Poslovni broj: Us I-2616/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BAČVICE 1911 j.d.o.o. Split, OIB:89051717804, Preradovićevo šetalište 2, zastupan po opunomoćeniku Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Prisavlje 14, Zagreb, radi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nakon javne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja DŠ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Jeličić i Partneri d.o.o. Split i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/24-01/25, Urbroj: 529-06-03-02-01/1- 24-2 od 12. rujna 2024. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-335-06/24-01/25, Urbroj: 529-06- 03-02-01/1-24-2 od 12. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Klasa: UP/I-335-02/24-0003/0001, Urbroj: 2181/1-06-01-02/28-24-0005 od 26. veljače 2024., kojim je po službenoj dužnosti s danom 26. veljače 2024. ukinuto rješenje prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-335-02/22-0003/00220, Urbroj: 2181/1- 06-01-02/03-22-03 od 1. studenoga 2022., kojim je utvrđeno da trgovačko društvo BAČVICE 1991 d.o.o. Split ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu skupine "barovi" vrste caffe bar i noćni bar pod nazivom "Terazzo", zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je bitna i ključna činjenica što je granica pomorskog dobra, što naglašavaju i upravna tijela, utvrđena rješenjem od 16. svibnja 2011., od kojeg datuma državna, regionalna i lokana vlast izdaju rješenja o minimalno tehničkim uvjetima, sklapaju ugovore o zakupu te upravljaju nekretninama bez obzira na navedenu činjenicu, te je kod svih korisnika kao zakupnika poslovnih prostora ostvareno legitimno očekivanje i stečeno pravo na korištenje tog prostora do isteka ugovora koje su zaključili s pravnom osobom koja je to ovlaštenje dobila od javnopravnog tijela. Smatra kako je takvo postupanje javne uprave nelegitimno i protivno javnom interesu te ne može proći test razmjernosti jer je štetno ne samo za stečena prava stranke nego je i izuzetno štetno za javni interes. Smatra kako je stav tuženika da je javni interes postupanje po zakonu, odnosno da je ukidanje minimalno tehničkih uvjeta utemeljeno i da je to prvenstveni interes države, u konkretnom slučaju zbog specifičnih okolnosti slučaja, predstavlja formalistički stav. Tvrdi kako se ovdje ne radi o pomorskom dobru koje u javnoj uporabi i koje je dostupno svima, nego se radi o poslovnim prostorima koji će se opet kroz koncesiju koristiti u svrhu gospodarske ugostiteljske djelatnosti. Tvrdi kako je svejedno na koji način će se formalno-pravno ovaj odnos urediti, ali s obzirom da se o pomorskom dobru radi od 16. svibnja 2011., tuženik nije u pravu kada tvrdi da tužitelj nije, a obzirom na donesene odluke javnopravnih tijela i zaključene pravne poslove s tim tijelima i društvima s javnim ovlastima, stekao legitimno očekivanje da će se djelatnost moći obavljati do isteka ugovorenog roka zakupa. Tvrdi kako su ugostitelji izvršili značajna ulaganja u ove objekte te su zbog činjenice ukidanja dozvole za rad prije isteka ugovorenog roka zakupa legitimirani na zahtjev za naknadu troškova ulaganja u objekte prema Republici Hrvatskoj, dok su prema zakupodavcu legitimirani na zahtjeve za naknadu štete zbog pravnih nedostataka, odnosno uskrate mogućnosti nastavka djelatnosti. Smatra kako je jedini racionalni pristup bio omogućiti ugostiteljima obavljanje djelatnosti sukladno rješenjima kojima se dozvoljava obavljanje ugostiteljskih poslova na predmetnim lokacijama uz obvezu da se Republici Hrvatskoj, umjesto ranije zakupodavcu, plaća naknada za korištenje poslovnog prostora. Nadalje, navodi da polazeći od činjenice da je Republika Hrvatska od Grada Splita i od Splitske obale d.o.o. potraživala naknadu temeljem stjecanja bez valjane pravne osnove jer je Grad iznajmljivao, a Splitska obala d.o.o. po ovlaštenju Grada Splita također iznajmljivala poslovne prostore, što je sve utvrđeno u nagodbi 1. ožujka 2023. i nagodbi od 30. ožujka 2023., na koju se upravna tijela pozivaju, te nije bilo nikakvog razloga da se na jednak način ne postupi i u odnosu na tužitelja te da se od njega naplaćuje naknada u razdoblju do isteka ugovora ili do provedbe natječaja za dodjelu koncesije za predmetnu lokaciju. Nadalje, navodi kako je očito da je pitanje raskida ugovora o zakupu prethodno pravno pitanje u smislu odredbe članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, te smatra kako se o istom ne može odlučivati na način kao što to čini tuženik, odnosno to pitanje je trebalo biti raspravljeno pred prvostupanjskim tijelom. Poziva se na Aneks br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora te ističe da kao zakupnik temeljem toga pravnog posla ima valjanu pravnu osnovu za korištenje poslovnog prostora jer ugovor nije otkazan, raskinut ili na bilo koji način stavljen van snage. Smatra kako prvostupanjsko tijelo nema ovlasti zadirati u građansko pravni odnos ugovornih stranaka te ne može tumačiti status ugovora o zakupu niti zaključivati o postojanju ili nepostojanju konkretnog pravnog posla, već je trebalo u ispitnom postupku u skladu sa člankom 51. i 52. ZUP-a to pitanje riješiti ili prekinuti ovaj upravni postupak dok se to prethodno pitanje ne riješi. Nadalje, smatra kako prvostupanjsko tijelo nema osnove za ukidanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta, već to može samo RH putem nadležnog državnog odvjetništva, što je prema mišljenju tužitelja ostalo sporno pitanje. Smatra kako ugovorna klauzula, kojom se ugovara raskid ugovora za slučaj promjene prava vlasništva nije dostatna za zaključak da je ugovor raskinut, a s druge strane radi se o odredbi koja je po svojoj prirodi ništetna. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako neosnovano tužitelj ukazuje na stečena prava te se poziva na članak 5. Aneksa broj 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora kojim su tužitelj i zakupodavac Splitska obala d.o.o. suglasno ugovorili da se, ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, s danom takvog utvrđenja, zakupni odnos te predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora automatski raskidaju, te se poziva i na sadržaj Nagodbe Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i Splitske obale d.o.o. broj: N-DO-13/23 od 30. ožujka 2023. Poziva se na odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23.) prema kojoj pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu, slijedom čega tužitelj više ne ispunjava uvjet propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te nisu osnovani tužbeni navodi da je postupanje javne uprave nelegitimno i protivno javnom interesu. Tvrdi kako predmetne odredbe ne sadrže pravne praznine te ih tuženik ispravno tumači, a s obzirom na potpisani Aneks 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. veljače 2016. tužitelj ne može imati legitimna očekivanja da će djelatnost moći obavljati do isteka ugovorenog roka zakupa. Vezano za stjecanje bez valjane pravne osnove, navodi kako isto ne može predstavljati dokaz prava korištenja predmetnog poslovnog prostora, te je zbog prestanka ispunjavanja uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, sukladno članku 27. stavku 1. točki 1. Zakona, predmetno rješenje od 1. studenoga 2022. valjalo ukinuti. Nadalje, navodi kako izdavanjem rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te upisivanjem istog u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, ugostitelj ne stječe stečena prava već pravo na obavljanje ugostiteljske djelatnosti za svo vrijeme dok ispunjava propisane uvjete, na što ukazuje odredba članka 27. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koja propisuje mogućnost ukidanja rješenja zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanih člankom 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Nadalje, navodi kako je definiranje uvjeta za obavljanje neke djelatnosti uspostavljeno radi cilja kojeg država u tim odnosima želi ostvariti te se zahtjev za uređenim obavljanjem bilo koje djelatnosti, pa tako i ugostiteljske, treba smatrati javnim interesom, tako da suprotno navodima tužitelja u konkretnom slučaju ima osnove za postupanje po službenoj dužnosti. Kako javnopravno tijelo ima i nadzorne prerogative te da je člankom 27. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti izričito propisano da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. toga Zakona, što je evidentno u javnom interesu, predmetni upravni postupak proveden je po službenoj dužnosti, sukladno članku 42. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, vezano za tužbeni navod da je u osporenom rješenju drugostupanjsko tijelo samo utvrdilo da je na jednom dijelu poslovnog prostora došlo do promjene u zemljišnoj knjizi upisom pomorskog dobra, što znači da ipak na drugom dijelu do promjene nije došlo, te da nije obrazloženo zbog čega je ta naknadna promjena bitna za odluku niti zbog čega se rješenje ukida i za onaj dio koji je još uvijek upisan kao vlasništvo Grada Splita, tuženik ističe da su već prestankom prava korištenja makar i dijela poslovnog prostora u kojem se ugostiteljski objekt nalazi, nastupili uvjeti za ukidanje rješenja izdanog tužitelju, zbog prestanka ispunjavanja uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te da je s obzirom da ugostiteljski objekt čini funkcionalnu cjelinu, tužitelj dužan imati pravo korištenja u odnosu na sve poslovne prostore, koji čine ugostiteljski objekt. Važnim ističe da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je uvidom u Nagodbu broj: N-DO-13/23 od 30. ožujka 2023. utvrđeno da predmetni poslovni prostori predstavljaju pomorsko dobro, slijedom čega je upis Grada Splita kao vlasnika zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] neistinit, te da je člankom 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu dok je stavkom 4. toga članka propisano da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro, te napominje kako je već iz navedenog razloga predmetno rješenje od 1. studenoga 2022. valjalo ukinuti, a ne samo zbog činjenice upisa općeg - pomorskog dobra na dijelu predmetnog poslovnog prostora. U odnosu na prigovor kako nije proveden ispitni postupak tuženik ukazuje kako je isti neosnovan jer je tužitelju omogućeno izjasniti se o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje predmetne upravne stvari te mu je dostavljen zaključak prvostupanjskog tijela od 10. siječnja 2024., kojim je tužitelj upoznat sa sadržajem isprava i dokumenata temeljem kojih je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo predmetni upravni postupak te je pozvan dostaviti dokaz prava korištenja predmetnoga poslovnog prostora. Vezano za tužbeni navodi dao ugovorna klauzula kojom se ugovara raskid ugovora u slučaju promjene prava vlasništva nije dostatna za zaključak da je ugovor raskinut, s jedne strane, a s druge strane da se radi o nepoštenoj odredbi koja je po prirodi stvari ništetna, tuženik ukazuje da tužitelj nije dostavio presudu kojom se predmetna odredba oglašava ništetnom niti bi predmetna odredba po prirodi stvari bila ništetna budući da tužitelj ne ukazuje na postojanje mana mana volje niti na bilo koji valjan razlog ništavosti. Tuženik ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbu i potvrditi osporeno rješenje.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu su održane rasprave 21. studenoga 2025. i 6. svibnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je Splitska obala d.o.o. Split dopisom od 5. rujna 2023. obavijestila upravno tijelo kako se poslovni prostori u sklopu KPK Bačvice nalaze u obuhvatu pomorskog dobra, da je granicu pomorskog dobra odredilo nadležno Ministarstvo još 2011., a na prijedlog Splitsko-dalmatinske županije, da je Splitska obala d.o.o. odlukom Gradskog vijeća Grada Splita iz 2014. predmetne poslovne prostore dobila na korištenje i upravljanje, da odluka Gradskog vijeća Grada Splita u pogledu upravljanja predmetnim prostorima nije bila usklađena sa Zakonom te je Splitska obala d.o.o. krajem 2022. godine raskinula sve ugovore o zakupu kao i sporazume o privremenom korištenju predmetnih poslovnih prostora, da je 2023. Splitska obala d.o.o. s Županijskim državnom odvjetništvom Republike Hrvatske sklopila nagodbu, koja se nalazi u privitku toga dopisa, vezano za upravljanje prostorima na način koji nije bio u skladu sa Zakonom, te da od 1. siječnja 2023. Splitska obala d.o.o. više ne upravlja poslovnim prostorima u sklopu KPK Bačvice te više nema ni uvida je li tko i na koji način koristi predmetne poslovne prostore.

8. Upravno tijelo je zaključkom od 10. siječnja 2024. pozvalo tužitelja da dostavi dokaz prava korištenja predmetnog poslovnog prostora, te je tužitelj u svom očitovanju od 14. veljače 2024. naveo kako je između njega kao zakupnika i Splitske obale d.o.o. Split kao zakupodavca zaključen Aneks broj 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora, kojim je produljen rok zakupa predmetnog poslovnog prostora na rok od pet godina u razdoblju od 1. veljače 2021. do 1. veljače 2026. pa tužitelj temeljem tog pravnog posla ima valjanu pravnu osnovu za korištenje poslovnog prostora jer taj ugovor nije otkazan, raskinut ili na bilo koji drugi način stavljen izvan snage

9. U postupku je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, broj ZK uloška [broj ZK uloška] utvrđeno kako je za predmetni poslovni prostor upisan status općeg dobra – pomorskog dobra.

10. Također, utvrđeno je kako je člankom 5. Aneksa br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. siječnja 2021. ugovoreno da su stranke suglasne da ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik zakupljenog prostora, da se s danom takvog utvrđenja zakupni (datum pravomoćne presude, nagodbe i sl.) zakupni odnos i Ugovor o zakupu automatski raskida. Obzirom kako je Nagodbom od 30. ožujka 2023. utvrđeno da predmetni poslovni prostori predstavljaju pomorsko dobro, utvrđeno je kako potpisivanjem spomenute Nagodbe te upisom općeg- pomorskog dobra na dijelu predmetnog poslovnog prostora, ispunjeni su uvjeti za raskid ugovora o zakupu.

11. U skladu sa navedenim, upravno tijelo je utvrdilo kako tužitelj nije dostavio valjani dokaz o pravu korištenja predmetnog poslovnog prostora u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnosti iz skupine "barovi" vrste caffe bar i noćni bar pod nazivom "Terazzo", slijedom čega je prestao postojati jedan od uvjeta koje ugostitelj mora ispunjavati za cijelo vrijeme obavljanja ugostiteljske djelatnosti, temeljem članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona, te je u skladu sa odredbom članka 42. Zakona o općem upravnom postupku, po službenoj dužnosti, ukinulo rješenje, Klasa: UP/I-335-02/22- 0003/00220, Urbroj: 2181/1-06-01-02/03-22-03 od 1. studenoga 2022., kojim je utvrđeno da trgovačko društvo BAČVICE 1911 j.d.o.o. Split ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu skupine "barovi" vrste caffe bar i noćni bar pod nazivom "Terazzo".

12. Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje u tekstu Zakona) propisano je da rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. ovoga Zakona izdat će se ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

13. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona propisano je da rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 2. ovoga Zakona ukinut će se rješenjem: 1. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona, 2. odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom uredu, odnosno Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost, 3. ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.

14. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj: 83/2023) propisano je da pomorsko dobro je izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Stavom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu. Stavom 3. istog članka propisano je da građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom njegova su pripadnost. Stavom 4. istog članka propisano je da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. ovoga Zakona. Stavom 5. istog članka propisano je da su pravni poslovi sklopljeni suprotno stavku 1. ovoga članka ništetni.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

16. Imajuću u vidu citirane odredbe Zakona te činjenicu kako je predmetnom Nagodbom utvrđeno da predmetni poslovni prostori predstavljaju pomorsko dobro, te da je za predmetni poslovni prostor upisan status općeg dobra – pomorskog dobra, kao i činjenicu da je odredbom članka 5. Aneksa br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. siječnja 2021. ugovoreno da ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik zakupljenog prostora, da se zakupni odnos i Ugovor o zakupu automatski raskida, prema ocjeni ovog Suda, osnovano je i zakonito upravno tijelo po službenoj dužnosti ukinulo rješenje, Klasa: UP/I-335-02/22-0003/00220, Urbroj:

2181/1-06-01-02/03-22-03 od 1. studenoga 2022., kojim je utvrđeno da trgovačko društvo BAČVICE 1991 d.o.o. Split ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu skupine "barovi" vrste caffe bar i noćni bar pod nazivom "Terazzo", zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

17. U odnosu na tužbeni navod da pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora tužitelj dokazuje Aneksom br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. siječnja 2021., pravilno tuženik zaključuje kako isti nije osnovan iz razloga što su tužitelj i zakupodavac Splitska obala d.o.o. člankom 5. Aneksa br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora suglasno ugovorili da ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, s danom takvog utvrđenja (danom pravomoćne presude, nagodbe i sl.) zakupni odnos te predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora automatski se raskidaju, kao i obzirom na činjenicu da je na predmetnoj nekretnini proveden upis općeg dobra – pomorskog dobra, koji sukladno članku 5. stavku 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ne može biti predmet Ugovora o zakupu niti ugovora o najmu.

18. U odnosu na prigovor stečenih prava i legitimnog očekivanja tužitelja osnovano tuženik utvrđuje kako obzirom na potpisani Aneks 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora prema kojem pristaje na automatski raskid zakupnom odnosa i predmetnog Ugovor o zakupu poslovnog prostora, ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, s danom takvog utvrđenja (danom pravomoćne presude, nagodbe i sl.), tužitelj ne može imati legitimna očekivanja da će djelatnost moći obavljati do isteka ugovorenog roka zakupa.

19. Prigovore tužitelja kako prvostupanjsko tijelo nema ovlasti zadirati u građansko pravni odnos ugovornih stranaka te ne može tumačiti status ugovora o zakupu niti zaključivati o postojanju ili nepostojanju konkretnog pravnog posla, te da prvostupanjsko tijelo nema osnove za ukidanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta, već to može samo RH putem nadležnog državnog odvjetništva, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, budući javnopravno tijelo u smislu odredbe članka 27. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ima ovlasti ispitivati ispunjenje uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanih člankom 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, što osnovano tuženik ukazuje.

20. Također, u odnosu na tužbeni navod da je u postupku utvrđeno da je na jednom dijelu poslovnog prostora došlo do promjene u zemljišnoj knjizi upisom pomorskog dobra, što znači da ipak na drugom dijelu do promjene nije došlo, te da nije obrazloženo zbog čega je ta naknadna promjena bitna za odluku niti zbog čega se rješenje ukida i za onaj dio koji je još uvijek upisan kao vlasništvo Grada Splita, pravilno tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje kako su već prestankom prava korištenja makar i dijela poslovnog prostora u kojem se ugostiteljski objekt nalazi, nastupili uvjeti za ukidanje rješenja izdanog tužitelju, zbog prestanka ispunjavanja uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te da je s obzirom da ugostiteljski objekt čini funkcionalnu cjelinu, tužitelj dužan imati pravo korištenja u odnosu na sve poslovne prostore, koji čine ugostiteljski objekt.

21. Prigovor tužitelja kako nije proveden ispitni postupak, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, budući iz sadržaja spisa upravnog tijela proizlazi kako je tužitelju omogućeno izjasniti se o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje predmetne upravne stvari te mu je dostavljen zaključak prvostupanjskog tijela od 10. siječnja 2024., kojim je tužitelj upoznat sa sadržajem isprava i dokumenata temeljem kojih je upravno tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo predmetni upravni postupak te je pozvan dostaviti dokaz prava korištenja predmetnoga poslovnog prostora, kako to pravilno tuženo tijelo navodi u odgovoru na tužbu.

22. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja otklanjaju se kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

23. Naposljetku, Sud ocjenjuje kako su upravna tijela obrazložili svoje odluke i dali pravilne i valjane razloge svojih odluka te istu obrazložili upravo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. i odredba članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).

24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

25. Prema ocjeni Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

26. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

27. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu zatražio trošak za zastupanje službene ročište, koji trošak nije ni imao, jer službena osoba nije došla na raspravu, niti bi imala pravo na trošak zastupanja u smislu odredbe članka 144. stavka 2. ZUS-a, Sud je odbio zahtjev i odlučio kao pod točkom III izreke presude.

U Splitu, 5. lipnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. Split, Kliška 29,

2. Tuženiku Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana