REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-246/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, Brune Bušića 2a, protiv tuženika MT iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, Josipa Jelačića 12, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 29. travnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te u odsutnosti privremenog zastupnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 05. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica Rašće u Nabukvi sa 1 jutrom i 967 čhv, a tuženik MT je dužan trpjeti da se u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru na navedenoj nekretnini izvrši upis prava vlasništva na ime tužitelja.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je predloženo da tuženik prizna tužitelju pravo vlasništva, te da nekakvo tuženikovo nepotrebno priznanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini za korist tužitelja u roku od 15 dana, zamijeni ova presuda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, podnio tužbu podneskom od 17. ožujka 2025. godine, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini navedenoj u izreci ove odluke.

2. U tužbi je tužitelj naveo da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama (iako se radi samo o jednoj zemljišnoj knjizi za jednu nekretninu koja je predmet spora, a ne o više zemljišnih knjiga) Općinskog suda u Bjelovaru, kao vlasnik predmetne nekretnine, te tvrdi da je kod nadležnog katastra u posjedovnom listu za tu istu nekretninu, upisan kao posjednik LT (Đ) iz [adresa], 29. rujna 61, odnosno da je taj LT preminuo dana **.**.2012., te da je iza pokojnog LT, ostala kćerka ST iz [adresa], 29. rujna 61.

3. Nadalje, tužitelj tvrdi da je tu predmetnu nekretninu preuzeo u posjed od svojih roditelja koji su nekretninu kupili od posjednika LT, još tijekom 2000. godine, ali se nikada nisu upisali u zemljišnoj knjizi, kao vlasnici, time da zbog proteka vremena tužitelj ne posjeduje kupoprodajni ugovor, ali se nalazi u nesmetanom posjedu te nekretnine, koju koristi kao savjestan i pošteni posjednik već više od 20 godina.

4. Obzirom da je tužitelj u zakonitom i nesmetanom posjednu nekretnine koju posjeduje sa prednicima više od 20 godina, predlaže da ga se utvrdi vlasnikom te nekretnine, što bi po ideji odvjetnice tužitelja, tuženik prvo trebao priznati (jer se tako nešto izričito i sasvim nepotrebno predlaže tužbenim zahtjevom), a potom trpjeti u vezi provedbe upisa prava vlasništva na ime tužitelja u „zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru“ (kao da nekretnina ima više, a ne samo jedna i kao da je više nekretnina upisano u više uložaka), a što bi u protivnom (valjda u slučaju da tuženik to ne prizna ili odbije trpjeti u roku od 15 dana) zamijenila ova predmetna presuda.

5. U pisanom odgovoru na tužbu, nakon što je tuženiku (kao osobi nepoznatog prebivališta i boravišta) od strane suda, imenovan u ovoj parnici privremeni zastupnik u osobi odvjetnika, privremeni zastupnik tuženika je opreza radi osporio tvrdnje tužitelja, usprotivivši se tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom, obzirom da osobno nije imao saznanja o činjenicama navedenim u tužbi tužitelja.

6. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u sve materijalne dokaze koji se nalaze u spisu, uviđajem na licu mjesta dana 29. travnja 2026. godine uz sudjelovanje geodetskog vještaka TT, te saslušanjem vještaka TT, svjedoka ST, ali i tužitelja ĐT u svojstvu stranke.

7. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je ocijenjen osnovanim u bitnome dijelu, dok je sasvim suvišan i nepotreban dio tužbenog zahtjeva tužitelja, odbijen kao neosnovan.

9. Između stranaka je u ovoj parnici praktički bilo sporno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da se udovolji vlasničkom zahtjevu tužitelja u vezi predmetne nekretnine, odnosno da li je tužitelj stekao pravo vlasništva na toj jednoj, navedenoj predmetnoj nekretnini dosjelošću, pa ukoliko jest na koji način tako izvanknjižno stečeno pravo vlasništva od strane tužitelja, treba artikulirati tužbenim zahtjevom da svoje već stečeno pravo tužitelj javno publicira, odnosno da se navedeno pravo vlasništva upiše samo u jednu zemljišnu knjigu u kojoj je i upisana predmetna nekretnina, kao knjižno pravo, a ne u nekakve „zemljišne knjige“, Općinskog suda u Bjelovaru.

10. Iz materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu i to prijepisa posjedovnog lista broj 129 k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 26. veljače 2025. godine, proizlazi da je kao posjednik predmetne nekretnine broj 2976, kod nadležnog katastarskog tijela upisan i evidentiran još uvijek LT, Ivanov, iz [adresa], sa adresom 29. rujna 61, dok iz izvoda iz katastarskog plana sa stanjem na dan 26. veljače 2025. godine, proizlazi jasan položaj predmetne nekretnine u prostoru i u odnosu na susjedne zemljišne čestice (primjerice samo broj 2975/4, 2977, 2980), a iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da je tuženik MT iz [adresa], upisan u zemljišnoj knjizi, kao vlasnik predmetne nekretnine.

11. Osim toga, iz rodnog lista Matičnog ureda Bjelovar od 07. ožujka 2025. godine, za ST, proizlazi da je dotična kćerka LT i HT, rođene M, odnosno da je tek nakon sklapanja braka uzela prezime ST, dok iz smrtnog lista Matičnog ureda Bjelovar od 07. ožujka 2025. godine, proizlazi da je LT (Đ), rođen **.**.1929., umro **.**.2012., a iz uvjerenja Područnog ureda za katastar Bjelovar od 17. ožujka 2025. godine, proizlazi da je kao korisnik/posjednik predmetne čestice broj 2976, evidentiran kod nadležnog katastarskog tijela upravo LT, Ivanov iz [adresa], 29. rujna 61 i to još od 1972. godine.

12. Dakle, ovi materijalni dokazi u dijelu u kojima potvrđuju navode iz tužiteljeve tužbe, ukazuju na istinitost određenih tvrdnji koje je tužitelj iznio u historijatu tužbe, a iz iskaza saslušane svjedokinje ST (koja je saslušana nakon ident ifikacije predmetne nekretnine, na licu mjesta od strane geodetskog vještaka i koja je kćerka pokojnog LT) jasno proizlazi da je tu predmetnu nekretninu na kojoj je na dan uviđaja bila zatečena uljana repica, njezin otac LT svojevremeno od djetinjstva ili svoje punoljetnosti koristio sve do 2000. godine (a prije oca svjedokinje je tu nekretninu po priči oca svjedokinje, koristio njegov otac ili djed svjedokinje, AT), kada ju je prodao ocu tužitelja, ET. Ova svjedokinja je navela na upit o zemljišnoknjižnom vlasniku predmetne nekretnine, kako sa sigurnošću može reći da je MT iz [adresa] umro još prije njezinog rođenja (to je čula od svog sada pokojnog oca), te da je dotični bio brat njezinog djeda, AT, a čula je i iz očeve priče da je taj MT, za života otišao negdje drugdje živjeti i da je prepustio svom bratu, AT tu predmetnu nekretninu u posjed i na korištenje. Svjedokinja je navela i da je njezin djed AT, umro u razdoblju dok je bila dijete i da ga se ne sjeća, a kako je njezin otac prodao tu predmetnu nekretninu ZT, bilo joj je poznato da ZT i tužitelj koriste tu nekretninu od tada, a što je svjedokinja osobno i vidjela, a poznato joj je bilo i da je živ otac tužitelja.

13. Vještak TT je identificirao predmetnu nekretninu prilikom održanog uviđaja, kada je utvrđeno da se na cijeloj površini predmetne nekretnine nalazi uljana repica, odnosno da ta nekretnina predstavlja poljoprivredno zemljište – oranicu.

14. Tužitelj je saslušan u svojstvu stranke, naveo da je istina što je navela u njegovoj prisutnosti saslušana svjedokinja ST u vezi korištenja i posjedovanja predmetne nekretnine od 2000. godine, pa nadalje, ali i da njega i njegovog oca nitko, nikada nije ometao u korištenju te nekretnine, na kojoj su u ovom razdoblju dužem od 20 godina, otkako ju posjeduju i koriste, njih dvojica sadili ili sijali raznovrsnu poljoprivrednu kulturu (kukuruz, soju, uljanu repicu, ječam, a ponekad je bila i livada), odnosno da otac tužitelja sada ima 59 godina, no da između tužitelja i njegovog oca nema spora o tome, da ta nekretnina sada predstavlja vlasništvo tužitelja jer mu je tu nekretninu otac darovao. Tužitelj je naveo kako je njegov otac isplatio kupoprodajnu cijenu LT za predmetnu nekretninu, te da je tužitelj poznavao LT i da mu je bilo poznato da je upravo LT, faktički koristio i posjedovao predmetnu nekretninu, prije nego li ju je prodao ocu tužitelja.

15. Imajući u vidu da je iskaz saslušane svjedokinje i tužitelja prihvaćen kao istinit, te da je svjedokinja kćerka pokojnog LT, koji se još uvijek vodi upisan kod nadležnog katastra kao posjednik predmetne nekretnine, pa su joj nedvojbeno bile poznate činjenice i u vezi kupoprodaje predmetne nekretnine, ali i dugogodišnjeg posjedovanja i korištenja iste, kao i činjenica o tome tko je zapravo MT, koji je upisan u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, kao vlasnik predmetne nekretnine, sud utvrđuje da je tužitelj tijekom ove parnice dokazao da je barem nakon proteka 20-togodišnjeg nesmetanog posjedovanja predmetne nekretnine počevši od 2000. godine, što osobno, što zajedno s ocem ili uz posjed svog pravnog prednika i oca ZT, stekao pravo vlasništva na toj nekretnini dosjelošću, nakon što mu je otac prepustio ili samo neformalno darovao tu nekretninu, čime je tužitelj postao izvan knjižni vlasnik te nekretnine.

16. Naime, za suprotno utvrđenje nije bilo nikakvih opravdanih razloga, a niti dokaza, tim više što je na tuženiku bio teret dokazivanja u ovoj parnici o tome da bi tužitelj osobno (ili zajedno sa svojim ocem, ZT) bio nesavjesni posjednik predmetne nekretnine, pa da zbog toga nije niti mogao steći izvan knjižno pravo vlasništva na toj nekretnini dosjelošću, no tuženik posredstvom privremenog zastupnika nije dokazao da bi tužitelj ili otac tužitelja bili nesav jesni posjednici predmetne nekretnine u razdoblju potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Kako se savjesnost posjeda na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja osobno, ali i od strane tužiteljevog oca presumira, po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a iz izvedenih dokaza koji su istaknuti jasno proizlazi da je predmetna nekretnina već sada u posjedu tužitelja i njegovog prednika, oca tužitelja, punih 25 godina, počevši od 2000. godine, pa na ovamo i da se radilo o kontinuiranom i nesmetanom posjedu od strane tužitelja i tužiteljevog oca, a između tužitelja i njegovog oca nema spora o tome da je tužitelj sada vlasnik predmetne nekretnine, sud utvrđuje da je tužitelj, kao posjednik predmetne nekretnine u razdoblju dužem od punih 20 godina, ukoliko se računa u smislu čl. 160.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV) u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme za koje je otac tužitelja sam ili zajedno sa tužiteljem posjedovao predmetnu nekretninu, kao pošteni posjednik, postao izvan knjižni vlasnik ove predmetne nekretnine jer je ispunio zakonske uvjete iz čl. 159., u vezi čl. 160.st.2. ZV, za stjecanje nekretnina dosjelošću, kao samostalni i pošteni (savjesni) posjednik predmetne nekretnine.

18. Obzirom da je tužitelj već stekao izvan knjižno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini po ispunjenju zakonskih uvjeta za stjecanje nekretnina dosjelošću, a to je bilo nakon punih 20 godina, neprekidnog posjedovanja od strane tužitelja i njegovog oca, obzirom da mu je otac prepustio ili neformalno darovao tu nekretninu, tužitelj je ovlašten da to svoje već stečeno pravo vlasništva na tim nekretninama (doduše samo izvan knjižno) i publicira, odnosno učini knjižnim pravom vlasništva, te je bio osnovan stoga i njegov tužbeni zahtjev kojim je predložio da ga se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine, a osnovan je bio i onaj dio zahtjeva tužitelja kojim je predloženo da se tuženika obveže da trpi zemljišnoknjižnu provedbu upisa uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime i vlasništvo tužitelja.

19. Sud je pri tome, iz točke I. izreke ove presude izostavio sasvim nepotrebno od strane tužitelja i neosnovano, zatraženo tuženikovo priznanje prava vlasništva tužitelja jer je tužitelj već postao vlasnik nekretnine po ispunjenju zakonskih uvjeta za izvan knjižnim stjecanjem prava vlasništva na toj nekretnini dosjelošću (pa uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, niti nema konstitutivni učinak), neovisno o tome prizna li to pravo vlasništva tuženik, tužitelju ili ga ne prizna. Osim toga, osim neosnovano zatraženog priznanja prava vlasništva tužitelja od strane tuženika (koji dio zahtjeva je odbijen, kao neosnovan), odbijen je i dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim je tužitelj predložio da tuženik u roku od 15 dana prizna pravo vlasništva tužitelju i u istom roku trpi vršenje upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (naravno, ne u nekakvim zemljišnim knjigama) u kojoj je i upisana predmetna nekretnina, kod Općinskog suda u Bjelovaru, a što će u protivnom zamijeniti predmetna presuda jer predmetna presuda nema šta mijenjati ili zamjenjivati. Naime, predmetnom presudom je samo deklarirano

– utvrđeno, da je tužitelj već vlasnik predmetne nekretnine i tuženiku je naloženo da trpi zemljišnoknjižnu provedbu tog tužiteljevog prava vlasništva, pa će nakon pravomoćnosti ove sudske odluke, tužitelj moći ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi ovoga suda, bez da ova presuda nešto zamjenjuje, a pogotovo da zamjenjuje nekakvo tuženikovo nepotrebno priznanje prava vlasništva u roku od 15 dana.

20. Kako tužitelj nije tražio naknadu parničnih troškova, nije donesena posebna odluka o parničnom trošku u korist tužitelja, a iako je privremeni zastupnik potraživao naknadu parničnih troškova još u odgovoru na tužbu, o zahtjevu privremenog zastupnika će se samo eventualno naknadno odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko isti bude pravovremen.

U Bjelovaru, 05. lipnja 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalbu tužitelj može podnijeti u roku od 15 dana, računajući od dana 06. lipnja 2026. godine, a putem ovoga suda, dok tuženik posredstvom privremenog zastupnika, koji nije niti bio upoznat sa terminom održavanja ročišta za objavu presude, može podnijeti žalbu protiv ove odluke u roku od 15 dana, računajući od prvog slijedećeg dana u odnosu na dan primitka ove odluke.