Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-623/2026-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Medenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestitelja i članice vijeća, te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadaska ulica 2, radi naknade štete odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PN-237/2025-20 od 16. siječnja 2026. u sjednici vijeća održanog 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PN-237/2025-20 od 16. siječnja 2026. potvrđuje u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 808,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom i odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke I izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se citirana presuda u preostalom dijelu točke II izreke te tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici na iznos od 2.326,00 eura zakonske zatezne kamate počevši od 18. prosinca 2023 do 9. prosinca 2024. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.014,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.600,00 eura počev od 18. prosinca 2023. do isplate a na iznos od 414,00 eura počev od 16. siječnja 2026. do isplate te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.240,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci, sve u roku od 15 dana.

2. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 808,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 403, 63 eura od 18. prosinca 2023. do isplate te na iznos od 405,00 eura od 16. siječnja 2026. do isplate, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.326,00 eura od 18. prosinca 2023. do 9. prosinca 2024. kao neosnovan. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka učinjena podneskom od 23. srpnja 2025.

3. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu iz točke II izreke te sadržajno odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke I izreke tužiteljica podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači te tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i tuženika obveže naknaditi joj zatraženi iznos na ime troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, s time da je i u fazi žalbenog postupka prijeporna visina zatraženog iznosa i obveza isplate zakonske zatezne kamate na iznos isplaćen prije pokretanja predmetnog postupka .

7. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- tužiteljica je dana 7. studenog 2023. stradala u prometnoj nesreći kao pješak kad je na nju naletilo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala PD a na dan štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika policom od auto odgovornosti

- tužiteljica se radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti u mirnom postupku obratila tuženiku 18. prosinca 2023. i postupajući po tom zahtjevu tuženik je tužiteljici isplatio na ime neimovinske štete iznos od 2.200,00 eura te na ime tuđe njege i pomoći 126,00 eura, odnosno ukupno 2.326,00 eura

- prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof. dr. sc. ŠD tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu luksacije (iščašenja desnog ramena koja ozljeda je potvrđena rtg obradom uz sumnju na prijelom odnosno otrgnuće velike kvrge nadlaktične kosti, međutim kako nije učinjena detaljnija radiološka dijagnostika sve do 15. siječnja 2024. tužiteljici je tek po učinjenom ultrazvuku postavljena dodatna dijagnoza parcijalne rupture mišića supraspinatusa desnog ramena, radi zadobivene ozljede provodila je kontrole i fizikalne rehabilitacije tako da je zadnja fizikalna rehabilitacija završena 22. travnja 2024. kada se smatra da je završeno liječenje. Kliničkim pregledom tužiteljice nisu nađeni vidljivi znakovi posljedica štetnog događaja, međutim mjerenjem gibljivosti oba ramena utvrđen je znatan funkcionalan deficit desnog ramena u odnosu na lijevo (desno rame zaostaje 25 stupnjeva abdukcije s elevacijom za lijevim ramenom; kod desnog ramena zaostaje antefleksija s elevacijom na lijevo za 10 stupnjeva; retrofleksija desnog ramena zaostaje za lijevim za 10 stupnjeva; vanjska rotacija desnog ramena zaostaje za lijevim 60 stupnjeva te unutarnja rotacija desnog ramena zaostaje 20 stupnjeva za lijevim ramenom), koje stanje je, iako za sada definitivno, podložno pogoršanju zbog uznapredovanja artroze. Stoga tako opisano stanje predstavlja trajno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice u opsegu 6%. Tužiteljica je radi zadobivene ozljede trpjela bol jakog stupnja u trajanju 2 dana, srednjeg stupnja u trajanju 10 dana te slabog stupnja 50 dana, zatim je, a nakon kratkotrajno pretrpljenog primarnog strana, trpjela sekundarni strah jakog stupnja 2 dana, srednjeg stupnja 8 dana i slabog stupnja 40 dana, a bila je potrebna tuđa pomoć u trajanju 30 dana po 3 sata dnevno, 15 dana po 2 sata dnevno te daljnjih 15 dana po 1 sat dnevno.

8. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka cijeneći da je uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica provodila dugotrajno liječenje te da je zadobivena ozljeda po njezino već ranije narušeno zdravlje ostavila trajnih posljedica uz tendenciju pogoršanja, cijeneći nadalje dužinu i intenzitet trajanja pretrpljenih bolova i straha, primjenom odredbe čl. 19. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) te daljnju primjenu odredbe čl. 1046. citiranog Zakona zaključuje da bi tužiteljici na ime svih navedenih kriterija, odnosno kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade pripadao iznos od 3.800,00 eura. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći utvrđuje da je ista bila potrebna u ukupnom trajanju od 135 sati, koju pomoć su tužiteljici pružali ukućani . Cijeni da bi primjerena bila naknada od po 4 eura po satu a tužiteljica nije priložila dokaze da bi to bilo u većem iznosu, pa joj primjedbom odredbe čl. 1095. ZOO -a po toj osnovi dosuđuje iznos od 540,00 eura. Uzimajući u obzir da je tijekom mirnog postupka tuženik isplatio tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 2.200,00 eura te na ime tuđe njege i pomoći 126,00 eura obvezuje ga isplatiti joj na ime neimovinske štete daljnji iznos od 1.600,00 eura te na ime tuđe njege i pomoći 414,00 eura, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija smatrajući ga neosnovanim.

9. Primjenom odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 dalje ZOOP-a) u vezi sa čl. 1103. ZOO-a zaključuje kako tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 18. prosinca 2023. na iznos dosuđen na ime neimovinske štete dok joj sukladno postavljenom zahtjevu u tom dijelu na ime imovinske štete na iznos od 414,00 eura dosuđuje zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

10. Kako je tuženik tužiteljici postupajući po njenom odštetnom zahtjevu od 18. prosinca 2023. dostavio obrazloženu ponudu 4. prosinca 2024. te joj 9. prosinca 2024. isplatio nesporni iznos, zaključuje kako je time postupio sukladno odredbi čl. 12. st. 1. i 5. ZOOP-a tako da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 12. st. 6. citiranog Zakona u vezi sa čl. 1103. ZOO-a pa stoga odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos tijekom mirnog postupka za razdoblje od 18. prosinca 2023. do 9. prosinca 2024.

11. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("N. N." 138/23 ) dosuđujući tužiteljici na ime troškova zastupanja po odvjetniku te PDV-a cijeneći postignuti uspjeh u sporu, uključujući i troškove sudskih pristojbi, iznos od 1.240,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok u preostalom dijelu zahtjev smatra neosnovanim.

12. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. citiranog zakona. Nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se sadržajno poziva tužiteljica jer je sud prvog stupnja iznio jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati.

13. Protivno tvrdnjama tužiteljice sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo kada je dosudio pored neprijeporno isplaćenog iznosa daljnji iznos od 1.600,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev odbio. Naime, pored utvrđenja iz rezultata medicinskog vještačenja o dužini trajanja i jačini pretrpljenih fizičkih bolova i straha uslijed zadobivenih ozljeda a cijeneći i da je kod tužiteljice zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti za 6%, ovaj sud po svim navedenim kvalifikatornim okolnostima smatra također primjerenim iznos od 3.800,00 eura. Naime, kada se uzme u obzir sve navedeno kao i okolnosti konkretnog slučaja, način ozljeđivanja, tijek liječenja i rehabilitacije koje nije bilo vezano uz eventualne komplikacije, tada se i prema mišljenju ovoga suda odmjereni iznos od 3.800,00 eura po svim kriterijima ukazuje primjerenim , uvažavajući sve okolnosti i kriterije na koje se tužiteljica poziva u žalbi pa je sud prvog pravilnom primjenom odredbe čl. 19. st. 2. u vezi sa člankom 1100. st. 1. i 2. ZOO-a obvezao tuženika pored neprijeporno isplaćenog iznosa od 2.200,00 eura isplatiti i daljnji iznos od 1.600,00 eura na ime neimovinske štete, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.

14. Nadalje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. ZOO - a kada je tužiteljici na ime tuđe njege i pomoći odmjeren pored već isplaćenog iznosa od 126,00 eura daljnji iznos od 414,00 eura a u preostalom dijelu zahtjev utvrđen neosnovanim. Naime, tužiteljica se u žalbi poziva na cijenu usluga u obavljanju kućanskih i drugih poslova te održavanju osobne higijene prema ugovorima o pružanju tih usluga koje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike sklapa sa pružateljem tih usluga, zatim iznose naknade koju Republika Hrvatska isplaćuje roditeljima njegovateljima što prema mišljenju ovoga suda ne dovodi u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja odluke u tom dijelu. Naime, kriteriji prema kojima se određuje visina te naknade u situaciji kada te usluge pružaju članovi domaćinstva, kao što je to u konkretnom slučaju jer tužiteljici tuđu pomoć pružaju članovi domaćinstva, koji su opće prihvaćeni u sudskoj praksi cijeni primjerenim iznos od oko 4 eura po satu, koji kao takav prihvaća i ovaj sud. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a dosudio tužiteljici iznos od 414,00 eura dok je cijenio u preostalom dijelu zahtjev neosnovanim.

15. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i presudu suda prvog stupnja u odnosu na odbijajući iznos od 808,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom potvrditi.

16. Međutim, osnovano tužiteljica žalbom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke po zahtjevu za isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos prije pokretanja predmetnog postupka. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja spisa proizlazi da se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom 18. prosinca 2023. a da je tuženik obrazloženu ponudu sa prijedlogom za sklapanje izvan sudske nagodbe tužiteljici dostavio 4. prosinca 2024., dakle gotovo godinu dana nakon podnošenja zahtjeva. Ne proizlazi niti je tuženik tvrdio da bi od tužiteljice tražio dostavu dodatne dokumentacije radi ocjene osnovanosti ponude već u istoj potvrđuje da je odgovornost za isplatu štete nesporna te na ime neimovinske i imovinske štete ponudio isplatu ukupnog iznosa od 2.326,00 eura te isti 9. prosinca 2024. isplatio. Stoga je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik postupio u zakonskom roku zbog čega da je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na navedeni iznos neosnovan. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP-a osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost te visina štete nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete sporne. Prema odredbi st. 3. osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku st. 1. ovog članka. U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti nesporni iznos naknade štete kao predujam u roku propisanom u st. 1. ovog članka. Međutim prema odredbi st. 4. citirane odredbe u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Protivno zaključku suda prvog stupnja iz navedenog proizlazi da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 12. st. 1. citiranog Zakona jer u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva nije dostavio obrazloženu ponudu za naknadu štete niti utemeljen odgovor iz kojeg bi proizlazilo da je eventualno sporna osnovanost ili visina zahtjeva već je po istom postupio gotovo godinu dana nakon njegova podnošenja uz tvrdnje da je odgovornost nesporna te ponudu visine iznosa, koji je tužiteljica prihvatila ali potom pokrenula predmetni postupak. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.326,00 eura od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno od 18. prosinca 2023. do 9. prosinca 2024. pa je u tom dijelu presudu suda prvog stupnja valjalo preinačiti na način naveden u točki II izreke.

17. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer je uspjela sa razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP-a), pa stoga ta odluka nije od utjecaja niti na pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja odluke o pripadajućim troškovima tužiteljici iz točke I prvostupanjske presude.

19. Presuda suda prvog stupnja u točki I izreke te rješenje kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 5. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Medenjak