REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1049/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ON, vlasnika Poljoprivrednog gospodarstva Kolesarić, Dubočac 113, Bebrina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jasni Špiranović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 7. listopada 2025., poslovni broj: P-400/2025-6, 5. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja ON, vlasnika Poljoprivrednog gospodarstva Kolesarić iz Dubočca se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 7. listopada 2025. poslovni broj: P-400/2025-6 pod točkom II i III. izreke.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti.

II. Usvaja se prigovor mjesne nenadležnosti te se Općinski sud u Slavonskom Brodu oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovom postupku.

III. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu."

2. Protiv točke II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga.

2.1. U žalbi navodi da se predmetni postupak odnosi na ugovor o osiguranju sklopljen na temelju uvjeta osiguranja, kojim je ugovorena stvarna i mjesna nadležnost suda. Ističe da je riječ o tzv. prorogacijskoj klauzuli o kojoj stranke nisu prethodno pregovarale te na čiji sadržaj osiguranik nije mogao utjecati.

2.2. Tužitelj navodi da je poljoprivrednik koji nema određeno radno vrijeme, već tijekom poljoprivrednih radova radi svakodnevno i tijekom cijelog dana. Budući da je njegovo prebivalište udaljeno približno 220 km od Zagreba, svaki dolazak na sud u Zagreb za njega predstavlja znatan financijski trošak te potrebu angažiranja zamjenske radne snage radi obavljanja poljoprivrednih poslova koji su često neodgodive naravi.

2.3. Dalje ističe da je ugovor o osiguranju sklopljen u agenciji tuženika u Slavonskom Brodu te da je osigurani slučaj, odnosno šteta iz ugovora o osiguranju, nastala na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

2.4. Tužitelj također smatra da predmetni ugovor ima obilježja potrošačkog ugovora jer ima status potrošača kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG), pri čemu ne obavlja djelatnost u svojstvu trgovca.

2.5. U prilog svojim navodima poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gr 1-211/2024, u kojem je u odnosu na isto pravno pitanje zauzeto stajalište da je stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Vinkovcima. Nadalje se poziva i na sudsku praksu Županijskog suda u Splitu izraženu u odluci poslovni broj Gž-2303/2025 od 6. listopada 2025.

2.6. Predlaže da se žalba usvoji, pobijano rješenje ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 36/24; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da je žalba neosnovana.

6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu te da je za daljnje postupanje nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

7. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje isplatu naknade štete temeljem ugovora o osiguranju usjeva sklopljenog između stranaka. Nadalje proizlazi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora potpisao klauzulu o obaviještenosti kojom je potvrdio da je prije sklapanja ugovora zaprimio ugovornu dokumentaciju, uključujući uvjete osiguranja kao sastavni dio ugovora. Iz sadržaja navedene dokumentacije proizlazi da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu za rješavanje sporova koji bi proizašli iz predmetnog ugovornog odnosa.

8. Prema odredbi članka 70. stavka 1. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, pod uvjetom da je taj sud stvarno nadležan. Budući da za sporove iz ugovora o osiguranju nije propisana isključiva mjesna nadležnost drugog suda, a ugovoreni sud je stvarno nadležan za odlučivanje u ovoj vrsti sporova, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ugovorena prorogacijska klauzula proizvodi pravne učinke.

9. Neosnovani su žalbeni navodi da se radi o potrošačkom ugovoru, te da tužitelj ima položaj potrošača. Naime, predmet ugovora o osiguranju bili su usjevi tužitelja kao nositelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, pa je ugovor sklopljen radi zaštite imovine koja služi obavljanju njegove poljoprivredne djelatnosti. Stoga predmetni ugovor nije sklopljen radi zadovoljavanja osobnih potreba tužitelja izvan njegove gospodarske djelatnosti, zbog čega se na konkretan ugovorni odnos ne mogu primijeniti pravila koja se odnose na zaštitu potrošača.

10. Nadalje, okolnosti na koje žalitelj ukazuje, a koje se odnose na činjenicu da je ugovor sklopljen u Vinkovcima, da je šteta nastala na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, te da mu vođenje postupka pred sudom u Zagrebu predstavlja dodatni financijski i organizacijski teret, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Naime, navedene okolnosti ne dovode u pitanje valjanost sporazuma stranaka o mjesnoj nadležnosti sklopljenog sukladno članku 70. stavku 1. ZPP-a.

11. Neosnovano se žalitelj poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-211/2024, kao i na rješenje poslovni broj Gr1-267/2023. U navedenim predmetima Vrhovni sud Republike Hrvatske nije odlučivao o mjesnoj nadležnosti niti o pravnim učincima sporazuma stranaka o mjesnoj nadležnosti suda, već isključivo o pitanju stvarne nadležnosti između općinskih i trgovačkih sudova. Stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji, pa navedene odluke nisu od utjecaja na ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja.

12. Tužitelj tijekom postupka nije osporio autentičnost, niti sadržaj klauzule o obaviještenosti, niti je doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je prije sklapanja ugovora zaprimio uvjete osiguranja koji sadrže odredbu o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti. Slijedom toga, nisu osnovani ni žalbeni navodi da o predmetnoj odredbi nije bio upoznat ili da njezin sadržaj nije bio sastavni dio ugovornog odnosa između stranaka.

13. Kako žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

14. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio.

Slavonski Brod, 5. lipnja 2026.

Sutkinja:

Irena Dikanović-Terzić