Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1485/2024-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Marčan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu sklopljen između parničnih stranaka 5. lipnja 2007. u dijelu čl. 5. toč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza tužiteljice da će sve novčane obveze iz ugovora plaćati u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize RBA d.d. za CHF važećem na dan plaćanja, u dijelu čl. 9. toč. 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da može biti promijenjena godišnja kamatna stopa ovisno o promjeni uvjeta refinanciranja te u dijelu čl. 8. toč. 8.7. Uvjeta ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da u slučaju prijevremenog prestanka ugovora tuženik ima pravo naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti u visini od 2% od nedospjelog iznosa glavnice.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 249,23 eura sa zateznim kamatama na:

-iznos od 4,07 eura od 7.11.2007. pa do isplate

−iznos od 4,07 eura od 6.12.2007. pa do isplate

−iznos od 4,08 eura od 8.1.2008. pa do isplate

−iznos od 4,08 eura od 8.2.2008. pa do isplate

−iznos od 4,08 eura od 7.3.2008. pa do isplate

−iznos od 4,09 eura od 14.4.2008. pa do isplate

−iznos od 4,09 eura od 6.6.2008. pa do isplate

−iznos od 4,10 eura od 13.8.2008. pa do isplate

−iznos od 4,10 eura od 1.9.2008. pa do isplate

−iznos od 4,11 eura od 1.9.2008. pa do isplate

−iznos od 4,11 eura od 2.10.2008. pa do isplate

−iznos od 4,12 eura od 13.11.2008. pa do isplate

−iznos od 4,12 eura od 13.1.2009. pa do isplate

−iznos od 4,12 eura od 2.2.2009. pa do isplate

−iznos od 4,12 eura od 23.4.2009. pa do isplate

−iznos od 4,13 eura od 23.4.2009. pa do isplate

−iznos od 4,13 eura od 24.4.2009. pa do isplate

−iznos od 4,14 eura od 25.5.2009. pa do isplate

−iznos od 4,14 eura od 8.7.2009. pa do isplate

−iznos od 4,14 eura od 20.7.2009. pa do isplate

−iznos od 4,22 eura od 4.12.2009. pa do isplate

−iznos od 4,22 eura od 31.12.2009. pa do isplate

−iznos od 4,22 eura od 1.4.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 3.5.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 1.6.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 9.8.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 3.9.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 30.9.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 6.10.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 2.11.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 3.12.2010. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 5.4.2011. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 2.6.2011. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 4.7.2011. pa do isplate

−iznos od 3,94 eura od 7.9.2011. pa do isplate

−iznos od 3,93 eura od 7.9.2011. pa do isplate

−iznos od 66,85 eura od 7.9.2011. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.005,29 eura sa zateznim kamatama na:

−iznos od 2,30 eura od 4.9.2007. pa do isplate

−iznos od 0,12 eura od 2.10.2007. pa do isplate

−iznos od 1,44 eura od 6.12.2007. pa do isplate

−iznos od 4,72 eura od 8.2.2008. pa do isplate

−iznos od 2,68 eura od 7.3.2008. pa do isplate

−iznos od 10,31 eura od 14.4.2008. pa do isplate

−iznos od 4,75 eura od 6.6.2008. pa do isplate

−iznos od 1,71 eura od 1.9.2008. pa do isplate

−iznos od 2,70 eura od 1.9.2008. pa do isplate

−iznos od 3,03 eura od 2.10.2008. pa do isplate

−iznos od 11,25 eura od 13.11.2008. pa do isplate

−iznos od 15,13 eura od 13.1.2009. pa do isplate

−iznos od 6,20 eura od 2.2.2009. pa do isplate

−iznos od 28,56 eura od 23.4.2009. pa do isplate

−iznos od 30,29 eura od 23.4.2009. pa do isplate

−iznos od 20,87 eura od 24.4.2009. pa do isplate

−iznos od 23,57 eura od 24.4.2009. pa do isplate

−iznos od 24,45 eura od 25.5.2009. pa do isplate

−iznos od 20,17 eura od 8.7.2009. pa do isplate

−iznos od 21,75 eura od 20.7.2009. pa do isplate

−iznos od 19,40 eura od 4.12.2009. pa do isplate

−iznos od 19,41 eura od 4.12.2009. pa do isplate

−iznos od 17,17 eura od 31.12.2009. pa do isplate

−iznos od 21,67 eura od 31.12.2009. pa do isplate

−iznos od 21,45 eura od 1.4.2010. pa do isplate

−iznos od 25,32 eura od 3.5.2010. pa do isplate

−iznos od 27,13 eura od 1.6.2010. pa do isplate

−iznos od 28,59 eura od 1.6.2010. pa do isplate

−iznos od 31,45 eura od 9.8.2010. pa do isplate

−iznos od 36,76 eura od 3.9.2010. pa do isplate

−iznos od 40,37 eura od 30.9.2010. pa do isplate

−iznos od 46,05 eura od 6.10.2010. pa do isplate

−iznos od 49,30 eura od 2.11.2010. pa do isplate

−iznos od 53,78 eura od 2.11.2010. pa do isplate

−iznos od 52,12 eura od 3.12.2010. pa do isplate

−iznos od 54,59 eura od 3.12.2010. pa do isplate

−iznos od 66,66 eura od 5.4.2011. pa do isplate

−iznos od 66,13 eura od 5.4.2011. pa do isplate

−iznos od 65,46 eura od 2.6.2011. pa do isplate

−iznos od 71,48 eura od 4.7.2011. pa do isplate

−iznos od 64,11 eura od 4.7.2011. pa do isplate

−iznos od 71,22 eura od 7.9.2011. pa do isplate

−iznos od 82,93 eura od 7.9.2011. pa do isplate

−iznos od 2.736,74 eura od 7.9.2011. pa do isplate,

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 201,97 eura sa zateznim kamatama od 7. rujna 2011. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 7. rujna 2011. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.220,83 eura.

VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.559,44 eura sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom sklopila ugovor o kreditu 5. lipnja 2007. Ističe da joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.694,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ističe da je tuženik mijenjao kamatnu stopu jednostranim odlukama. Nadalje navodi da je prilikom prijevremene otplate kredita tuženik obračunao iznos od 2% od nedospjele glavnice. Ističe da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli vezanoj u CHF te o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nepoštene, ništetne i da su uzrokovale neravnotežu u obvezama ugovornih strana. Navodi da se sporni ugovor tipski ugovor te da tužiteljica nije mogla pregovarati o njegovom sadržaju. Ističe da tuženik nije nikada objasnio tužiteljici što znače promjenjivi uvjeti financiranja i od kojih elemenata ovisi promjena, da su sporne odredbe tužiteljici nametnute, da je tuženik ostvario korist koja nema osnove u poštenom odnosu, da tuženik nije informirao tužiteljicu o kriterijima o kojima ovisi promjena tečaja, da je nije upoznao sa specifičnostima rizika koji prati valutnu klauzulu u CHF te da je tuženik uvjeravao tužiteljicu da se radi o sigurnoj valuti i povoljnom kreditu.

1.2. Tužbenim zahtjevom iz tužbe predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, promjenjiva kamatne stopa i naknada štete u slučaju prijevremenog prestanka ugovora u visini od 2% od nedospjelog iznosa glavnice. Po osnovi preplaćenih kamata traži isplatu iznosa od 477,23 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tužbi. Po osnovi tečaja traži isplatu iznosa od 4.998,12 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tužbi. Po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita traži isplatu 196,36 eura sa zateznim kamatama od 7. rujna 2011. do isplate. Traži naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i do zaključenja prethodnog postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Ističe da su sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe da tužiteljica nije aktivno legitimirana jer nije dokazala da je potrošač i da je upravo ona uplatila obroke po ugovoru. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužiteljica u podnesku od 16. ožujka 2026. (list 187-191) uređuje zahtjev za isplatu na način da po osnovi preplaćenih kamata traži isplatu 249,23 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku. Po osnovi tečaja traži isplatu iznosa od 4.005,29 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku. Po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita traži isplatu 201,97 eura sa zateznim kamatama od 7. rujna 2011. do isplate.

4. Tuženik se u podnesku od 8. travnja 2026. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe.

5.1. Dakle, tužiteljica je u podnesku od 16. ožujka 2026. po osnovi preplaćenih kamata djelomično povukla tužbu za iznos od 228,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a po osnovi tečaja 992,83 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

5.2. Kako je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe (takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021.), a tuženik se istom protivio, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Stoga je po ovim osnovama sud ovom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu iz tužbe.

6. Po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita, tužiteljica je u podnesku od 16. ožujka 2026. preinačila tužbu isticanjem zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 5,61 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Sukladno čl. 190. st. 2. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga se radi o dopuštenoj preinaci tužbu, kojoj se tuženik nije usprotivio, nego se na ročištu 2. lipnja 2026. upustio u raspravljanje o preinačenoj tužbi. Stoga se smatra da je pristao na preinaku (čl. 190. st. 4. ZPP).

7. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, financijskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Čitanjem ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice kao fizičke osobe i tuženika 5. lipnja 2007. utvrđeno je da je istim tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 24.694,51 CHF prema prodajnom tečaju za devize RBA d.d. na dan plaćanja (toč. II). Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati godišnja stopa od 7,80%, odnosno realna godišnja kamatna stopa od 8,91% godišnje (toč. III). Nadalje, utvrđeno je da je čl. 9. toč. 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu propisano da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit. Namjena kredita je kupnja vozila (toč. 3.1. Uvjeta ugovora o kreditu). Nadalje, utvrđeno je da je čl. 5. toč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize RBA d.d. vrijedećem na dan plaćanja. Također je utvrđeno da je čl. 8. toč. 8.7. Uvjeta ugovora o kreditu ugovoreno da u slučaju prijevremenog prestanka ugovora, neovisno o razlogu prijevremenog prestanka, davatelju kredita pristoji pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti koju bi davatelj kredita stekao da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora u visini od 2% u trenutku prestanka ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.

10. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Sporna je i valjanost ugovorne odredbe o naknadi za prijevremeni prestanak ugovora.

11. Na ovaj spor se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd -2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

12. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu na ročištu 8. svibnja 2025. (list 154 spisa). Tužiteljica je iskazala da su suprug i ona odlučili kupiti osobno vozilo za njihove obiteljske potrebe te je u autokući dogovarala kredit. Iskazala je da se iznenadila kad je vidjela da je ugovor u CHF, da je postavila pitanje vezano uz to i da joj je djelatnik odgovorio da se ništa ne brine, da se radi o čvrstoj valuti i da neće biti nikakvih problema. Iskazala je da je nitko nije upozorio da postoji povećani rizik vezano za valutu CHF, da joj nitko nije objasnio o čemu ovisi promjena tečaja za tu valutu kao ni o kojim parametrima ovisi promjena kamatne stope. Iskazala je da nije mogla pojedinačno pregovarati o pojedinim odredbama ugovora o kreditu (pa tako niti o odredbi o naknadi za slučaj prijevremenog prestanka ugovora) i da je čitav ugovor sastavio tuženik.

13. Tuženik je u postupku predlagao izvođenje dokaza saslušanjem prodajnih savjetnika tuženika, od kojeg prijedloga je odustao u podnesku od 29. svibnja 2024. (list 145 spisa). Na ročištu održanom 29. kolovoza 2024. (list 148 spisa) odustao je od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka IM.

14. Sud nije posebno cijenio pisanu izjavu IM kao izjavu svjedoka (list 142-144 spisa) jer takva mogućnost nije predviđena odredbama ZPP-a.

15.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao životan, uvjerljiv i logičan. Tuženik niti jednim dokazom nije doveo u sumnju istinitost njezinog iskaza.

15.2. Na temelju iskaza tužiteljice sud nalazi utvrđenim da tužiteljica nije upozorena na porast tečaja valute CHF, da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, da tužiteljici nitko nije objasnio o kojim parametrima ovisi promjena tečaja za valutu CHF i promjena kamatne stope. Također je utvrđeno da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, pa tako niti o odredbi o naknadi za slučaj prijevremenog prestanka ugovora, kao i da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaj na njihov sadržaj.

16. Stoga je zaključak ovog suda da tužiteljica kao prosječni potrošač, koja prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imala mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja, nije bio informirana o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iako je tužiteljica morala biti upoznata sa značenjem pojma valutne klauzule te joj je moralo biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

17. Po ocjeni ovog suda nije odlučna činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužiteljica nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njezine financijske obveze.

18. Dakle, sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer joj nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.

19. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije dobila nikakva posebna objašnjenja u pogledu načina promjene kamatne stope. Po ocjeni ovog suda odredba Uvjeta ugovora iz koje proizlazi da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak te da pod tim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit (toč. 9.1.), suviše je općenita. Kao takva ne nudi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Prema tome, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

20. S obzirom da je ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF radi kupovine auta tužiteljici kao fizičkoj osobi te da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je automobil kupila za privatne potrebe, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

21. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP-a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a.

22. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

23. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

24. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stop nije pojedinačno pregovaralo, da su ista bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok su sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštene ugovorne odredbe, ništetne. Stoga je odlučeno kao u dijelu toč. I izreke.

25.1. Vezano uz spornu odredbu o naknadi za prijevremeni prestanak kredita treba reći da je čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP) propisano: "Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (…) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti (…).".

25.2. Člankom 81. ZZP propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

25.3. Razmatrajući sadržaj sporne odredbe o naknadi za prijevremeni prestanak ugovora o kreditu, ovaj sud je stava da ta odredba transparenta u smislu članka 85. ZZP/03, jer je omogućavala tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora ocijeni visinu te naknade (2,00% od nedospjelog iznosa glavnice). No međutim, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno i da je odredba poštena.

26. Nadalje, članak 84. ZZP/03 navodi da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim člankom 84. ZZP/03 samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „predmet ugovora” trebaju se shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Točan doseg pojmova „predmet ugovora” i „cijena” u smislu članka 84. ZZP/03 ne mogu se odrediti pojmom „ukupni troškovi kredita za potrošača” pa se naknada za prijevremenu otplatu kredita ne može smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst te činjenicu da je riječ o obvezi koja se plaća u slučaju prijevremene otplate kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa. Osim toga, tekst članka 84. ZZP/03 treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi, čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti („cijena“), odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbe o naknadi za prijevremeni prestanak kredita ne tiče odnosa između iznosa tih naknada te zauzvrat pruženih usluga. Stoga, a imajući na umu sve navedeno, sporne odredbe ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti.

27. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

28. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila opisanu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Po ocjeni ovog suda ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima. Treba dodati da tuženik ničim ne dokazuje da mu je zbog prijevremene isplate kredita nastala šteta u iznosu od 2% nedospjelog iznosa glavnice.

29. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju spornih odredaba terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je, na temelju primjenjivih zakonskih odredbi, stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

30. Odredbe ZOO ne predviđaju plaćanje naknade za prijevremeni prestanak kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje spornih ugovornih odredaba nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

31. U skladu s člankom 59. točkom 3. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Nije sporno da ugovor ne sadrži opis od čega se sastoji šteta koju tuženik trpi zbog prijevremene isplate kredita. Prema shvaćanju ovog suda ta šteta nije samorazumljiva niti se radi o štetu koja se može razumno uključiti u naknadu za prijevremeni prestanak kredita. S obzirom da je nepoznato o kojoj se šteti uopće radi, nije razumno zaključiti da se takva navodna šteta namiruje naknadom koja ovisi o visini nedospjele glavnice. Zbog toga se može zaključiti da su troškovi koji su na ovoj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali.

32. Po ocjeni ovog suda, sporna odredba o plaćanju naknade za prijevremeni prestanak kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, je nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica je stavljena u poziciju da mora platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, na koju ne može utjecati. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 59. točke 3. ZZP/03 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužiteljicu tom odredbom prenio obvezu plaćanja štete koja ne odgovara stvarno pretrpljenoj šteti. Takva ugovorna obveza ima učinak kao da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 59. točke 3. ZZP/03 (da dokazuje da je prijevremenim prestankom kredita pretrpio štetu u visini od 2,00% nedospjele glavnice) utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, jer tuženik nije dokazao da naplaćena naknada odgovaraj stvarno pretrpljenoj šteti.

33. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i spornu odredbu ugovora o naknadi za prijevremeni prestanak ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

34. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je i sporna odredba o naknadi za prijevremeni prestanak ugovora o kredita ništetna. Stoga je odlučeno kao u dijelu toč. I izreke.

35. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula te naknada za prijevremeni prestanak kredita, sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama za koje je sud utvrdio da su ništetne. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa koje je platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg platila na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita. Isto tako ima pravo na isplatu iznosa kojeg je platila zbog prijevremene otplate kredita.

36. Što se pak tiče navoda tuženika da tužiteljica nije aktivno legitimirana jer nije dokazala da je upravo ona uplatila obroke po ugovoru treba reći da između stranaka nije sporno da je sporni kredit u cijelosti otplaćen. Tužiteljica je ugovorna strana tog ugovora. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ne treba dodatno dokazivati da je baš ona plaćala pojedine anuitete te naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Naime, čak i da je netko treći vršio te uplate, nedvojbeno je da bi se radilo o uplatama u ime i za račun tužiteljice koje je tuženik primao i evidentirao po kreditu tužiteljice s obzirom na nespornu činjenicu da je kredit otplaćen. Dakle, posve je neodlučno je li tužiteljica osobno izvršila uplate obveza iz tog kredita ili je to učinila treća osoba u njezino ime i za njezin račun. Stoga je upravo tužiteljica aktivno legitimirana u odnosu na sve preplaćene iznose i nije dužna dokazivati da je baš ona izvršila uplatu istih. Dodatno treba reći da iz prometa po kreditu (list 95-100 spisa) ne proizlazi da je netko treći, a ne tužiteljica plaćala anuitete.

37. U pogledu istaknutog prigovora zastare treba reći da se prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Kako je tek ovom presudom odlučeno o pitanju ništetnosti spornih odredaba ugovora o kreditu (o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za prijevremeni prestanak ugovora), zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao.

38.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 28. siječnja 2026. (list 165-172 spisa) sud nalazi utvrđenim da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi ukupno 4.005,29 eura, a zbog promjene kamatne stope 249,23 eura. Pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže su navedeni u Tabeli 1 (list 169-172 spisa). Također proizlazi da je tužiteljica 7. rujna 2011. platila 201,97 eura za prijevremeno zatvaranje ugovora o kreditu.

38.2. Nadalje, na temelju tog nalaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica zbog pada tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita platila ukupno 13,66 eura manje. Pojedini iznosi i datumi plaćanja navedeni su u Tabeli 1 (list 169-172 spisa)

39. Stranke nisu prigovarale izračunu vještaka niti su predlagale njegovo usmeno očitovanje. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo.

40. Po mišljenju ovog suda, sud ne može uzeti u obzir i iznose koje je tužiteljica platila po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Naime, tuženik nije istaknuo nikakav prigovor u tom pravcu, nije podnio protutužbu s odgovarajućim protutužbenim zahtjevom niti je istaknuo prigovor radi prijeboja. Nije moguće primijeniti niti građanskopravni prijeboj jer tuženik osporava postojanje tražbine tužiteljice u cijelosti, a prijeboj ex lege nije predviđen pozitivnim zakonskim propisima.

41. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev za isplatu iznosa od 249,23 eura po osnovi rasta kamatne stope (toč. II izreke), zahtjev za isplatu iznosa od 4.005,29 eura po osnovi rasta tečaja (toč. III izreke) te zahtjev za isplatu iznosa od 201,97 eura po osnovi plaćene naknade za prijevremeni prestanak kredita (toč. IV izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 228,00 eura po osnovi rasta kamatne stope te za isplatu daljnjeg iznosa od 992,83 eura po osnovi rasta tečaja, što sveukupno iznosi 1.220,83 eura (toč. V izreke).

42. Tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku zateznih kamata odlučeno kao u toč. II, III i IV izreke.

43. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04), a za razdoblje nakon toga na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

44. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (5.671,67 eura) te priloženom troškovniku. Tužiteljica je osnovom uspjela u cijelosti, dok je s visinom zahtjeva uspjela u omjeru od 78,57%. Dakle, njezin uspjeh u sporu je 89,29%. Uspjeh tuženika u sporu je 10,71%. Kada se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici dobije se iznos od 78,58% i u tom omjeru joj treba odmjeriti naknadu troškova.

45. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 03.10.2019., 21.09.2023. i 26.01.2024. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak sastava podnesaka od 27.03.2024. i 16.03.2026. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 29.08.2024.,08.05.2025. i 02.06.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 675 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.687,50 eura. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 103,13 eura te na presudu u daljnjem iznosu od 176,72 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.967,35 eura, što u omjeru od 78,58% iznosi 1.545,94 eura. Priznat joj je i trošak vještačenje u iznosu od 450,00 eura u cijelosti jer bi taj trošak nastao neovisno o visini tužbenog zahtjeva. Stoga je tužiteljici priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.995,94 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte