REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-30/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muža, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., zastupan po punomoćniku Ivanu Mračiću, odvjetniku u Mračić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 9. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te tuženika zastupanog po zakonskom zastupniku, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti na ime naknade štete tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 44.029,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03.09.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 5. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prije podnošenje predmetne tužbe, sukladno članku 186.a ZPP-a podnio zahtjev za mirno rješenje spora od 31.8.2021. zaprimljen kod Ministarstva pravosuđa 3. rujna 2021. koji zahtjev nije prihvaćen.

1.1. Iz navedenog očitovanja Ministarstva pravosuđa i uprave slijedi da tuženik ne spori osnovanost tužbenog zahtjeva na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, ali se tuženik nije očitovao na zahtjev koji je bio usmjeren na naknadu imovinske štete, te tužitelj ne prihvaća iznos koji je tužena ponudila.

2. Protiv tužitelja kao okrivljenika u kaznenom postupku pokrenuta je istraga temeljem rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj Kis-DO- 30/2020 od 19. studenoga 2020. zbog postojanja osnovane sumnje da bi uz primjenu sile izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od 15 godina, a koja istraga je proširena rješenjem broj Kis-DO-30/2020 od 12. veljače 2021. zbog postojanja osnovane sumnje da bi nad djetetom mlađim od 15 godina izvršio bludnu radnju , to jest da bi počinio kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, opisano u članku 158. stavak 5. u svezi s stavkom 1. Kaznenog zakona, kao i djelo iz stavka 2. istog članka.

3. Predmetna istraga obustavljena je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj Kis-DO-30/2020 od 07. svibnja 2021. – čime je kazneni postupak protiv tužitelja i okončan.

4. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Kir-669/2020 od 17. studenog 2020. određen je istražni zatvor protiv tužitelja, a koji je trajao do donošenja rješenja posl. br. Kir-133/2021 od 16. ožujka 2021. kojim je istražni zatvor zamijenjen mjerama opreza – zabrana približavanja žrtvi, zabrana uspostavljanja izravne i neizravne veze sa žrtvom i zabrana uznemiravanja žrtve, a mjere opreza su trajale do ukidanja rješenjem posl. br. Kir-133/2021 od 12. svibnja 2021.

5. Dakle, tužitelj je u istražnom zatvoru proveo 119 dana, a nakon čega su mu još daljnjih 57 dana bile određene mjere opreza.

6. Tužitelj CĆ je mlađi punoljetnik rođen **.**.2000. u malom mjestu [adresa] u Općini Pokupsko od 252 stanovnika gdje se svi međusobno poznaju.

6.1. CĆ nikada nije osuđivan i nikada nije boravio u pritvoru ili istražnom zatvoru, odnosno protiv njega se nikada nije vodio drugi kazneni postupak.

6.2. U trenutku pokretanja kaznenog postupka CĆ je bio u emotivnoj vezi sa svojom sadašnjom suprugom CĆN s kojom je čekao rođenje svojeg prvog djeteta te se njegova supruga tada nalazila u visokom stupnju trudnoće.

6.3. CĆ je za počinjenje kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina prijavila mlađa sestra njegove sadašnje supruge – DĆN, rođena **.**.2005., nakon čega je isti uhićen te mu je gore citiranim rješenjem određen istražni zatvor temeljem članka 123. st. 1. točke 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku. Dakle, kazneni sud je smatrao da postoji opasnost od utjecaja na svjedoke te opasnost od ponavljanja istog ili težeg kaznenog djela.

6.4. Istražni zatvor protiv tada osumnjičenog CĆ opetovano je nezakonito i neosnovano produljivan temeljem čl. 123. st. 1. točke 3. ZKP -a (opasnost od ponavljanja istog ili težeg kaznenog djela), iako je isti neosuđivana osoba te je istražni zatvor već tada morao biti zamijenjen blažim mjerama opreza.

6.5. Dakle, osnova za određivanje istražnog zatvora nije postojala te je isti bio određen suprotno materijalno pravnim i procesnim odredbama Kaznenog zakonodavstva, a na što je tijelo kaznenog progona bilo dužno paziti po službenoj dužnosti.

6.6. CĆ je neosnovano i protivno pozitivnim propisima oduzeta sloboda, a čime mu je počinjenja i daljnja imovinska i neimovinska šteta te zbog toga ima pravo na svekoliku rehabilitaciju u smislu naknade cjelokupne pretrpljene štete.

7. Tužitelj je imao ugovor o radu na neodređeno vrijeme kod poslodavca DĆ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

7.1. Nakon što mu je određen istražni zatvor, poslodavac mu je otkazao ugovor o radu te stoga tužitelj prije svega potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade.

7.2. Tužitelj je u istom razdoblju godinu dana ranije, za vrijeme zimskih mjeseci kada je povećan obim posla u vulkanizerskoj radnji zbog zamjene autoguma, ostvarivao prosječnu mjesečnu plaću u iznosu od 4.654,00 kn bruto.

7.3. S obzirom da mu je istražni zatvor određen 17. studenog 2020. tužitelj faktički nije radio i nije ostvario očekivanu plaću za ½ studenog 2020. u iznosu od 2.327,00 kn, zatim za cijeli prosinac 2020., siječanj 2021., veljaču 2021. i ožujak 2021.u iznosu od 4.654,00 kn mjesečno, odnosno ukupno 20.943,00 kn.

7.4. Tužitelj napominje da u mjesecu ožujku 2021., po izlasku iz istražnog zatvora nije odmah bio u stanju početi raditi zbog potrebe oporavka od posljedica koje je na njega ostavio istražni zatvor.

7.5. Dakle, ukupna visina pretrpljene štete zbog izgubljene zarade temeljem redovitog radnog odnosa iznosi 20.943,00 kn.

7.6. Nadalje, tužitelj je u svoje slobodno vrijeme, točnije vikendom, svojem ocu ČĆ pomagao u sječi šume i izvlačenju trupaca na kojem bi poslu ostvario i dodatnu zaradu u prosječnom iznosu od 300,00 kn po danu.

7.7. Tužitelj je u istražnom zatvoru proveo ukupno 36 dana koja se odnose na vikend te stoga potražuje i naknadu štete za izgubljenu dodatnu zaradu u iznosu od 10.800,00 kn.

8. Tužitelj je osim imovinske štete pretrpio i znatnu neimovinsku štetu te stoga potražuje i naknadu štete u vidu novčane satisfakcije pravičnom novčanom naknadom radi povrede prava osobnosti.

8.1. Specifične okolnosti konkretnog slučaja koje treba imati u vidu prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade su mnogobrojne te ih tužitelj iznosi kako slijedi.

a) Tužitelju je povrijeđeno pravo na slobodu. Njegove su životne aktivnosti bile smanjene, a u istražnom zatvoru boravio je u sobi sa više zatvorenika (od 5 -8 osoba). Osim što je bio zatvoren, tužitelj smatra da su uvjeti u kojima je boravio nehumani i neodgovarajući sukladno propisanom standardu. Radilo se o malenoj sobi u kojoj se nalazio sanitarni čvor koji nije bio fizički odijeljen od ostalog prostora za boravak, a u kojem se ujedno objedovalo i spavalo. S obzirom da se tužitelj nalazio u istražnom zatvoru restrikcije su bile pojačane i isti je imao samo 2 sata za kretanje na svježem zraku te rekreaciju i tjelovježbu, a ostatak je vremena provodio isključivo u navedenom prostoru zatvorske sobe tj. ćelije. Takvi su zatvorski uvjeti tužitelju dodatno otežali ionako protupravno oduzimanje slobode i predstavljaju osobito tešku povredu prava na slobodu.

b) Posebno treba imati u vidu dob tužitelja. Naime, radi se o mlađem punoljetniku od tek napunjenih 20 godina koji nikada ranije nije dolazio u sukob sa zakonom. Za takvu mladu osobu potpuno su nepoznate okolnosti vođenja kaznenog postupka i institut istražnog zatvora te je za njega ovakav vid oduzimanja slobode smještajem u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu imao izrazito teške posljedice. Tako mladoj osobi na pragu zrelosti koji nikada ranije nije kažnjavan niti je kazneno gonjen, puno je teže psihološki procesuirati nužnost i dugotrajnost provođenja istrage te primjene mjera opreza radi osiguranja dokaza u kaznenom postupku kako bi se utvrdila materijalna istina, a sve radi navodne opasnosti od ponavljanja djela za koje uopće nije utvrđeno da je počinjeno. Postoji distinkcija između ovdje tužitelja i nekih drugih osoba tzv. kaznenih recidivista - koje su ranije bivale osuđivane i protiv kojih se već vodio kazneni postupak te su stoga upoznate s tijekom kaznenog postupka uopće kao i s mogućim mjerama opreza u vidu privremenog oduzimanja slobode, a zbog teoretske opasnosti od ponavljanja djela dok je ovdje tužitelju bilo potpuno neshvatljivo kako je moguće da mu istražni zatvor bude određen zbog opasnosti od ponavljanja djela koje nikada nije niti počinio. Za mladića te dobi oduzimanje osobne slobode i boravak u istražnom zatvoru s drugim zatvorenicima, često i znatno starijim, otprije poznatim prekršiteljima zakona, predstavlja osobito teške okolnosti jer se tužitelj, osobito zbog svoje dobi ali i okruženja u kojem je odrastao, nikada nije susretao s takvim osobama. Dodatni je strah tužitelj trpio jer je bio neosnovano terećen za kazneno djelo koje je u Kaznenom zakonu deklarirano kao spolna zlouporaba djeteta mlađeg od 15 godina kao i za bludne radnje nad djetetom mlađim od 15 godina – koja djela su i među samim zatvorenicima nepoželjna jer se radi o pedofiliji, a općepoznato je da osobe koje sa takvim optužbama završe u zatvoru često budu izolirane od strane drugih zatvorenika te trpe razne neugodnosti, maltretiranje i zlostavljanja te ih se etiketira kao moralno neprihvatljive i bolesne. Tužitelj je stalno bio u konstantnom strahu da ostali zatvorenici ne saznaju točno za što ga se tereti, a posebice jer je čuo da su i sami zatvorenici u razgovoru najstrože osuđivali počinitelje upravo takvih kaznenih djela i govorili da takve osobe treba „kastrirati i odmah likvidirati“ te najstrože tretirati kako u kaznenom postupku tako i u socijalnom kontaktu unutar zatvorske ustanove.

c) Tužitelj je pretrpio veliki šok već zbog same činjenice pokretanja kaznenog postupka protiv njega, a što je dodatno pojačala činjenica oduzimanja slobode zbog čega je kroz čitav postupak prolazio faktički sam, odvojen od obitelji s kojima je imao ograničene kontakte te nije imao gotovo nikakvu psihološku podršku. Tako je tužitelju, pregledom specijalista psihijatra dr. med. Ante Leskura u Zatvoru u Zagrebu, dijagnosticiran anksiozni poremećaj prilagođavanja zbog stresnih okolnosti zbog kojeg isti nije mogao spavati te je uzimao raznu terapiju psihofarmacima – Calixta, Misar SR, Kventiax i Normabel. Navedeno dovoljno govori o jačini duševnih boli koje je trpio tužitelj, te je tužitelj kao mlada i zdrava osoba od 20 godina, koji nikada ranije nije imao zdravstvenih problema, primoran uzimati tešku terapiju ozbiljnim i opasnim lijekovima – gore navedenim psihofarmacima. Calixta je lijek antidepresiv, Misar SR je lijek za smirenje, Kventiax je lijek za liječenje shizofrenih i bolesnika s psihotičnim poremećajima te Normabel koji je lijek također za smirenje. d) Nadalje, tužitelj je trpio intenzivne duševne bolove i strah zbog odvojenosti od svoje tada izvanbračne supruge koja je bila u visokom stupnju trudnoće čekajući njihovo prvo dijete. Tužitelj je prije svega strahovao radi zdravlja supruge i nerođenog djeteta koji su također prolazili kroz stresno razdoblje zbog čega je strahovao o ishodu trudnoće odnosno od gubitka djeteta. Izrazito otegotna okolnost bila je fizička odvojenost od nevjenčane supruge s kojim nije mogao ostvarivati redovite kontakte osim telefonom, nije ju mogao vidjeti niti s njom slobodno i neograničeno razgovarati o svim okolnostima kaznenog postupka i svojoj nevinosti, a zbog čega je strahovao od njezine osude i konačno da bi ga supruga mogla napustiti. Tužitelj je trpio izrazite duševne bolove zbog odvojenosti od svoje trudne supruge, a trpio je i značajan strah za opstanak njihove ljubavne veze, ali i opstanak njihove buduće obitelji. Osobito je otegotan strah od razdvajanja obitelji i činjenice da zbog mogućeg razvoda od supruge - možda neće živjeti sa svojim djetetom te će ga ograničeno viđati. Konačno, njegovoj je supruzi nakon što je tužitelju produljen istražni zatvor bilo pozlilo pred zgradom Županijskog suda u Velikoj Gorici gdje ga je čekala u nadi da će biti pušten na slobodu te je morala intervenirati i hitna pomoć, a tužitelj je svu tu osobnu i tragediju njegove supruge i ostatka obitelji koji su svi plakali mogao samo promatrati dok je bio sprovođen u vozilo pravosudne policije.

e) Zbog nezakonitog oduzimanja slobode tužitelj je propustio najvažniji događaj svojeg života – rođenje svojeg prvog djeteta. Tužitelju je istražni zatvor određen 17.11.2020. godine, a njegov sin ČĆN rođen je **.**.2020. Prilog: rodni list za mlt. PĆN. Tužitelj je trpio značajne duševne bolove zbog činjenice da nije mogao biti prisutan porodu svojeg prvog djeteta, kao i što nije mogao biti podrška svojoj supruzi. Nadalje, Tužitelj je propustio biti uz dijete i suprugu prva tri mjeseca djetetova života kada je njegovoj supruzi trebala njegova pomoć, a isti joj to nije bio u mogućnosti pružiti niti je mogao vidjeti svoje dijete i sa njime se povezati kao otac.

f) Tužitelj i njegova obitelj su katolici te ga je i dodatno pogodila činjenica da je upravo u vrijeme njegova boravka u istražnom zatvoru bio blagdan Božić, ali i Nova Godina, koje je uvijek provodio s obitelji, a baš ove godine bio je to prvi Božić njegovom tek rođenom djetetu – te je u navedenim trenutcima tužitelj bio sam u zatvorskoj ćeliji.

g) Tužitelj i njegova tada nevjenčana supruga planirali su sklopiti brak prije rođenja njihovog prvog djeteta, a što im je onemogućeno zbog određivanja istražnog zatvora.

h) Tužitelj je, osim nemogućnosti viđanja i redovitog kontaktiranja sa suprugom i tek rođenim djetetom, izrazito otegotna bila i odvojenost od ostatka svoje obitelji. Kako se radi o mladoj osobi od 20 godina, on je i nadalje izrazito povezan sa svojim roditeljima, ali i mnogobrojnom braćom i sestrama koji mu nisu mogli dolaziti u posjet u istražni zatvor zbog vladajuće epidemije virusom. Tako je tužitelj i radi takve odvojenosti od obitelji trpio značajne duševne bolove. Tužitelj je trpio i strah zbog osude od strane svoje obitelji s kojom je imao ograničene telefonske kontakte zbog čega je strahovao da ih nije u mogućnosti razuvjeriti u osnovanost kaznenog progona protiv sebe, odnosno uvjeriti ih u svoju nevinost. Nadalje, tužitelj je strahovao i za zdravlje prvenstveno svojih roditelja za koje je znao da su pretrpjeli veliki šok te se nose s izrazitim stresom zbog cjelokupne situacije, kao i za zdravlje svoje braće i sestara. Najmlađi brat tužitelja PĆ ima 15 godina i okolnosti koje su zadesile njegovu obitelj su ga izrazito potresle radi čega je intervenirala i hitna medicinska pomoć zbog njegove akutne reakcije na stres. Tužitelj je zbog navedenog trpio znatne duševne bolove i strah za svojeg brata, a posebno iz razloga što nije mogao biti uz njega.

i) Tužitelju je posebno bilo teško jer se u dogovoru sa braniteljem morao braniti šutnjom, a njegova obitelj je bila izrazito sumnjičava prema tome i smatrala je da se nevina osoba ne smije braniti šutnjom jer to znači da nešto skriva i da nije iskren. Takva je strategija obrane dodatno frustrirala tužitelja jer nije mogao objasniti obitelji da je nevin ali da u obrani o tome ne smije govoriti. Navedena je okolnost dodatno pojačavala pritisak obitelji na njega, a s vremenom je obitelj počela i sumnjati u njega – što je dodatno teško pogodilo tužitelja.

j) Kako je već navedeno, tužitelj je zbog određivanja istražnog zatvora dobio otkaz na poslu zbog čega je trpio i dodatan strah za materijalnu egzistenciju svoje obitelji, a osobito nakon što mu je rođeno dijete koje je dužan uzdržavati. k) Dodatne specifične okolnosti konkretnog slučaja obilježava i potres koji je zadesio područje Općine Pokupsko gdje živi tužitelj sa svojom obitelj, a koji se potres osjetio i u Zatvoru u Zagrebu. Kada je tužitelj iz medija saznao da je potres značajno pogodio područje općine gdje se nalazi i kuća njegove obitelji te da su brojne kuće srušene bio je u strahu za sigurnost vlastite obitelji, a osobito i nakon što su se potresi nastavili. Nakon što su tužitelju javili da je i kuća njegove obitelji u potresu značajno stradala te da se obitelj morala iz iste iseliti, tužitelj se morao nositi i s činjenicom da ne može fizički pomoći svojoj obitelji u sanaciji i obnovi obiteljskog doma. Naime, starija braća tužitelja su zasnovala vlastite obitelji i ne žive u obiteljskom kućanstvu stoga je tužitelj najstarije muško dijete svojih roditelja u zajedničkom kućanstvu te se kao takav osjećao odgovoran za pomoć svojem ocu. l) Tužitelj je pored svega navedenog izrazito pogodila i činjenica što živi u malenom mjestu [adresa] gdje se svi međusobno poznaju te se vijest o njegovom uhićenju vrlo brzo proširila. Mještani su radi njegovog uhićenja osnovano počeli sumnjati u njegovu krivnju te je tužitelj zbog svojeg narušenog ugleda, ali i ugleda njegove obitelji, osobito supruge i djeteta, trpio značajne duševne bolove. Težina i priroda spornog kaznenog djela za koje je tužitelj osumnjičen kao i vrijeme trajanja lišenja slobode uvelike su doprinijeli narušavanju ugleda njega i njegove obitelji koji su trpjeli sramotu i osudu okoline. Navedena povreda prava osobnosti je trajnijeg karaktera jer još uvijek ljudi pričaju da je tužitelj počinio kazneno djelo i da je imao „dobru vezu“ kada se uspio izvući iz zatvora te u konačnici nije osuđen. m) Na kraju se, prilikom određivanja visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, mora uzeti u obzir i činjenica da je protiv tužitelja bila izrečena mjera opreza zabrane približavanja žrtvi, zabrane uspostavljanje veze sa žrtvom te zabrane uznemiravanja žrtve koje su mjere trajale od 16.03.2021. do 12.05.2021. Iako se radi o puno blažoj mjeri koja za tužitelja nije bila toliko otegotna kao istražni zatvor, ipak je kod tužitelja bio prisutan kontinuiran strah da žrtva ili netko iz njezine okoline neće pokušati isprovocirati kršenje mjere. Tužitelj se morao pokušati vratiti normalnom životu, ali to nije mogao učiniti jer se zbog pretrpljene traume zbog 119 dana istražnog zatvora i neistinite prijave za kazneno djelo bojao da bi negdje mogao susresti žrtvu i da bi se to moglo iskoristiti protiv njega te da bi ponovno mogao završiti u zatvoru. Radi navedenog se bojao kretati sam i uvijek je tražio da netko bude uz njega, a njegova ga je supruga ili netko od njegove obitelji uvijek pratila na posao ili s posla, kad je odlazio u trgovinu ili obavljati bilo kakve privatne obaveze. Tužitelj zaključno ukazuje na činjenicu da je njegov boravak u zatvoru trajno obilježio njegov život, ali i život njegove supruge, djeteta te život šire obitelji tužitelja. Tužitelj će se čitav život morati nositi s traumom boravka u istražnom zatvoru jer je sasvim životno i logično da se takvo iskustvo nikada ne zaboravlja. Što će tužitelj svojem djetetu jednoga dana odgovoriti, gledajući slike njegovog rođenja – zašto nije bio prisutan prilikom njegovog poroda.

8.2. Sve su gore navedene okolnosti mogle biti otklonjene ili ublažene da se tužitelju sasvim zakonito i opravdano omogućilo da se brani sa slobode, otklanjajući eventualnu opasnost zakonom predviđenim mjerama opreza.

9. Sve su naprijed pobrojane okolnosti i to svaka za sebe i u svojoj ukupnosti odlučni kriteriji prema kojima se ima odmjeriti visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti.

9.1. U ovom konkretnom slučaju radi se o spletu okolnosti i činjenica koje nedvojbeno daju pravo tužitelju da osnovano potražuje pravičnu novčanu naknadu koja prema svim ili barem većini čimbenika mora odudarati od uobičajenih naknada koje se isplaćuju osobama koje su bile neosnovano zatvorene te se stoga predlaže isplatiti tužitelju ne ime naknade cjelokupne štete ukupan iznos od 331.743,00 kn koja se sastoji od neimovinske štete u iznosu od 300.000,00 kn i 31.743,00 kn na ime imovinske štete.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u odnosu na zaprimljenu tužbu, tužena ističe da priznaje osnovu tužbenog zahtjeva, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na iznos preko 33.880,00 kuna (4.496,65 eura).

10.1. U pokušaju mirnog rješenja spora tužitelju je predložena naknada za pretrpljenu štetu u iznosu od 33.880,00 kuna/ 4.496,65 eura od strane Ministarstva pravosuđa i uprave, budući da je tako navedeni iznos naknade pravičan i pravno utemeljen, stoga se i u ovom postupku odbija iznos preko 33.880,00 kuna/ 4.496,65 eura do iznosa od 331.743,00 kuna/ 44.029,86 eura koliko tužitelj u tužbi potražuje te se predlaže naslovnom sudu za razliku navedenih iznosa odbije tužbeni zahtjev iz sljedećih razloga.

10.2. Da je predmetni tužbeni zahtjev u iznosu od 331.743,00 kuna / 44.029,86 eura neosnovano previsoko postavljan proizlazi iz više razloga. Prije svega, iz provedenog kaznenog postupka protiv tužitelja, tada okrivljenika CĆ proizlazi da je isti proveo u istražnom zatvoru 119 dana temeljem zakonitih i obrazloženih rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, iz kojih proizlazi da je istražni zatvor bio određen i potom produljen jer su dokazi u spisu, odnosno dokumentacija o ispitivanju više svjedoka ukazivala na dovoljnu razinu osnovane sumnje o počinjenju inkriminiranih djela te su isti dokazi ukazivali na ispunjenje zakonskih uvjeta za određivanje i produljenje istražnog zatvora. Također, uvidom u kazneni spis Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici posl.broj Kis -DO- 30/20 proizlazi da je istraga obustavljena nakon što je provedeno kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje nad malodobnom oštećenicom kaznenog djela iz kojeg vještačenja je proizašlo da je iskaz oštećenice u postupku nevjerodostojan odnosno neautentičan. Budući da je predmetna istraga obustavljena odmah nakon takvog nalaza i mišljenja vještaka, a općepoznato je da takvo vještačenje nije moguće provesti na samom početku postupka, odnosno kada se odlučuje o osnovanosti istražnog zatvora, jasno proizlazi da nije bilo nikakvih propusta pravosudnih tijela u određivanju i produljenju istražnog zatvora protiv ovdje tužitelja.

10.3. Navodi iz tužbe da osnova za određivanje istražnog zatvora nije postojala te da je isti bio određen suprotno materijalnopravnim i procesnim odredbama kaznenog zakonodavstva potpuno su promašeni i nedokazani.

10.4. Slijedom navedenog, budući da nije bilo propusta pravosudnih tijela u provođenju kaznenog postupka, predlaže se da naslovni sud naknadu za 119 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru odmjeri prema ustaljenoj sudskoj praksi po kojoj se za jedan dan proveden u istražnom zatvoru u postupku u kojem je okrivljenik kasnije pravomoćno oslobođen ili je istraga pravomoćno obustavljena, isplaćuje 300,00 kuna.

10.5. Također, da je tužbeni zahtjev neosnovano previsoko postavljen proizlazi i iz potraživanja tužitelja na ime pretrpljene imovinske štete u kojem tužitelj paušalno navodi da za vrijeme boravka u zatvoru nije mogao vikendom sa ocem izvlačiti trupce iz šume i tako zarađivati od prodaje trupaca, pa da izgubljena dodatna zarada za 36 dana vikenda iznosi 10.800,00 kuna, jer je navodna zarada iznosila 300,00 kuna po danu vikenda, a budući da se radi o paušalnim navodima te zaradi koja ne proizlazi iz radnog odnosa, a postavlja se i pitanje da li bi se radilo o legalnoj sječi šume, budući da tužitelj nigdje ne spominje da bi trupce izvlačili iz vlastite šume.

10.6. U odnosu na pretrpljenu neimovinsku štetu tužitelja i članova njegove obitelji potrebno je istaknuti da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da su tužitelj i njegov mlađi brat PĆ pretrpjeli određene psihičke smetnje kao reakciju na stres, i to tužitelj nesanicu, a PĆ akutnu reakciju na stres, također iz iste dokumentacije proizlazi da smetnje nisu bile takvog intenziteta da bi značajnije narušile zdravlje, niti da su duže trajale, odnosno ne radi o takvim smetnjama zbog kojih bi istima pripadalo pravo na naknadu neimovinske štete.

10.7. U odnosu na druge okolnosti koje tužitelj ističe da su mu prouzrokovale neimovinsku štetu, kao što je nemogućnost prisustovanja rođenju prvog djeteta, zatim neprisutnost prvih mjeseci života djeteta te strah da će biti ostavljen od nevjenčane supruge, tužena smatra da takve okolnosti nemaju ni kvalitetu ni intenzitet da bi se zbog istih dosuđivala naknada štete.

10.8. Potrebno je napomenuti da ukoliko bi sud prihvatio ovako postavljeni tužbeni zahtjev, radilo bi se o tzv. bezrazložnom obogaćenju, odnosno o situaciji kada se stranci u postupku dosudi iznos izrazito nerazmjeran stvarno pretrpljenoj šteti, odnosno životnoj logici, a smisao sudskih presuda i općenito odluka pravosudnih tijela ne bi trebao biti stjecanje znatne imovinske koristi. Stoga, iako je rješenje o obustavi kaznenog postupka protiv okrivljenika doneseno nakon što je isti proveo u istražnom zatvoru određeno vrijeme, takvo rješenje ne bi smjelo biti temelj okrivljeniku ovdje tužitelju za tzv. bezrazložno obogaćenje.

10.9. Slijedom svega navedenog, tužena osporava visinu tužbenog zahtjeva te predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na iznos preko 33.880,00 kuna/ 4.496,65 eura do iznosa od 331.743,00 kuna/ 44.029,86 eura, uz naknadu parničnog troška tuženoj.

11. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u cijeli predmet, u zahtjev za mirno rješenje spora (list 10-13 spisa), rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici C 133/2021 od 12. svibnja 2021., 16. ožujka 2021., Kir-82/2021 od 16. veljače 2021. (list 14-24 spisa), presliku rodnog lista (list 25 spisa), priloženu medicinsku dokumentaciju na ime PĆ (list 26-29 spisa), obračun isplaćene plaće – naknade plaće na ime CĆ (list 30-33 spisa), rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 12. veljače 2021. (list 34 -37 spisa), Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 9 Kir-723/2020 od 15. prosinca 2020., Kir-669/2020 od 17. studenoga 2020. (list 38-41 spisa), rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj Kis-DO-30/2020 od 7. svibnja 2021. (list 42-50 spisa), te od 19. studenoga 2020. (list 51-53 spisa), saslušan je tužitelj CĆ kao stranka u postupku te u svojstvu svjedoka GĆ, ČĆ, PĆ, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sačinjen od strane Ex lege d.o.o., Zagreb po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku od 4. srpnja 2025. (list 86-87 spisa).

12. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja usklađen podneskom od 29. siječnja 2025. (list 80 spisa) te na ročištu održanom 9. travnja 2026. u cijelosti je osnovan.

13. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je potraživanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, imovinske štete koja se odnosi na izgubljenu zaradu koju bi tužitelj stekao temeljem redovnog radnog odnosa, te imovinska šteta koja se odnosi na izgubljenu zaradu po osnovi povremenih poslova.

14. Tijekom postupka, nespornim je utvrđena osnova tužbenog zahtjeva, ali je sporna visina tužbenog zahtjeva, a što nedvojbeno proizlazi iz odgovora tužene na tužbu, budući da tužena u odgovoru na tužbu ističe da priznaje osnovu tužbenog zahtjeva, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na iznos preko 33.880,00 kuna, odnosno 4.496,65 eura.

15. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 9 Kir- 669/2020-3 od 17. studenoga 2020. (list 40-41 spisa), utvrđeno je da je istim rješenjem određen istražni zatvor protiv osumnjičenika CĆ , OIB: [osobni identifikacijski broj] (tužitelj u ovom postupku) s prebivalištem u [adresa].

16. Nadalje, uvidom u rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici poslovni broj Kis-DO-30/2020 od 7. svibnja 2021. (list 42-50 spisa), utvrđeno je da se navedenim rješenjem obustavlja istraga protiv okrivljenog CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (list 42-50 spisa), čime je kazneni postupak protiv okrivljenog, odnosno tužitelja u ovom postupku i okončan.

17. Uvidom u rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 9 Kir- 133/2021-5 od 16. ožujka 2021., utvrđeno je da je okrivljenom CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], određena mjera opreza.

18. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 9 Kir-133/2021- 18 od 12. svibnja 2021., utvrđeno je da se okrivljenom CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa] ukidaju mjere opreza.

19. Uvidom u nalaz i mišljenje izrađen od strane Ex lege d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku od 4. srpnja 2025. (list 86-87 spisa), utvrđeno je da je navedeni vještak proveo financijsko vještačenje na okolnost izgubljene plaće u razdoblju od 17. studenoga 2020. do 16. ožujka 2021. odnosno za studeni i prosinac 2020., te siječanj, veljaču i ožujak 2021. Vještak u svom mišljenju navodi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije, vještak je mišljenja da izgubljena plaća tužitelja u razdoblju od 17. studenoga 2020. do kraja ožujka 2021. sveukupno iznosi 1.831,79 eura neto odnosno 2.289,75 eura bruto s dospijećem 15. u mjesecu za prethodno obračunski mjesec, a prikaz pojedinačnih mjesečnih iznosa napravljen je u tablici 2. Nalaza i mišljenja.

19.1. Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj na ime neisplaćene plaće izgubio ukupan iznos od 2.289,75 eura, odnosno iznos od 243,59 eura za studeni 2020., te iznose od 511,54 eura za prosinac 2020., kao i za siječanj, veljaču i ožujak 2021. (za svaki mjesec iznos od 511,54 eura).

19.2. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i informatiku prof.dr. Vatroslava Zovka, dipl.oec. u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući je isti dan od strane stručne osobe te u skladu s pravilima struke.

20. Tužitelj CĆ je iskazao da je podnio predmetnu tužbu radi naknade štete iz svih razloga kako je to navedeno u tužbi. Nadalje, iskazuje da je bio u istražnom zatvoru 119 dana te da su mu bile određene i mjere zabrane približavanja DĆN u trajanju od 56 dana, navodeći da kada je bio na poslu da su došli djelatnici policije te ga priveli u PP Velika Gorica gdje mu je rečeno da ga je šogorica DĆN prijavila za silovanje, te da je bio jedan dan zadržan u PP Velika Gorica, nakon toga odveden u bolnicu radi uzimanja otisaka i tragova te je bio dan i noć u Heinzelevoj u policiji, a nakon toga priveden u istražni zatvor u Remetinec. Kada su mu djelatnici policije rekli što mu se stavlja na teret, osjećao se jako loše i poniženim, navodeći da je njegova izvanbračna supruga za sve to saznala od svoje mame te da je izvanbračna supruga tada bila trudna te ju je to jako pogodilo jer ga se teretilo da je silovao dijete koje je ujedno sestra njegove izvanbračne supruge. Boravak u zatvoru jako je loše utjecao na njegovo zdravlje, bio je smješten u maloj sobici dimenzije 5x8 metara u kojoj je bilo 6 do 8 kreveta koji su bili na kat tako da je bilo u sobi 6 do 8 osoba, da se posteljina nije na vrijeme mijenjala, da je wc otvoren i nalazi se u istoj sobi gdje se jelo i spavalo. Također, navodi da je bio optužen za jedno od najtežih kaznenih djela, nije smio drugim osobama s kojima je boravio u zatvoru reći za što ga se tereti, već im je rekao da je optužen za obiteljsko nasilje. Tada je imao 20 godina, a ranije nije bio nikada kažnjavan za bilo što. Čuo je od drugih osoba u zatvoru da su govorili da osobe koje se tereti za spolni odnos s djetetom treba likvidirati. Također je iskazao da je imao psihičkih problema dok je bio u zatvoru, trošio je određenu terapiju i uzimao odgovarajuće lijekove. U obitelji ima roditelje, bake i šest braća i pet sestara te je za vrijeme boravka u zatvoru imao kontakt s jednim bratom i odvjetnikom. Nije mu bio dozvoljen kontakt s izvanbračnom suprugom dok je bio u zatvoru sve do izlaska iz zatvora, osim što se ponekad kratko čuo telefonom sa suprugom kada se znao čuti i s bratom. Navodi da se 9. prosinca čuo s ocem putem telefona kada mu je otac rekao da je dobio sina, te da se on tada osjećao slomljeno i tada je tražio pomoć psihijatra. Navodi da se supruga dvoumila o svemu tome i čekala da vidi nakon što se provedu dokazi da li je to istina što mu se stavlja na teret ili nije, te da su ga svi poznanici, prijatelj ii susjedi osuđivali za to što mu se stavlja na teret. Kada je dolazio na suđenje na Županijski sud u Veliku Gorici, dočekali su ga roditelji, braća i sestre, a jednom je bila izvanbračna supruga, ali su njihovi susreti bili jako kratki tada. Navodi da se bojao da se ne bi što dogodilo njihovom djetetu zbog svega toga budući je supruga bila u zadnjem mjesecu trudnoće, a posebno ga je teško pogodilo za vrijeme božićnih blagdana kada nije mogao biti kod kuće sa svojom obitelji. Prvi put je vidio dijete kada je supruga došla u posjet s djetetom, kada je dijete imalo 3 mjeseca. Također je strahovao i za vrijeme kada je bi potres u Petrinji jer nije mogao kontaktirati s roditeljima koji stanuju u [adresa], te su roditelji zbog potresa morali se iseliti iz kuće koja je bila oštećena i nije bila za stanovanje te oni trenutno stanuju u kontejneru. Također je imao i mjeru zabrane prilaska DĆN, te ga je bilo strah da se ne sretne s njom bilo gdje tako da se bojao i kretati po [adresa]. Nakon što je izašao iz zatvora, jedno vrijeme nije htio izlaziti iz kuće, a poslije je znao izaći uz pratnju brata ili neke osobe, a od svibnja 2022. živi u [adresa] te se dogovorio sa suprugom da je najbolje da nastave živjeti u [adresa] s obzirom na raniju situaciju koja se dogodila. U trenutku kada ga je policija privela i kad je odveden u istražni zatvor, imao je stalni radni odnos u vulkanizerskoj radnji Pejak u [adresa] i mjesečna plaća mu je bila oko 3.500,00 kuna, a nakon što je završio u zatvoru, dobio je prekid radnog odnosa. Uz redovni posao koji je radio, radio je i na "crno" s ocem u šumi te na taj način zarađivao 300,00 kuna dnevno kada je radio. Prilikom iskazivanja, tužitelj je u jednom trenutku počeo plakati te se vidjelo da je bio vidno uznemiren te da mu je bilo vrlo teško iskazivati.

21. Svjedok GĆ je iskazala da dok se njen suprug CĆ nalazio u zatvoru, da je njega bilo strah da ga tada izvanbračna supruga ne bi ostavila zbog toga što se nalazio u zatvoru te se ona bojala da će ostati bez djeteta budući je tada bila u visokom stupnju trudnoće. Prvi put je vidjela supruga dok se nalazio u zatvoru 2 tjedna prije nego što je izašao iz zatvora, a u to vrijeme je tada bila korona (covid), te je tada s njom u posjeti bilo njihovo novorođeno dijete, te ga tužitelj (otac djeteta) nije mogao tada zagrliti niit primit i u ruke, već je mogao dijete vidjeti samo preko stakla, te navodi da je suprug tada samo gledao u dijete i plakao. Nakon što je suprug izašao iz zatvora, bilo ga je strah izaći iz kuće te se bojao da se ne bi sreo s njenom sestrom DĆN, te je zbog toga s njim uvijek izlazio i išao njegov otac ili netko od braće. Budući da žive u malom mjestu, svatko je imao svoju priču o svom događaju i suprug se bojao tko što priča u vezi s time. Odlučili su otići živjeti u [adresa] zbog navedenog događaja kako bi suprugu bilo lakše. Dok je suprug bio u zatvoru, nije mogla direktno kontaktirati s njim ali je dobivala od njega poruke preko njegovog oca ili brata. Kada su bila suđenja u [adresa], dolazila je kako bi vidjela supruga te su dolazili i njegovi roditelji, braća i sestre, ali tada nije mogla s njim razgovarati, ali je mislila da će biti oslobođen i pušten iz zatvora. Jednom joj je pozlilo nakon njegovog suđenja na sudu u [adresa] kada su supruga ponovno vratili u zatvor. Navodi da budući ih je puno u obitelji da su svi međusobno vezani, odnosno da su u dobrim odnosima, a posebno je suprug posebno vezan sa svojim ocem koji je ranije bio dosta odsutan od kuće budući je radio kao vozač kamiona.

22. Svjedok ČĆ je iskazao da je njegov sin CĆ otišao na posao te mu je na posao došla policija i odvela ga u Policijsku postaju Velika Gorica. Nakon toga su ga nazvali iz policije i rekli da dođe u PP Velika Gorica, a kada je došao rekli su mu da mu je sin CĆ počinio čin silovanja prema malodobnoj djevojčici na što je odgovorio da on nema o tome nikakvih saznanja. Nakon što mu je sin uhićen. Negdje nakon mjesec dana vidio ga je kada su ga doveli na Županijski sud u Velikoj Gorici. Također je iskazao da je CĆ kao dijete bio jako vezan uz njega kao oca, da ga je često znao voditi sa sobom kada je išao na posao budući da radi kao vozač kamiona. Nadalje, navodi da prije nego što je CĆ završio u zatvoru, odnosno u pritvoru, bio je sretan mladić, a kada mu je došao u posjet u zatvor nakon dva mjesec da je vidio da je njegov sin sasvim drugačije se ponašao nego ranije, da mu nije odgovarao na upite već ga je samo gledao očima te da smatra da je sin tada bio jako ustrašen. Kada bi sinu došao u posjet, uvijek ga je pitao kako je njegova djevojka i kako je njihovo dijete. Također, kada se sinu dijete rodilo, on je bio u zatvoru te nije znao da mu se dijete rodilo dok mu on nije rekao. Kada se sin vratio iz zatvora, više se nije ponašao i bio veseo kao ranije, već je bio zatvoren u sebe te je vrlo malo pričao u odnosu na ranije te nije izlazio iz kuće jer se loše osjećao i nije želio da se bilo s kim sretne ako bi izašao iz kuće jer se bojao što će mu reći u vezi tog njegovog događaja. S obzirom na pritisak koji je sin osjećao kada je došao kući nakon izlaska iz zatvora, odlučio je otići živjeti u [adresa] sa svojom obitelji te i sada živi u [adresa]. Također mu je sin u razgovoru rekao da se bojao da ga ne bi djevojka ostavila zbog toga što mu se stavljalo na teret da je silovao njenu sestru. Također je iskazao da je sin CĆ prije nego je završio u zatvoru bio zaposlen u vulkanizerskoj radnji Pejak u [adresa], a uz to je dodatno radio na način da je pomagao ocu u šumi spremati drva za ogrjev koja su prodavali. Također je istaknuo da je sinu CĆ za njegov rad znao dati kroz tjedan dana 300,00 do 400,00 kuna. Isto tako je iskazao da kada je bio potres u Petrinji, da je dosta jak potres bio i u mjestu [adresa] te da su imali oštećenja na kući koja još uvijek nisu sanirana, a CĆ je tada bio u zatvoru, te su svi jako teško doživjeli taj potres, a CĆ je o potresu obaviješten tek 3 tjedna nakon što se isti dogodio. Također je istaknuo da ima 11-ero djece i da nikada nitko od svih njih, a niti on nisu imali problema sa zakonom, niti je bilo tko od njih bio na policiji. Također smatra da cijeli taj događaj koji se njegovom sinu CĆ stavljana teret u mjestu [adresa], nije se zaboravio, samo da svi mještani šute o tome te smatra da mještani još uvijek misle da je to njegov sin učinio. Također, prilikom iskazivanja, svjedok je povremeno govorio kroz plač, te je bilo vidljivo da mu je bilo teško iskazivati na navedene okolnosti.

23. Svjedok PĆ je iskazao da mu je CĆ brat, da je CĆ stariji od njega pet godina i da su uvijek imali bliske razgovore , te nakon što se CĆ vratio iz zatvora i nakon što mu se dogodilo to što mu se stavlja na teret, kada je došao kući ponašao se sasvim drugačije nego ranije, bio je zatvoren u sebe i više je šutio, nije htio više izlaziti van iz kuće. Dok mu se brat CĆ nalazio u zatvoru, jedne večer mu je bilo pozlilo i nije se dobro osjećao kada je zbog navedenog bio odvezen liječniku te mu je nakon izvjesnog vremena ponovno bilo loše ,a sve to mu se događalo zbog stresa kojeg je doživio zbog toga što je brat CĆ bio u zatvoru, ističući da je jako vezan uz brata zbog čega ga je sve to dosta osobno pogodilo. Prvi put je bio kod CĆ u posjeti u zatvoru tjedan dana prije nego što je CĆ izašao iz zatvora, kada ga je vidio, primijetio je da se nije više ponašao kao ranije, izgledao je sasvim drugačije i uplašeno, samo je odgovorio uz prisutnost policajca da mu je dobro i cijelo vrijeme je držao spuštenu glavu, gledajući prema dolje. Također je iskazao da mjesto gdje žive je dosta malo mjesto te da svi mještani se međusobno poznaju, te da je i on nakon toga što se dogodilo njegovom bratu izgubio dosta svojih prijatelja te su se svi čudili kako je CĆ mogao napraviti to što mu se stavlja na teret te da nisu mogli uvjeriti mještane sela da CĆ to nije napravio. Nakon svega toga, brat CĆ nije imao volju pričati o tome što mu se dogodilo te je rekao da ne može više tako izdržati, da ga svi gledaju čudno i da ne može tako živjeti te da ide živjeti s svojom obitelji u Njemačku. Smatra da je CĆ imao vrlo blizak odnos s ocem, budući da je otac CĆ vodio sa sobom gdje god je išao, te nakon svega što se dogodilo bratu CĆ, da se on ponovno druži sa svojim prijateljima u selu, ali to više nisu tako bliski i otvoreni razgovori kao što su bili ranije prije događaja za što se teretilo CĆ.

24. Sud iskaz tužitelja CĆ, kao i saslušanih svjedoka GĆ, ČĆ i ŽĆ u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite budući da isti imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku, te njihovi iskazi nisu međusobno u suprotnosti, niti su u suprotnosti s ostalim provedenim materijalnim dokazima.

25. Tijekom provedenog postupka, a imajući u vidu provedene dokaze i to priležeće rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 9 Kir-669/2020-3 od 17. studenoga 2020. (list 40-41 spisa), utvrđeno je da je navedenim rješenjem osumnjičeniku CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], određen istražni zatvor. Nadalje, rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 19. studenoga 2020. (list 51-52 spisa), određeno je provođenje istrage protiv okrivljenog CĆ. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovi broj 9 Kir-133/2021-5 od 16. ožujka 2021. (list 16-18 spisa), određena je mjera opreza okrivljenom CĆ. Nadalje, rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj Kis-DO-30/2020 od 7. svibnja 2021. (list 42-50 spisa) obustavlja se istraga protiv okrivljenog CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koja je bila pokrenuta temeljem rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj Kis-DO-30/2020 i proširena rješenjem Kis- DO-30/2020 od 12. veljače 2021., čime je kazneni postupak protiv tužitelja CĆ okončan.

26. Nadalje, iz provedenog postupka proizlazi da je protiv tužitelja CĆ istražni zatvor trajao do donošenja rješenja poslovni broj Kir-133/2021 od 16. ožujka 2021. kojim je istražni zatvor zamijenjen mjerama opreza, zabrana približavanja žrtvi, zabrana uspostavljanja izravne i neizravne veze sa žrtvom i zabrana uznemiravanja žrtve, a mjere opreza su trajale do ukidanja rješenja poslovi broj Kir-133/2021 od 12. svibnja 2021.

27. Dakle, sukladno naprijed navedenom, a imajući u vidu utvrđene bitne činjenice i okolnosti, iz istih proizlazi da je tužitelj u istražnom zatvoru neosnovano proveo 119 dana, nakon čega su mu još daljnjih 57 dana bile određene mjere opreza.

27.1. Dakle, iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da kod tužitelja osnova za određivanje istražnog zatvora nije postojala, tako da je tužitelju neosnovano i protupravno pozitivnim propisima oduzeta sloboda čime mu je počinjena i daljnja imovinska i neimovinska šteta, te zbog toga ima pravo na rehabilitaciju u smislu naknade cjelokupno pretrpljene štete.

27.2. Prilikom odmjeravanja naknade neimovinske štete u vidu pravične novčane naknade s osnova povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

27.3. U konkretnom slučaju prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade na ime neimovinske štete, treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje utječu na visinu naknade neimovinske štete kako bi novčana nagrada bila pravična. U konkretnom slučaju ima više okolnost koje treba uzeti u obzir i to da je tužitelju bilo povrijeđeno pravo na slobodu budući je neosnovano proveo 119 dana u istražnom zatvoru, zatim treba imati u vidu dob tužitelja da se radi o mlađem punoljetniku koji je tada napunio tek 20 godina starosti, da je tužitelj zbog događaj koji mu se dogodio pretrpio veliki šok, da je tužitelj trpio intenzivne duševne bolove i strah zbog odvojenosti od svoje tada izvanbračne supruge koja je tada bila u visokom stupnju trudnoće, čekajući njihovo prvo dijete, izrazito otežana okolnost bila je fizička odvojenost tužitelja od nevjenčane supruge s kojom nije mogao ostvariti redovne kontakte osim telefonom, tužitelj je trpio izrazite duševne bolove zbog odvojenosti od svoje trudne izvanbračne supruge, a trpio je značajan strah za opasnost njihove ljubavne veze, ali i za opstanak njihove buduće obitelji. Također zbog nezakonitog oduzimanja slobode, tužitelj je propustio najvažniji događaj života

– rođenje svog prvog djeteta budući da je bio u istražnom zatvoru od 17. studenoga 2022., a njegov sin GĆN rođen je **.**.2020. Tužitelj je također strahovao i za zdravlje svojih roditelja za koje je znao da su pretrpjeli veliki šok, te da se nose s izrazitim stresom zbog cjelokupne situacije kao i za zdravlje svojih braće i sestara. Najmlađi brat tužitelja PĆ tada je imao 15 godina i okolnosti koje su tada zadesile njegovu obitelj su ga izrazito potresle radi čega je intervenirala hitna medicinske pomoć zbog njegove akutne reakcije na stres. Također, tužitelj je zbog određivanja istražnog zatvora dobio otkaz na poslu zbog čega je trpio dodatni strah za materijalnu egzistenciju svoje obitelji, a posebno nakon što mu je rođeno dijete koje je dužan uzdržavati. Isto tako prilikom određivanja visine pravične naknade zbog povrede prava osobnosti, treba uzeti u obzir činjenicu daje protiv tužitelja bila izrečena mjera opreza zabrane približavanja žrtvi, zabrane uspostavljanja veze sa žrtvom, te zabrana uznemiravanja žrtve koje mjere su trajale od 16. ožujka 2021. do 12. svibnja 2021.

27.4. Sve naprijed navedene okolnosti, mogle su biti otklonjene da se tužitelju zakonito i opravdano omogućilo da se brani sa slobode, otklanjajući eventualnu opasnost zakonom predviđenim mjerama opreza.

27.5. Također, sve naprijed nabrojane okolnosti i to svaka za sebe i u svojoj ukupnosti odlučni su kriteriji prema kojima se ima odmjeriti visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. U konkretnom slučaju, radi se o spletu okolnosti i činjenica koje nedvojbeno daju pravo tužitelju da osnovano potražuje pravičnu novčanu naknadu koja prema navedenim čimbenicima odudara od uobičajenih naknada koje se isplaćuju osobama koje su bile neosnovano lišene slobode te stoga sud smatra da novčana naknada na ime neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti u konkretnom slučaju kod tužitelja u iznosu od 39.816,84 eura je opravdana i osnovana u cijelosti, a imajući u vidu odredbu članku 1100. Zakona o obveznim odnosima.

28. Nadalje, u odnosu na imovinsku štetu koja se odnosi na izgubljenu zaradu koju bi tužitelj stekao temeljem redovnog radnog odnosa u iznosu od 2.289,75 eura bruto, sud u cijelosti ocjenjuje osnovanom, budući da je stalni sudski vještak prof.dr. Vatroslav Zovko, dipl.oec. u svom nalazu i mišljenju istaknuo da izgubljena plaća tužitelja u razdoblju od 17. studenoga 2020. do kraja ožujka 2021. sveukupno iznosi 1.831,79 eura neto, odnosno 2.289,75 eura bruto, koji iznos tužitelj potražuje usklađenim tužbenim zahtjevom prema podnesku od 29. siječnja 2025., odnosno kako je to tužitelj po punomoćniku uskladio na održanom ročištu 9. travnja 2026. , a budući da je tužitelj prije odlaska u istražni zatvor temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme bio zaposlen kod poslodavca DĆ, vl. Obrta vulkanizer, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je tužitelj bio zaposlen u navedenom vulkanizerskom obrtu vlasnice DĆ, proizlazi i iz priloženih obračuna isplaćene plaće - naknade plaće (list 30-33 spisa).

29. Također, tužitelj je prije nego što je završio u istražnom zatvoru u svoje slobodno vrijeme odnosno vikendom radio sa svojim ocem na način da mu je pomagao u sječi šume i izvlačenju trupaca na kojem bi poslu ostvario i dodatnu zaradu u prosječnom iznos od 300,00 kuna po danu. Budući da je tužitelj u istražnom zatoru proveo ukupno 36 dana koja se odnose na vikende te stoga potražuje naknadu štete za izgubljenu dodatnu zaradu po toj osnovi u iznosu od 10.800,00 kuna, odnosno 1.433,40 eura. Da su navedene okolnosti točne i istinite, sam tužitelj je potvrdio i naveo u svojem iskazu, a i svjedok ČĆ (otac tužitelja) također je iskazao da sin CĆ osim što je bio zaposlen u vulkanizerskoj radnji Pejak u [adresa] da je dodatno radio na način da je zajedno s njim radio u šumi te su spremali drva za ogrjev koja su prodavali te da je na taj način sin CĆ kroz tjedan imao dodatnu zaradu od 300,00 do 400,00 kuna. Sukladno navedenom, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu osnovan u cijelosti.

30. Sukladno naprijed navedenom, nedvojbeno proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja prema podnesku od 29. siječnja 2025., usklađen na ročištu 9. travnja 2026., kojim tužitelj potražuje s osnove neimovinske štete iznos od 40.306,70 eura, te s osnove imovinske štete s osnove izgubljene zarade iznos od 2.289,75 eura, te s osnova zarade od povremenih poslova iznos od 1.433,41 eura, što ukupno s osnova imovinske štete iznosi 3.763,16 eura, tako da sveukupno tužitelj potražuje iznos od 44.029,86 eura.

31. Iz svega naprijed navedenog te imajući u vidu cjelokupno provedeni postupak, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza ocjenjivanog zasebno, kao i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku, sud smatra da je tužba i tužbeni zahtjev tužitel ja usklađen podneskom od 29. siječnja 2025. , te na ročištu 9. travnja 2026. u cijelosti osnovan, a kako je to odlučeno pod točkom I. izreke.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i imajući u vidu vrijednost predmeta spora, sud je tužitelju priznao sljedeće troškove parničnog postupka: sastav tužbe od 27.4.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 1.9.2022. u iznosu od 250,00 eura, pristup na ročište 3.10.2023. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 4.12.2023. u iznosu od 250,00 eura, pristup na ročište 19.1.2024. u iznosu od 500,00 eura, pristup na ročište 6.5.2024. u iznosu od 500,00 eura, sastav podneska od 20.8.2024. u iznosu od 250,00 eura, pristup na ročište 30.10.2024. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 28.1.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 16.3.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 20.2.2025. u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 25.8.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 9.4.2026. u iznosu od 1.000,00 eura što ukupno iznosi 9.000,00 eura uz PDV 25% odnosno 2.250,00 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 11.250,00 eura, a kako je to odlučeno u točci II. izreke presude.

Velika Gorica, 5. lipnja 2026.

Sudac

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.