REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-189/2020-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, protiv prvotuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb i drugotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73/1, OIB 38922958547, zastupanog po punomoćniku PH, odvjetniku u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 7. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FH, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice prvotuženika HHL, odvjetnice i punomoćnika drugotuženika PH, odvjetnika, nakon javne objave presude 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se drugotuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 da tužiteljici HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplate iznos od 9.558,50 eura (slovima: devet tisuća pet stotina pedeset osam eura pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 5. lipnja 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice HH u odnosu na prvotuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862.

III. Nalaže se drugotuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 da tužiteljici HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 3.330,05 eura (slovima: tri tisuće tri stotine trideset eura pet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 5. lipnja 2026.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice HH za naknadu troškova postupka u iznosu 125,00 eura (slovima: stotinu dvadeset pet eura) kao neosnovan.

V. Nalaže se tužiteljici HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prvotuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.750,00 eura (slovima: tisuću sedam stotina pedeset eura) zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 5. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 250,00 eura (slovima: dvije stotine pedeset eura).

VII. Odbija se u cijelosti zahtjev drugotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 23. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HH (dalje: tužiteljica) je protiv tuženika 22. rujna 2020. podnijela tužbu radi naknade štete. U tužbi u bitnome navodi da se dana 9. kolovoza 2019. u 13,20 sati, na cesti A1 – Zagreb (čvorište Lučko, A3) – Karlovac – Bosiljevo – Split – Ploče – Opuzen – Granica Republike BIH - Dubrovnik, općina Karlovac, na 46. kilometru + 200 metara, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljajući osobnim automobilom marke „AUDI A4“ reg. oznaka [registarska oznaka], a koji osobni automobil je u vlasništvu tužiteljice. Do prometne nezgode došlo je na način da je osobni automobil marke „Opel Corsa“ reg. oznaka [registarska oznaka], vlasništva VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kojim automobilom je upravljala RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog neprilagođene brzine naletio na osobni automobil marke „Škoda Fabia“ reg. oznaka [registarska oznaka], a koji je bio u kretanju, pri čemu je došlo do udara osobnog automobila marke „Opel Corsa“ u osobni automobil marke „Škoda Fabia“ te je isti automobil odbačen na osobni automobil marke „Škoda Octavia“ reg. oznaka [registarska oznaka] (Češka Republika), koji je također bio u kretanju, te koji je posljedično tome odbačen na osobni automobil ispred sebe – zaustavljeni osobni automobil tužiteljice. NH u svojstvu vozača osobnog automobila marke „Škoda Octavia“ reg. oznaka [registarska oznaka] (Češka Republika) u predmetnoj prometnoj nezgodi naletio je prednjim djelom automobila na stražnju stranu osobnog automobila tužiteljice prilikom čega je došlo do udara koji je tužiteljičin zaustavljeni osobni automobil odbacio prema naprijed, a sve iz razloga što NH nije držao sigurnosni razmak od osobnog automobila tužiteljice, odnosno postupao je protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

1.1. Tužiteljica navodi da je u trenutku navedene prometne nezgode osobni automobil marke „Škoda Octavia“ reg. oznaka [registarska oznaka] (Češka Republika), bio osiguran kod inozemnog osiguravatelja – odakle proizlazi pasivna legitimacija Hrvatskog ureda za osiguranje, dok je spomenuti osobni automobil marke „Opel Corsa“ reg. oznaka [registarska oznaka] bio osiguran kod Croatia osiguranja d.d. po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

1.2. Tužiteljica navodi da temeljem odredbe članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na naknadu imovinske štete te da je na osobnom automobilu marke „AUDI A4“ reg. oznaka [registarska oznaka], a koji osobni automobil je vlasništvo tužiteljice, nastala šteta u visini od 65.000,00 kuna te je tužiteljica imala trošak pomoći na cesti od strane HAK-a. Obzirom na navedeno, tužiteljica specificira tužbeni zahtjev na način da na ime naknade imovinske štete potražuje od tuženika za štetu na osobnom automobilu iznos od 65.000,00 kuna i za troškove pomoći na cesti 3.990,00 kuna, što ukupno iznosi 68.990,00 kuna.

1.3. Tužiteljica navodi da se obratila prvotuženom Croatia osiguranju d.d. s odštetnim zahtjevom te da je isti utvrdio totalnu štetu na osobnom automobilu tužiteljice, međutim do izvansudskog rješenja predmetnog postupka nije došlo. Tužiteljica se obratila s odštetnim zahtjevom i Generali d.d. kao korespodentu Generali osiguranja d.d. Češka Republika. Isto društvo je u odgovoru na navedeni zahtjev otklonio osnovanost istoga.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik Croatia osiguranje d.d. (dalje: prvotuženik) navodi da ne može prihvatiti osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice. Prije svega tuženik ukazuje da tužiteljica, kao vlasnica vozila registracijske oznake [registarska oznaka], koje je sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nezgodi od 9. kolovoza 2019., nema i da ne može imati status treće osobe slijedom čega ne može postojati solidarna odgovornost prvotuženika za štetu na strani tužiteljice već se, sukladno posebnim odredbama Zakona o obveznim odnosima iz glave „Odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu“ (odredbe čl. 1068. do 1072. ZOO) predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice, predmet ove parnice, mora promatrati kao međusobni odštetni zahtjev vlasnika motornog vozila, a eventualna odgovornost tuženika odnosno tuženikovih osiguranika promatra se prema konceptu subjektivne odgovornosti za štetu u okviru koje je nužno utvrditi zasebno postojanje odgovornosti (doprinos) svakog od imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete (čl. 1072. ZOO). Drugim riječima, prvotuženik ističe da posebna pravila ZOO-a o odgovornosti za štete izazvane motornim vozilom u pogonu (čl. 1068. do čl. 1072. ZOO) po načelu lex specialis derogat legi generali derogiraju primjenu općih pravila ZOO-a o solidarnoj odgovornosti za štetu i odgovornosti više osoba za štetu. U tom smislu poziva se na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) zauzeta u presudama VSRH poslovnog broja Rev-x 871/14-2 od 5. siječnja 2016. te Rev-x 1067/2017-2 od 10. listopada 2018. godine.

2.1. Prvotuženik navodi da je u prethodnom izvansudskom postupku zatražio prometnu analizu predmetne prometne nezgode od strane Fakulteta prometnih znanosti (Zavoda za prometno tehnička vještačenja), odnosno da je zatražio očitovanje u odnosu na prometno tehničku mogućnost da bi vozilo prvotuženikova osiguranika (marke Opel Corsa registracijske oznake [registarska oznaka]) moglo u prometno tehnički, a time i pravno relevantnom uzročno posljedičnom odnosu, prouzročiti ovu prometnu nezgodu, odnosno preciznije, utuženu štetu tužiteljice, u smislu da bi posljedično kontaktu toga vozila s vozilom reg. oz. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) došlo do lančanog sudara i posljedične štete na svim ostalim vozilima u ovome srazu, tako i na vozilu tužiteljice.

2.2. Ono što se već i laičkim promatranjem učinilo vrlo upitnim jest tehnička mogućnost da bi vozilo Opel Corsa, dakle manje i lakše motorno vozilo (svakako manje i lakše od svih ostalih vozila u ovome srazu) moglo prouzročiti takvu silu iz sraza sa spomenutim vozilom iz koje bi posljedično dolazilo i do svih daljnjih kontakata vozila i tomu posljedične štete na vozilu tužiteljice, posebice uvažavajući činjenicu da su se između vozila tužiteljice u navedenom srazu i vozila osiguranika prvotuženika nalazila još dva vozila. Iz zaprimljene analize Prometnog fakulteta u Zagrebu takva je mogućnost isključena te nije ustanovljena uzročno posljedična između vozila osiguranika prvotuženika i ostalih sudionika ovdje predmetnog sudara više vozila, izuzev naravno postojanja takve izravne veze između toga vozila i vozila s kojim je isto ostvarilo sraz, marke Škoda Rapid, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]).

2.3. Prvotuženik navodi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovalo čak 6 vozila u srazu te da je vozilo osiguranika prvotuženika marke Opel Corsa, registracijske oznake [registarska oznaka] bilo posljednje (šesto) vozilo u ovome srazu te je nesporno ostvarilo izravan kontakt svojim prednjim dijelom u stražnji dio vozila marke Škoda Rapid, reg. oz. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Vozilo tužiteljice je pak bilo treće vozilo u ovome srazu. Točnije između vozila osiguranika prvotuženika i vozila tužiteljice bila su još dva vozila jer je vozilo osiguranika prvotuženika udarilo u spomenuto vozilo marke Škoda Rapid, reg. oz. [registarska oznaka] vozilo je udarilo u vozilo Škoda Octavia, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) te je to vozilo udarilo u vozilo tužiteljice.

2.4. Slijedom navedenoga, prvo tuženik otklanja prometno tehničku i time pravno relevantnu mogućnost da bi ovdje utužena šteta tužiteljice bila u uzročno posljedičnoj vezi s uporabom motornog vozila osiguranog kod prvotuženika zbog čega smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvo tuženika neosnovan te predlaže njegovo odbijanje.

3. Drugotuženik Hrvatski ured za osiguranje (dalje: drugotuženik) u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajuću i osnovu i visinu istoga. Osporava odgovornost svog osiguranika za prouzročenje štete na vozilu tužiteljice i to zbog navodnog nedostatnog sigurnosnog razmaka između vozila tužiteljice i vozila njegovog osiguranika. Ističe da je iz dostupne dokumentacije vidljivo da je za štetu odgovoran vozač osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka] koji je osiguranik prvotuženika, a nakon što je vozač osiguranika drugotuženika zbog neprilagođene brzine udario u stražnji dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] je jasno da je navedeno vozilo kao i ostala vozila koja su sudjelovala u prometno nesreći nisu imala nikakav utjecaj na nastanak prometne nesreće.

3.1. U odnosu na navod tužiteljice da smatra da vozilo osiguranika drugotuženika ije držalo dovoljan sigurnosno razmak u odnosu na njezino vozilo, ističe da je vidljivo da je od udara vozilo reg. oznake [registarska oznaka]329postiglo takvu kinetičku energiju da je udarilo u vozilo drugotuženika velikom silom, a nakon što je vozilo drugotuženika udarilo u vozilo tužiteljice da je isto udarilo u vozilo ispred sebe što sve ukazuje na veliku silinu udara, a ne na nedostatan razmak između ovih vozila.

3.2. Dalje navodi da tužiteljica ignorira činjenicu da je nakon udara prednji dio njezinog vozila udarilo u stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka] pa postavlja pitanje je li tužiteljica držala dovoljan sigurnosni razmak u odnosu na vozilo ispred sebe.

3.3. Nadalje, postavlja pitanje sigurnosnog razmaka između vozila reg. oznake [registarska oznaka]

-329koj je udarilo u vozilo osiguranika drugotuženika jer postoji sumnja da je i to vozilo držalo nedovoljan sigurnosni razmak u odnosu na vozilo osiguranika drugotuženika jer je u njega udarilo.

3.4. Dodaje da tužiteljica selektivno koristi tezu da je vozilo osiguranika drugotuženik udarilo u njezino vozilo jer nije držalo dovoljan sigurnosni razmak budući da proizlazi da su sva vozila u nizu nakon udara vozila reg. oznake [registarska oznaka] od siline udara, udarila u vozilo ispred sebe, a to vozilo u vozilo ispred sebe.

3.5. Smatra neosnovanim tezu da da je za štetu na vozilu tužiteljice odgovoran njegov osiguranik budući da je i to vozilo oštećeno radnjom osiguranika prvotuženika kojega smatra odgovornim za predmetnu nesreću.

3.6. Poziva se na odredbu članka 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisano da je vozač dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila tako da ne ugrožava sigurnost prometa iz čega je vidljivo da se ova odredba odnosi na situaciju kada se vozilo kreće, a ne kada je zaustavljeno sukladno odredbi članka 2. st. 3. alineja 71. istoga zakona koje je definirano kao svaki prekid kretanja vozila na cesti u trajanju do tri minute osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom s tim da se ovdje o radi prisilnom zaustavljanju vozila izazvanom stajanjem vozila ispred.

3.7. Podneskom od 7. lipnja 2021. dopunio je odgovor na tužbu u kojem navodi da, nakon što je primio odgovor na tužbu prvotuženika i nalaz i mišljenje Prometnog fakulteta u Zagrebu iz kojega proizlazi da osiguranik prvotuženika nije uzrokovao sudar vozila osiguranika drugotuženika i vozila tužiteljice, odnosno da vozilo osiguranika prvotuženika nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetom na vozilu na tužiteljice, prihvaća odgovornost za štetu na stražnjem dijelu vozila tužiteljice, ali da ne prihvaća odgovornost za štetu na prednjem dijelu vozila tužiteljice budući da je do te štete došlo zbog toga što tužiteljica nije držala adekvatan sigurnosni razmak u odnosu na vozilo ispred sebe, a ne zbog činjenice sudara vozila drugotuženika i stražnjeg dijela vozila tužiteljice.

3.8. Dodaje da smatra da će u postupku biti potrebno utvrditi vremensko-prostorni odnos kretanja i razloge sudara svih vozila koja su u njemu sudjelovala, a kako bi se utvrdila odgovornost svih relevantnih sudionika za uzrokovanje prometne nesreće, osobito u odnosu na razloge sudara prednjeg dijela vozila tužiteljice i vozila ispred nje reg. oznake [registarska oznaka].

4. U postupku su provedena dva prometna vještačenja. Nakon primitka nalaza i mišljenja prvog provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Goranu Rukavini, dipl. ing. prometa iz [adresa], tužiteljica je s istim uskladila tužbeni zahtjev te je potraživala iznos od 7.315,98 eura s osnova pretrpljene imovinske štete. Tuženici se nisu protivili ovako uređenom (smanjenom) tužbenom zahtjevu te su se upustili u raspravljanje po istome.

4.1. Drugotuženik nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Gorana Rukavine smatrajući da vještak u svom nalazu i mišljenju kao i prilikom usmenog izlaganja istoga na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. studenog 2025. nije otklonio primjedbe koje je izjavio drugotuženik na nalaz i mišljenje i smatrajući da se nalaz ovog vještaka temelji na nizu pretpostavki i teza, a na nedostatnom materijalnim tragovima i izračunima iz kojih bi proizašao zaključak o dinamici prometne nezgode.

4.2. Temeljem odredbe članka 261. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), rješenjem od 11. studenog 2025. sud je odredio provođenje novog vještačenja po drugom stalnom sudskom vještaku prometne struke (obnovljeno je vještačenje s drugim vještakom).

4.3. Novo prometno vještačenje provedeno je po stalnom sudskom vještaku Draženu Jeđudu, dipl. ing. iz Osijeka. Nakon provedenog drugog prometnog vještačenja tužiteljica i prvotuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje te je tužiteljica s nalazom i mišljenjem vještaka Dražena Jeđuda uskladila tužbeni zahtjev podneskom od 23. veljače 2026.

4.4. Konačnom postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje od tuženika ukupan iznos od 9.558,50 eura što znači da je povećala tužbeni zahtjev, koje povećanje ima značaj preinake tužbe. Tužiteljica je istim podneskom istaknula da ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Gorana Rukavine u odnosu na utvrđenu visinu imovinske štete s obzirom da je obnovljenim vještačenjem po vještaku Draženu Jeđudu utvrđena dijametralno različita visina pretrpljene štete pa je ujedno predložila sudu pozvati oba vještaka na glavnu raspravu radi usuglašavanja oko visine štete na osobnom automobilu tužiteljice.

4.5. Odredbom članka 190. st. 1. ZPP propisano je datužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema stavku 2. navedenog članka iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama članka 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj: 70/19), odredba članka 39. toga Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle i na ovoj postupak.

4.6. Sud je preinaku tužbe dopustio temeljem odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a kojom je propisan izuzetak od pravila iz stavka 1. toga članka prema kojemu tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka na način da se tužitelju preinaka omogućuje i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali samo ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do toga stadija (zaključenja prethodnog postupka), kao primjerice kod potrebe za provođenjem odgovarajućih vještačenja i usklađivanja tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka.

4.7. Jednako tako, s obzirom da su se tuženici upustili u raspravljanje po preinačenom zahtjevu, a da se nisu prethodno protivili učinjenoj preinaci tužbe niti su to učinili kasnije tijekom postupka sve do zaključenja glavne rasprave to se smatra da su na istu pristali pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

4.8. Važeće uređenje instituta objektivne preinake tužbe u ZPP upravo i jest rezultat uvažavanja međusobno suprotstavljenih interesa stranaka, ali i javnog pravozaštitnog interesa jer je u interesu tužitelja da svoju tužbu može usklađivati s promjenama koje bi u odnosima među strankama eventualno nastajale tijekom postupka, osobito s rezultatima u prikupljanju procesnog materijala kako bi povećao svoje izglede za uspjeh. S druge je strane u interesu tuženika da mu se omogući što ekasnija obrana protiv onoga što se prema njemu traži. Njemu u pravilu ne odgovara da se preinakom tužbe postupak iznova vraća na početak, da se mora opet pripremati za obranu, da se izlaže dodatnim troškovima. U javnom je, pak, interesu da se u istom postupku, redovito uz korištenje već prikupljenog procesnog materijala, ostvari što brže, ekonomičnije, koncentriranije i obuhvatnije konačno razrješenje spornih odnosa među strankama, osobito da se izbjegnu naknadne parnice, ali što je osobito važno, i ostvarivanje što više razine pravne sigurnosti (VSRH Rev 364/2024-2 od , tako i L, M., Građansko parnično pravo, Tužba, VI. knjiga, "Narodne novine", Zagreb, 2009., str. 445.-446.) Odredba članka 191. stavka 1. ZPP izrijekom propisuje slučajeve koji imaju značenje objektivne preinake tužbe, a to su: promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Kvantitativno povećanje tužbenog zahtjeva se događa u okolnostima kada se na temelju, u bitnom, iste činjenične osnove traži više nego što je bilo traženo tužbom, dakle ne traži se nešto drugo, već nešto više (za razliku od slučaja promjene istovjetnosti zahtjeva).

4.9. Za istaknuti je da je za utvrđenje odgovornosti za štetu u ovom slučaju sudu bilo potrebno i stručno znanje vještaka jednako kao i radi utvrđenja opsega i visine pretrpljene štete, a isto to je bilo potrebno i tužiteljici da može točno postaviti tužbeni zahtjev, u skladu s rezultatima provedenog vještačenja. Stoga je riječ o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka i koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužiteljice na pripremnom ročištu proveden pa bi nedopuštenost preinake tužbe mogla teško ugroziti pravno zaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka. Ovaj sud je također smatrao da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla ranije preinačiti tužbu, jer joj nisu bili dostupni svi potrebni podaci. Konačno, sud je zaključio da je preinaka tužbe s procesno pravnog stajališta ujedno i svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (jednako i Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci Gž-1407/15 od 26. rujna 2016.) što sve opravdava odluku donesenu u izreci rješenja.

4.10. Ovdje valja napomenuti da bi se nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici nametnulo ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu.

4.11. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju već je nužno i u pravilu potrebno provesti vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecala na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret.

4.12. Stoga odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1.ZPP, čime bi bila narušena sama bit tužiteljeva prava na pristup sudu pa je odlučeno je kao u izreci rješenja.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je u skladu sa odredbom članka 220. ZPP izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: preslika potvrde MUP RH, PU Karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac, od 25. rujna 2019. (str.4-5), izjava PHL iz [adresa] (2250), Ormoška cesta 100, Republika Slovenija, od dana 4. rujna 2019., po potrebi saslušanje iste kao svjedoka prometne nezgode (str.6), izvid štete obavljen od strane Croatia osiguranja d.d. broj L511973219 od dana 12. kolovoza 2019. (str.7-8), obavijest Croatia osiguranja d.d. o totalnoj šteti od 28. kolovoza 2019. (str.8), račun HAK-a od 9. kolovoza 2019. za trošak pomoći na cesti od strane HAK-a (str.9), odštetni zahtjev (str. 9-10), preslika odgovora Generali osiguranja d.d. na odštetni zahtjev od 18. srpnja 2020. (str. 10-11), pregledana je fotodokumentacija na str.12-24 spisa, mišljenje Prometnog fakulteta u Zagrebu sačinjeno na zahtjev Croatia osiguranja d.d. povodom predmetnog štetnog događaja (str.47-53 spisa), preslika Zapisnika o očevidu RH MUP PP Karlovac od 2. prosinca 2022., skica mjesta događaja i fotodokumentacija mjesta događaja na CD mediju (str. 87-93), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke Gorana Rukavine, dipl. ing. prometa iz [adresa] od 19. ožujka 2024. (str.115-130) te usmeno izloženi nalaz i mišljenje vještaka saslušanog na glavnoj raspravi 11. studenog 2025., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dražena Jeđud, univ.spec.traff. iz Osijeka od 9. veljače 2026. (str. 193-204) te usmeno izloženi nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dražena Jeđuda, na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. travnja 2026. (str.226-228) te iskazi vještaka Dražena Jeđuda i Gorana Rukavine, saslušanih na ročištu za glavnu raspravu 7. svibnja 2026. (str.229- 233). U postupku je saslušan svjedok ĆH i tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja (str.95).

4.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.2. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je (konačno postavljeni) tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u odnosu na drugotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, dok nije osnovan u odnosu na prvotuženika Croatia osiguranje d.d.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 9. kolovoza 2019., kada je došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo šest vozila u nizu, a u kojemu je oštećen osobni automobil u vlasništvu tužiteljice marke Audi A4 registracijske oznake [registarska oznaka] i u kojemu je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu zbog totalne štete na vozilu i zbog troškova pomoći na cesti.

5.1. Između stranaka nisu sporne činjenice i okolnosti nastanka štetnog događaja. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te odgovornost osiguranika prvo i drugo tuženika za nastalu imovinsku štetu tužiteljici. Oba tuženika otklanjaju odgovornost za predmetni štetni događaj smatrajući da njihovi osiguranici nisu odgovorni za predmetnu prometnu nesreću i štetu koju je u istoj pretrpjela tužiteljica.

6. Iz preslike potvrde MUP RH, PU Karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac, od 25. rujna 2019. i Zapisnika o očevidu RH MUP PP Karlovac od 2. prosinca 2022., skica mjesta događaja i fotodokumentacija mjesta događaja na CD mediju proizlaze okolnosti nastanka predmetne prometne nesreće koja se dogodila 9. kolovoza 2019. na (auto) cesti A1, na 46 km + 200 m u kojoj su u svojstvu vozača sudjelovali RH, MH, NH, ĆH, ČH i FHL te su opisana oštećenja na vozilima kojima su upravljali navedeni vozači. Na vozilu tužiteljice opisana su oštećenja na str. 3 potvrde, a koja oštećena su opisana i kasnije provedenim prometnim vještačenjima. Iz fotodokumentacije vidljiva su nastala oštećenja na vozilima.

6.1. Iz izvida štete Croatia osiguranja d.d. broj L511973219 od dana 12. kolovoza 2019. proizlaze oštećenja koja su utvrđena na vozilu tužiteljice kao i činjenica nastanka totalne štete na vozilu.

6.2. Iz obavijesti Croatia osiguranja d.d. o totalnoj šteti od 28. kolovoza 2019. (str.8) proizlazi da je utvrđena vrijednost vozila tužiteljice na dan utvrđivanja visine štete 110.000,00 kuna, da vrijednost spašenih dijelova na vozilu iznosi 47.930,00 kuna, a šteta na vozilu 62.070,00 kuna iz čega proizlazi da je na vozilu nastupila totalna šteta. Iz računa HAK-a od 9. kolovoza 2019. za trošak pomoći na cesti od strane HAK-a vidljiv je iznos troškova koje je tužiteljica imala za angažiranje pomoći na cesti zbog predmetnog štetnog događaja, a koji iznosi 3.990,00 kuna što odgovara iznosu 529,56 eura.

6.3. Iz pisane izjave PHL iz [adresa] (2250), Ormoška cesta 100, Republika Slovenija, od dana 4. rujna 2019. proizlazi da je imenovana u predmetnoj nesreći sudjelovala kao putnik u vozilu marke Volkswagen Caddy slovenskih reg. Oznaka [registarska oznaka] koje je u trenutku sudara bilo zaustavljeno ispred vozila u vlasništvu tužiteljice. Iz iste izjave proizlazi da je vozilo tužiteljice u trenutku naleta automobila marke Škoda bilo zaustavljeno iza vozila svjedokinje, dakle da se nije kretalo kako je to smatrao drugotuženik.

6.4. Iz iskaza svjedoka KH proizlazi da su putovali s mora, bila je gužva u prometu i u jednom trenutku je vidio da su se auti u koloni ispred njega zaustavili, a onda je i on stao te je u jednom trenutku osjetio jak udarac u zadnji lijevi dio automobila. To se vidi po slikama razbijenog automobila i onda ga je automobil koji ga je udario odbacio na auto koji je bio ispred njega, slovenskih tablica. Automobil koji ga je udario bio je Čeških ili Slovačkih registracijskih oznaka. To je bilo prije tri godine i više. Rekao je supruzi i djetetu da ostanu u autu, a on je izašao van i obišao svih šest automobila te je nazvao hitnu pomoć i policiju. I to je bilo to. Posebno je istaknuo da je auto teško kupio, da su mu ga razbili, da ga tri godine nitko nije zvao i da živi od auta. Iskaz svjedoka sud ocjenjuje iskrenim, a isti je u suglasju sa svim izvedenim dokazima.

6.5. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su putovali iz Rijeke, a prometna gužva bila je u tunelu Sveti Marko. Suprug je vozio automobil i zaustavio automobil kada se zaustavila i kolona vozila. Ona je sjedila u stražnjem dijelu automobila, a automobil ih je udario također u stražnji dio automobila i odbacio naprijed na automobil koji je bio ispred njih. Suprug je izašao iz automobila, a ona i dijete su ostali u automobilu dok se nisu uvjerili da je sigurno izaći jer je bila gužva, tunel i velika kolona. Kada su izašli iz automobila izašla je i gospođa iz Slovenije koja je bila u automobilu ispred njih i tada je rekla da je gledala u retrovizor svog automobila i samo je pomislila: " H dobro je da su se svi zaustavili." Upitana zna li koji se automobil zabio u njihov, tužiteljica je odgovorila da nije sigurna radi li se o automobilu čeških ili mađarskih registracija, samo zna da je bio automobil marke "Škoda". Iskaz tužiteljice sud je ocijenio iskrenim, životnim i logičnim. Isti je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, iskazom svjedoka te ostalim materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je proveo dokaz vještačenjem po vještacima prometne struke Goranu Rukavini, dipl. ing. prometa iz [adresa] i OH, dipl. ing. iz [adresa] i to na okolnost nastanka i visine štete na vozilu tužiteljice koje je oštećeno u prometnoj nesreći koja se dogodila 9. kolovoza 2019.

7.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Rukavine proizlazi da su se svi sudionici prometne nezgode kretali iz smjera jugozapada u smjeru sjeveroistoka pretjecajnim kolničkim trakom. Kao prvi u nizu prethodno su se kretali ČH s OA BMW reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), zatim FHL s TA VW Cady reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a zatim ĆH s osobnim automobilom marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] koji se kretao kao treći u koloni vozila prije tunela sv. Marko u smjeru Karlovca. Iza njega kretao se NH s osobnim automobilom Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kao četvrti u nizu, a potom MH s osobnim automobilom Škoda Fabia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kao peti u nizu i kao posljednja RH s osobnim automobilom marke Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod prvotuženika.

7.2. Vještak navodi da se analizirajući masu svih vozila sa sigurnošću može zaključiti kako je posljednja u nizu vozila RH s osobnim automobilom Opel Corsa reg.coznake [registarska oznaka] koja naletom svojeg vozila na vozilo ispred sebe marke Škoda Fabia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) nije mogla izazvati lančani sudar svih vozila.

7.3. U konkretnom slučaju analizirajući oštećenja na vozilima prema fotografijama iz fotoelaborata nedvosmisleno se može zaključiti kako je NH s osobnim automobilom Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) svojim prednjim lijevim dijelom naletio na stražnji lijevi dio osobnog autmobila Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo tužiteljice. Prema fotografijama i nastalim oštećenjima koja se nalaze visoko u predjelu poklopca motora na osobnom automobilu Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) može se zaključiti kako je vozilo bilo kočeno i u poniranju svojim prednjim dijelom.

7.4. Daljnjom analizom oštećenja na vozilima, prema obimu oštećenja na prednjem dijelu osobnog automobila Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] ne može se sa sigurnošću utvrditi da je kontakt ostvaren naletom prednjeg lijevog dijela osobnog automobila Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] na zadnji desni dio TA VW Cady reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) koji je bio u mirovanju te je odbačen na vozilo ispred, odnosno prvo u nizu vozilo marke BMW reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]).

7.5. Vještak obrazlaže da postoji mogućnost da je osobni automobil Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] bio kočen, tj. da je vozač držao papučicu kočnice pritisnutu te da je naletom osobnog automobila Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) na stražnji kraj svojim prednjim dijelom zaronio prema cesti i ostvario kontakt s TA VW Caddy reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Tragovi kočenja nisu utvrđeni niti za jedno vozilo, obzirom da su ista pomaknuta s mjesta nesreće do dolaska očevidne ekipe. Jasno je vidljivo kako je oštećen poklopac motora na osobnom automobilu Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] tj. oštećenje je dosta visoko.

7.6. Vještak navodi da se sa sigurnošću može zaključiti kako osobni automobil Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] nije imao dovoljan uzdužni razmak u odnosu na vozilo ispred sebe te isto tako TA VW Caddy reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) nije imao dovoljan uzdužni razmak prema OA BMW reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]).

7.7. Vještak smatra da je prvo ostvaren fizički kontakt osobnog automobila Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) sa osobnim automobilom Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka], a zatim kontakt prednjeg dijela osobnog automobila Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] sa stražnjim TA VW Caddy reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) koji je potom odbačen na vozilo BMW reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Nadalje, da je vozilo Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] odbačeno na vozilo ispred sebe (TA VW Cady reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a koje je zatim odbačeno na prvo vozilo marke BMW reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Kontakt je ponovljen uslijed naleta vozila marke Škoda Fabia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojim je upravljao MH na već sudarenu Škoda Octaviju reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojim je prethodno upravljao NH, a na sudarenu Škodu Fabia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) naletjela je kao posljednja u nizu RH s osobnim automobilom Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka].

7.8. U odnosu na visinu štete na osobnom automobilu tužiteljice marke Audi A4 registracijske oznake SB [registarska oznaka] vještak utvrđuje da popravak nema ekonomskog opravdanja te da je štetu potrebno obračunati kao totalnu štetu.

7.9. Vještak Goran Rukavina zaključuje da je osnovni uzrok nastanka prometne nesreće nalet vozila marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojom je prethodno upravljao NH svojim prednjim dijelom na osobni automobil marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] koji je u vlasništvu tužiteljice, a kojim je upravljao ĆH. Vještak zaključuje da nema elemenata na osnovu kojih se sa sigurnošću može zaključiti kako je ĆH ostvario fizički kontakt svojim prednjim dijelom vozila marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] sa TA VW Cady reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) TA VW Cady reg.o znake MBTI919(SLO) prije nego je na njegov zadnji dio naletio NH s osobnim automobilom Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). ĆH nije osigurao dovoljan uzdužni razmak ispred sebe te je uslijed naleta na stražnji kraj svojeg vozila ostvario fizički kontakt prednjim dijelom s vozilom ispred sebe. Vještak utvrđuje da je na vozilu tužiteljice Audi A4 2.0 TDI reg. oznake [registarska oznaka] starosti 6 godina i 9 mjeseci nastala totalna šteta koja iznosi 6.786,42 eura.

7.10. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imao primjedbi te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 28. siječnja 2026. Tuženik se na (pisani) nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao, sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je isti jasan i izrađen u skladu sa pravilima struke.

7.11. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na utvrđenje u pogledu ostvarenog kontakta između vozila tužiteljice marke Audi A4 i vozila marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] i u odnosu na visinu štete, ali je predložila da se vještak izjasni je li i na koji način nastanku prometne nesreće doprinio vozač osobnog automobila marke Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka] (osiguranika prvotuženika). Prvotuženik na nalaz i mišljenje nije imao primjedbi, dok je drugotuženik prihvatio pisani nalaz isključivo u odnosu na visinu utvrđene štete na vozilu tužiteljice međutim smatrao je da je isključivo odgovoran za štetu ĆH koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužiteljice jer ispred sebe nije održao dovoljan uzdužni razmak.

7.12. Očitujući se na primjedbe na nalaz i mišljenje vještak Goran Rukavina je na ročištu za glavnu raspravu 11. studenoga 2025. naveo da u cijelosti ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju od 19. ožujka 2024. U odnosu na primjedbe tužiteljice da se vještak izjasni je li i na koji način nastanku prometne nesreće doprinio vozač osobnog automobila marke Opel Corsa, reg. oznake [registarska oznaka], vještak je naveo da je osobni automobil Opel Corsa bila posljednja u nizu lančanog sudara i da zbog svoje mase nije mogla utjecati niti je cijeli lančani sudar nastao uslijed naleta Opel Corse. U odnosu na primjedbe punomoćnika drugotuženika na nalaz i mišljenje vještak je iskazao kako u se u točki 4. propituje odgovornost drugotuženika, što smatra da je pravno pitanje, a ne pitanje za vještaka, a što se tiče kontradiktornosti vezano za nastanak štete na prednjem i zadnjem dijelu osobnog automobila tužiteljice smatra da kontradiktornosti nema. Potpuno je jasno, a što je i opisano u nalazu i mišljenju kako je primarni kontakt ostvaren u stražnji dio osobnog automobila tužiteljice nakon čega je mogao nastati kontakt na prednjem dijelu osobnog automobila tužiteljice u VW Cady. U nalazu i mišljenju se navodi kako nisu utvrđeni tragovi kočenja te da postoji tehnička mogućnost da je vozilo tužiteljice bilo kočeno u smislu da je vozač držao nogu na papučici kočnice te da je uslijed toga sekundarni kontakt s vozilom ispred sebe nastao u nižoj zoni na Cadyu, a relativno visokoj na prednjem dijelu osobnog automobila tužiteljice. Obzirom da su vozila pomaknuta s mjesta, a na kolniku nisu utvrđeni tragovi kočenja, struganja i sl. vejštak se nije mogao izjasniti koliki je bio uzdužni razmak bio između vozila, odnosno koliko je odbačen osobni automobil tužiteljice uslijed primarnog kontakta.

7.13. Upitan je li se vozilo tužiteljice neposredno prije udarca vozila drugotuženika u stražnji dio osobnog automobila tužiteljice kretalo bez obzira kojom brzinom ili je ono bilo potpuno zaustavljeno, vještak je iskazao kako se to ne može sa sigurnošću zaključiti, ali obzirom na oštećenja na prednjem dijelu osobnog automobila tužiteljice zadnjem dijelu osobnog automobila Cady mišljenja je da je noga vozača bila na papučici kočnice, a to bi upućivalo da je osobni automobil tužiteljice bio zaustavljen. Upitan da pojasni ako je noga bila na papučici kočnice kako je došlo do tolikog odbačaja vozila tužiteljice na vozilo VW Cady, vještak je pojasnio da je nepoznat uzdužni razmak ispred osobnog automobila tužiteljice i ako se uzme da je osobni automobil bio zaustavljen, a nadolazeće vozilo iza bilo u kretanju da je apsolutno moguće da je zbog razlike sile djelovanja vozilo odbačeno prema naprijed. Vještak nema saznanja je li se osobni automobil tužiteljice nalazio u bilo kojem stupnju prijenosa. Upitan iz kojeg razloga je vještak došao do zaključka da je vozilo tužiteljice bilo odbačeno zbog udarca u stražnju stranu njezinog vozila od strane drugotuženika, vještak je pojasnio da nema elemenata na osnovu kojih sa sigurnošću se može zaključiti kako je ĆH ostvario fizički kontakt svojim prednjim dijelom osobnog automobila Audi s vozilom ispred sebe. U nalazu i mišljenju na osnovu visinskih oštećenja zaključujemo o mogućem načinu nastanka, a to je pojasnio da je zbog poniranja vozila svojim prednjim krajem, ako je vozilo kočeno ostvaren sekundarni kontakt s vozilom ispred jer u slučaju da je kontakt ostvaren ranije na vozilu tužiteljice, koje bi bilo u horizontalnom položaju bila bi drugačija oštećenja, a isto tako visinski bilo bi na višljem mjestu oštećenje na vozilu ispred (OA VW Cadyu).

7.14. Upitan da pojasni uslijed kakve dinamike kretanja vozila dolazi do poniranja automobila prema naprijed, vještak je iskazao da vozilo ponire prednjim dijelom kada je kočeno ili naglim usporavanjem. Upitan je li za takvo poniranje potrebno kretanje, vještak je iskazao da je gibanje ostvareno uslijed naleta vozila iza tužiteljice. Upitan postoji li šansa da se vozilo tužiteljice prethodno kretalo i samo bilo u fazi kočenja, vještak je iskazao da je već ranije naveo da je njegovo mišljenje da je vozilo tužiteljice bilo zaustavljeno.

7.15. Nadalje, upitan ako je vozilo potpuno zaustavljeno i dolazi do udara drugog vozila sa stražnje strane je li tada vozač ponovno morao stisnuti kočnicu kako bi došlo do efekta poniranja vozila kako je vještak opisao, vještak je naveo da je mišljenja da ako je vozač držao nogu na kočnici da nije bilo nužno da ponovno stisne papučicu kočnice, već je što se može pretpostaviti uslijed udara još jače pritisnuo papučicu kočnice.

7.16. Upitan koliki je po vještaku bio potreban i pravilan razmak između vozila tužiteljice i vozila VW Cady koji je bio iza da bi bio siguran, vještak je iskazao da je svaki razmak koji je ostvaren između dva vozila bez ostvarivanja kontakta dovoljan razmak, uputno bi bilo da je taj razmak bio 2-3 metra, ali to je stvar procjene samog vozača i okolnosti u odvijanju prometnog tijeka. Vještak ne može sa sigurnošću utvrditi koliki je bio razmak jer su vozila pomaknuta, a na površini kolnika nisu utvrđeni tragovi kočenja, struganja niti pozicije samih vozila.

7.17. Upitan ako je vozilo tužiteljice stajalo i ako je noga tužiteljice bila na kočnici, koliko daleko ga je trebalo odbaciti vozilo drugotuženika na vozilo VW Cady, odnosno uzimajući u obzir težinu jednog i drugog vozila, mogućnost da je vozilo tužiteljice bila zaustavljeno i s obzirom na oštećenja na prednjem i stražnjem dijelu vozila tužiteljice, vještak je iskazao da se sa sigurnošću ne može izjasniti o postavljenom pitanju.

7.18. Drugotuženik je na istom ročištu za glavnu raspravu predložio novo prometno vještačenje smatrajući da vještak Rukavina nije otklonio primjedbe na nalaz i mišljenje, dok su se tužiteljica i prvotuženik istome protivili.

7.19. U skladu sa odredbom članka 261. ZPP sud je usvojio prijedlog drugotuženika te je obnovljeno vještačenje sa drugim stalnim sudskim vještakom prometne struke, Draženom Jeđudom iz Osijeka.

8. Stalni sudski vještak Dražen Jeđud u pisanom nalazu i mišljenju utvrđuje da je pregledom očevidne dokumentacije utvrđeno:

1. da je do dolaska očevidne ekipe svih 6 vozila pomaknuto s mjesta događaja, te njihov zaustavljeni položaj nakon prometne nesreće nije obilježen, fiksiran i evidentiran,

2. očevidom na mjestu događaja nije izvršeno fiksiranje i evidentiranje tragova na mjestu događaja (tragovi pneumatika, krhotina stakla i plastike, tragova curenja tekućina iz vozila, dijelova otpalih sa vozila itd.),

3. Očevidom vozila nisu fotografirana uz vertikalno postavljenu mjernu letvu, pa nije moguće utvrditi visine pojedinih točaka na istima (radi analize visinske podudarnosti; eventualno kočenje vozila prije udara itd.).

8.1. Nadalje, da na temelju materijalnih tragova nije moguće utvrditi dinamiku prometne nesreće, odnosno mjesto kontakta između pojedinih vozila na kolniku, brzine vozila u pojedinim fazama prometne nesreće, uzdužni razmak između pojedinih vozila u određenim fazama prometne nesreće niti je moguće provesti vremensko-prostornu analizu prometne nesreće, odnosno nije moguće definirati međusobno vremensko i prostorno uvjetovane položaje vozila u određenim vremenski intervalima. Na osnovu oblika, prostornog rasporeda i intenziteta oštećenja na vozilima moguće je utvrditi vremenski slijed prometne nesreće.

8.2. Na vozilu marke BMW 740 d reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) (vozilo 1) su na stražnjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga stražnjeg branika polomljena u donjem desnom dijelu, stražnje desno svjetlo za maglu oštećeno, stražnja cijev ispuha oštećena, okvir cijevi ispuha oštećen, stražnji poklopac lakše oštećen u desnom donjem dijelu.

8.3. Na vozilu marke VW Caddy reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) (vozilo 2) su na prednjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga prednjeg branika polomljena u lijevom dijelu, staklo prednjeg lijevog svjetla oštećeno, prednji lijevi blatobran lakše oštećen u prednjem dijelu. Na vozilu su na stražnjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga stražnjeg branika oštećena u središnjem i desnom dijelu, stražnji poklopac oštećen u središnjem i desnom dijelu.

8.4. Na vozilu marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] (vozilo 3 u vlasništvu tužiteljice) su na prednjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga prednjeg branika oštećena u središnjem i lijevom dijelu, prednja reg.pločica s okvirom deformirana, prednje lijevo svjetlo oštećeno i u nepravilnom položaju, prednji lijevi blatobran oštećen u prednjem dijelu, ukrasna maska polomljena, prednji poklopac oštećen u prednjem dijelu i asimetrično prelomljen, prednja vezna stijena oštećena. Na vozilu su na stražnjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga stražnjeg branika oštećena u lijevom dijelu, stražnje lijevo svjetlo oštećeno, stražnji lijevi blatobran oštećen, stražnji poklopac oštećen u lijevom dijelu, stražnji vezni lim oštećen u lijevom dijelu, stražnja cijev ispuha oštećena.

8.5. Na vozilu marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) su na prednjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga prednjeg branika jače oštećena u desnom dijelu, prednje desno svjetlo kpl. oštećeno, prednji desni blatobran jače oštećen cijelom površinom, ukrasna maska oštećena u desnom dijelu, prednji poklopac jače oštećen u desnom dijelu i asimetrično prelomljen, prednja vezna stijena jače oštećena u desnom dijelu, prednje desno kućište kotača s podužnim nosačem jače oštećeno, prednja desna vrata oštećena u prednjem dijelu, prednji lijevi i desni zračni jastuk aktiviran, zaštita za noge vozača aktivirana. Na vozilu su na stražnjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga stražnjeg branika oštećena, stražnje desno svjetlo oštećeno, stražnji desni blatobran oštećen, stražnji poklopac oštećen, stražnji vezni lim oštećen.

8.6. Na vozilu marke Škoda Rapid reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) (vozilo 5) su na prednjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga prednjeg branika jače oštećena u lijevom dijelu, prednje lijevo svjetlo kpl. oštećeno, prednji lijevi blatobran jače oštećen cijelom površinom, ukrasna maska oštećena u lijevom dijelu, prednji poklopac oštećen u lijevom dijelu i asimetrično prelomljen, prednja vezna stijena oštećena u lijevom dijelu, prednje lijevo kućište kotača s podužnim nosačem oštećeno, prednja lijeva vrata oštećena u prednjem dijelu. Na vozilu su na stražnjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga stražnjeg branika oštećena u lijevom dijelu, stražnji vezni lim oštećen.

8.7. Na vozilu marke Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka] (vozilo 6) su na prednjem dijelu nastala sljedeća oštećenja: obloga prednjeg branika jače oštećena, prednja reg.pločica s okvirom oštećena, prednje lijevo i desno svjetlo oštećeno, ukrasna maska oštećena, prednji poklopac oštećen i simetrično prelomljen, prednji vezni lim oštećen.

8.8. Analizom oblika, prostornog rasporeda i intenziteta oštećenja na vozilima je utvrđeno sljedeće:

1. Za vozila 1, 2, 3 i 4 intenzitet oštećenja se smanjuje od prednjeg dijela vozila 4 marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) gdje je najveći intenzitet prema stražnjem dijelu vozila 1 marke BMW reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) gdje je najmanji intenzitet,

2. Na prednjem dijelu vozila 4 marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) je veći stupanj oštećenja nego na prednjem dijelu vozila 3 marke Audi reg. oznake [registarska oznaka]. Nema većih razlika u masama vozila 3 i 4, a podjednaka im je i krutost prednjih površina,

3. Na vozilu 3 marke Audi reg. oznake [registarska oznaka] se nisu aktivirali zračni jastuci,

4. Na vozilu 4 marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) su se aktivirali prednji lijevi i desni zračni jastuk, te zaštita za noge vozača,

5. Na vozilu 4 marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) su nastala veća oštećenja na prednjem nego na stražnjem dijelu. 6. Na vozilu 5 marke Škoda Rapid reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) su nastala oštećenja značajno većeg intenziteta na prednjem nego na stražnjem dijelu,

7. Na prednjem dijelu vozila 5 marke Škoda Rapid reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) i na prednjem dijelu vozila 6 marke Opel reg. oznake [registarska oznaka] je podjednak stupanj oštećenja. Vozilo 6 ima manju masu nego vozilo 5,

8. Vozilo 6 marke Opel reg. oznake [registarska oznaka] ima značajno manju masu od vozila 3 i 4.

8.9. Provedenom analizom oblika, prostornog raspored i intenziteta oštećenja na vozilima, te obzirom na mase vozila, kao i iskaze tužiteljice i svjedoka AH i izjavu svjedokinje PHL slijedi da se prometna nesreća dogodila na način da su se prva tri vozila marke BMW reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), VW Caddy reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) i Audi reg. oznake [registarska oznaka] zaustavila jedno iza drugog na kolniku. Nakon toga je vozilo 4 marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) udarilo svojim prednjim dijelom u stražnji dio vozila 3 marke Audi reg. oznake [registarska oznaka] koje je odbačeno na vozilo 2, a vozilo 2 na vozilo 1. Nakon toga je vozilo 5 marke Škoda Rapid reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) svojim prednjim dijelom udarilo u stražnji dio vozila 4, a poslije toga je vozilo 6 marke Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka] svojim prednjim dijelom udarilo u stražnji dio vozila 5.

8.10. Sva oštećenja koja su nastala na vozilu 3 marke Audi reg. oznake [registarska oznaka] su posljedica udara vozila 4 marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]).

8.11. Nalet vozila 6 marke Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka] na kolonu vozila nije imao utjecaja na nastanak oštećenja na vozilu 3 marke Audi reg. oznake [registarska oznaka].

8.12. Obzirom da je u trenutku prometne nesreće vozilo 3 marke Audi reg. oznake [registarska oznaka] bilo zaustavljeno na kolniku, njegov uzdužni razmak nije mogao doprinijeti nastanku prometne nesreće, niti visini štete na istom.

8.13. Popravak OA reg. oznake [registarska oznaka] nije ekonomski isplativ. Na vozilu je nastala totalna šteta koja se s PDV-om procjenjuje na 9.028,94 eura.

8.14. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. travnja 2026. vještak Dražen Jeđud je usmeno izložio svoj nalaz i mišljenje te je odgovarao na pitanja stranaka i očitovao se na istaknute prigovore na nalaz i mišljenje. U odnosu na primjedbe drugotuženika iz podneska od 3. ožujka 2026., vještak je obrazložio da je njegovo vještačenje izrađeno na temelju materijalnih tragova iz očevidne dokumentacije, a na temelju oblika, prostornog rasporeda i intenziteta oštećenja na vozilima, uvažavajući mase vozila, utvrđen je vremenski slijed prometne nesreće koji je opisan u pisanom nalazu i mišljenju. Sva oštećenja koja su nastala na vozilu tužiteljice marke Audi A4 su posljedica udara vozila marke Škoda Octavia, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Nije točno da prilikom vještačenja nije raspolagao niti jednim materijalnim dokazom o prometnoj nesreći, jer oštećenja i drugi tragovi kontakta na vozilima spadaju u materijalne tragove na temelju kojih se također može rekonstruirati vremenski slijed prometne nesreće. U konkretnom slučaju vremenski slijed prometne nesreće nije utvrđen fiktivno, već egzaktno na temelju materijalnih tragova. Kod izračuna totalne štete na vozilu tužiteljice primijenjen je korekcijski faktor po osnovi ponude i potražnje od -10%, a obzirom da se radi o vozilu Audi A4 s ugrađenim dizel agregatom koji je traženi model vozila na tržištu rabljenih vozila.

8.15. Upitan može li se očitovati o postojanju razlike u visini utvrđene štete na vozilu tužiteljice, između njegovog mišljenja i mišljenja vještaka Rukavine, s obzirom na razliku u amortizaciji vozila, vještak je istaknuo da nije moguće izvršiti eventualno usuglašavanje nalaza bez nazočnosti vještaka Gorana Rukavine te da su svi elementi izračuna totalne štete prikazani na stranici 11 njegovog nalaza i mišljenja. Obzirom na starost vozila u trenutku prometne nesreće utvrđena je vremenska amortizacija od 68,7%. Predmetno vozilo je imalo nešto više kilometara u odnosu na prosjek za takvu vrstu vozila, pa je primijenjena funkcionalna amortizacija od 9,2%. Kako je ranije naveo za vozilom kao što je predmetno postoji povećana potražnja na tržištu rabljenih vozila, pa je primijenjen korekcijski faktor od -10%. Na taj način je dobio ukupnu amortizaciju od 67,9%.

8.16. Punomoćnik drugotuženika prigovorio je cjelokupnom nalazu i mišljenju vještaka Dražena Jeđuda smatrajući da je vještak u uvodu svog nalaza jasno istaknuo da u spisu ne postoje materijalni tragovi iz kojih bi se izradila prostorno-vremenska analiza, kao i druge relevantne okolnosti pa da je zaključak o dinamici sudara izveden iz analize oštećenja vozila pri čemu se tvrdi da se za svako udubljenje može utvrditi točno od kojeg je vozila poteklo, a imajući u vidu da je dolazilo i do odbačaja pojedinih vozila, dakle, ne radi se o izravnim sudarima, zbog čega su sva vozila značajno oštećena i smatra nemogućim pouzdano utvrditi koje oštećenje je poteklo od kojeg vozila i radi li se o oštećenju nastalom pri izravnom sudaru ili u odbačaju nekog drugog vozila koje nije bilo u izravnoj interakciji s oštećenim vozilom. Predlaže provođenje novog vještačenja na sve definirane okolnosti vještačenja. Smatra da vještak nije imao dostatne i potrebne tragove i dokaze za utvrđenje vremensko-prostorne analize, ali i vremenskog slijeda prometne nezgode, dakle, osporava sve aspekte ovog vještačenja.

8.17. U odnosu na primjedbe punomoćnika drugotuženika vještak je istaknuo da treba razlikovati vremensko-prostornu analizu od vremenskog slijeda prometne nesreće. U vremensko-prostornoj analizi se utvrđuju međusobno vremensko i prostorno uvjetovani položaji vozila u određenim vremenskim intervalima. U konkretnom slučaju nije moguće provesti vremensko-prostornu analizu prometne nesreće. Vremenski slijed prometne nesreće je moguće utvrditi obzirom na oblik, intenzitet i prostorni raspored oštećenja na vozilima, kao i mase vozila. Nadalje, da dokumentacija koja prileži spisu sadrži dovoljno podataka o materijalnim tragovima na temelju kojih se može utvrditi vremenski slijed prometne nesreće.

8.18. Slijedom navedenoga, sud je u skladu sa odredbom članka 261. stavka 2. ZPP rješenjem od 16. travnja 2026. odredio ponovno saslušanje vještaka radi otklanjanja proturječnosti i nejasnoća u provedenim vještačenjima.

8.19. U ponovljenom saslušanju vještak Dražen Jeđud navodi da su vještaci detektirali razliku u izračunu totalne štete na vozilu tužiteljice te da nema razlika u nalazima i mišljenjima vezano za novo nabavnu vrijednost vozila, koeficijent vremenske i funkcionalne amortizacije, odabir koeficijenta po osnovi ponude i potražnje te procijenjenu vrijednost ostatka vozila u postotnom udjelu. Razlika u nalazima je u načinu primjene korekcijskog faktora po osnovi ponude i potražnje vozila na tržištu rabljenih vozila. U svome nalazu navedeni koeficijent vještak Jeđud je kumulativno zbrojio s ostalim koeficijentima amortizacije i na taj način je dobio ukupnu amortizaciju od 67,9%. Pregledom tržišta rabljenih vozila na dan vještačenja, odnosno oko 6 i pol godina nakon prometne nesreće je utvrđeno da se tržišna vrijednost takvog vozila koje je proizvedeno 2012. godine prosječno kreće oko 9.000,00 eura. Obzirom na protek vremena od oko 6 i pol godina mišljenja je da izračunom utvrđena tržišna vrijednost vozila na dan prometne nesreće od oko 12.900,00 eura približno odgovara tržišnoj vrijednosti takvog vozila u trenutku događaja.

8.20. Stalni sudski vještak Goran Rukavina, dipl.ing.prom. naveo je da se izračun visine totalne štete razlikuje metodološki. Amortizacija vremenska i funkcionalna nije u istom razredu sa postotkom povećanja uslijed ponude i potražnje. Dakle, da razlika postoji metodološki, iako uvijek ne pokazuje potpuno ispravno dobivenu vrijednost. Kada se kontrola vrši pomoću oglasnika dobivaju se različiti rezultati, ovisno o tome koje područje pregledavamo te koje oglasnike pregledavamo. Oglasnici nisu relevantni za određivanje tržišne vrijednosti jer su obično te vrijednosti uvećane 20-30%, jer se radi o subjektivnoj procjeni prodavatelja. Kod izračuna je koristio metodologiju koja je uobičajena i koju upotrebljavaju i drugi vještaci, a temelji se na elementima metodologije za procjenu štete na vozilima koju je izdao dr. SH sa suradnicima. Metodologija vjerojatno nije savršena, pogotovo na današnji dan u odnosu na godinu nastajanja metodologije, ali druge nema. Sve drugo može biti uštimavanje rezultata i procjena na osnovu kojekakvih drugih parametara.

8.21. Stalni sudski vještak Dražen Jeđud, univ.spec.traff. naveo je da je kod izračuna totalne štete nakon primjene propisanih amortizacijskih stopa i utvrđivanje tržišne vrijednosti vozila uputno istu usporediti sa tržištem, odnosno tržišnim vrijednostima takvih vozila na tržištu rabljenih vozila. Iz obavijesti o totalnoj šteti Croatia osiguranja, koja prileži spisu slijedi da su isti tržišnu vrijednost vozila utvrdili isključivo provjerom cijena na tržištu rabljenih vozila te su tržišnu vrijednost vozila tužiteljice procijenili na iznos od 14.600,00 eura. Vještak ističe da je indikativno da je prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti vozila Croatia osiguranje d.d. imala dostupne oglase sa aktualnim tržišnim cijenama vozila u vrijeme prometne nesreće stoga je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

8.22. Stalni sudski vještak Goran Rukavina, dipl.ing.prom. naveo je da može prihvatiti mišljenje vještaka Jeđuda da se tržišna vrijednost predmetnog vozila cijeni na 12.900,00 eura, ali da metodološki nisu došli na isti način do rezultata vrijednosti vozila. Nadalje, navodi da se može složiti s vrijednosti koju je utvrdio vještak Jeđud, ali ističe da se radi o vrijednosti koja je utvrđena prema oglasniku 6 i pol godina nakon prometne nesreće. Navodi da je prilikom svog izlaganja rekao koju je metodologiju i na koji način koristio, da nije koristio oglasnike i nije na taj način provjeravao tržišnu vrijednost vozila, već se služio isključivo poznatom metodologijom za obračun visine totalne štete. Međutim, u spisu nije uočio obavijest Croatia osiguranja d.d.o totalnoj šteti kako je Croatia osiguranje d.d. prihvatila vrijednost odnosno odredila tržišnu vrijednost u godini nastanka štete na iznos od 14.600,00 Eura. Iz tog razloga vještak Rukavina navodi da je suglasan s utvrđenim iznosom visine totalne štete kako je utvrđena od strane vještaka Dražena Jeđuda.

8.23. Nakon usuglašavanja vještaka glede visine totalne štete punomoćnik drugotuženika predložio je novo vještačenje i to i u odnosu na utvrđivanje uzroka prometne nezgode te je ostao kod svih primjedbi i u odnosu na visinu štete. Punomoćnica prvotuženika Croatia osiguranje d.d se protivila prijedlogu prvotuženika za provođenjem trećeg vještačenja pogotovo radi utvrđivanja uzroka prometne nezgode smatrajući da su zaključci oba provedena vještačenja u bitnome suglasni, a istom prijedlogu se protivio i punomoćnik tužiteljice.

8.24. Rješenjem od 7. svibnja 2026. sud je odbio prijedlog drugotuženika za provođenjem novog vještačenja jer su se vještaci Rukavina i Jeđud suglasili u dijelu u kojem su se njihovi nalazi i mišljenja razilazili, odnosno glede visine totalne štete koja je nastala na vozilu tužiteljice. Za istaknuti je da su oba vještaka bila suglasna u svim ostalim utvrđenjima, a poglavito o pitanju odgovornosti osiguranika drugotuženika za štetu koja je nastala na vozilu tužiteljice.

8.25. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. svibnja 2026. vještak Dražen Jeđud navodi da su vještaci detektirali razliku u izračunu totalne štete na vozilu tužiteljice te da nema razlika u nalazima i mišljenjima vezano za novo nabavnu vrijednost vozila, koeficijent vremenske i funkcionalne amortizacije, odabir koeficijenta po osnovi ponude i potražnje te procijenjenu vrijednost ostatka vozila u postotnom udjelu. Razlika u nalazima je u načinu primjene korekcijskog faktora po osnovi ponude i potražnje vozila na tržištu rabljenih vozila. Stalni sudski vještak Goran Rukavina, dipl.ing.prom. naveo je da se izračun visine totalne štete razlikuje metodološki. Amortizacija vremenska i funkcionalna nije u istom razredu sa postotkom povećanja uslijed ponude i potražnje.

8.26. U odnosu na visinu štete koju je utvrdio vještak Jeđud istaknuo je da se radi o vrijednosti koja je utvrđena prema oglasniku 6 i pol godina nakon prometne nesreće. Međutim, nakon što je vještak Jeđud pojasnio da je iz Obavijesti o totalnoj šteti Croatia osiguranja d.d., koja prileži spisu na str. 7-8 spisa slijedi da su isti tržišnu vrijednost vozila utvrdili isključivo provjerom cijena na tržištu rabljenih vozila te da su tržišnu vrijednost vozila tužiteljice procijenili na iznos od 14.600,00 eura dana 26. kolovoza 2019. Posebno je istaknuo da prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti vozila Croatia osiguranje d.d. imala dostupne oglase sa aktualnim tržišnim cijenama vozila u vrijeme prometne nesreće jer je izračun i rađen nekoliko dana kasnije.

8.27. Stalni sudski vještak Rukavina naveo je nakon toga da u spisu nije uočio obavijest Croatia osiguranja d.d. o totalnoj šteti kako je Croatia osiguranje d.d. prihvatila vrijednost odnosno odredila tržišnu vrijednost u godini nastanka štete na iznos od 14.600,00 Eura te se nakon uvida u istu suglasio s utvrđenim iznosom visine totalne štete kako je utvrđena od strane vještaka Dražena Jeđuda.

8.28. Vještaci su dakle usuglasili svoje nalaze i otklonili sve primjedbe drugotuženika te je sud utvrdio da su svi nedostaci otklonjeni ponovnim saslušanjem vještaka pa je prijedlog drugotuženika za provođenjem novog vještačenja odbio kao neosnovan. Za istaknuti je da je od prometne nesreće proteklo gotovo sedam godina na koju okolnost su ukazivali i vještaci u svojim nalazima, a koji su suglasni u pogledu odgovornosti osiguranika drugotuženika za štetu koju je pretrpjela tužiteljica pa nije životno ni logično za očekivati da će trećim vještačenjem sa većim vremenskim odmakom od prva dva vještačenja biti utvrđeno nešto drugo ili nešto novo što provedenim vještačenjima već nije utvrđeno, a isto se odnosi i na visinu pretrpljene štete koja je nedvojbeno i jasno utvrđena kao totalna šteta u iznosu 9.028,94 eura.

9. Slijedom navedenoga, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da su sva oštećenja koja su nastala na vozilu tužiteljice marke Audi reg. oznake [registarska oznaka] posljedica udara vozila marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojim je upravljao osiguranik drugotuženika. Nalet vozila marke Opel Corsa reg. oznake [registarska oznaka] na kolonu vozila kojim je upravljao osiguranik prvotuženika Croatia osiguranja d.d. nije imao utjecaja na nastanak oštećenja na vozilu tužiteljice marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka]. Osobni automobil Opel Corsa bio je posljednji u nizu lančanog sudara i zbog svoje mase nije mogao utjecati niti je cijeli lančani sudar nastao uslijed naleta Opel Corse. Obzirom da je u trenutku prometne nesreće vozilo marke Audi reg. oznake [registarska oznaka] bilo zaustavljeno na kolniku, njegov uzdužni razmak nije mogao doprinijeti nastanku prometne nesreće niti visini štete na istom. Da je vozilo tužiteljice bilo zasutavljeno u trenutku nesreće proizlazi i iz izjave sudionice prometne nesreće PHL koja je bila putnik u vozilu marke Volkswagen Caddy reg. Oznake [registarska oznaka], a koje je u trenutku sudara bilo zaustavljeno ispred vozila tužiteljice. Popravak vozila tužiteljice marke Audi reg. oznake [registarska oznaka] nije ekonomski isplativ jer je na vozilu nastala totalna šteta koja je procijenjena na iznos od 9.028,94 eura.

9. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članaka 1085. stavka 3., 1086. i 1089., Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., dalje: ZOO). Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama članka 29. i 1089. ZOO.

9.1. Visina imovinske štete određena je sukladno članku 1089. stavka 1. ZOO-a, uz primjenu odredbe članka 223. ZPP-a.

9.2. Način popravljanja imovinske štete propisuje odredba članka 1085. ZOO. Prema odredbi stavka 1. članka 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a prema odredbi stavka 3. istoga članka ZOO, ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi stavka 4. istoga članka ZOO, naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

9.3. Temeljem odredbe članka 1085. i 1089. ZOO sud je utvrdio da imovinska šteta koju je pretrpjela tužiteljica u predmetnom štetnom događaju iznosi ukupno 9.558,50 eura, a sastoji se od totalne štete na vozilu marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu 9.028,94 eura i troškova pružene pomoći na cesti u iznosu 529,56 eura/3990,00 kuna prema računu HAK-a na str. 9 spisa predmeta.

9.4. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. ZOO.

9.5. Tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja tj. od 5. lipnja 2026. do isplate sukladno odredbi članka 1086. ZOO

10. Tužiteljica zastupana po punomoćniku popisala je trošak u ukupnom iznosu od 3.455,05 eura. Prvotuženik također zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u iznosu od 2.124,76 eura uvećano zakonske zatezne kamate. Drugotuženik zastupan po odvjetniku popisao je trošak u iznosu 3.400,00 eura.

10.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

10.2. Tijekom postupka se mijenjala visina predmeta spora (od podnošenja tužbe do 22. veljače 2026. vps je 9.156,55 eura, od 23. veljače 2026. 9.558,50 eura), ali promjenom vrijednosti predmeta spora nije došlo do promjene tarifnog razreda troškova propisanog Tbr. 7.1. Tarife (vrijednost poduzete radnje 100 bodova/200,00 eura).

10.3. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7 toč. 1 Tarife, 100 bodova), sastava obrazloženih podnesaka od 25. svibnja 2021., 15. lipnja 2021., 30. lipnja 2021., 26. ožujka 2024. i 23. veljače 2026. za svaki u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.7.), trošak zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu 22. studenog 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu u dane19. prosinca 2022., 11. studenog 2025., 16. travnja 2026. i 7. svibnja 2026. za svako u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) što ukupno iznosi 2.200,00 eura.

10.4. Kad se navedenom trošku doda pripadajući PDV prema Tbr. 46 Tarife od 550,00 eura, dobije se ukupan iznos troškova od 2.750,00 eura.

10.5. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu 300,00 eura (str.107) te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 138,01 eura/1.039,90 kuna (str.33) te zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 142,04 eura pa je tužiteljici ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 3.330,05 eura. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 eura (Tbr.9.3. Tarife, 50% nagrade) uvećano za PDV, ukupno 125,00 eura jer na isto nije pristupila pa je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

10.6. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva. Tužiteljica je i s osnovom i sa visinom tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, ali isključivo u odnosu na drugotuženika. Zahtjev drugotuženika kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud je ocijenio neosnovanim i primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u točki III. Izreke presude naložio je drugotuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 3.455,05 eura, dok je zahtjev drugotuženika kao stranke koja nije uspjela u sporu odbio kao neosnovan točkom VII. izreke presude.

10.7. U odnosu na prvotuženika tužbeni zahtjev je odbijen jer je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da osiguranik prvotuženika koji je upravljao osobnim automobilom marke Opel Corsa, reg. oznake [registarska oznaka] nije imao utjecaj na nastanak oštećenja na vozilu tužiteljice, dok su sva nastala oštećenja posljedica udara vozila marke Škoda Octavia, reg. Oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), odnosno za koje odgovara drugotuženik.

10.8. S obzirom da je tužbeni zahtjev u cijelosti utvrđen neosnovanim u odnosu na prvotuženika to je prvotuženik uspio u postupku protiv tužiteljice pa mu prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP pripada pravo na naknadu troškova postupka. Prvotuženiku je priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 9. travnja 2024. i 12. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr.7. Tarife, 100 b), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 22. studenog 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu u dane 19. prosinca 2022., 11. studenog 2025., 16. travnja 2026. i 7. svibnja 2026. za svako u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), što iznosi 1.400,00 eura, uvećano za PDV u iznosu 350,00 eura (Tbr.46 Tarife u visini 25%) ukupno iznosi 1.750,00 eura pa je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

10.9. U preostalom dijelu zahtjev prvotuženika odbijen je kao neosnovan jer je popisao trošak sastava podneska od 17. ožujka 2023. u iznosu 200,00 eura uvećano za PDV (ukupno 250,00 eura) koji nije bio potreban niti nužan za ovaj postupak budući se radi o podnesku kojim se požuruje postupanje suda (požurnici) pa je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

11. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka iz točke III. Izreke presude kamate teku od dana donošenja presude 5. lipnja 2026., a tužiteljica je postavila zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka. Zatezne kamate su određene primjenom odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

12. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju Eur-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22), a s obzirom da je postupak pokrenut prije stupanja na snagu ovoga zakona pa su cijene u postupku iskazane u kunama, sud je iskazao sve cijene u valuti euro uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga zakona (1 Eur je 7,5345 kn).

13. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, e-oglasna ploča,

2. Prvotuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Zagrebu, e-oglasna ploča,

3. Drugotuženik Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, po punomoćniku PH, odvjetniku u [adresa], e-oglasna ploča.