REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

P- 445/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu Renati Vrđuka, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika Privredne banke Zagreb dd, Zagreb, Radnička cesta 50 , OIB: 02535697732, zastupanog po OD Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave dovršene 12. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi od 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb dd, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju OD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF, iznos od 2.637,33 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:

- na iznos od 1,42 od dana 31.08.06. god. pa do isplate,

- na iznos od 1,64 od dana 30.09.06. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,85 od dana 31.10.06. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,75 od dana 30.11.06. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 od dana 31.03.08. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,53 od dana 02.04.08. god. pa do isplate,

- na iznos od 12,85 od dana 31.10.08. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,61 od dana 30.11.08. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,23 od dana 31.12.08. god. pa do isplate,

- na iznos od 17,25 od dana 22.01.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,12 od dana 31.01.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 14,89 od dana 12.02.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 14,99 od dana 28.02.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,93 od dana 17.03.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 11,26 od dana 31.03.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 1,98 od dana 14.04.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 11,93 od dana 30.04.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 1,94 od dana 15.05.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 10,65 od dana 31.05.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 7,59 od dana 30.06.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 8,27 od dana 31.07.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 10,03 od dana 31.08.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 9,84 od dana 30.09.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 8,15 od dana 31.10.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 11,30 od dana 30.11.09.. god. pa do isplate,

- na iznos od 13,60 od dana 31.12.09. god. pa do isplate,

- na iznos od 17,29 od dana 31.01.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 16,33 od dana 28.02.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 21,10 od dana 31.03.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 20,06 od dana 30.04.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 21,86 od dana 31.05.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,61 od dana 30.06.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 34,29 od dana 30.06.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 2,23 od dana 12.07.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 29,01 od dana 31.07.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 3,75 od dana 10.08.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 34,36 od dana 31.08.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 8,30 od dana 10.09.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 27,63 od dana 30.09.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 13,63 od dana 12.10.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 20,92 od dana 31.10.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 14,52 od dana 11.11.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 23,80 od dana 30.11.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 21,81 od dana 13.12.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 24,14 od dana 31.12.10. god. pa do isplate,

- na iznos od 34,06 od dana 11.01.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 25,42 od dana 31.01.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 21,51 od dana 10.02.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 29,71 od dana 28.02.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 21,97 od dana 14.03.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 28,44 od dana 31.03.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 17,45 od dana 11.04.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 31,50 od dana 30.04.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 19,07 od dana 11.05.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 43,94 od dana 31.05.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 21,26 od dana 10.06.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 43,31 od dana 30.06.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 28,40 od dana 22.07.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 46,31 od dana 31.07.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 38,57 od dana 20.08.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 0,45 od dana 31.08.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 56,69 od dana 04.10.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 11,35 od dana 03.11.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 54,53 od dana 04.10.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 13,11 od dana 05.12.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 8,63 od dana 03.11.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 40,30 od dana 05.12.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 16,71 od dana 04.01.12 god. pa do isplate,

- na iznos od 7,80 od dana 05.12.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 48,17 od dana 04.01.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 12,78 od dana 26.01.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 8,00 od dana 04.01.11. god. pa do isplate,

- na iznos od 19,95 od dana 26.01.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 44,37 od dana 07.02.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 27,92 od dana 07.02.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 45,08 od dana 03.03.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 26,86 od dana 03.03.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 44,54 od dana 03.04.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 24,97 od dana 03.04.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 46,03 od dana 03.05.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 24,22 od dana 03.05.12 god. pa do isplate,

- na iznos od 48,62 od dana 06.06.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 23,93 od dana 06.06.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 48,14 od dana 06.07.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 21,89 od dana 06.07.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 16,86 od dana 20.07.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 32,75 od dana 10.08.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 18,91 od dana 10.08.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 51,94 od dana 04.09.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 17,97 od dana 04.09.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 51,37 od dana 11.10.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 17,41 od dana 11.10.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 53,24 od dana 06.11.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 17,06 od dana 06.11.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 53,14 od dana 05.12.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 16,29 od dana 05.12.12. god. pa do isplate,

- na iznos od 55,51 od dana 05.01.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 15,74 od dana 05.01.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 53,11 od dana 09.02.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 14,82 od dana 09.02.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 53,27 od dana 16.03.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 46,70 od dana 16.03.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 22,60 od dana 15.04.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 53,38 od dana 15.04.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 16,10 od dana 16.05.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 52,73 od dana 16.05.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 10,20 od dana 21.05.13. god. pa do isplate,

- na iznos od 191,02 od dana 21.05.13. god. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.835,17 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 5. lipnja 2026., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Stavlja se van snage rješenje donijeto na ročištu za glavnu raspravu od 12. svibnja 2026. kojim je dopuštena preinaka tužbe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 28. srpnja 2006. s tuženom sklopio Ugovor o kreditu, broj 9011733509, kojim ugovorom je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 21.737,86 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca uz otplatu u kunskoj protuvrijednosti mjesečnog anuiteta po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

1.1. Tužena je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe o valutnoj klauzuli u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96 i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09- dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102 ZZP).

1.2. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P -1401/2012. od 4. srpnja 2013., donijetom u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, koja je u odnosu na ugovorenu valutu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH, posl. br. Revt-2221/18 od 3. rujna 2019., presuđeno je da je između ostalih banaka i ovdje tužena „u razdoblju od 01.01.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.“

1.3. Navedenim je presudama odlučeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15, 14/19) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe.

1.4. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Dakle, prethodno citirana pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a kojom je sud proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom i u odnosu na tuženu, pravno je obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa tako i za predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tužene.

1.5. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF preplatio svoju obvezu, slijedom čega tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženoj za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate .

2. Tužitelj stoga, predlaže da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom će naložiti tuženoj povrat preplaćenih iznosa , a do koje preplate je došlo iz razloga što je tužitelj tuženoj plaćao rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli. Ujedno tužitelj potražuje naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 12. siječnja 2026., a nakon izrade nalaza i mišljenja po financijsko-knjigovodstvenom vještaku.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijim podnescima ne osporava da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu kako to navodi tužitelj u tužbi, ali osporava osnovu tužbenog zahtjeva.

4.1.Međutim, po tuženiku je sporno jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene a time i ništetne jer je tužbeni zahtjev utemeljen na tome da je Ugovor navodno suprotan određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača.

4.2.Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja.

4.3.Što se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva tužena navodi da, unatoč utvrđenjima iz Parnice Potrošač, u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih pretpostavki na kojima je zasnovana Presuda VTS, a posebno vodeći se uputom VSRH u rješenju broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017., a što znači da je u konkretnom predmetu potrebno utvrditi pripada li tužitelj kategoriju "prosječnog potrošača", a o kakovom potrošaču se govori u Parnici Potrošač.

4.4.U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu vezanu za CHF tuženik ističe da presuda donesena u Parnici Potrošak ne daje subjektivna prava potrošačima s obzirom je takva presuda usmjerena na apstraktnu pravnu zaštitu "prosječnog potrošača", pa je tužitelj kao potrošak dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane čl. 96. i 99. ZZP jer je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna i razumljiva te ne može biti predmetom poštenosti, a tužitelj je bio dužan, prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora, a tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji, nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF.

4.5.U konačnici tuženik prigovara i visini potraživanja tužitelja, a kako je ista specificirana u skladu s nalazom vještaka u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu smatra da se radi o preinaci tužbe, istoj se usprotivila, a ukoliko bi ju sud dopustio ističe prigovor zastare i za preinačeni dio.

5.Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i potražuje naknadu parničnih troškova.

6.Što se tiče navoda tuženika koji su istaknuti u odgovoru na tužbu i kasnije tijekom postupka tužitelj, a prvenstveno što se tiče prigovora zastare, navodi da je prigovor u cijelosti neosnovan jer pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dolazi do prekida zastare temelje čl. 241. ZOO te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke o navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, a kakav stav je zauzeo i VSRH u svojoj presudu broj Rev-2245/17. To znači da zastarni rok za podnošenje individualne tužbe za restituciju zbog preplaćenog tečaja nastupa 2023.

7.Što se tiče daljnjih utvrđenja iz postupaka koji su vođeni kod Trgovačkog suda u Zagrebu tužitelj i nadalje navodi da se u ovome postupku moraju primijeniti sva utvrđenja koja su pravomoćno presuđena u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, a ZZP izrijekom navodi kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Navedenom odlukom doista je utvrđeno da je tužena u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovoru odredbu valutnu klauzulu u CHF iako tražbinu nije trebalo vezivati uz CHF radi zaštite vrijednosti.

7.1.Iz Ugovora u konkretnom slučaju tužena je sa tužiteljem ugovorila valutnu klauzulu u CHF na isti način kako je to odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Prema čl. 138.a. ZZP propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

8.Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokazni postupak tijekom kojeg je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, pročitao nalaz i mišljenje knjig. vještaka te proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

9.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev, kako je konačno postavljen po tužitelju, osnovanim u cijelosti.

10.Prethodno obrazlaganju razloga zbog kojih sud cijeni da je tužbeni zahtjev osnovan valjalo je odlučiti o istaknutom prigovoru zastare po tuženiku.

10.1. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu podnijeta 29. kolovoza 2022., .

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

- -da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu o ugovorenoj valuti postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

10.2 Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

Člankom 215. st. 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

10.3. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

10.4. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

10.5. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe utužena tražbina nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

10.6. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 29. kolovoza 2022., a Zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a 14. lipnja 2018. prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna odnosu na valutu, to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

11. O preinaci tužbe

11.1. U konkretnom slučaju, a nakon što je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, a koji zahtjev je što se visine tiče veći od potraživanja iz glavnog zahtjeva.

11.2. Tužitelj se, cijeneći da se radi o preinaci tužbe, istoj usprotivio odnosno podredno, ukoliko ju sud dopusti, i u odnosu na preinačeni dio ističe prigovor zastare.

11.3. Sud je konačno postavljeni tužbeni zahtjev dopustio kao preinaku procesnim rješenjem, međutim u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev ne može se govoriti kao o preinaci tužbe, pa je rješenjem koje je sastavni dio ove presude stavio van snage isto rješenje (sud procesnim rješenjem nije vezan).

11.4. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda RH na svojoj drugoj sjednici ove godine održanoj 27. svibnja 2024. donio je pravno shvaćanje Su-IV-123/2024-5 pod točkom 2. koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

Drugim riječima, svi potrošači tužitelji koji su na vrijeme tužili banke zbog nepoštene kamate i nepoštene valutne klauzule u slučaju franak, imaju sljedeća dodatna prava u svojim postupcima:

- Imaju pravo nakon vještačenja povećati zahtjev za obeštećenje u skladu s izračunom sudskog vještaka.

- Imaju pravo i dobiti povećani dio tužbenog zahtjeva, jer zastare potraživanja za povećani dio obeštećenja nema.

12.O predmetu spora

12.1. Predmet ovog spora je isplata utuženog iznosa s osnova ništetne odredbe tužiteljeva Ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu u CHF.

12.2. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da zaključenje predmetnog ugovora na iznos od 21.737,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita, sa promjenjivom kamatnom stopom da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseci te da se tijekom otplatnog razdoblja mijenjala vrijednost ugovorene valute u CHF koju je tužitelj plaćao u kunskoj protuvrijednosti u jednakim mjesečnim ratama sa ugovorenom promjenjivom kamatom.

13. Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u onom dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, tuženik isplati preplaćeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama.

14.1. Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu kako je naprijed već obrazloženo

- da je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja

14.2.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14.3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

14.4. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali.

14.5. Sukladno članku 502.c ZPP i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli.

14.6. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

14.7. Što se personalnih dokaza tiče sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza slijedi da je kredit podignula radi kupnje osobnog automobila za vlastite potrebe. Kod osobnog bankara informirala se o najpovoljnijem kreditu te joj je rečeno da je to kredit vezan uz CHF koji je stabilna valuta, kamate su bile niske, pa je mjesečni anuitet mogla podmirivati s obzirom na visinu svojih primanja. Nije joj bio nuđena druga vrsta kredita te ju nitko nije upozorio na mogućnost promjene tečaja. Pretpostavljala je da se tečaj može mijenjati i utjecati na visinu anuiteta ali ne i da se anuitet može tako drastično promijeniti.

Pri ponovnom dolasku u banku sa potrebnom dokumentacijom, ugovor je bio spreman, letimično ga je pregledala ne upuštajući se u detalje.

Početne anuitete podmirivala je bez poteškoća ali u konačnici anuiteti su bili 1.000,00 kn veći od početnih, pa je u vrijeme kada je bila na porodiljnom , porodiljna naknada iznosila 2.400,00 kn, a mjesečni anuitet kredita 2.000,00 kn.

O bankovnom poslovanju nema nikakvih znanja, vjerovala je da je ovakav kredit doista najpovoljniji, a što je u to vrijeme i bio jer su mnogi znanci i prijatelji tužiteljice također imali kredite u CHF.

14.8. Dakle tužitelj je, kada se odlučio na predmetni kredit, dobio u poslovnici tužene na potpis unaprijed pripremljeni, tipizirani Ugovor, nitko ga nije informirao o rizicima takvog kredita, pa se cijeni da se radilo o principu kreditiranja "uzmi ili ostavi", dakle uvjeti Banke su takvi, a ako potrošač na njih ne pristaje neće moći realizirati kredit.

14.9. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

15. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po tvrtki D&S iz Karlovca, a zadatak vještaka je bio utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa kojeg je platio zbog rasta tečaja CHF, a sve u mjesečnim iznosima i ukupno te izračunati razliku između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao u razdobljima kada je tečaj CHF bio niži od početnog.

15.1. Vještak prilikom izrade nalaza ima na uvidu cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na kredit tužitelja, a koja se nalazi u spisu te temeljem iste vrši zadane izračune.

15.2. Vještak nalaz sačinjava u dvije varijante.

U prvoj varijanti izračunava razliku po osnovi valutne klauzule (promjene tečaja) na anuitet po početnom otplatnom planu te utvrđuje da razlika zbog ugovorene valutne klauzule (razlika nastala zbog promjene tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten) iznosi u eurima 2.387,93 eura time da pozitivne razlike u korist tužitelja iznose 2.501,36 eura, a negativne u korist tužene 113,43 eura.

Pojedinačne iznose vještak prikazuje u tablici 1 (tablica otplate) u stupcu 18 (razlika u eurima).

U drugoj varijanti izračunava razliku po osnovi valutne klauzule na stvarno plaćeni anuitet te utvrđuje da razlika zbog ugovorene valutne klauzule (razlika nastala zbog promjene tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit isplaćen) iznosi 2.520,73 eura time da pozitivne razlike u korist tužitelja iznose 2.637,33 eura, a negativne u korist tužene 116,60 eura.

Pojedinačne iznose prikazuje u tablici 2 u stupcu 18 (razlika u eurima).

16. Tužitelj je u cijelosti prihvatio pozitivne razlike utvrđene u drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka te u skladu s njim specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznose koje je utvrdio vještak.

17. Tužena pobija predmetni nalaz kao dokazno sredstvo te dalje ističe prigovore pravne naravi, a radi se o prigovorima o kojima odluku donosi sud te ne predlaže očitovanje vještaka s obzirom ne ističe prigovore koji bi se odnosili na matematički izračun.

18. Sud je u cijelosti prihvatio izračun vještaka, a u skladu s kojim je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev jer se radi o izračunu vršenom po stručnoj, nepristranoj osobi, sačinjenom objektivno i u skladu s pravilima struke uz korištenje cjelokupne dokumentacije koja se odnosi na otplatu predmetnog kredita i iz koje je vidljivo na koji način je vještak izvršio potrebni izračun jer je imao na raspolaganju kretanje visine anuiteta tužiteljice kroz razdoblje otplate kredita kao i promjene tečaja kroz isto razdoblje, a koje su dovele do povećanja mjesečnih anuiteta,

19. Ocjenjujući sve naprijed obrazloženo, dakle pravnu narav predmeta spora te uzimajući u obzir utvrđenja vještaka, valjalo je tužbeni zahtjev u visini kako je postavljena u skladu s izračunom knjig. Vještaka, u cijelosti udovoljiti

20.. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP prema kojoj se omjer uspjeha stranaka u postupku ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u cijelosti.

20.1. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu je s Odvjetničkom tarifom, troška financijskog vještačenja te troška sudske pristojbe na tužbu.

20.2. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe od 200,00 eura, podnesaka od 17. studenog 2022. od 200,00 eura, 15. prosinca 2022. od 100,00 eura, zastupanja na ročištu 10. lipnja 2025. od 200,00 eura sastava podnesaka od 12. siječnja 2026. od 200,00 eura, 26. veljače 2026. od 200,00 eura, zastupanja na ročištima 8. travnja 2026. od 100,00 eura, 12. svibnja 2026. od 200,00 eura te na ročištu za objavu presude od 100,00 eura što je ukupno 1.500,00 eura, trošak vještačenja od 300,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu od 35,17 eura tako da je ukupni parnični trošak tužitelja iznos od 1.835,17 eura, a platež se nalaže tuženiku.

21. Slijedom iznijetog presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 5. lipanj 2025.

Sudac: Renata Vrđuka

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

l. Dinka Dobrović Legović, odvj. iz Klc.

2. OD Leko i partneri, Zgb