REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3301/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca FO, državljanina Turske, rođenog **.**.1992., radi sudske kontrole upravnog postupka, 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaja prometne policije Varaždin KLASA: UP/I-216- 01/26-03/6, URBROJ: 511-14-09-26-20 od 30. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo je 2. rujna 2026. svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/26-03/6, URBROJ: 511-14-09-26-20 od 30. svibnja 2026. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.

2. Predmetnim rješenjem strancu FO, državljaninu Turske, rođenom **.**.1992., određuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ježevo u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, koji može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja, a najdulje do dva mjeseca.

3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Nadalje, propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.).

4. Nadalje, člankom 214. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) /stavak 1./.

5. S time da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. toga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

6. Također, smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. toga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) /stavak 3/.

7. Iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 29. svibnja 2026. utvrđeno je da stranac nema ispravu o identitetu te da je izjavio da je 24. svibnja 2026. napustio Tursku zrakoplovom te da je došao u Bosnu i Hercegovinu u grad Sarajevo. Dodao je da se tamo smjestio u jedan hotel za kojeg je čuo da se tamo nalaze neki državljani Sirije koji pomažu organizirati putovanje u Europsku uniju, točnije u Nizozemsku gdje mu se nalazi žena. Opisao je da je dolaskom u hotel u Sarajevu stupio u kontakt s jednom osobom državljaninom Sirije s kojim se dogovorio da mu za iznos od 2.500,00 eura organizira putovanje u Nizozemsku. Iznio je da je u hotelu upoznao još troje državljana Turske koji su također preko istih krijumčara pokušali organizirati prijevoz. Nastavio je da je nakon 3 dana provedenih u hotelu, sukladno uputama krijumčara, 27. svibnja 2026. na blagdan Kurban Bajram, u kasnijim večernjim satima po njih došlo taxi vozilo kojim su se uputili u neko drugo mjesto gdje ih je čekalo sljedeće vozilo koje ih je odvezlo u smjeru prema granici s Republikom Hrvatskom. Napomenuo je da su 28. svibnja 2026. oko 01,30 sati došli kraj jedne velike rijeke gdje ih je čekao čamac s dva vodiča koji su bili sirijski državljani, da su nezakonito prešli granicu te da su ušli u Republiku Hrvatsku. Naveo je da su dolaskom u Hrvatsku dva vodiča ostavila čamac te da su se s njima uputili pješice prema jednoj šumi u kojoj su čekali skoro cijeli dan. Dodao je da su 28. svibnja 2026. oko 21.00 sati sa vodičima napustili šumu te da su došli do lokalne ceste gdje ih je čekalo vozilo marke AUDI crne boje u kojeg su se ukrcali, dok su se dva vodiča vratili nazad u šumu. Objasnio je da je ulaskom u vozilo primijetio da je vozač F s kojim je malo razgovarao jer zna njemački jezik te da ga je zamolio da putem stane da kupe vodu i hranu. Iskazao je da ih je vozač nekoliko sati spomenutim vozilom vozio lokalnom cestom, da se u jednom trenutku priključio na autocestu te da su se nakon nekoliko sati vožnje skinuli sa autoceste. Pojasnio je da su zaustavljeni na naplatnim kućicama od strane hrvatske policije te su dovedeni u policijsku postaju. Izjavio je da u Republici Hrvatskoj ne posjedu nekretnine, niti koga od bliže rodbine, da ne boluje od zaraznih bolesti te da nema zabranu ulaska u zemlje Europe.

8. Slijedom navedenog postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 1., 2. i 8. Zakona o strancima.

9. Nadalje, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano se mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Naime, iz ponašanja stranca (nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku), njegovih prilika (nema isprave o identitetu) te njegovih izjava (u Republici Hrvatskoj ne posjeduje nekretnine niti koga od bliže rodbine, ne boluje od zaraznih bolesti) utvrđeno je da se svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi mogla ostvariti navedenim blažim mjerama.

10. Konačno pravilno je odmjeren rok. Naime, prema rješenju o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin KLASA: UP/I-216-04/26-01/20, URBROJ: 511-14- 09-26-28 od 30. svibnja 2026. predmetni stranac će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili, ako to nije moguće u zemlju čiji je državljanin. Određeni rok ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance sukladan je pravilu razmjernosti pri čemu se je imalo u vidu vrijeme potrebno za organizaciju prisilnog udaljenja te da nema ispravu identitetu.

11. Slijedom navedenog na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Ufuk Yigit, Prihvatni centar za strance

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin

3. U spis