjenčenog na predmetnoj skici žutom bojom i opisanog crvenom linijom te taj dio nekretnine dovedu u prvobitno stanje podobno za kolsku komunikaciju; dopuste kolsko prometovanje tužitelju preko betonske kocke i rubnjaka na predmetnoj nekretnini označeno kao č. zem. [katastarska čestica], sve to k. o. [katastarska općina], uklone ostavljeno kamenje sa č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (unutar točaka 6-7-8-9 predmetne skice kojim su suzili predmetni prolaz), naspu i izniveliraju lom uspona kod točaka a5- b4 predmetne skice na način da se isti pravolinijski uspinje do sjevernog ruba zahvata, kao i da uklone betonske rubnjake između točaka A5 i B4 predmetne skice, a koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, te im se i za ubuduće zabranjuje ovakvo ili slično smetanje predmetnog posjeda tužitelja.“
1.1.Tužitelj je, nadalje, obvezan naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu 1.462,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2025. godine do isplate.
2. Žalbu je podnio tužitelj pobijajući prvostupanjsko rješenje iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj nije u pravu kada žalbu podnosi iz žalbenog razloga iz članka 354. st. 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP. Mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da je u pobijanom rješenju pravilno primijenjen članak 8. ZPP jer je prvostupanjski sud koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
5.1. Isto tako, u pobijanom rješenju izneseni su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, izreka pobijanog rješenja je razumljiva i nije proturječna sebi i razlozima navedenim u obrazloženju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
6. Nije osnovana ni žalba izjavljena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:
- da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi tužitelj a prije njega dugi niz godina njegovi prednici radi provoza do nekretnine u vlasništvu tužitelja oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da je tužitelj predmetom spora uglavnom provozio svoje osobno vozilo a jednom i teretno vozilo
- da se na predmetu spora sa sjeverne strane nalazi od prije postojeći suhozid, a sa južne strane prema nekretninama tuženika novoizgrađeni armirano - betonski zid
- da je na predmetu spora, u naravi makadamskom putu, utvrđena značajna konfiguracijska razlika u visini između početnog i završnog dijela te nekretnine ali zbog nedostatka podataka o ranijoj konfiguraciji predmeta spora nije se mogao izvesti pouzdani zaključak o promjeni stanja nekretnine u tom smislu
- da je postavljanjem betonskih ivičnjaka učinjena razdijelnica između asfaltiranog i makadamskog dijela predmeta spora
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Perice Puljića proizlazi da je širina prolaza na najužem dijelu nekretnine sada 2,85 m
- da je u postupku saslušani svjedok LG pok. Đ potvrdio da je on odložio kamenje na mjestu spora i izgradio betonske podzide
7. Prvostupanjski je sud, nadalje, utvrdio da budući da je Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cesti („Narodne novine“ 85/16, 5/25, dalje: Pravilnik) propisana mjera od 2,55 m kao najveća širina vozila koje sudjeluje u prometu, a širina predmeta spora na najužem dijelu iznosi 2,85 m, da tužitelj nije onemogućen u služnosti kolskog prolaza poslužnim dobrom. Osim toga iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tužitelj nije niti dokazao da bi upravo tuženici ostavili kamenje na predmetu spora i izgradili betonske podzide, obzirom da su oni to u svojim odgovorima na tužbu osporili, a svjedok LG pok. Đ u svom svjedočkom iskazu potvrdio da je upravo on izgradio betonske podzide i odložio kamenje na predmet spora.
8. Žalitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije vodio računa o činjenici da je kolska komunikacija sužena upravo u zavoju što čini vrlo otežanim manevriranje osobnim vozilom, da je predmetna komunikacija denivelirana i put izmijenjen na način da je na njemu sada neprimjeren i strm uspon, da sud nije uzeo u obzir i čl. 8. st. 3. Pravilnika koji propisuje da širina vozila ne obuhvaća određene dijelove vozila poput retrovizora, pozicijskih svjetala itd., te da samim time što je sud utvrdio da je tužitelj bio u posjedu prava služnosti predmetnog puta to znači da sud nije ovlašten u posjedovnoj parnici ocjenjivati kolika mu je širina kolske služnosti potrebna da bi izvršavao posjed prava služnosti kolskog prolaza.
9. Člankom 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.
10. U ovoj parnici, proizlazi iz sadržaja tužbe ali i iz obrazloženja pobijanog rješenja, tužitelj je ustao sa zahtjevom za zaštitu ne zbog oduzimanja posjeda služnosti kolskog prolaza nego zbog njegova uznemiravanja koje bi se sastojalo u činjenici da su duž makadamskog puta izvršene radnje poput odlaganja kamenja, izgradnje podzida, betonskog zida itd. koje sužavaju prolaz i time otežavaju provoz osobnog vozila tužitelja do njegove nekretnine.
11. Prema tome sud je, u konkretnom slučaju, bio ovlašten ocijeniti (što je i učinio) jesu li utužene radnje takve naravi da tužitelja bitno ograničavaju u izvršavanju posjeda stvarne služnosti kolskog prolaza, jer samo u tom slučaju tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu.
12. Obzirom na to da je sud utvrdio da trenutačna širina makadamskog prolaza na najužem dijelu iznosi 2,85 m dok je najveća širina vozila propisana pravilnikom 2,55 m, pravilno je sud utvrdio da izvršavanje posjeda služnosti kolskog prolaza od strane tužitelja nije poduzetim radnjama bitno ograničeno pri čemu treba i napomenuti da iz podataka u spisu predmeta i pobijane odluke je razvidno da se taj najuži dio ne nalazi na zavoju kao što žalitelj u žalbi tvrdi već pri samom početku puta.
13. Što se tiče žalbenih navoda o promjeni konfiguracije tla na predmetu spora, pravilno je sud zaključio da tužitelj nije u postupku dokazao kakva je bila ranija konfiguracija i jesu li upravo utužene radnje dovele do njene promjene.
14. Naposljetku, što se tiče radnji odlaganja kamenja na predmet spora i izgradnje betonskih podzida sud je pravilno utvrdio da je u tom dijelu osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženicima, pa je iz tog razloga odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi kako na deklaratorni tako i na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva glede zatečenog kamenja i betonskih podzida.
15. Zakonita je i odluka o troškovima postupka kako glede osnova (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i glede odmjerene visine (čl. 155. ZPP).
16. Obzirom na to da se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi ovlaštenjem iz članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 380. toč. 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer tužitelj nije uspio s podnesenom žalbom, pa je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP riješeno kao u toč. II. izreke.
U Šibeniku 5. lipnja 2026. godine
S U D A C
Goran Stošić
