Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-43/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠB, zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 20. svibnja 2026. broj Kvm-53/2026-8, u sjednici održanoj 5. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŠB.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, u tijeku rasprave, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv optuženog ŠB produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, time da istražni zatvor traje od uhićenja 3. prosinca

2025.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŠB osobno i po branitelju, odvjetniku Marku Benčiću. U osobnoj žalbi optuženik nije naznačio žalbene osnove, dok se u žalbi podnesenoj po branitelju žali zbog „pogrešne primjene odredaba Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na postojanje osobitih okolnosti koje bi opravdavale produljenje istražnog zatvora“ i predlaže ukidanje pobijanog rješenje i njegovo puštanje na slobodu. S obzirom da se međusobno nadopunjuju, obje podnesene žalbe razmatrane su kao jedna žalba optuženog ŠB.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana

5. S obzirom na istaknute žalbene tvrdnje da nema osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret, niti osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, proizlazi da optuženi ŠB rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.1. Naime, optuženik u žalbi tvrdi da se potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 26. veljače 2026. broj KOz-DO-16/2026 ne temelji na dokazima iz kojih proizlazi osnovana sumnja da bi počinio terećena kaznena djela i to dva kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. počinjena na štetu bivše supruge RB i djeteta NB, nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela prijetnje i to na štetu RB iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i na štetu njezinog sina FB iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Tvrdi da žrtva RB ima motiv lažno ga teretiti pa dovodi u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza, za ozljede koje su konstatirane u medicinskoj dokumentaciji tvrdi da je pitanje kako i gdje su nastale, ističe da ima alibi za dan 2. prosinca 2025., a u odnosu na kaznena djela prijetnje navodno počinjena na štetu RB i njezinog sina, optuženik ukazuje na razlike u iskazima ispitanih svjedoka oko vremena kada se sporni događaj dogodio, pa zbog nesuglasja u iskazima žrtava dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje u odnosu na kaznena djela prijetnje.

5.2. Međutim, s obzirom na to da je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 26. veljače 2026. broj KOz-DO-16/2026, čime je potvrđena njezina osnovanost, to nisu osnovane žalbene tvrdnje kojima optuženi ŠB nastoji dovesti u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju temeljne i opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koja su mu tom optužnicom stavljena na teret.

5.3. Na žalbene tvrdnje kojima optuženi ŠB dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve RB i druge prikupljene i na raspravi izvedene dokaze, pa tako i nalaz i mišljenje vještakinje dr. Andrine Kopjar, treba odgovoriti da sud, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost prikupljenih dokaza, jer je to ovlaštenje raspravnog suda pred kojim se dokazi provode. Stoga će raspravni sud, nakon što budu provedeni svi dokazi za koje taj sud ocijeni da su važni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica, analizirati svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti i nakon toga ocijeniti njihovu vjerodostojnost. Ujedno, u postupku odlučivanja o žalbi protiv rješenja o istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nije ovlašten nalagati prvostupanjskom sudu provođenje dokaza, pa tako ni novo sudskomedicinsko vještačenje. Zato su žalbeni prigovori optuženog ŠB kojima ukazuje na povezanost žrtve sa državnom odvjetnicom i njihov navodni utjecaj na vještakinju sudskomedicinske struke, u potpunosti promašeni.

6. Protivno žalbenim tvrdnjama o (ne)postojanju iteracijske opasnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica dosadašnje višestruke osuđivanosti optuženog ŠB za kaznena djela, pa i isto kazneno djelo tjelesne ozljede počinjeno na štetu iste žrtve RB, što ga čini specijalnim povratnikom, kao i činjenica njegove dosadašnje kažnjavanosti u dva navrata za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kraj izrazite upornosti i značajne kriminalne volje iskazane prilikom počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv (budući da je osnovano sumnjiv za počinjenje šest kaznenih djela, od čega pet kaznenih djela na štetu bliskih osoba) , predstavljaju, po svom značaju i u svojoj ukupnosti, osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će na slobodi optuženik ponoviti kazneno djelo, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a. Naime, istaknute okolnosti ranije osuđivanosti za kaznena djela, pa i za kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu iste žrtve i njegova kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, doista ukazuju na sklonost optuženog ŠB činjenju protupravnih djela s elementima nasilja te na zaključak da do sad izricane kazne za kaznena djela i prekršaje nisu na njega utjecale u smislu da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonom.

7. Protivno žalbenim tvrdnjama prema kojima je produljenje istražnog zatvora 10 -tak dana prije isteka maksimalnog roka njegovog trajanja „bez ikakve realne procesne korisnosti“, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela bilo nužno produljiti istražni zatvor protiv optuženog ŠB po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP -a. Naime, s obzirom na sve iznijete okolnosti na strani optuženika koje ukazuju na stvarnu, konkretnu i realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, jer ga ni ranije izrečene kazne nisu odvratile od protupravnog postupanja prema bliskim osobama koje je sada postalo teže, to je prvostupanjski sud potpuno opravdano, a radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, ocjenjujući da se iteracijska opasnost ovdje ne može prevenirati blažim mjerama, produljio istražni zatvor protiv optuženika po navedenoj zakonskoj osnovi.

7.1. Naime, u vrijeme kada je prvostupanjski sud odlučivao o istražnom zatvoru (20. svibnja 2026.) nije istekao rok trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. točke 3. ZKP-a, dok je, s obzirom na ranije protupravno postupanje optuženika prema žrtvi RB i iskazanu kriminalnu količinu pri počinjenju kaznenih djela za koja je ovdje osnovano sumnjiv, dakle faktore rizika koji ukazuju na visoku stupanj opasnost od ponavljanja kaznenog djela, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se ta opasnost kod optuženika ne može prevenirati blažim mjerama. Stoga, ukazivanje optuženog ŠB na nemogućnost produljenja istražnog zatvora nakon što je istekao maksimalni rok trajanja i na zakonske odredbe kojima je propisano da trajanje istražnog zatvora mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme, nije osnovano, jer ovdje u vrijeme odlučivanja o istražnom zatvoru, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora i dalje postojala, a rok trajanja istražnog zatvora u vrijeme odlučivanja o istražnom zatvoru nije isteklo.

8. Zbog navedenog, nije u pravu optuženi ŠB kada u žalbi tvrdi da „produljenje istražnog zatvora za razmjerno kratak broj dana prije isteka maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora samo po sebi predstavlja okolnost koja upućuje na povredu načela razmjernosti“.

8.1. Naime, odredbom članka 133. ZKP-a propisani su rokovi do kojih istražni zatvor može najdulje trajati do donošenja prvostupanjske presude. Stoga, s obzirom na to da je na strani optuženika utvrđena stvarna opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se blažim mjerama ne može otkloniti, u toj situaciji produljenje istražnog zatvora do isteka roka njegovog maksimalnog trajanja, nikako ne predstavlja povredu načela razmjernosti. Iz odredbe članka 122. stavka 2. ZKP-a proizlazi da će sud kod odlučivanja o istražnom zatvoru voditi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima sud raspolaže, može očekivati te potrebe trajanja istražnog zatvora. U konkretnom slučaju, optuženi OB koji je već osuđivan za kaznena djela, pa i kao specijalni povratnik, osnovano je sumnjiv za počinjenje šest kaznenih djela, zbog čega je, protivno opširnim žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilna ocjena prvostupanjskog suda da daljnjim trajanjem istražnog zatvora, do isteka roka njegovog maksimalnog trajanja, nije narušeno načelo razmjernosti.

9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prilikom kontrole istražnog zatvora u skladu s odredbom članka 131. stavkom 3. ZKP-a, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog ŠB po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja

Varaždin, 5. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke