Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-281/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AK, zbog kaznenog djela iz čl. 265. st. 5. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-159/2026-7 od 21. svibnja 2026., u sjednici održanoj 5. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog AK.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog AK produljio istražni zatvor u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 14. listopada 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi PK pravovremeno podnio žalbu bez naznake žalbenih osnova, s prijedlogom da mu se istražni zatvor zamijeni blažim mjerama.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-337/2026 od 5. lipnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporava zaključak prvostupanjskog suda o daljnjem postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. U tom smislu optuženik u žalbi u bitnome ističe da mu nije u interesu niti namjera činiti kaznena djela, da za to u njegovom slučaju postoje i određene zakonske prepreke, budući da je jasno normiran zakonski okvir za otvaranje firmi, poziva se na roditelje koji su poznije životne dobi i bolesni, kao i na ujaka koji je psihički bolesnik, navodi da nije nasilna i agresivna osoba, te ukazuje na čl. 4. st. 2. ZKP -a i dužnost suda da ne primjenjuje težu mjeru ako se ista svrha može postići blažom mjerom, slijedom čega predlaže da se prema njemu, umjesto istražnog zatvora, primijeni bilo koja blaža zakonska mjera. Ujedno spominje da su mu boravkom u istražnom zatvoru ugroženi egzistencija, imovinske prilike i psihičko stanje.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje inkriminiranog kaznenog djela kojim se tereti, pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti za čiju prevenciju je neophodna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile protiv optuženika. Optuženikova tvrdnja da ubuduće neće činiti takva ili slična kaznena djela uvelike je relativizirana nepobitnom činjenicom da se on pojavljuje u svojstvu višestrukog kaznenog povratnika, pri čemu upadaju u oči njegove ranije kaznene osude zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ- a i dva kaznena djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ-a. Kada se k tome pridodaju neprijeporne činjenice da se u ovom kaznenom postupku optuženik osnovano sumnjiči za znatnu kriminalnu količinu i upornost, što se ogleda u tome da mu se optužbom stavlja na teret čak 15 uplata u razdoblju od 30. travnja do 6. svibnja 2025., kao i visoki iznos novca koji je preuzeo i proslijedio drugima (967.260,00 eura), a što je prema relevantnom stupnju vjerojatnosti počinio u vremenu provjeravanja koje mu je bilo određeno u sklopu ranije izrečenih uvjetnih osuda, tada nema dvojbe da su to one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuju na objektivnu i razumno predvidivu opasnost od optuženikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela. Naime, ove ranije kaznene osude ukazuju na optuženikovu prijašnju kriminalnu aktivnost, čak štoviše sklonost takvoj vrsti protupravnog i kažnjivog ponašanja i to unatoč ranije primijenjenim kaznenopravnim sankcijama , koje ga očito nisu odvratile od kršenja zakona te nisu polučile pozitivan učinak u smislu njegove resocijalizacije, što uvelike govori u prilog negativne ocjene i prognoze o njegovom budućem ponašanju.

6.1. Na ovome mjestu valja ukazati žalitelju da je njegovo pozivanje na stare i bolesne roditelje i ujaka, ugroženost vlastite egzistencije i neagresivnu narav nisu okolnosti od relevantnog utjecaja na zaključak o postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Uz to optuženik se u ovom kaznenom postupku osnovano ne sumnjiči za kazneno djelo s nasilničkim elementima.

6.2. Što pak se tiče okrivljenikovih primjedbi vezano za zakonske okvire oko otvaranja firmi, on se u tom kontekstu upućuje na točku 8.1. obrazloženja osporenog rješenja, gdje se prvostupanjski sud osvrnuo na taj prigovor, budući da ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća argumentaciju toga suda izloženu u naprijed naznačenoj točki iz prvostupanjskog rješenja.

7. Sve naprijed iznijete okolnosti koje opravdavaju bojazan od optuženikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela ujedno su takvog značaja i kvalitete da govore u prilog ispravnosti zaključka suda prvog stupnja o nužnosti daljnje primjene istražnog zatvora protiv njega, jer i po uvjerenju ovoga žalbenog suda u takvim okolnostima blaže zakonske mjere ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u sprječavanju konkretne tzv. iteracijske opasnosti.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 5. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček