Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pn-288/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Režić , odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Veljka Kerčevića, odvjetnika u Rijeci, te odluke objavljene 5. lipnja 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.972,53 Eur/45.000,00 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 13.02.2021. g. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. g., a od dana 01.01.2023. g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.058,82 Eur/7.977,66 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.04.2021. g. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. g., a od dana 01.01.2023. g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 132,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 06.04.2021. g. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. g., a od dana 01.01.2023. g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Dužan je tuženik naknaditi trošak postupka tužitelju, u roku od 8 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. g., a od dana 01.01.2023. g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se eventualni objektivno kumulirani tužbeni tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preda u posjed osobno vozilo u vlasništvu tužitelja marke Peugeot 208, br. šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2013., reg. oznake [registarska oznaka], sa ključevima istog, te prometu dozvolu za navedeno vozilo koju je izdala Policijska uprava Primorsko Goranska dana 21.11.2016. g.

II. Nalaže se tuženiku IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.194,51 Eur/9.000,00 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od presuđenja po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. g., a od dana 01.01.2023. g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.058,82 Eur/7.977,66 kn., sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 30.04.2021. g. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. g., a od dana 01.01.2023. g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 132,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 06.04.2021. g. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. g., a od dana 01.01.2023. g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Dužan je tuženik naknaditi trošak postupka tužitelju, u roku od 8 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022. g., a od dana 01.01.2023. g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi trošak postupka tuženiku od 2.250,00 eura (dvije tisuće dvjesto pedeset eura) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2026. do isplate po stopi od 5,15%, a u slučaju promjene kamatne stope po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tuženika preko 2.250,00 eura do 3.625,00 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. kolovoza 2021. podnio tužbu protiv tuženika.

1.1. Tužitelj navodi da je početkom listopada 2020. obavio redovni godišnji servis osobnog vozila kojeg je vlasnik marke Peugeot 208, broja šasije [broj šasije], godine proizvodnje 2013., registarske oznake [registarska oznaka], u autoservisu Peugot Kuželka, u Rijeci, Martinkovac. Preporučena mu je potreba skore promjene amortizera. U namjeri saznanje cijene promjene amortizera i kod drugih mehaničara, osim ponude navedenog ovlaštenog servisa, da je odučio zatražiti i ponude drugih mehaničara. Tuženika je kao automehaničara tužitelju preporučila njegova sestra KBJ, koja ga je obavijestila i o cijeni znatno povoljnijoj nego u ovlaštenom Peugeot servisu, pa je vozilo 2. studenog 2020. odvezao na promjenu amortizera tuženiku. Slijedećeg dana tuženik da ga obavijestio kako je nakon skidanja kotača vidio da su pločice i diskovi kočnica u „užasnom stanju i da ih je hitno potrebno promijeniti“. Cijena popravka da je tako narasla za dvostruko od prvobitno dogovorenog. Iako mu je bilo čudno da na redovnom servisu u ovlaštenom servisu nisu vidjeli navodno loše stanje pločica i diskova, pristao je na popravak koji je obavljen slijedeći dan. Cijenu popravka, otprilike 3.000,00 kuna, da je platio u gotovini prilikom preuzimanja vozila. Tuženik da mu nije predao promijenjene dijelove i račun.

1.2. Dana 4. prosinca 2020. u vožnji po Krešimirovoj ulici, tužiteljevo vozilo je počelo gubiti snagu, i čulo se lagano lupanje iz motora te pojačano dimljenje iz auspuha. Tužitelj da se zaustavio kod svjetionika u Industrijskoj ulici, nazvao IBJ, koja je nazvala tuženika, a koji je poručio da će poslati vučnu službu po auto. Vozač vučne službe – radnik tuženika je odmah nakon startanja vozila po zvuku zaključio da je „otišao motor“. Slijedeći tjedan da je čekao po tuženiku najavljenu dijagnostiku nekim univerzalnim programom, a nakon toga Peugeotovim programom, nakon čega je dobio informaciju, bez uvida u navodnu dijagnostiku, da su „otišli“ neki dijelovi motora koje proizvodi samo Peugeot, a ne postoje konkurentni i koje će tuženik nabaviti preko Ark Mihelić Viškovo. Tuženik da mu je rekao da je motor u užasnom stanju i da nikad nije servisiran, iako je vozilo dok je bilo pod garancijom servisirano u ovlaštenim servisima, nakon toga garažirano, a nakon što ga on kupio nastavljeno je održavanje isključivo u ovlaštenim servisima.

1.3. Nakon dva tjedna kada su potrebni dijelovi navodno stigli tuženik da je zaključio da nije taj kvar u pitanju već da je vjerojatno u pitanju glava motora, nakon čega je navodno poslao glavu motora na ispitivanje i brušenje u neku tvrtku koja je, kako je to tuženik tvrdio, najbolja u Rijeci. Slijedeću informaciju da je od tuženika dobio poslije Nove godine, da navodno nije u pitanju glava motora nego klipovi, cilindri. Nakon par dana da je dobio novu informaciju da mu se ne isplati popravljati motor, da mu je sigurnije i financijski isplativije kupovina drugog, polovnog, tvornički repariranog motora s 6 mjeseci garancije koji će ga koštati 1.000,00 eura. Motor da je navodno stigao kroz nekoliko dana, kada ga je tuženik obavijestio da će novi motor biti ugrađen do kraja tjedna i da će cjelokupni trošak biti 2.000,00 eura. Nakon par dana, 18. siječnja 2021. u 17:28 tuženik da ga je nazvao i preporučio mu promjenu mjenjača za koji je navodno tek tada vidio da je u lošem stanju, a što da će koštati „samo“ 2.600,00 kuna. Slijedeći dan da je došao u garažu u kojoj tuženik izvodi radove vidjeti što je s autom i kada će biti gotov te mu je tuženik pokazao neka dva motora koji su navodno tužiteljev stari i novi, a novi da će ugraditi čim mu se prva dizalica oslobodi. Tada da je posljednji put vidio svoje vozilo, parkirano u dvorištu i otključano. Nakon toga tuženik da ga više nije kontaktirao.

1.4. Dana 28. siječnja 2021. tužitelj je otišao na brod, a 12. veljače 2021. je obavijestio tuženikovu sestru SB da će čekati najkasnije do ponedjeljka 15. veljače 2021. da mu se auto vrati, na što ona u poruci odmah odgovara: „Auto je gotov i neće izaći iz garaže dok se ne plati“. Obzirom da mu tuženik nije javio da je popravak auta završen i koliko treba platiti, da je kontaktirao tuženikovu sestru SB putem WhatsApp. Kako i dalje nije bilo informacija što je s autom niti cijene popravka da je je posumnjao kako je auto rastavljen i prodan u dijelove ili na neki drugi način otuđen, te je sve prijavio policiji. Nakon što ga je krajem ožujka nazvao nepoznati policajac i obavijestio da je auto u radioni i da ga može preuzeti da je kontaktirao poznanika DB (25. i 26. ožujka) radi plaćanja popravka i preuzimanja auto, koji to nije prihvatio. Potom je zamolio PB koje je otišla u radionu, vidjela auto, razgovarala s radnikom koji joj je pokazao auto i dijelove na zadnjem sjedištu i rekao da mora kontaktirati SB radi preuzimanja. Tuženik da mu nije dostavio račun, specifikaciju radova, račune dijelova, zamijenjene dijelove, dokumentaciju ispitivanja glave motora i novog motora, a nije mu niti predao vozilo.

1.5. Dana 13. travnja 2021. tužiteljeva poznanica PB da je uputila tuženiku SMS poruku s upitom za cijenu popravka vozila te je od tuženiku dobila poruku da se obrati odvjetničkom uredu Samir Ilijazi i EB. Nakon toga da se tuženik preko odvjetnika Veljka Kerečevića obratio punomoćniku tužitelja s tvrdnjom da želi putem odvjetnika riješiti sporna pitanja i postići nagodbu, a što je uključivalo i mogućnost otkupa vozila od strane tuženika, te nakon dužih pregovora i dopisivanja punomoćnika, nije postignut dogovor niti zaključena nagodba.

1.6. Dakle, od prosinca 2020. tuženik da drži tužiteljevo vozilo te mu ga odbija predati, a nije mu nikada predao račun, zamijenjene dijelove, specifikaciju popravka, dokumentaciju navodnog ispitivanja glave motora i novog motora, s tim da tužitelj sumnja je li tuženik izveo radove za koje je naveo da su potrebni i ugradio druge dijelova i motor, kao i to je li se uopće radilo o potrebnim radovima, a po informacijama kojima sada raspolaže očito je da tuženik niti nema obrt ili trgovačko društvo koja je registrirano za automehaničarsku djelatnost klijentima. Tužitelj da je zbog oduzimanja vozila od strane tuženika morao koristiti usluge rent a car-a, odnosno najma drugih vozila. Protekom vremena pada i vrijednost vozila, kao i ispravnost istog, stoga zbog svega gore navedenog više niti nema razumnu svrhu i interes potraživati predaju vozila koje je zadržao tuženik, već naknade štete u vidu isplate vrijednosti vozila na dan kada mu je najkasnije vozilo trebalo biti predano 12.veljače 2021. Stoga tužbom tužitelj potražuje isplatu iznosa navedenog u točki I. izreke ove presude.

1.7. Ukoliko sud ne bi prihvatio prvo postavljeni tužbeni zahtjeve tada tužitelj traži da se presudom naloži tuženiku predaja vozila i naknada umanjenje vrijednosti istog.

2. Tuženik je podnio pisani odgovor na tužbu 29. listopada 2021. osporavajući u cijelosti glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u pravnom osnovu i visini.

2.1. Prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da osobno nije nikada imao poslovni niti ikakav drugi odnos s tužiteljem pa tužitelj ne može od njega ništa potraživati. Iz sadržaja tužbe jasno da proizlazi da tužitelj ima ugovoreni odnos s pravnom osobom No Limit-Kvarner, a ne s njime.

2.2. Podredno i opreza radi navodi da ga je tužitelj prijavljivao carinskoj službi, državnom inspektoratu, podnio kaznenu prijavu policiji, a sve s krajnjim ciljem i namjerom kako bi nakon izvršenog popravka predmetnog automobila isti dobio u posjed popravljenog bez da naknadi ikakve troškove popravka. Postupci po prijavama tužitelja pred navedenim državnim tijelima da nisu za njega polučili nikakvog učinka prisilnog pokušaja vraćanja automobila bez plaćanja ikakve naknade, pa je tužitelj podnio ovu tužbu iz nekorektnih mala fidaes razloga, samo protiv pogrešno legitimirane osobe.

2.3. Tužitelj da je svjestan kako ima svoj ugovorni odnos sa. pravnom osobom, no kalkulira koga će utužiti i od koga će se naplatiti. Tužitelj da vozilo nije predao tuženiku kao fizičkoj osobi na popravak već pravnoj osobi te je tuženika lažno prijavio inspekcijama. Iz tužbe da jasno proizlazi da tužitelj dobro poznaje tržišnu situaciju, upoznat je s cijenama na tržištu i kalkulira kod koga će izvršiti popravak ne bi li jeftinije prošao. Smatra da tužitelj pokušava državnim tijelima i sudu prikazati svoju naivnost i apsolutnu prividnost ugovornog odnosa kojeg je svjesno i s namjerom zaključio s očigledno namjerom neplaćanja ikakvih troškova popravka svog vozila.

2.4. Iz tužbe da jasno proizlazi kako je tuženik dobro upućen što mu se s vozilom događalo i da je bio upućen od strane ovlaštene osobe pravne osobe da se u toj pravnoj osobi nekakav posao za njega vršio i izvršio, da vrlo dobro zna lokaciju gdje mu se vozilo nalazi te da je osobno vidio i pokvarene dijelove, stari pokvareni motor, te novi ugrađeni motor. Također da vrlo dobro zna da je svoje popravljeno vozilo mogao preuzeti kako to i sam navodi u prijavi inspekcijama u siječnju 2021. Iščitavanjem tužbe da se zaključuje kako tužitelj do sada nije platio ništa i da nikada nije kontaktirao nikoga od ovlaštenih osoba pravne osobe radi preuzimanja vozila i/ili plaćanja troškova popravka.

2.5. Tužitelj, da bi riješio svoj prijepor, sve što treba učiniti je pojaviti se u mjestu gdje se nalazi pravna osoba s kojom ima ugovorni odnos, platiti naknadu za izvršene radove i preuzeti vozilo. Ukoliko tužitelj sumnja u kvalitetu izvedenih radova koje je zahtijevao od te pravne osobe, može privatno angažirati vještaka odgovarajuće struke nakon preuzimanja predmetnog vozila te tim putem izvršiti pregled, uvjeriti se u kvalitetu izvršenih radova te napokon razriješiti svoju dilemu sa vlastitom skepsom.

2.6. Zaključuje da tužbu tužitelja treba odbiti kao neosnovanu.

3. Sud je proveo dokaze razgledavanjem fotografije (list 8 spisa), čitanjem računa (list 9, 46-47, 52 i 104 spisa), dokaza o uplati (list 11-12 spisa), preslike prometne dozvole (list 13 spisa), ranog naloga (list 22, 103 i 105 spisa), prijave (list 24spisa), službene zabilješke (list 29-30 spis), obavijesti o poreznom nadzoru (list 42-43 spisa), članske pristupnice (list 44 spisa), uvjerenja (list 48-49 spisa), opomena (list 53-58 spisa), ugovora o prodaji polovnog motora (list 59 spisa), zapisnika (list 60-62 spisa), prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 63-69 spisa), rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Ovrv-22138/2022. od 12. siječnja 2023. (list 70-71 spisa), ponude (list 106 spis), statuta (list 113-129 spisa), prigovora (list 165- 166 spisa), presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Pp-4699/2021-20 od 8. travnja 2024. (list 260-268 spisa), saslušanjem svjedoka PB (list 184-185 spisa), DB (list 185-186 spis), KBJ (list 201-202 spisa), LB (list 233-234 spisa), NB (list 234 spisa) i HB (list 235 spisa te saslušanjem tužitelja (list 170-172 i 246-248 spisa) i tuženika (list 173- 174 spisa).

3.1. Potrebno je naglasiti da je sud uzeo u obzir dokaz koji je tužitelj dostavio u vidu presude donijete u prekršajnom postupku iako je taj dokaz dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, imajući u vidu da je ista presuda donesena nakon zaključenja prethodnog postupka jasno je da nije mogla biti uložena u spis prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga je, a kako taj dokaz nije uložen u spis tijekom prethodnog postupka bez krivnje tužitelja sukladno odredbi članka 299. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80 /2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP), sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja.

3.2. Preostale dokaze koji su predloženi sud je ocijenio suvišnima te ih je odlučio ne provoditi budući da je provedenim dokazima činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

3.3. Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, kako u pogledu prvopostavljenog zahtjeva za naknadu štete, tako i u pogledu eventualno objektivno kumuliranog zahtjeva na predaju u posjed automobila.

4. Mjerodavno pravo za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu sadržano je u odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO) prema kojoj je, onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje , s tim da se predmnijeva obična nepažnja.

5. S obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u ovom postupku potrebno je utvrditi postoje li sve pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se tuženika obvezalo na naknadu štete tužitelju. Te pretpostavke su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost, a koje će se obrazlagati u nastavku.

6. Prvenstveno će se ukazati na nesporne činjenice u ovom postupku:

- tužiteljev automobil se pokvario u prosincu 2020.

- tužitelj se obratio za pomoć sestri tuženika SBJ koja je dogovorila vuču automobila na adresu udruge No limit Kvarner

- svjedok HB je sa svojim vozilom vučne službe tužiteljev automobil odvezao u prostore udruge No limit Kvarner

- tuženik je obavijestio tužitelja o kvaru i potrebnim popravcima

- tužitelj je prihvatio predložene popravke

- popravak automobila je trajao mjesec i pol dana uz dodatne radove koji su se pokazali potrebnima tijekom izvođenja radova

- došlo je problema oko plaćanja izvedenih radova slijedom čega tužitelj nije preuzeo svoj automobil

- tužitelj je prijavio udrugu No limit Kvarner i tuženika inspekcijama i policiji slijedom čega su poduzimane potrebne radnje od strane nadležnih tijela

- udruga No limit Kvarner je pokrenula postupak radi naplate potraživanja od tužitelja koje se odnosi na izvedene radove na njegovom automobilu

- tužitelj nije preuzeo automobil

- tuženik je prekršajno kažnjen kao odgovorna osoba u pravnoj osobi za obavljanje djelatnosti koja nije upisana u odgovarajući registar.

7. U odnosu na štetnu radnju, prema viđenju tužitelja, radi se o zadržavanju njegovog vozila od strane tuženika kao osobe kojoj je vozilo predao na popravak.

8. U pogledu subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu podrazumijeva se postojanje štetnika – osobe odgovorne za štetu i oštećenika – osobe koja je štetu pretrpjela.

8.1. Tužitelj tvrdi da je automobil predao na popravak tuženiku osobno, što tuženik pak osporava i smatra da je automobil predan na popravak pravnoj osobi – udruzi No limit Kvarner, a čiji je tuženik bio zakonski zastupnik. Pritom nije sporno da je upravo tuženik vršio popravak tužiteljevog automobila.

8.2. Temeljem provedenih dokaza sud je stava kako je tužitelj predao na popravak automobil udruzi No limit Kvarner, a koju je predstavljao kao zakonski zastupnik upravo tuženik. Naime, taj se zaključak izvodi iz navoda samog tužitelja koje je istaknuo u svom iskazu kada izričito navodi da je s tuženikom sklopio usmeni dogovor o popravku vozila, a da je smatrao kako tuženik nastupa ili kao zaposlenik ili kao vlasnik nekog trgovačkog društva. Dakle, tužitelj je svoje vozilo predao tuženiku smatrajući da on ne nastupa samostalno već upravo kao ovlaštena osoba neke pravne osobe, a kako je pojasnio vozilo mu je predao jer mu je vjerovao. Drugim riječima, tužitelju je bilo bitno da mu vozilo popravlja tuženik kao osoba od povjerenja, a u okviru koje pravne osobe on to čini mu nije bilo odlučno.

8.3. Tuženik je osoba koja je fizički vršila popravak vozila, a bio je i zakonski zastupnik pravne osobe u okviru koje je popravak vršen. Potrebno je ukazati i da je tuženik pravomoćno oglašen krivim u prekršajnom postupku jer je kao odgovorna osoba pravne osobe obavljao radove za koje ta pravna osoba nije bila registrirana.

8.4. Stoga, neovisno o zaključku da je tužitelj predao na popravak automobil pravnoj osobi, a ne tuženiku kao fizičkoj osobi, sud je ipak stava da je tuženik kao zakonski zastupnik pravne osobe i onaj tko je zapravo izvršavao radove pritom znajući, ili propuštajući znati iako je to kao zakonski zastupnik pravne osobe bio dužan znati, da pravna osoba nije registrirana za obavljanje djelatnosti koju je obavljao, osoba koja bi mogla odgovarati za eventualnu štetu tužitelju, ukoliko je ista nastala i može se povezati s štetnom radnjom tuženika.

9. Sljedeće za pojasniti je postoji li šteta koja je nastala tužitelju radnjom tuženika

– ne predajom popravljenog automobila.

9.1. Sud nalazi životnim i logičnim da svakoj osobi koja ne može koristiti svoj automobil zbog popravka nužno nastaje i neka imovinska šteta. Međutim, popravljanje automobila koji zbog kvara nije za svakodnevnu uporabu ne povlači i odgovornost onoga tko štetu uklanja za tu imovinsku štetu. Kvar automobila, u konkretnom slučaju, nije posljedica uzroka koji bi se mogao pripisati bilo kome, već slučaj koji se dogodio samom tužitelju.

9.2. Druga situacija je kada popravljeni automobil nije predan vlasniku u kojem slučaju za vlasnika nastaje daljnja imovinska šteta. Ukoliko je netko zadržao automobil bez ikakve pravne osnove, tada bi svakako bio odgovoran i za štetu koja vlasniku nastaje.

9.3. Tužitelj svoju štetu vidi u vrijednosti vozila koje je isto imalo u veljači 2021. kada je vozilo trebao preuzeti te korištenju usluga najma drugog vozila. Pritom se ukazuje da štetu u obliku najma vozila tužitelj prema stavu ovog suda nikako nije mogao imati. Naime, tužitelj je u prilog svojoj tvrdnji da je koristio najam vozila dostavio dokaze u vidu plaćanja najma 7. travnja 2021. i 29. travnja 2021. kada je prema svojim navodima iz iskaza bio na brodu (do 28. svibnja 2021.). Dakle, ukoliko je i koristio usluge najma vozila, isto nije uzrokovano nemogućnošću korištenja automobila u Rijeci, čijom god krivnjom to bilo.

9.4. Za tužitelja bi svakako nastala šteta u vidu izgubljene vrijednosti vozila, a u slučaju da se pokaže da je ista nastala radnjom tuženika.

10. Nadalje je potrebno analizirati je li šteta za tužitelja nastala upravo radnjom tuženika ili iz nekog drugog razloga.

10.1. Sud je stava kako je šteta u vidu izgubljene vrijednosti vozila koju tužitelj trpi nastala isključivo radnjom njega samoga. Tužitelj je mogao preuzeti vozilo, ali to nije učinio. Naime, dok je vozilo još uvijek bilo u fazi popravka tužitelj je otišao na b rod i kako sam kaže pokušavao preko prijatelja saznati što je s njegovim automobilom. Pritom je već tada jasno da postoje problemi oko računa koji je tužitelj trebao podmiriti za popravak automobila, a tome u prilog govori i iskaz svjedoka DB koji je trebao odnijeti novac za popravak, ali je to odbio jer nije htio sudjelovati u tome i petljati se jer je vidio da su odnosi stranaka zategnuti. U tom je razdoblju (ožujak 2021.), kako se navodi u samoj tužbi, tužitelja nazvao nepoznati policajac govoreći mu da je automobil u radioni i da ga može preuzeti. To se vrijeme poklapa i s datumom službene zabilješke o obavljenom službenom razgovoru tuženika u prostorijama I. policijske postaje. Međutim, tužitelj zaključuje da mu nije razumno tražiti predaju u posjed vozila pa tako i ovu tužbu podnosi radi naknade štete, a tek podredno radi predaje u posjed automobila. Pritom je vrlo značajno i da se radi o razdoblju od šest mjeseci od popravka automobila do podnošenja tužbe u kojem tužitelj zaključuje da mu nije od interesa tražiti automobil nego isplatu naknade štete.

10.2. Moguće je da tužitelj nije bio zadovoljan cijenom radova, a i da je sumnjao jesu li radovi u onom obimu kako je to navedeno dosta i izvedeni, međutim, imao je pravni put kojim je navedeno mogao osporavati i preispitivati. Njegovo nezadovoljstvo cijenom i možebitnom kvalitetom radova nije razlog da ne plati barem dio računa koji smatra nespornim i preuzme vozilo, a poslije razjašnjava u za to odgovarajućem postupku svoje sumnje oko kvalitete i cijene radova.

10.3. Tužitelj je odabrao ne platiti račun, ne preuzeti vozilo i tražiti isplatu vrijednosti vozila od tuženika. Dakle, upravo je tužitelj svojim radnjama odlučio ne preuzeti vozilo čime je sam odgovoran za štetu koju trpi.

11. Što se tiče uzročnosti između štetne radnje i štete koju je tužitelj trpi potrebno je ukazati da postoji uročna veza između ne preuzimanja vozila i štete, ali za tu štetu nije odgovoran tuženik jer je kako je to navedeno u paragrafu 10. ovog obrazloženja tu je radnju prouzročio sam tužitelj.

12. Zaključno se ukazuje da za tužitelja nije nastala šteta radnjom koju je prouzročio tuženik pa mu stoga tuženik niti nije u obvezi nadoknađivati bilo kakvu štetu koju eventualno trpi. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u točki I. valjalo odbiti kao neosnovan.

13. Tužitelj je postavio i eventualni objektivno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi na predaju automobila i naknadu štete u visu umanjene vrijednosti vozila.

14. Tužitelj zahtjev za predaju u posjed se temelji na odredbi članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014. – dalje ZV). Prema navedenoj odredbi vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari. Da bi vlasnik uspio sa svojim zahtjevom mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV-a).

14.1. Nije sporno da je predmetni automobil vlasništvo tužitelja.

14.2. Sporno je, međutim, je li tužiteljev automobil u posjedu tuženika, a koju činjenicu tužitelj, prema stavu ovog suda, nije dokazao. Naime, ni iz jednog dokaza ne bi proizlazilo da se tužiteljev automobil u trenutku donošenja ove odluke nalazi u posjedu tuženika. Štoviše, kako je sud utvrdio da je tužitelj vozilo predao na popravak pravnoj osobi (kao u paragrafu 8. obrazloženja) nameće se zaključak da bi automobil bio u posjedu upravo te pravne osobe.

14.3. Stoga nije osnovan niti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi na predaju automobila u posjed od strane tuženika.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je upravo on dužan tuženiku nadoknaditi troškove ovog postupka, a njegov je zahtjev za naknadu troška neosnovan.

15.1. Tuženiku je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. i 107/2025. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

15.2. Trošak tuženika sastoji se od:

- sastava odgovora na tužbu 200,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife)

- zastupanja na ročištima 17. ožujka 2023., 11. listopada 2023., 27. veljače 2024., 12. lipnja 2024., 14. veljače 2025., 12. rujna 2025., 7. studenog 2025. i 22. travnja 2026., i to po 200,00 eura za svako ročište (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife)

- PDV-a na prethodno navedene radnje u visini od 450,00 eura

Dakle, trošak tuženiku je odmjeren u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura.

15.3. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 7. ožujka 2023., 9. ožujka 2023., 23. ožujka 2023., 9. listopada 2023. i 7. studenog 2025. u kojima tuženik ne iznosi nove bitne činjenice i stoga ih sud ne drži nužnim za vođenje ovog postupka.

15.4. Tuženiku pripada i zatezna kamata na dosuđeni trošak od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka , a sve sukladno postavljenom zahtjevu (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi određenoj sukladno članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a.

Rijeka, 5. lipnja 2026.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja Dejanu Režiću, odvjetniku u Rijeci

- punomoćniku tuženika Samiru Ilijaziju, odvjetniku u Rijeci