REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-160/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Vandi Mostovac, u pravnoj stvari tužiteljice JL OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintarić iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB OIB: 46377257342 iz Zagreba, Kišpatićeva 12, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18.ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika i punomoćnika tuženika, temeljem generalne punomoći Su-1210/2021, dana 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 da tužitelju JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 1.015,35 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 24,93 eura od dana 16.01.2020.godine,

- na iznos od 23,54 eura od dana 16.02.2020.godine,

- na iznos od 26,15 eura od dana 16.03.2020.godine,

- na iznos od 21,92 eura od dana 16.04.2020.godine,

- na iznos od 20,69 eura od dana 16.05.2020.godine,

- na iznos od 26,47 eura od dana 16.06.2020.godine,

- na iznos od 26,02 eura od dana 16.07.2020.godine,

- na iznos od 25,80 eura od dana 16.08.2020.godine,

- na iznos od 29,16 eura od dana 16.09.2020.godine,

- na iznos od 26,18 eura od dana 16.10.2020.godine,

- na iznos od 25,14 eura od dana 16.11.2020.godine,

- na iznos od 30,21 eura od dana 16.12.2020.godine,

- na iznos od 19,97 eura od dana 16.01.2021.godine,

- na iznos od 27,35 eura od dana 16.02.2021.godine,

- na iznos od 26,77 eura od dana 16.03.2021.godine,

- na iznos od 26,71 eura od dana 16.04.2021.godine,

- na iznos od 27,13 eura od dana 16.05.2021.godine,

- na iznos od 34,28 eura od dana 16.06.2021.godine,

- na iznos od 29,32 eura od dana 16.07.2021.godine,

- na iznos od 22,93 eura od dana 16.08.2021.godine,

- na iznos od 24,38 eura od dana 16.09.2021.godine,

- na iznos od 21,82 eura od dana 16.10.2021.godine,

- na iznos od 26,37 eura od dana 16.11.2021.godine,

- na iznos od 27,30 eura od dana 16.12.2021.godine,

- na iznos od 23,64 eura od dana 16.01.2022.godine,

- na iznos od 24,75 eura od dana 16.02.2022.godine,

- na iznos od 27,36 eura od dana 16.03.2022.godine,

- na iznos od 26,08 eura od dana 16.04.2022.godine,

- na iznos od 26,96 eura od dana 16.05.2022.godine,

- na iznos od 27,97 eura od dana 16.06.2022.godine,

- na iznos od 29,10 eura od dana 16.07.2022.godine,

- na iznos od 27,24 eura od dana 16.08.2022.godine,

- na iznos od 29,35 eura od dana 16.09.2022.godine,

- na iznos od 27,06 eura od dana 16.10.2022.godine,

- na iznos od 25,66 eura od dana 16.11.2022.godine,

- na iznos od 27,50 eura od dana 16.12.2022.godine,

- na iznos od 3,59 eura od dana 16.01.2023.godine,

- na iznos od 4,03 eura od dana 16.02.2023.godine,

- na iznos od 4,32 eura od dana 16.03.2023.godine,

- na iznos od 4,23 eura od dana 16.04.2023.godine,

- na iznos od 4,75 eura od dana 16.05.2023.godine,

- na iznos od 4,29 eura od dana 16.06.2023.godine,

- na iznos od 5,53 eura od dana 16.07.2023.godine,

- na iznos od 5,55 eura od dana 16.08.2023.godine,

- na iznos od 5,45 eura od dana 16.09.2023.godine,

- na iznos od 4,97 eura od dana 16.10.2023.godine,

- na iznos od 4,62 eura od dana 16.11.2023.godine,

- na iznos od 4,78 eura od dana 16.12.2023.godine,

- na iznos od 4,49 eura od dana 16.01.2024.godine,

- na iznos od 5,49 eura od dana 16.02.2024.godine,

- na iznos od 6,02 eura od dana 16.03.2024.godine,

pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa od 01.01.2023. godine do29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 19. siječnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je navela da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spremačica. Tužiteljica je u periodu od prosinca 2019. do veljače 2025. radila na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada – spremačica u Odsjeku za čišćenje prostora i brigu o rublju te je minimalno 2/3 radnog vremena radila s infektima i otrovima i bila izložena visokom riziku zaraze i parazitskim bolestima. Tužiteljici je priznat dodatak za posebne uvjete rada od 4%. Tužiteljica tvrdi da joj sukladno članku 55 stavak 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 17%. Također tvrdi da joj pripada uvećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada za 4% od osnovne plaće (ukupno 21%) temeljem članka 55 stavak 3 Kolektivnog ugovora.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23. veljače 2026. tužiteljica na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 1.015,35 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenim bruto iznosima razlike plaće.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik tvrdi da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje dodatka za posebne uvjete rada u traženom postotku jer nije radila s biološkim ili kemijskim štetnostima (infekti i otrovi), a posebice ne u trajanju 2/3 radnog vremena koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni za pravo na dodatak u postotku koji tužiteljica potražuje. Tuženik je istaknuo prigovor zastare i prigovor prekluzije jer tužiteljica prije podnošenja tužbe nije tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv rješenja o plaći kojim joj nije utvrđen dodatak za posebne uvjete rada od 17% + 4%.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu priležeću dokumentaciju, te u ugovore o radu između tužiteljice i tuženika, naloge o upućivanju na mjesto rada, u rješenje o plaći od 30. siječnja 2023.,u tabelu (list 9-17 spisa), u Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, u opis poslova radnog mjesta spremačica ,u procjenu rizika (list 606-615), u izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika, u Pravilnik o plaćama i drugom dohotku. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje KL. Uz suglasnost parničnih stranaka pročitan je iskaz svjedoka ČL , FL, ZL i ŠL saslušani u istovrsnim predmetima pod poslovnim brojem Pr-104/25, Pr-149/25, Pr-1847/2025.

5. Tužiteljica je do zaključenja glavne rasprave smanjila tužbeni zahtjev tako da isti više ne prelazi svotu od 1.320,00 eura,pa se daljnji postupak provodi prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.( čl 464 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP)).

6. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

8. Tužiteljičino najstarije potraživanje odnosi se na prosinac 2019., koje potraživanje je dospjelo 15. siječnja 2020. godine.

9. S obzirom da je tužba podnesena 19. siječnja 2025., a najstarije potraživanje odnosi se na mjesec prosinac 2019., potraživanje koje je dospjelo 15. siječnja 2020. sud je zaključio da je u odnosu na mjesec prosinac 2019. prigovor zastare osnovan, dok je u odnosu na ostale mjesece od siječnja 2020. nadalje (za mjesec siječanj 2020. zastara nastupa 16. veljače 2025.), tuženikov prigovor zastare neosnovan.

10. Tuženik je istaknuo prigovor prekluzije jer tužiteljica prije podnošenja tužbe nije tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv rješenja o plaći kojim joj nije utvrđen dodatak za posebne uvjete rada od 17% + 4% niti je protiv tog rješenja uložila prigovor. Tuženikov prigovor prekluzije sud je ocijenio neosnovanim jer je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu razlike plaće pa sukladno članku 133 stavak 3 Zakona o radu, tužiteljica nije bila dužna prije podnošenja tužbe tuženiku podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Pravo tužiteljice na isplatu plaće proizlazi iz članka 90 stavak 1 i članka 94 Zakona o radu i iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim je propisan postotak dodatka na plaću za posebne uvjete rada za pojedina radna mjesta. Donošenje rješenja o plaći kojim se, između ostalog, utvrđuje postotak dodatka na plaću za posebne uvjete rada, nije uvjet za stjecanje prava na dodatak za posebne uvjete rada jer navedeno pravo proizlazi neposredno iz odredaba Kolektivnog ugovora neovisno o donošenju rješenja o plaći.

11. Člankom 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, 68/2023, 35/2024) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće.

12. Člankom 55 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U navedenom članku sadržan je i popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak među kojima se pod točkom 5 nalazi radno mjesto zdravstveni i nezdravstveni radnik (2/3 radnog vremena) koji radi s infektima i otrovima i kojem pripada dodatak za posebne uvjete rada od 17%. Stavkom 3 istog članka određeno je Nezdravstveni radnici koji ne sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, a koji rade na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak - radna mjesta I. vrste točka 1. podtočka 16. i točka 4. te radna mjesta I., II., III. i IV. vrste, točke 1., 5. i 8. ovoga članka, ostvaruju pravo na uvećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada od 4% od osnovne plaće pod uvjetom da ne ostvaruju pravo na dodatak na plaću iz članka 58. ovoga Ugovora. Stavkom 4 istog članka propisno je da se dodaci iz ovoga članka ne mogu se kumulirati, a stavkom 6 da se pod pojmom dvije trećine radnog vremena smatra vrijeme koje u tijeku mjeseca radnik provede na obavljanju poslova s posebnim uvjetima, sukladno odredbama ovoga članka.

13. Uvidom u ugovor o radu od 9. siječnja 2023. utvrđeno je da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu spremačica, Služba zajedničkih medicinskih i nemedicinskih poslova, odjel za higijenu prostora, čišćenje i DDD.

14. Rješenjem o plaći od 30. siječnja 2023. tuženik je tužiteljici za radno mjesto spremačice utvrdio pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 14%.

15. Tužiteljica smatra da joj pripada dodatak za posebne uvjete rada od 17% jer minimalno 2/3 radnog vremena radi s infektima i otrovima kao i dodatak 4% temeljem članka 55. st 3 KU.

16. Tužiteljica u svom iskazu navodi da u utuženom razdoblju radi kod tuženika na radnom mjestu spremačice te da taj posao obavlja isključivo u koronarnoj jedinici pri intenzivnom odjelu koji je u sklopu Klinike za srce i krvne žile. Ne radi neposredno s pacijentima, ali čisti prostor oko njih. Pojasnila je da, što se tiče kontakta s infektima, zarazan pacijent može povraćati, a dolazi i u kontakt s drugim vrstama izlučevina pacijenata, primjerice mokraćom, stolicom i slično. Nosi smeće od pacijenata koje je također infektivno. Kada se radi o infektivnom pacijentu koji odlazi kući, nakon njega mora oprati i dezinficirati sve površine, uključujući prozore, lavaboe, zidove, podove i kante za smeće. Dezinficira sredstvom Incidin. Navodi da se trenutno u koronarnoj jedinici nalazi oko 6 infektivnih pacijenata, s time da se zna dogoditi da tek nakon otpusta pacijenta sazna da je bio infektivan ili da tijekom dana sazna da je pacijent infektivan nakon što stignu nalazi. Smatra da je cijeli dan u kontaktu s infektivnim pacijentima jer, primjerice, ujutro ulazi u prostorije u kojima leže radi skupljanja smeća, a nakon njege koju obavljaju medicinske sestre ponovno ulaze spremačice kako bi počistile prostorije. U koronarnoj jedinici nalazi se otprilike 14 pacijenata. Od zaštitnih sredstava spremačice koriste masku, mantil, navlake za cipele, gumene medicinske rukavice i kapu, koje oblače prije ulaska u prostorije u kojima se nalaze infektivni pacijenti. Ostatak posla obavljaju samo s maskom i eventualno rukavicama. Imajući u vidu primjerice trenutnu situaciju sa 6 infektivnih pacijenata na koronarnoj jedinici, navodi da u jednoj smjeni provede oko sat i pol do dva sata čisteći bokseve. Ostatak vremena provede čisteći prostorije drugih desetak neinfektivnih pacijenata i zajedničke prostorije. Preostalih 6 sati smjene podijeljeno između čišćenja prostorija u kojima su neinfektivni pacijenti i ostalih prostorija u kojima se ne nalaze pacijenti, pri čemu navedeno treba umanjiti za pola sata pauze.

17. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice u pogledu načina rada, korištenja zaštitnih sredstava te vremena koje provodi čisteći prostore povezane s infektivnim pacijentima, pa tako i u dijelu u kojem navodi da u jednoj smjeni sat i pol do dva sata provede u takvom radu, dok preostalih oko šest sati čisti ostale prostorije.

18. Kako je već iz samog iskaza tužiteljice jasno da ne ispunjava uvjet predviđen člankom 55. KU, prema kojem nezdravstveni radnik mora najmanje dvije trećine radnog vremena raditi s infektima i otrovima da bi ostvario pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 17 %, tužbeni zahtjev ukazuje se u cijelosti neosnovanim.

19. Sud je uz suglasnost stranaka pročitao i koristio iskaze svjedokinja ČL, FL, ZL i ŠL, saslušanih u istovrsnim predmetima pod poslovnim brojevima Pr-104/25, Pr-149/25 i Pr-847/2024. Svjedokinje ZL i ČL, obje zaposlene kao spremačice na Klinici za srce i krvne žile, opisale su način rada i poslove svog radnog mjesta, a njihovi iskazi u bitnim obilježjima odgovaraju iskazu tužiteljice te ih je sud kao takve prihvatio.

20. Svjedokinje EL i FL također su u bitnome dale istovrsne i suglasne iskaze u pogledu opisa poslova čist na radnim mjestima tuženika, slijedom čega je sud prihvatio iskaze svih saslušanih svjedokinja kao jasne i međusobno suglasne. Određena, manja odstupanja sud je pripisao da sve saslušane spremačice ne rade na istim odjelima i lokacijama tuženika.

21. Svjedokinja KL, voditeljica Službe zajedničkih poslova, navela je da tužiteljica radi kao spremačica te obavlja poslove održavanja higijene prostora, površina i predmeta. U okviru rada prikuplja vreće s infektivnim otpadom (crvene vreće) i odlaže ih u primarno skladište otpada na odjelu. Spremačice ne rade neposredno s infektivnim pacijentima. Kod tuženika se uglavnom liječe imunokompromitirani pacijenti koji nisu opasnost za djelatnike, već djelatnici predstavljaju rizik za njih, zbog čega se primjenjuju mjere zaštite i izolacije. Zarazni pacijenti se ne liječe kod tuženika, već se upućuju u Kliniku za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Navela je da tužiteljica ne dolazi u izravan kontakt s izlučevinama pacijenata. U slučaju prolijevanja izlučevina primjenjuje se propisani postupak dezinfekcije i uklanjanja otpada. Tužiteljica ulazi u izolacijske boksove, ali se radi o preventivnoj izolaciji imunokompromitiranih pacijenata. Pri radu koristi zaštitnu opremu te sredstva za čišćenje i dezinfekciju, uključujući Incidin, pri čijem razrjeđivanju ne dolazi u izravan kontakt sa sredstvom. Svjedokinja je navela da se kod tuženika može pojaviti manji broj pacijenata koji su kliconoše, ali ne i akutno infektivni pacijenti. Procijenila je da tužiteljica na manipuliranje infektivnim otpadom troši oko 10 do 15 % radnog vremena te da se iz predostrožnosti prema svakoj izlučevini postupa kao da je infektivna.

22. Iskazi tužiteljice i svjedokinja koje su radile kao spremačice kod tuženika međusobno su suglasni u pogledu načina rada, korištenja zaštitne opreme te čišćenja prostora u kojima borave pacijenti za koje se primjenjuju mjere izolacije ili se postupa s otpadom i izlučevinama uz mjere predostrožnosti. Međutim, iz iskaza svjedokinje KL (navedeni iskaz svjedokinja je dala u ovosudnom predmetu u odnosu na radno mjesto tužiteljice) proizlazi da se kod tuženika u pravilu ne liječe akutno infektivni pacijenti, već pretežito imunokompromitirani pacijenti kod kojih se izolacijske mjere provode radi njihove zaštite, dok se prema izlučevinama i otpadu postupa kao prema infektivnima iz preventivnih razloga. Nadalje, i prema iskazu same tužiteljice proizlazi da u jednoj smjeni oko sat i pol do dva sata provodi čisteći prostore povezane s pacijentima koje smatra infektivnima, dok ostatak radnog vremena obavlja druge poslove čišćenja, a svjedokinja KL procjenjuje da manipuliranje infektivnim otpadom čini 10 do 15 % radnog vremena, pa niti prema jednom od navedenih iskaza nije ostvareno obavljanje rada s infektima i otrovima u trajanju od najmanje dvije trećine radnog vremena, kako to zahtijeva članak 55. KU.

23..Zbog navedenog sud je ocijenio da provođenje vještačenja po vještaku medicine rada, zaštite na radu i infektologu ne bi utjecalo na gornja utvrđenja suda (okolnost koliko tužiteljica vremena radi sa infektivnim otpadom ), te su ovi dokazni prijedlozi odbijeni.

24.. Sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala da više od 2/3 radnog vremena radi sa infektima i otrovima i da je izložena štetnim tvarima te da joj posljedično tome pripada dodatak za posebne uvjete rada od 17%, a posljedično ni 4 %.

25. Polazeći od utvrđenja da tužiteljica ne provodi više od 2/3 radnog vremena u radu s infektima i otrovima, sud je utvrdio da tužiteljici ne pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 17% sukladno članku 55¸st 2 Kolektivnog ugovora, a niti dodatak od 4% od osnovne plaće temeljem članka 55 st 3 Kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan, kao ni zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

26. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika, a tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev s tuženikovim izračunom.

27. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Sudac:

Vanda Mostovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl 467 st 1 ZPP-a)

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku