Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1846/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (u daljnjoj fazi tužiteljice) ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnicima iz Varaždina, [adresa], protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjoj fazi tuženika) PLINACRO d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 88a, OIB: 69401829750, zastupanog po punomoćniku Borisu Kelemenu, odvjetniku iz Zagreba, [adresa], radi predaje u suposjed nekretnine, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-108/2025-6 od 01. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-108/2025-6 od 01. srpnja 2025.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknado troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, utvrđeno je da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] – dvorište sa 1322 m2 i zgrada sa 86 m2, te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Marof, Općinskog suda u Varaždinu, da upiše pravo vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini uz istodobno brisanje suvlasništva tužiteljice ST u ½ dijela. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.729,85 eur sa zateznom kamatom tekućom kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22.,155/23 I 146/25- dalje ZPP).
3. U podnesenoj žalbi tvrdi da je građevinska dozvola po osnovi koje je vršena gradnja na predmetnoj nekretnini iz 1980. god. nije dozvoljena jer je tada imala svega tri godine te joj zasigurno nije dostavljena. Tvrdi i da je u toj dozvoli navedena čestica u k. o. [katastarska općina]. Nastavno ističe da tuženik nije dokazao da bi riješio imovinsko pravne odnose s tužiteljicom pa da ne bi znao ni mogao znati da gradi na tuđem zemljištu. Tvrdi i da graditelj postaje vlasnikom zemljišta neophodnog za gradnju, a ne na površini čitave kat. čest. Tužiteljica da je uknjižena vlasnicom od 2006. pa da se utvrđenja ne odnose na nju. Zaključno navodi i da se vlasništvo ne može steći po više pravnih osnova.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim:
-da su stranke uknjiženi suvlasnici predmetne nekretnine na jednake dijelove,
- da je cijela nekretnina u posjedu tuženika i da je ograđena u cijelosti i da je na istoj sagrađena i u funkciji mjerno-redukcijska stanica (MRS) Novi Marof te da je tuženik predmetnu nekretninu stekao po osnovi kupoprodaje 3. rujna 2003. od prodavatelja Ina-industrija nafte d.d. Zagreb i da je od kupnje u neprekinutom posjedu cijele nekretnine,
-da je mjerno-redukcijska stanica na navedenoj nekretnini (koja je nastala od ranijih čkbr. [katastarska čestica]) izgrađena temeljem građevinske dozvole izdane od strane Sekretarijata za upravnopravne i opće poslove Općine Novi Marof od 23. srpnja 1980. i da je izdana za istu građevinu od istog tijela i uporabna dozvola dana 16. prosinca1987. i da je zahtjevu INE – Naftaplina Zagreb, za izdavanje građevinske dozvole priložen i Ugovor o korištenju zemljišta sklopljen s vlasnicima parcela na kojima će se graditi objekt.
8. Nastavno je utvrdio:
-da je prednik tuženika započeo je sa izgradnjom MRS nakon izdavanja građevinske dozvole 23. srpnja 1980., dok je tako izgrađeni objekt stavljen u uporabu 1987. te da je u vrijeme gradnje nekretnina bila u privatnom vlasništvu i da je tadašnji vlasnik znao za gradnju i nije se protivio slijedom čega je prednik tuženika stekao pravo vlasništva građenjem, u smislu odredbe čl. 24. ZOVO-a,
-da je prednik tuženika ušao u posjed cjelokupne nekretnine 1980.god. te da je u smislu odredbe čl. 159. ZV-a kao savjesni posjednik stekao i pravo vlasništva cjelokupne nekretnine dosjelošću, protekom 20 godina, dakle 23. srpnja 2000.,
-da tuženica nije dovela u sumnju poštenje posjeda tuženika i njegovog pravnog prednika i da se poštenje posjeda i presumira.
9. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije odvedeno u pitanje.
11. Pravilna analiza svih provedenih dokaza opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o stjecanju prava vlasništva tužitelja na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine uknjiženom na ime tuženice, građenjem i dosjelošću.
12. Protivno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja nije utvrdio različitu osnovu stjecanja za isti dio nekretnine već je utvrđenje o stjecanju prava vlasništva po pravnom predniku tuženika na izgrađenom dijelu nekretnine temeljio na građenju dok je utvrđenje o stjecanju prava vlasništva na preostalom dijelu nekretnine koji čini ograđeni prostor u nespornom posjedu tužitelja i prednika, temeljio na dosjelosti.
13. Pravilno je utvrdio da je prednik tužitelja INE – Naftaplina Zagreb, stekao pravo vlasništva izgrađenog dijela nekretnine građenjem 1987. , u smislu odredbe čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80 i 36/90) , odnosno dosjedanjem najkasnije 2000. god. (po proteku dvadeset godina od ulaska u posjed) u smislu odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta:dalje ZV), koji je bio na snazi u vrijeme proteka roka dosjedanja.
14. Kako nije sporno da je tuženik kupio predmetnu nekretninu od izvanknjižnog vlasnika INE – Naftaplina Zagreb, on je kao pošten, istinit i zakonit posjednik te nekretnine stekao pravo vlasništva redovnom dosjelošću 2013. god., u smislu odredbe čl. 159. st. 2 ZV-a i ovlašten je ishoditi uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama .
15. Na žalbene tvrdnje da tužiteljici nije dostavljena građevinska ni uporabna dozvola i da graditelj nije riješio imovinskopravne odnose s njom treba kazati da to nije odlučno jer tužiteljica u vrijeme izdavanja dozvole nije bila zemljišno knjižna vlasnica (uknjižena je tek 2006.). Osim toga nije odlučno ni da li je dozvola dostavljena tadašnjim vlasnicima nekretnine dovoljno je da su isti znali, odnosno morali znati za gradnju i da se toj gradnji nisu protivili, a što tužiteljica ne dovodi u pitanje. Nastavno, iz sadržaja građevinske dozvole proizlazi da je prilog istoj Ugovor s vlasnicima pa je za pretpostaviti da su vlasnici tim ugovorom odobrili gradnju jer u protivnom investitoru ne bi ni bila izdana građevinska dozvola.
16. Protivno žalbenim navodima, tuženik je t ijekom prvostupanjskog postupka dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da je navedena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od prijašnjih kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tuženica te tvrdnje nije dovela u pitanje kao ni činjenicu da se građevinska dozvola o izgradnji MRS odnosi upravo na navedenu nekretninu, naprotiv izričito je priznala da je tuženik u posjedu te nekretnine u cjelini i da je na istoj izgrađena MR. Sukladno tome žalbena tvrdnja kojom dovodi u pitanje odnosi li se građevinska dozvola upravo na navedenu kat. čest. predstavlja novu činjenicu koja se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a po prvi puta u žalbi ne može isticati.
17. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženiku opravdane troškove postupka koji se odnose na ovu protutužbu, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a te obvezao tužiteljicu na isplatu i to utvrđenje suda određenim žalbenim navodima nije ni dovedeno u pitanje.
18. Sijedom navedenog, svi žalbeni navodi su neosnovani ili neodlučni te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i odlučeno kao u izreci.
19. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Rijeci, 5. lipnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Tajana Polić
