Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Stalna služba u Našicama
Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14.
Poslovni broj: Ovr-469/2026-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, a na prijedlog više sudske savjetnice Eve Nekić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41., OIB: 57509775367, protiv ovršenika GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odlučivanja prijedlogu ovršenika, dana 05. lipnja 2026. godine
z a k l j u č i o j e
Nalaže se ovršeniku GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe odnosno izravne naplate na novčanim sredstvima ovršenika kod FINE, određene na temelju zadužnice ovjerene pod brojem: OV-16114/08 dana 19. studenoga 2008. kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica, a s obzirom na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. 11. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Dana 21. travnja 2026. ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji Zagreb zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave-Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz [adresa], broj: OV-16114/20088957/2009 dana 19. studenoga 2008. godine.
2. Kod ovoga suda 08. svibnja 2026. god. zaprimljen je prijedlog predlagatelja- ovršenika za obustavu ovrhe zbog nastupa apsolutne zastare i nepostojanja tražbine, a vezano za naprijed navedenu zadužnicu i još tri rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
3. Zaključkom od 27. svibnja 2026. godine sud je pozvao ovršenika da u roku od 8 dana ispravi prijedlog podnesen sudu 08. svibnja 2026. koje je sud prema sadržaju ponesenog uzeo kao pravno sredstvo ovršenika u postupku izravne naplate te ga pozvao da ispravi prijedlog u dijelu koji se odnosi na podneseni zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 21. travnja 2026. podnesen FINI, u odnosu na predmetnu zadužnicu sukladno odredbi članka 210 st. 1. i 2. Ovršnog zakona, odnosno da stavi prijedlog da sud donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Ovršeniku je dana uputa da se na odgodu prijenosa primjenjuju odredbe Zakona o odgodi ovrhe (sukladno članku 65 Ovršnog zakona), a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe citiranog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50 i 53 Ovršnog zakona). Također je upozoren da će u odnosu na prijedloge vezano za rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 2805/2017 od 19. srpnja 2017, broj Ovrv-36183/2011 od 19. srpnja 2011. i broj Ovrv- 2086/2015 od 16. lipnja 2015. sud odlučiti nakon što ispravi prijedlog sukladno danoj uputi.
4. Ovršenik je 28. svibnja 2026. podnio ispravak i dopunu prijedloga od 8. svibnja 2026. sve sukladno zaključku suda od 27. svibnja 2026. i predložio da sud temeljem čl. 50 i čl. 210 Ovršnog zakona donese rješenje kojim se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. od 21. travnja 2026. podnesenom FINI, a koji se temelji na zadužnici koja je ovjerena kod javnog bilježnika Borisa Godžirova pod brojem: OV-16114/2008 od 19. studenoga 2008. Ovršenik smatra da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za provedbu ovrhe niti za provedbu izravne naplate putem FINE, te je predložio da FINA obustavi daljnje postupanje po predmetnom zahtjevu. Ovršenik je istaknuo prigovor zastare tražbine koja se temelji na predmetnoj zadužnici jer je od dana dospijeća tražbine odnosno od 19. studenoga 2008. proteklo više od 17 godina. Ovrhovoditelj tijekom navedenog razdoblja nije dokazao poduzimanje radnji kojima bi došlo do prekida zastare u smislu čl. 240 Zakona o obveznim odnosima. Smatra da je tražbina zastarjela sukladno općem zastarnom roku iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima. Zastara predstavlja materijalno-pravnu zapreku prisilnom ostvarenju tražbine i onemogućuje provedbu ovrhe i drugih oblika prisilne naplate, pa smatra da je izravna naplata putem FINE dopuštena samo ako postoji valjana i ne nastala zapreka u ostvarivanju tražbine. Kako smatra da je tražbina zastarjela nisu ispunjene zakonske pretpostavke za provedbu izravne naplate zbog čega je ovršenik predložio obustavu daljnjeg postupanja po zahtjevu ovrhovoditelja.
5. Ispravljeni prijedlog ovršenika od 28. svibnja 2026. dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju. Ovrhovoditelj se u podnesku od 3. lipnja 2026. očitovao o prigovoru zastare i istaknuo da je za predmetno potraživanje nastupio prekid zastare, i to poduzimanjem radnji radi prisilne naplate potraživanja u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Raniji vjerovnik (PBZ d.d. Zagreb) je predmetnu zadužnicu posl. br. OV-16114/2008 od dana 19.11.2008. godine, izdane od strane javnog bilježnika Borisa Godžirova dostavio na provedbu FINA-i, te je ista zaprimljena u redoslijed naplate krajem veljače 2012. godine. Iz navedenog proizlazi da je zastarni rok prvi put prekinut krajem veljače 2012. godine. Ovrhovoditelj smatra da je prekid zastare trajao sve do isknjiženja navedene zadužnice, a takav je i stav sudske prakse (Vrhovni sud RH, posl. br. Revd 647/2022-2 od 15.02.2023.). Ovrhovoditelj je mišljenja da je isknjiženje nastupilo dana 04.08.2018. godine, sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i dostupnim internim informacijama ovrhovoditelja, koje sugeriraju da nije bilo naplate po ovoj osnovi u razdoblju od stupanja u dug novog vjerovnika (sadašnjeg ovrhovoditelja), ali predlažio je zatražiti službeno očitovanje FINA-e. Nakon isknjiženja zastarni rok počeo je teći iznova. Pritom, ovrhovoditelj je istaknuo da je predmetno potraživanje također utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrv-1142/13 javne bilježnice Tatjane Kovačev. Iz navedenog razloga, ovrhovoditelj je istaknuo da se ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok kako je to propisano odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina. Od isknjiženja predmetne zadužnice pa do novog zahtjeva za izravnu naplatu (21.04.2026. godine) nije protekao desetogodišnji zastarni rok propisan za pravomoćna rješenja o ovrsi. Dodatno, ovrhovoditelj je ovim putem priložio dopis koji je banka u svojstvu prijašnjeg vjerovnika uputila HZMO-u dana 21.02.2012. godine, iz kojeg proizlazi da je predmetna suglasnost o zapljeni bila upućena u redoslijed naplate na HZMO-u, što znači da su radnje poduzete koje su također dovele do prekida zastare ovrhovoditeljeve tražbine i to putem HZMO-a. Na temelju te suglasnosti o zapljeni su vršeni ustezi i to prošle godine, sukladno priloženom izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja (iz istog su također vidljive ranije dobrovoljne uplate ovršenika za ovo dugovanje). Činjenica da su ustezi na temelju suglasnosti o zapljeni vršeni nedavno upućuje na to da je osnova bila zavedena u redoslijedu naplate na HZMO-u još od slanja iste dana 21.02.2012. godine od strane prijašnjeg vjerovnika. Ovrhovoditelj smatra da je suglasnost o zapljeni i dalje zavedena u redoslijedu naplate na HZMO, ali predlaže zatražiti službeno očitovanje HZMO-a.
6. Prema danoj uputi u zaključku ovršenik je disponirao svojim pravima te predložio da sud donese samo rješenje kojim će se pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu kod FINE predložiti nedopuštenom, sukladno odredbi čl. 210 st. 1 i 2 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), dok sud utvrđuje da ovršenik nije zatražio da sud donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava koja je također mogućnost. Kako je ovršenik u prijedlogu naveo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 11 Ovršnog zakona ističući da je nastupila zastara tražbine, a na taj prijedlog se sukladno čl. 210 st. 2 Ovršnog zakona primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi, sud je sukladno čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona donio odluku kao u izreci zaključka.
Našice, 5. lipnja 2026. godine
SUDAC:
Dario Ručević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.
DNA:
1. Ovrhovoditelj
2. Ovršeniku uz podnesak ovrhovoditelja od 3.6.2026.
