REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br.:Povrv-168/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818 zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog GRAD [adresa], OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba, Ulica Račkoga 12, posl.br. Ovrv-77172/2023, UPP/OS-Ovrv- 1107/2023 od 18. prosinca 2023. kojim je naloženo tuženom GRADU [adresa] da isplati tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 iznos od 101,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama u skladu sa odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku:

- na iznos od 36,22 eura od 9. prosinca 2022.,

- na iznos od 25,09 eura od 9. veljače 2023.,

- na iznos od 2,76 eura od 25. srpnja 2023.,

- na iznos od 37,01 eura od 27. rujna 2023.

do isplate te se tužbeni zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 216,40 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, u cijelosti kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 da isplati tuženom GRAD [adresa] parnični trošak u iznosu od 13,27 eura u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je pred javnim bilježnikom Željkom Picukarić iz Zagreba, Ulica Račkoga 12, podnio ovršni prijedlog u kojem navodi da mu tuženik duguje iznos od 101,08 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga.

2. Stoga je javni bilježnik Željka Picukarić iz Zagreba, Ulica Račkoga 12, donijela rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-77172/2023, UPP/OS-Ovrv-1107/2023 od 18. prosinca 2023. kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 101,08 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 36,22 eura od 9. prosinca 2022.,

- na iznos od 25,09 eura od 9. veljače 2023.,

- na iznos od 2,76 eura od 25. srpnja 2023.,

- na iznos od 37,01 eura od 27. rujna 2023.

do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 eura sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2023. do isplate.

3. Tuženik je predmetno rješenje o ovrsi pobijao prigovorom u kojem ističe da je prijedlog za ovrhu neuredan jer izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Navodi da rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona, prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe kao što su računi navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga na koje se tužitelj poziva. Nadalje, prigovara da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi, a iz kojih bi proizlazilo na koga isti glase, tko je u njima naveden kao korisnik usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Ukazuje na činjenicu da uz prijedlog za ovrhu nije dostavljen dokaz iz kojeg bi proizlazi pasivna legitimacija ovršenika, odnosno nema pravne osnove temeljem koje bi ovršenik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi.

4. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Povrv-168/2024-2 od 29. travnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba, Ulica Račkoga 12, posl.br. Ovrv-77172/2023, UPP/OS-Ovrv-1107/2023 od 18. prosinca 2023. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva u cijelosti ističući da je ovršni postupak pokrenut sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, koja je u smislu odredbe čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Također, na izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja jasno je naznačeno da je dokument sastavljen na računalu te je pravovaljan bez potpisa i pečata, odnosno isti je sačinjen u skladu sa Zakonom o računovodstvu. Tužitelj se protivio navodima tuženika da prijedlog za ovrhu ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona, jer da nisu priloženi računi koji su navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Ističe da je odredbom čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona jasno propisano kako je vjerodostojna isprava – između ostalog – račun, mjenica, izvadak iz poslovnih knjiga – slijedom čega je na dispoziciji ovrhovoditelja odrediti temeljem koje od navedenih isprava će pokrenuti ovršni postupak protiv ovršenika. Isto tako smatra da je neosnovan navod tuženika da tražbina nije jasno određena i kako nema dokaza o pasivnoj legitimaciji i obvezi tuženika u gornjoj pravnoj stvari. Predmetno potraživanje odnosi se na nekretninu na adresi u [adresa], mjerno mjesto: 0165230349 na kojoj nekretnini je tuženik kupac električne energije te na koga glase i ispostavljeni računi. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj ističe da je iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis razvidno da je upravo tuženik kupac električne energije na predmetnoj nekretnini na koju se odnosi utuženo potraživanje te da nije sporno da je predmetna nekretnina priključena na mrežu tužitelja. Krajnjim kupcem električne energije u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč.40. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 111/21) smatra se kupac koji kupuje električnu energiju, slijedom čega postoji obveza tuženika na podmirenje predmetnog duga, a opreza radi upire i na odredbu čl. 9. i čl. 65. st.1. Zakona o obveznim odnosima. Stoga traži od suda da plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić, iz Zagreba, Ulica Račkog 12, poslovni broj Ovrv- 1107/2023 od 18. prosinca 2023. održi u cijelosti na snazi kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 eura sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2023. do isplate te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 216,40 eura.

6. Tuženik je tijekom postupka ostao kod svih navoda istaknutih u prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu. U cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da računi ne predstavljaju vjerodostojan prikaz stvarne potrošnje električne energije. Ističe da iako su predmetni računi glasili na Grad Zagreb, da su pogrešno dostavljani na adresu nekretnine, [adresa], umjesto na službeno sjedište tuženika na adresi [adresa], zbog čega tuženik nije imao saznanja o postojanju računa niti ih je zaprimio, čime mu je bilo onemogućeno pravovremeno očitovanje i podnošenje prigovora na iste. Tuženik prigovara da su utuženi iznosi utvrđeni metodom procjene iako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke koje bi opravdale takav pristup te da tužitelj nije dokazao prema kojim je parametrima izvršena procjena potrošnje električne energije. Navodi da je prema važećim Općim uvjetima primarna obveza opskrbljivača obračunati potrošnju prema stvarnom očitanju, dok je procjena predviđena samo kao iznimka, što ovdje nije bio slučaj. Navedeno je protivno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koje tužitelj primjenjuje u svom radu. Stoga osporava osnovanost utuženih račun koji bi se trebali temeljiti na očitanoj, a ne procijenjenoj potrošnji iz prethodnog šestomjesečnog razdoblja. Čini nespornim da se nalazio u neposrednom posjedu stana na adresi u [adresa], površine 36,04 m2, broj objekta 04055152 na koji se sporno potraživanje odnosi u periodu od 30. rujna 2022. do 16. srpnja 2025. kada je stan predan u posjed novom najmoprimcu imenom TM. Ukazuje na odredbu čl. 3. st. 1. t. 40. Zakona o tržištu električne energije kojom je propisano da je krajnji kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, dok je odredbom čl. 42. st. 2. određeno da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Odredbom čl. 57. Zakona o tržištu električne energije propisano je da se sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi detaljnije uređuje Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača. Sukladno članku 5. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kao i odredbi čl . 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se ugovorom o korištenju mreže te ugovorom o opskrbi električnom energijom. Navodi da tužitelj uz tužbu nije dostavio ugovor o opskrbi niti bilo koji drugi dokument iz kojeg bi bila razvidna pravna osnova po kojoj bi upravo tuženik bio u obvezi plaćati električnu energiju za predmetno mjerno mjesto. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa niti status krajnjeg kupca tuženika kao pretpostavku nastanka obveze kupca za plaćanje naknade za isporučenu električnu energiju, traži od suda da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukine u cijelosti, a tužitelja obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 13,27 eura.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 27. rujna 2023. (list 10 spisa), u kartice analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 22. svibnja 2025. (list 40-43 spisa), u preslike računa (list 45-58 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanjem od 20. listopada 2022. sa zapisnikom od 30. rujna 2022. i obavijest o raskidu ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže od 14. listopada 2022. (list 60-63 i list 70-71 spisa), u izvješće o održavanju/intervenciji od 30. rujna 2022. (list 72 spisa), u ovlaštenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom grada od 26. rujna 2022. (list 73 spisa), u zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje o predaji stana od 16. srpnja 2025. (list 74 spisa), u suglasnost za korištenje i objavu osobnih podataka od 16. srpnja 2025. (list 75 spisa), u ovlaštenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanjem imovinom i stanovanje od 5. srpnja 2025. (list 76 spisa) te u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška].

8. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i u karticu analitičkog knjigovodstva proizlazi da tužitelj vodi tuženika kao kupca u svojim poslovnim knjigama, broj ugovornog računa 2202279436, dok se zaduženje odnosi na račune za mjesečne novčane obveze u periodu od listopada 2022. do kraja lipnja 2023. u ukupnom iznosu od 101,08 eura.

9. Uvidom u priložene račune na listu 45-58 spisa za razdoblje od 30. rujna 2022. do kraja lipnja 2023., proizlazi da računi glase na tuženog Grad Zagreb kao korisnika prema ugovornom računu broj 2202279436 te da se računi odnose na razdoblje potrošnje električne energije na obračunskom mjernom mjestu u Zagrebu, Metelkova 5, broj obračunskog mjernog mjesta 0165230349, kategorija potrošnje – kućanstvo, broj brojila 10090945, dok su računi ispostavljani na adresu u [adresa].

10. Uvidom u ovlaštenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Klasa: 371-02/13-001/188 od 26. rujna 2022., utvrđeno je da je Grad Zagreb ovlastio službenike svog ureda da 30. rujna 2022. pristupe na adresu u [adresa], gdje je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje poslovni broj O-7904/21 od 23. rujna 2022. u ostavinskom postupku iza pok. ŠM (bespravni korisnik stana) o određivanju očevida radi predaje u posjed vlasniku Gradu Zagrebu stana na I. katu, broj 6, površine 36,04 m2 Id. upravljanja 7727, š.o. 04055152.

11. Uvidom u zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Klasa: 371-02/13-001/188 od 30. rujan 2022., utvrđeno je da je navedenog datuma tuženik ušao u posjed predmetnog stana. U neposrednom posjedu stana bio je sve do 16. srpnja 2025., kada je temeljem zaključka gradonačelnika grada Zagreba stan predan u neposredan posjed TM, što je vidljivo iz zapisnika o predaji stana u posjed, Klasa: 370-01/18-001/572 od 16. srpnja 2025., što među strankama nije niti sporno.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] [adresa], stambena zgrada broj 3, 4 i 5, površine 392 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19), stan na I. katu površine 36,04 m2, s pripadajućim spremištem koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, ulaz [adresa], utvrđeno je da je od 9. svibnja 2011. uknjižen kao vlasništvo grada Zagreba.

13. U pogledu prigovora tuženika da izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja te je nepodoban za određivanje ovrhe, valja reći kako Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ) ne propisuje da izvodi iz poslovnih knjiga moraju biti opskrbljeni vlastoručnim potpisom ovrhovoditelja kao nužnim sadržajem vjerodostojne isprave, a osim toga, na predmetnom izvodu je označeno da je dokument sastavljen na računalu te je pravovaljan bez potpisa i pečata.

14. Nije osnovan prigovor tuženika da predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona jer je u njemu naznačena vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe.

15. Tuženik je tijekom postupka učinio nespornim da je stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 36,04 m2, broj objekta 04055152, za koji tužitelj tvrdi da se na njega odnose predmetni računi za neplaćene usluge isporuke električne energije, u utuženom periodu bio u njegovom posjedu, a isti se nesporno nalazi i u vlasništvu tuženika, međutim uvidom u Obavijest tužitelja o raskidu ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže od 14. listopada 2022. je utvrđeno da predmetni stan kojeg je ranije koristio bez pravne osnove pok. ŠM nosi broj obračunskog mjernog mjesta 04055152 te broj brojila 4-A-42344, dok se predmetni računi odnose na stan na istoj adresi sa različitim brojem obračunskog mjernog mjesta 0165230349 i brojem brojila 10090945. Također, račun broj 2202279436-221020-7 za razdoblje od 30. rujna 2022 do 31. listopada 2022. izdan je na temelju procijenjenog stanja, dok je iz navedene Obavijesti vidljivo da je u stanu na adresi [adresa], površine 36,04 m2, broj objekta 04055152 dana 30. rujna 2022. izvršeno očitanje brojila sa utvrđenim stanjem VT 625396 i NT 59142 kWh. Stoga je osnovan prigovor tuženika da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno da tužitelj nije dokazao da se potraživanje po predmetnim računima odnosi upravo na stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 36,04 m2, broj objekta 04055152 koji se u utuženom periodu nesporno nalazio u posjedu tuženika, tim više što iz izvatka iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], stambena zgrada broj 3, 4 i 5, površine 392 m2 proizlazi da je Grad Zagreb uknjižen kao vlasnik više stanova na toj adresi.

16. Odredbom čl. 57. st. 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 32/20. i 145/24. – dalje: ZKG) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, a obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge.

17. Također, odredbom čl. 1. i 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 104/20. i 80/21. – dalje: Opći uvjeti) propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, dok je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine broj 111/21., 83/23. i 17/25.) kojim su definirani pojmovi u tom zakonu propisano da je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, a toč. 41. da je kupac iz kategorije kućanstvo onaj kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti.

18. Tužitelj, na kojem je teret tog dokaza, u obvezi je dokazati činjenicu postojanja obvezno pravnog odnosa, odnosno da je tuženik korisnik usluge tužitelja upravo na obračunskom mjestu broj 0165230349 na adresi u [adresa], što isti nije dokazao jer nije dostavio u spis Ugovor o zasnivanju poslovnog odnosa sa tuženikom, postojanje kojeg obveznog odnosa tuženik osporava. Pored toga, nije dokazao niti na koji se točno stan u zgradi na adresi u [adresa] predmetno potraživanje odnosi.

19. Kao što je ranije već navedeno, u utuženom razdoblju na snazi su Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 104/20 i 80/21) u čijem čl. 1. i 4. je propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a kako tužitelj u situaciji kada tuženik osporava da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, nije dokazao da bi s tuženikom zaključio takav ugovor, njegov tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

21. Platni nalog je samo onaj dio rješenja o ovrsi kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku plaćanje dospjele tražbine te se jedino u tom dijelu platni nalog pobija prigovorom, a ako se odbija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. Stoga se o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao i onog u parnici odlučuje u presudi kojom se postupak završava, a stranka ima pravo na zatezne kamate na sav dosuđeni parnični trošak od dana donošenja presude do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ br. 112/12., 93/14., 73/17.).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv platnog naloga u iznosu od 13,27 eura.

U Zagrebu, 5. lipnja 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku