Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-38/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Borisu Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obrt za poljodjelstvo i usluge poljoprivrednim i šumarskim strojevima, vl. DE, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Ćavar odvjetnik u Vukovaru, Gospodarska zona 15, protiv tuženika EURO JANKOVIĆ ĐAKOVO d.o.o., Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, OIB: 48036269839, koga zastupa punomoćnik Krešimir Kmet odvjetnik iz Slavonskog Broda, Matije Gupca 42a, radi isplate 20.408,55 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 22. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja uz tužitelja DE a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 5. lipnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obrt za poljodjelstvo i usluge poljoprivrednim i šumarskim strojevima, vl. DE, [adresa] povukao tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za iznos glavnice u iznosu od 20.408,55 EUR (slovima: dvadesettisućačetiri stotineosameuraipedesetpetcenti) te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Mutavdžić, Đakovo, Ulica pape Ivana Pavla II 8, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1108/2024 od 21. listopada 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku EURO JANKOVIĆ ĐAKOVO d.o.o., Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, OIB: 48036269839 da tužitelju DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obrt za poljodjelstvo i usluge poljoprivrednim i šumarskim strojevima, vl. DE, [adresa] plati iznos od 20.408,55 EUR.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Mutavdžić, Đakovo, Ulica pape Ivana Pavla II 8, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1108/2024 od 21. listopada 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku EURO JANKOVIĆ ĐAKOVO d.o.o., Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, OIB: 48036269839 da tužitelju DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obrt za poljodjelstvo i usluge poljoprivrednim i šumarskim strojevima, vl. DE, [adresa] plati iznos od 3.068,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2026. godine, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 822,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 21. listopada 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate u roku od osam dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Mutavdžić, Đakovo, Ulica pape Ivana Pavla II 8, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1108/2024 od 21. listopada 2024. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku EURO JANKOVIĆ ĐAKOVO d.o.o., Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, OIB: 48036269839 da tužitelju DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obrt za poljodjelstvo i usluge poljoprivrednim i šumarskim strojevima, vl. DE, [adresa] plati:

- zakonske zatezne kamate za iznos od 3.068,01 EUR (slovima: tritisućešezdesetosameuraijedancent) od 3. prosinca 2025. do 18. siječnja 2026. godine, sve u roku od osam dana, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Tuženik EURO JANKOVIĆ ĐAKOVO d.o.o., Đakovo, Kralja Stjepana Držislava 1A, OIB: 48036269839 je dužan tužitelju DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obrt za poljodjelstvo i usluge poljoprivrednim i šumarskim strojevima, vl. DE, [adresa] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.301,49 EUR (slovima: tritisućetristotinejedaneuroičetrdesetdevetcenti).

IV Odbija se tužitelj DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], obrt za poljodjelstvo i usluge poljoprivrednim i šumarskim strojevima, vl. DE, [adresa] sa zahtjevom na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 588,12 EUR (slovima: petstotinaosamdesetosameuraidvanaestcenti) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog javni bilježnik Marija Mutavdžić, Đakovo, Ulica pape Ivana Pavla II 8 izdala je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – računa otpremnice broj 66/1/1 i 67/1/1 pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-1108/2024 od 21. listopada 2024. godine kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 20.408,55 EUR za neplaćene račune za drvne sječke i usluge iveranja sječke, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor te je isto stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik navodi da se dostavljeni računi ne poklapaju s poslovnom dokumentacijom tuženika i da dug ne može biti veći od 4.400,00 EUR.

4. Tijekom postupka tužitelj ističe da su navodi tuženika paušalni te su isključivo usmjereni ka odugovlačenju postupka i onemogućavanju tužitelja u naplati svog osnovanog potraživanja, te da tuženik u svom prigovoru nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio svoje navode a isto nije niti predložio niti tijekom postupka. Predlaže da se od porezne uprave pribavi podatak o tome da li je tuženik koristio pravo na odbitak poreza sa osnove utuženih računa, te da sud izvede dokaz knjigovodstvenim vještačenjem i da se sasluša tužitelj i zakonski zastupnik tuženika na okolnost izvršene usluge.

5. Sud je na pripremnom ročištu održanom 14. listopada 2025. donio rješenje da neće uzeti u obzir podnesak tužitelja od 06. listopada 2025. godine, dostavljen sudu 08. listopada 2025. u 21,00 sati, kao niti podnesak tuženika od 13. listopada 2025. dostavljen sudu 14. listopada 2025. neposredno prije početka ročišta, budući da isti nisu dostavljeni sudu i protivnoj stranci najkasnije 8 dana prije ročišta na kojem se trebalo raspravljati u smislu čl. 299.a ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u podnesak RH Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Osijek Ispostava Đakovo KLASA: 410-01/25-01/223; URBROJ: 513-07-14-02-25-2 od 3. studenog 2025. godine prema kojemu je tuženik kao protivnik osiguranja po navedenim računima broj 66/1/1 od 28. lipnja 2024. i 67/1/1 od 28. lipnja 2024., ispostavljenim od tužitelja kao predlagatelja osiguranja koristio pravo na odbitak pretporeza u 2024. godini.

7. Tijekom postupka sud je u smislu čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-38/2025-22 od 26. studenog 2025. godine odredio prethodnu mjeru zabranom bankama kod kojih se vode računi tuženika/protivnika osiguranja da tuženiku/protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu tuženika/protivnika osiguranja isplati s računa tuženika/protivnika osiguranja novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera, a koje rješenje je postalo pravomoćno 30. prosinca 2025. godine.

8. Podneskom od 19. siječnja 2026. tužitelj je obavijestio sud da je tuženik nakon donošenja prethodne mjere u gornjem predmetu dana 02. prosinca 2025. godine uplatio iznos od 20.408,55 EUR s osnove glavnog potraživanja u ovom predmetu, te da je navedenom uplatom tuženik podmirio glavnicu, ali nije podmirio kamate dospjele do 02. prosinca 2025. godine u iznosu od 3.068,01 EUR, kao i do sada nastale troškove ovršnog i parničnog postupka.

9. Slijedom navedenog, tužitelj je uredio i smanjio tužbeni zahtjev i predložio da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se djelomično održava na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marije Mutavdžić iz Đakova br. Ovrv- 4508/2024 od 21. listopada 2024. godine te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.068,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03. prosinca 2025. godine, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 822,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 21. listopada 2024. godine pa do isplate.

10. Sud je tuženiku dostavio na očitovanje navedeni podnesak tužitelja kojim djelomično povlači tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za naknadno uplaćenu glavnicu.

11. Tuženik se očitovao podneskom od 21. travnja 2026. te predlaže da se radi utvrđenja točnog iznosa dugovanja provede knjigovodstveno vještačenje.

12. Navedeni podnesak tuženika od 2. travnja 2026. sud rješenjem donesenim na glavnoj raspravi održanoj 22. travnja 2026. nije uzeo u obzir, budući da isti nije dostavljen sudu i protivnoj strani najkasnije osam dana prije održavanja ročišta na kojem se trebalo raspravljati, u smislu čl. 299.a ZPP-a.

13. Na glavnoj raspravi na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik održanoj 22. travnja 2026. tužitelj je pojasnio da je tuženik izvršio uplatu po predmetnim spornim računima kao što je navedeno u ranijem podnesku tužitelja od 19. siječnja 2026. godine uz koji je dostavljen i dokaz o uplati te da stoga nema potrebe provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost dugovanja tuženika prema predmetnim računima koje je tuženik tijekom postupka i platio, kao ni izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost dugovanja tuženika po navedenim predmetnim i to plaćenim računima.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u račun- otpremnicu 66/1/1 od 28.07.2024., račun-otpremnicu 67/1/1 od 28.07.2024. (str. 10. - 11. i 21.-22. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 40.-44. spisa), Izvadak iz obrtnog registra (str. 45. spisa),izvadak iz sudskog registra (str. 47.-51. spisa), mail od 03.12.2025. (str. 107. spisa), potvrdu banke o izvršenoj uplati od 01.12.2025. (str. 108. -109. spisa), zakonske zatezne kamate (str. 110. spisa) kao i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

15. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

16. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.408,55 EUR prema dva računa otpremnice koje je tužitelj ispostavio tuženiku, a koje tuženik nije platio, a odnose se na drvne sječke i usluge iveranja sječke.

17. Nesporno je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, kao i da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku budući da se tuženik nakon ispostavljenih računa od strane tužitelja u prigovoru očitovao da se ne slaže sa stanjem duga te da je u međuvremenu izvršena uplata od strane tuženika u iznosu od 20.408,55 EUR koji čini iznos glavnice prema utuženim računima.

18. Također, tijekom postupka izvršen je uvid u podnesak RH Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Osijek Ispostava Đakovo KLASA: 410-01/25- 01/223; URBROJ: 513-07-14-02-25-2 od 3. studenog 2025. godine prema kojemu je tuženik kao protivnik osiguranja po navedenim računima broj 66/1/1 od 28. lipnja 2024. i 67/1/1 od 28. lipnja 2024., ispostavljenim od tužitelja kao predlagatelja osiguranja koristio pravo na odbitak pretporeza u 2024. godini, čime se u smislu čl. 221.b ZPP-a smatra da utužena tražbina postoji.

19. Tijekom postupka punomoćnik tužitelja je podneskom od 19. siječnja 2026. smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 20.408,55 EUR koji je plaćen nakon podnošenja tužbe 2. prosinca 2025. čime se smatra da je djelomično povukao tužbu u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva, a tuženik se u roku od 15 dana od dana obavijesti o djelomičnom povlačenju tužbe nije izjasnio o tome te se smatra da je pristao na povlačenje, sud je sukladno čl. 456. st. 1. a u vezi s čl. 193. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

20. Tužitelj je sudu nakon izvršene uplate tuženika iznosa glavnice od 20.408,55 EUR od 2. prosinca 2025., uz podnesak od 19. siječnja 2026. dostavio sudu obračun kamata, a koji obračun tuženik nije osporavao niti predložio dokaz kojim bi se utvrdilo drugačiji iznos zatraženih kamata, te je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odlučio da tuženik nakon što je tuženiku uplatio iznos glavnice prema utuženim računima dužan podmiriti i kamate dospjele do dana 2. prosinca 2025. u obračunatom iznosu od 3.068.01 EUR, a u smislu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO).

21. Sud je pri donošenju odluke imao u vidu da je odredba čl. 172. ZOO-a dispozitivnog karaktera i da nema značaj kogentne norme te da je isključivo pravo tužitelja koristiti se propisanim načinom uračunavanja, a koji u konkretnom slučaju ide u prilog tuženika jer se prvo uračunavanjem glavnice kao što je učinio tužitelj prekida tijek kamata na glavnicu, a koji način uračunavanja u konačnici niti tuženik nije osporio.

22. Naime, prema odredbi čl. 172. ZOO-a ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Navedena odredba služi zaštiti vjerovnika, a ne dužnika, slijedom čega je vjerovniku dopušteno postupiti samom sebi na štetu te izvršenom uplatom najprije namiriti glavnicu, a tek nakon toga kamate. Utrnjivanjem glavnice sprečava se daljnji obračun zateznih kamata, jer one više nemaju na što teći, već se vrši obračun kamata od prvog dana nakon dospijeća glavnice do dana njenog podmirenja. S druge strane, primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, kada ono što dužnik plaća nije dovoljno za podmirenje i glavnice i zateznih kamata pa bi se najprije podmirile zatezne kamate i tek dio glavnice, na tu neplaćenu glavnicu bi i dalje tekle kamate, što je za dužnika otegotnije.

23. Stoga je tužitelj time što je izvršenim uplatama najprije podmirio glavnice računa, (a što tuženik nakon takvog uračunavanja nije osporio), postupio sebi na štetu, jer tužitelj potražuje manje nego što bi mu po zakonu pripadalo.

24. Slijedom izloženog, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku i da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je održao na snazi platni nalog u tom dijelu kao točki I izreke presude sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

25. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR te da se daljnji postupak proveo prema odredbama koje se odnose na spor male vrijednosti.

26. Također, tuženik je izabrao nedolazak na ročište kao način postupanja tijekom ovog parničnog postupka te podnošenje podnesaka suprotno odredbama čl. 299.a ZPP-a koje sud stoga nije uzeo u obzir, čime je sebi svojevoljno uskratio mogućnost raspravljanja pred sudom o činjenicama i dokazima iznesenim od strane tužitelja i eventualnim dokazivanjem suprotne tvrdnje te je stoga dužan i trpjeti moguće posljedice svojih propuštanja. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost svoje tražbine prema smanjenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 19. siječnja 2026., a time je i obveza tuženika podmiriti dug tužitelju, u smislu čl. 29. st. 1. te čl. 172. ZOO-a.

27. Sud je djelomično ukinuo platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo da plati zatezne kamate za iznos od 3.068,01 EUR od dana 3. prosinca 2025. kada je tuženik uplatio glavnicu, budući da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu kako je to navedeno u toč. II izreke presude. Naime, tužitelj je podneskom od 19. siječnja 2026. uredio svoj tužbeni zahtjev i zatražio zatezne kamate na iznos neisplaćenih kamata, te zbog toga u smislu čl. 31. st. 2. ZOO-a tuženiku ne pripada zatezna kamata od dana izvršene isplate glavnice nego od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, odnosno od dana 19. siječnja 2026. godine.

28. Tužitelju je priznato i pravo na zatezne kamate na trošak ovršnog postupka i to od dana donošenja rješenja o ovrsi, te je platni nalog i u tom dijelu održan na snazi u smisli čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu OT) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/2022; u daljnjem tekstu Pravilnik j.b.) te odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23). Sud je tužitelju priznao ovršni trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 158,09 EUR uvećano za PDV u iznosu od 39,52 EUR (čl. 5. Pravilnik j.b.), kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 125,00 (Tar. br. 11. st. 1. OT) što čini ukupni trošak u ovrhe u iznosu od 822,61 EUR.

30. Sud je tužitelju priznao i trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.401,49 EUR i to zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 14. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 125,00 EUR, ročištu od 22. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR u skladu s Tar. br. 9. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu OT), trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 8. listopada 2025. i 19. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR po svakom podnesku (Tar. br. 8. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 125,00 EUR po svakom podnesku, sastav prijedloga za osiguranje u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 125,00 EUR (Tar. br. 11. toč. 1. OT), te trošak sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje u iznosu od 250,54 EUR, sudske pristojbe na rješenje o osiguranju u iznosu od 125,27 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 150,68 EUR u skladu s Tar. br. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23, 50/26) i čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23). Sud je pri dosudi troška imao u vidu da je tužitelj podneskom od 19. siječnja 2026. djelomično povukao tužbu za iznos od 20.408,55 EUR koji je plaćen nakon podnošenja tužbe 2. prosinca 2025., te je stoga u smislu čl. 158. st. 2. ZPP-a troškove postupka tužitelju dužan naknaditi tuženik.

31. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 588,12 EUR. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu za objavu presude od 5. lipnja 2026. godine u iznosu od 100,00 EUR budući da punomoćnik odvjetnik nije pristupio na ročište za objavu te isti trošak stoga nije nastao. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR koji čini više zatraženu razliku u odnosu na priznatu sudsku pristojbu na prijedlog za osiguranje i sudsku pristojbu za rješenje o osiguranju. Sud također nije tužitelju priznao razliku troška zastupanja po odvjetniku na ročištu od 22. travnja 2026. u iznosu od 300,00 EUR s pripadajućim PDV-om u iznosu od 75,00 EUR kao i razliku troška sudske pristojbe na presudu u iznosu 99,85 EUR u odnosu na priznati trošak za zastupanje po odvjetniku na ročištu od 22. travnja 2026 i sudske pristojbe na presudu, budući da je tužitelj podneskom od 19. siječnja 2026. djelomično povukao tužbu za iznos od 20.408,55 EUR te se zbog promjene vrijednosti spora troškovi postupka odmjeravaju prema vrijednosti predmet spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

32. Budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odlučeno je da u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik naknadi sve troškove ovoga postupka tužitelju.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 5. lipnja 2026.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.