REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1559/2025-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ivanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš Šimunović d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Vinka Vrdoljaka, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Josipa Posavca, odvjetnika, dana 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. isplatiti tužitelju KG na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 2.575,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 18. srpnja 2019. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. isplatiti tužitelju KG na ime imovinske štete po osnovi troškova liječenja iznos od 5,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2020. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege za iznos od 2.387,99 eura te po osnovi naknade imovinske štete za troškove liječenja za iznos od 139,27 eura sa zateznim kamatama.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 10. srpnja 2018., tijekom rada na otvorenom skladištu poslodavca u Zagrebu, obavljajući poslove utovara cigle u teretni prostor kamiona, prilikom zatvaranja bočne stranice kamiona zadobio ozljedu glave uslijed udara bočne stranice kamiona. Ističe da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. te da je u nesreći na radu zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je poslove obavljao na uobičajen način, sukladno pravilima struke, osposobljenosti i uputama poslodavca. Smatra da mu je time povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete. Navodi da se prije pokretanja postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, na koji tuženik nije odgovorio. Tijekom postupka, nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 24. veljače 2022. specificirao je tužbeni zahtjev te zatražio isplatu 37.393,65 kn na ime neimovinske štete (zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženja te tuđe njege i pomoći), kao i 1.090,83 kn na ime imovinske štete. Zatražio je i zatezne kamate na neimovinsku štetu od 18. srpnja 2019., a na imovinsku štetu od 18. prosinca 2020. Na ročištu održanom 17. listopada 2023. tužbeni zahtjev uskladio je s uvođenjem eura te potražuje isplatu 4.962,99 EUR na ime neimovinske štete i 144,77 EUR na ime imovinske štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini. Ne osporava da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio njegov zaposlenik na radnom mjestu vozača niti da je 10. srpnja 2018. pretrpio ozljedu na radu, ali osporava okolnosti nastanka ozljede, njezinu težinu te svoju odgovornost za nastalu štetu. Navodi da je tužitelj bio teorijski i praktično osposobljen za rad na siguran način te da je tuženik proveo sve propisane mjere zaštite na radu. Ističe da je tužitelj bio upoznat s opasnostima koje proizlaze iz rukovanja bočnim stranicama teretnog prostora kamiona te da mu je tijekom osposobljavanja posebno ukazano na rizike povezane s utovarom i istovarom tereta, uključujući mogućnost pada opterećenih stranica tovarnog sanduka. Navodi i da je radnicima naglašeno kako otvaranje stranica sanduka kamiona radi sigurnosti trebaju obavljati dvije osobe istodobno. Smatra da je do ozljede došlo isključivo zbog krajnje nepažnje tužitelja koji prilikom zatvaranja bočne stranice kamiona nije postupao sukladno pravilima zaštite na radu niti s pažnjom prosječno oprezne osobe, jer je ostavio neosiguranu bočnu stranicu kamiona te se sagnuo po ispali klin, uslijed čega je došlo do njezina otvaranja i udara u glavu. Stoga se poziva na zakonske odredbe o oslobođenju poslodavca od odgovornosti kada je šteta posljedica namjere ili krajnje nepažnje radnika te smatra da je štetni događaj posljedica isključivo postupanja tužitelja, a ne propusta tuženika u provedbi mjera zaštite na radu. Tuženik nadalje osporava visinu zahtijevane naknade štete, ističući da iz medicinske dokumentacije proizlazi kako je tužitelj zadobio laku tjelesnu ozljedu te da nije dokazao opseg fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, naruženja niti potrebu za tuđom njegom i pomoći. Osporava i postojanje uzročne veze između ozljede i psihičkih tegoba koje tužitelj navodi. Također osporava zahtjev za naknadu imovinske štete navodeći da dostavljena dokumentacija ne dokazuje da su utuženi troškovi nastali u vezi s predmetnom ozljedom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je već odlučivao u ovoj pravnoj stvari presudom posl. br. Pr-12156/2020 od 30. studenog 2023. kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen i dosuđena tužitelju neimovinska šteta od 4.965,99 eura i imovinska šteta od 144,77 eura, sa zateznim kamatama. Presuda je ukinuta rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R- 58/2024 od 7. kolovoza 2025. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje sa uputom da se provede vještačenje po vještaku zaštite na radu.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave koju su stranke dostavile u spis, pročitao je nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Davorke Paladino i dr. PG kao i njihov dopunski nalaz, pročitao je iskaz svjedoka DG, proveo je vještačenje po vještaku zaštite na radu dipl. ing. Perici Frkoviću, saslušao je svjedoka ĐG i tužitelja kao stranku.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale uslijed ozljede na radu koju je pretrpio 10. srpnja 2018. tijekom rada kod tuženika.

7. Nespornim je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača te da je 10. srpnja 2018., za vrijeme radnog vremena, pretrpio ozljedu na radu prilikom obavljanja poslova utovara i zatvaranja bočne stranice kamiona.

8. Sporno je je li tuženik odgovoran za nastalu štetu, odnosno je li do ozljede došlo uslijed krajnje nepažnje tužitelja. Nadalje, sporna je visina štete.

9. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14 i dr., dalje: ZZR), prema kojima poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, osim ako dokaže postojanje zakonom propisanih razloga za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti.

10. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je radniku ispao klin iz ruke, te u trenutku saginjanja radnika je došlo do udarca stranice u glavu radnika.

11. Iz Uvjerenja od 28. listopada 2005. i Obrasca o praktičnoj osposobljenosti od 22. studenoga 2005. proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove radnog mjesta vozača te da je uspješno prošao teorijsku i praktičnu provjeru znanja iz zaštite na radu.

12. Iz Izjave tužitelja o ozljedi na radu proizlazi da je 10. srpnja 2018. oko 7:15 sati, nakon završetka utovara cigle na kamion u skladištu u Zagrebu, Zagorska 3, prilikom zatvaranja bočne stranice kamiona ispustio klin za osiguranje stranice, nakon čega se stranica otvorila i udarila ga u glavu. Tužitelj je naveo da nije izgubio svijest te da je nakon ozljeđivanja sam otišao do zgrade voznog parka, odakle je vozilom hitne pomoći prevezen u KB Dubrava.

13. Iz Izjave svjedoka ĐG proizlazi da je bio prisutan događaju, da je tužitelj nakon zatvaranja jedne bočne stranice kamiona zatvarao drugu te da je vrata zatvorio, ali još nije postavio klin za osiguranje stranice. Svjedok nije vidio trenutak ispadanja klina ni sam udarac, već je reagirao nakon što je čuo tužitelja kako zaziva pomoć.

14. Iz Izvješća o ozljedi radnika proizlazi da je ozljeda nastala prilikom zatvaranja bočne stranice kamiona nakon utovara materijala, kada je tužitelju ispao klin za osiguranje stranice te ga je otvorena stranica udarila u glavu. U izvješću je navedeno da su nakon prikupljenih izjava i očevida predstavnici službe sigurnosti zaključili da je do ozljede došlo kada se tužitelj sagnuo po ispali klin, dok prethodno nije osigurao bočnu stranicu kamiona.

15. Iz Izvješća o nastanku ozljede na radu proizlazi da se ozljeda dogodila 10. srpnja 2018. u 7:30 sati na lokaciji Zagorska 3, da je kao uzrok ozljede naveden pad stranice kamiona na glavu radnika te da je ozljeda u tom izvješću označena kao laka tjelesna ozljeda. Također proizlazi da je tužitelj koristio osobna zaštitna sredstva te da mu je pružena prva pomoć.

16. Iz Potvrde Policijske uprave zagrebačke od 8. kolovoza 2019. proizlazi da je policija intervenirala na mjestu događaja te da je utvrđeno kako je tužitelja prilikom zatvaranja bočnih metalnih stranica kamiona jedna od stranica udarila u glavu. U potvrdi je navedeno da su ozljede koje je zadobio okvalificirane kao lake tjelesne ozljede u vidu hematoma i posjekotina na glavi.

17. Iz rješenja HZZO-a proizlazi da je ozljeda koju je tužitelj zadobio 10. srpnja 2018. priznata kao ozljeda na radu.

18. Svjedok DG, zaposlen kod tuženika kao voditelj zaštite na radu, iskazao je da je na dan štetnog događaja obaviješten da je tužitelja prilikom rada udarila stranica kamiona u glavu te da je nakon toga otišao na mjesto događaja, gdje je zatekao policiju, dok je tužitelj već bio prevezen u bolnicu. Naveo je da je prema informacijama iz bolnice ozljeda okvalificirana kao laka, zbog čega inspektorat rada nije obavio očevid. Iskazao je da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način te objasnio postupak zatvaranja bočne stranice kamiona, navodeći da se nakon zatvaranja postavlja klin kao dodatno osiguranje. Prema njegovim saznanjima, do ozljede je došlo nakon što je tužitelju ispao klin, a nije bio neposredni očevidac događaja. Dodao je da u slučaju ispadanja klina ne postoji posebno propisan način postupanja, ali se stranica može pridržati ili spustiti. Nadalje je naveo da je bio prisutan prilikom sastavljanja izjave tužitelja o ozljedi na radu te da je upoznat s pravilima zaštite na radu prema kojima pri rukovanju stranicama tovarnog prostora trebaju sudjelovati dvije osobe. Istaknuo je da mu nije poznato zašto je tužitelj u trenutku ozljeđivanja bio sam, dok iz izjave skladištara proizlazi da je isti bio prisutan te da su vrata kamiona prethodno bila zatvorena.

19. Svjedok ĐG iskazao je da je na dan štetnog događaja obavljao poslove skladištara te je utovario ciglu u kamion kojim je upravljao tužitelj. Iskazao je da je nakon završetka utovara tužitelj sam zatvarao bočne stranice kamiona, što je uobičajeno obavljao vozač, dok skladištar nije bio dužan pomagati pri tim poslovima. Naveo je da nije vidio sam trenutak ozljeđivanja jer se nalazio na viljuškaru, već je tek naknadno vidio da je tužitelj ozlijeđen te mu pružio pomoć. Također je iskazao da se u praksi otvaranje i zatvaranje stranica kamiona obavlja samostalno od strane vozača te da nikada nije uobičajeno da te poslove istodobno obavljaju dva radnika.

20. Tužitelj je iskazao da je kritične zgode nakon utovara cigle započeo zatvarati bočne stranice kamiona, kada ga je stranica kamiona udarila u glavu. Naveo je da se ne sjeća točnog mehanizma nastanka ozljede, odnosno je li mu ispao klin ili se okliznuo. Iskazao je da su vozači kod tuženika uobičajeno sami otvarali i zatvarali stranice kamiona te da pomoćni radnik pritom nije bio osiguran. Naveo je da je nakon ozljede liječen zbog potresa mozga te da i dalje trpi posljedice u vidu dvoslika i drugih zdravstvenih tegoba. Također je osporio da je bio osposobljen za rad na siguran način, navodeći da nije pohađao edukaciju iz zaštite na radu, te je istaknuo da je kamion bio star i dotrajao.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Perice Frkovića proizlazi da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača te da je bio osposobljen za rad na siguran način. Vještak je utvrdio da je poslodavac proveo osposobljavanje radnika za siguran rad te radnicima dao pisane upute za siguran rad u cestovnom prometu koje obuhvaćaju relevantne sigurnosne postupke i mjere. Nadalje, utvrdio je da je u uputama za siguran rad izričito navedeno kako otvaranje stranica sanduka kamiona prilikom istovara trebaju obavljati dvije osobe istodobno. Prema mišljenju vještaka, poslodavac je postupao sukladno obvezama koje proizlaze iz Zakona o zaštiti na radu i pratećih propisa, dok je do predmetne nezgode došlo zbog nepažnje samog tužitelja. Vještak navodi da je tužitelj zatvarao stranicu kamiona samostalno te da je, nakon što mu je ispao klin, umjesto da spusti stranicu ili zatraži pomoć drugog radnika, ostavio stranicu zatvorenom i krenuo tražiti klin, uslijed čega se stranica otvorila i udarila ga u glavu. Zaključno, vještak je ocijenio da je tužitelj postupao protivno pravilima sigurnog rada i obvezi postupanja s dužnom pažnjom iz članka 68. Zakona o zaštiti na radu te da predmetna ozljeda nije posljedica propusta u organizaciji zaštite na radu kod tuženika.

22. Na nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Perice Frkovića stranke nisu imale primjedbi niti prijedloga za njegovo dopunjavanje ili novo vještačenje. Sud nalaz i mišljenje prihvaća kao stručan, objektivan, logičan i uvjerljiv, budući da je izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu, mjerodavnih propisa iz područja zaštite na radu te dan uz jasno i obrazloženo iznesene zaključke.

23. Sud je iskaze svjedoka DG i ĐG ocijenio vjerodostojnima jer su u bitnim dijelovima međusobno suglasni te u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu, osobito Prijavom ozljede na radu, Izvješćem o ozljedi radnika, Izvješćem o nastanku ozljede na radu i nalazom vještaka zaštite na radu. Iz njihovih iskaza proizlazi da je do ozljede došlo prilikom zatvaranja bočne stranice kamiona nakon što je tužitelju ispao klin za osiguranje stranice te da je tužitelj u tom trenutku sam obavljao predmetnu radnju.

24. Sud je djelomično prihvatio iskaz tužitelja, i to u dijelu u kojem opisuje nastanak štetnog događaja, zadobivenu ozljedu i posljedice ozljeđivanja, budući da je taj dio njegova iskaza potkrijepljen medicinskom dokumentacijom i ostalim provedenim dokazima. Međutim, sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem tvrdi da nije bio osposobljen za rad na siguran način, jer je takva tvrdnja u suprotnosti s Uvjerenjem o osposobljenosti za rad na siguran način od 28. listopada 2005. i Obrascem o praktičnoj osposobljenosti od 22. studenoga 2005., iz kojih proizlazi da je uspješno završio teorijsku i praktičnu obuku za poslove vozača. Također, sud nije prihvatio njegove navode da je postupao na jedini mogući način, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu proizlazi da je nakon ispadanja klina mogao spustiti ili pridržati stranicu kamiona odnosno zatražiti pomoć druge osobe, čime bi se izbjegla opasnost od ozljeđivanja.

25. Sud smatra da se zatvaranje i rukovanje bočnim stranicama teretnog kamiona, imajući u vidu njihovu masu i mogućnost nastanka ozbiljnih ozljeda, u konkretnim okolnostima može smatrati radom s opasnom stvari.

26. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu. Naime, ozljeda je nastala tijekom obavljanja poslova za poslodavca i u vezi s procesom rada, pa tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno članku 25. ZZR-a i članku 111. ZR-a.

27. Međutim, iz provedenih dokaza, a osobito iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu, proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, upoznat s opasnostima koje proizlaze iz rukovanja bočnim stranicama kamiona te da je unatoč tome postupao protivno pravilima sigurnog rada. Naime, nakon što mu je ispao klin za osiguranje stranice, nije poduzeo radnje kojima bi spriječio njezino otvaranje, već je ostavio stranicu neosiguranom te se sagnuo po klin, uslijed čega je došlo do njezina otvaranja i udara u glavu. Takvo postupanje sud ocjenjuje krajnje nepažljivim te protivnim dužnoj pažnji koju je tužitelj kao osposobljeni i iskusni radnik bio dužan primijeniti.

Sud pritom nije prihvatio tvrdnju tuženika da bi postojala isključiva odgovornost tužitelja, budući da je ozljeda nastala tijekom obavljanja poslova za poslodavca i u vezi s radom na sredstvu rada kojim je tužitelj bio dužan rukovati u okviru svojih radnih zadataka.

28. Imajući pritom u vidu da je do ozljede došlo pri radu s opasnom stvari za koju objektivno odgovara poslodavac, ali i da je tužitelj svojim postupanjem u znatnoj mjeri pridonio nastanku štetnog događaja, sud primjenom članka 1092. stavka 1. i članka 1067. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ocjenjuje da doprinos tužitelja nastanku štete iznosi 50 %, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu polovice utvrđene štete.

29. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. sc. Davorke Paladino, neurologinje, i mr. sc. PG, kirurga, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju od 10. srpnja 2018. zadobio udarno-dernu ranu glave u području tjemena te potres mozga. Provedeno je odgovarajuće liječenje, a nakon završetka liječenja zaostale su posljedice u vidu posttraumatskih glavobolja, dvoslika te psihičkih tegoba karakterističnih za postkomocijski moždani sindrom. Vještaci su utvrdili da je kirurško- neurološko liječenje trajalo do 18. rujna 2018., da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta šest dana te slabijeg intenziteta još trideset dana kumulativno. Sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je tri dana, srednjeg intenziteta pet dana, a manjeg intenziteta još dva mjeseca kumulativno, dok je primarni strah izostao zbog gubitka svijesti u trenutku ozljeđivanja. Nadalje su utvrdili da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom 14 dana po dva sata dnevno te da je zaostalo naruženje vrlo malog stupnja, uočljivo jedino kod izrazito kratke frizure. Prema mišljenju vještaka, trajne posljedice s neurološke strane uzrokuju smanjenje životne aktivnosti od 5 %, dok s kirurške strane trajnih posljedica nema. Zbog utvrđene dvoslike i nalaza okulista koji upućuje na parezu desnog oka, vještaci su predložili provođenje okulističkog vještačenja, kao i psihijatrijskog vještačenja radi utvrđenja eventualnog PTSP-a.

30. Tužitelj nije imao primjedbe na vještačenje, a tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da iz medicinske dokumentacije i izjave samog tužitelja proizlazi da nakon ozljede nije izgubio svijest, zbog čega osporava zaključke vještaka o pretrpljenom strahu. Osporava i ocjenu intenziteta i trajanja fizičkih bolova te potrebu za tuđom pomoći i njegom, smatrajući da nalaz u tom dijelu nije dovoljno obrazložen. Nadalje, osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetne ozljede i psihičkih tegoba tužitelja, ističući da iz nalaza proizlazi postojanje ranijih ratnih trauma. Također navodi da se vještaci nisu izjasnili radi li se o lakoj ili teškoj tjelesnoj ozljedi te predlaže dopunu nalaza i mišljenja.

31. U dopuni nalaza i mišljenja vještaci su naveli da je tužitelj zadobio udarno-dernu ranu glave u području tjemena i potres mozga te su se očitovali da predmetne ozljede predstavljaju laku tjelesnu ozljedu.

32. Nakon dostave dopunjenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka stranke više nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje niti su predlagale njegovo daljnje dopunjavanje. Također nisu predlagale da vještaci usmeno iznesu i obrazlože svoj nalaz i mišljenje na raspravi. Sud nalaz i mišljenje prihvaća kao stručan, jasan, obrazložen i izrađen u skladu s pravilima struke.

33. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO-a). Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade imao u vidu odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, vodeći računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, naruženju, trajanju liječenja, te stupnju smanjenja životne aktivnosti, u opsegu kako je to utvrđeno nalazom sudskih vještaka, uzimajući u obzir i promjene u vrijednosti novca u odnosu na vrijeme donošenja orijentacijskih kriterija.

34. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, ocjenu naruženja, te smanjenje životne aktivnosti od 5 %, kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 1.000,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 1.000,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti 2.500,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti 500,00 eura. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 28 sata nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada imovinske štete. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 5,35 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 150,00 eura.

35. Obzirom da doprinos tužitelja ozljeđivanju iznosi 50 %, to mu je dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete od 2.575,00 eura, a odbijen je sa iznosom od 2.387,99 eura sa zateznim kamatama.

36. Tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 144,77 eura. Međutim, iz priložene dokumentacije proizlazi jedino da je podmirio račun KB Dubrava od 16. srpnja 2018. za participaciju u iznosu od 11,01 eura (82,96 kn). Ostali dostavljeni nalozi za plaćanje ne omogućuju utvrđenje njihove osnove niti povezanosti s liječenjem posljedica predmetne ozljede na radu. Tužitelj tijekom postupka nije predložio daljnje dokaze kojima bi dokazao nastanak i visinu utuženih troškova liječenja, niti je predložio dopunu medicinskog vještačenja radi utvrđenja njihove opravdanosti i povezanosti sa štetnim događajem.

Stoga je sud kao dokazanu prihvatio samo tražbinu u iznosu od 11,01 eura, pa imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štete od 50 %, tužitelju dosuđuje iznos od 5,50 eura, dok je zahtjev za isplatu daljnjih 139,27 eura s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

37. Tužitelju na dosuđenu naknadu neimovinske štete te na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege pripadaju zatezne kamate temeljem članka 29. stavka 1. i članka 1103. ZOO-a od 18. srpnja 2019., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, budući da je do tada liječenje bilo završeno i opseg štete poznat. Na dosuđenu naknadu imovinske štete za troškove liječenja tužitelju pripadaju zatezne kamate od 18. prosinca 2020., odnosno od dana podnošenja tužbe, jer je tek tada tuženik upoznat s tom tražbinom i njezinom visinom.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP- a. Pri ocjeni uspjeha stranaka sud je uzeo u obzir kako uspjeh u osnovi tako i uspjeh u visini zahtjeva. Imajući u vidu konačan uspjeh stranaka u postupku, sud ocjenjuje da je uspjeh stranaka podjednak, slijedom čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

39. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, 51/23) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku