REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-680/2025

OPĆINSKI SUD SPLIT

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o. Split, Ruđera Boškovića 28, OIB: 90551978160, zastupan po pun. UČ dipl. iur., protiv tuženika DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 21. svibnja 2026. god., u prisustvu pun. tužitelja UČ dipl. iur., dana 05. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ana Zavorović iz Splita, Domovinskog rata 27B, posl. br. Ovrv-2770/2025, UPP/OS- Ovrv-93/2025 od 11. veljače 2025. god., pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 28,80 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče;

- na iznos od 12,00 Eur od 01.08. 2024. god.,

- na iznos od 7,20 Eur od 01.05.2024. god.,

- na iznos od 9,60 Eur od 01.07. 2024. god.,

sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče od 05. lipnja 2026.god., pa do isplate.

Obrazloženje

Dana 11. siječnja 2025. god., kod javnog bilježnika Ana Zavorović iz Splita, Domovinskog rata 27B, zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika, kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od ukupno 28,80 Eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 12,00 Eur, teku od 01. kolovoza 2024. god., na iznos od 7,20 Eur, teku od 01. svibnja 2024. god., te na iznos od 9,60 Eur, teku od 01. srpnja 2024. god., sve do isplate, i to iz osnova usluge parkiranja pružene od strane tužitelja tj. Računa br. 8501/ParkIS/2 od 31. ožujka 2024, br. 12608/ParkIS od 31. svibnja 2024. god., i br. 15435 ParkIS/2 od 30. lipnja 2024. god., a sve temeljem priloženog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 15150 od 10. siječnja 2025. godine.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda posl. br. Ovrv-2770/2025-10 od 30. srpnja 2025. god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tuženika, stavljeno je izvan snage donijeto Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ana Zavorović iz Splita, Domovinskog rata 27B, posl. br. Ovrv-2770/2025, UPP/OS-Ovrv-93/2025 od 11. veljače 2025. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Po pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja, predmet je ustupljen parničnom odjelu ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak.

U prigovoru – odgovoru na tužbu od 10. lipnja 2025. god., tuženika navodi da u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi od 11. 02. 2025. god., s osnova iz čl. 50 st.3, st. 7,st. 9 i st. 10 Ovršnog zakona.

Navodi da ne koristi usluge tužitelja, niti je u ikakvom pravnom odnosu s istim. Živi na adresi [adresa], koja je svim cestovnim prilazima omeđena parkingom kojim upravlja tužitelj. Dakle, on ne može pristupiti svojoj kući, osim da prođe navedenim parkingom. U više je navrata, što usmeno, što pismeno, tražio od tužitelja da mu omogući elektronsku karticu s kojom bi mogao doći do svoje kuće, odnosno do dvorišta iza svoje kuće, a koje služi za parkiranje stanarima zgrade na adresi [adresa].

Štoviše, stavio je tužitelju na raspolaganje da mu isti preda karticu samo za prolaz, obzirom da ima pravo služnosti prolaska do svoje kuće koje neometano vrši kolnim prilazom više od 25 godina, odnosno da s njim zasnuje pravni odnos kao i sa svim drugim stanarima čiji se ulazi u zgradu nalaze na području parkinga. Tužitelj je usmenim putem, putem svojim službenika, odbio i jednu i drugu mogućnost, te je uvjetovao sklapanje ugovora s mjesečnom pretplatom, podmirenjem nekoliko dnevnih karata koje je on bio dužan platiti drugim parkinzima, pa čak i uslugu pauk službe koja je uklonila nepropisno parkirano vozilo pok. oca tuženika. Tužitelj se je kao jača ugovorna strana ponašao protuzakonito i ucjenjivački, jer pravo stanara da zasnuje pretplatnički odnos nema nikakve veze s neplaćenim parking dnevnim kartama drugih parkirališta. U konačnici, tužitelj je za navedene dnevne parking karte pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika, a u kojima tuženik nije uložio prigovor, odnosno priznao je tražbinu.

Konačno, kada je kontaktirao tužitelja putem službenog e-maila, kako mu je naloženo od strane tužitelja, opetovano je zatražio ili propusnu kartu kako bi koristio parking svog i susjednog dvorišta, ili da se zasnuje pretplatnički odnos istovrstan kao i sa svim drugim stanarima čije zgrade se nalaze na parkingu "Vukovarska". Na taj e- mail mu nikada nije odgovoreno, pa je nastavio prolaziti parkingom do svoje kuće, uzimajući ulazne kartice (tikete).

Tužitelj sve te ulazne kartice koje je morao uzeti kako bi prošao rampu i mogao pristupiti svojoj kući, ovim ovršnim prijedlogom pokušava naplatiti koristeći komercijalnu tarifu jednog sata korištenja parkinga.

Navodi da on nije koristio usluge parkinga na prostoru parkinga tužitelja, osim u iznimnim slučajevima kada bi komercijalni korisnici parkinga svojim vozilom zapriječili ulaz u dvorište tuženika, odnosno kada je zbog građevinskih radova koje je dopustio tužitelj (izgradnja susjednog prodajnog centra) također bio onemogućen ulaz u dvorište tuženika. Na poziv stanara [adresa] i 4 u takvim slučajevima tužitelj bi odbio pozvati pauk službu u svom vlasništvu radi uklanjanja tih automobila, zbog nemogućnosti pristupa pauk vozila do nepropisno parkiranih vozila, i na taj način prisiljavao stanare zgrade na adresi [adresa] da koriste usluge parkinga.

Iz svega iznesenog je jasno da tužitelj nije postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja koje se u pravnom prometu zahtijeva, posebno od jače ugovorne strane jer je razrješenje konkretne situacije uvjetovao nametanjem obveza tuženiku koje nisu u skladu sa zakonom (plaćanje dnevnih karti na drugim parkinzima, plaćanje pauk službe koje se odnosi na pok. oca tuženika), uz već postojeće pravo služnosti prolaza do kuće koje je tuženik dugogodišnjim neometanim izvršavanjem stekao na temelju zakona. Posebno treba uzeti u obzir da je tuženik u više navrata od tužitelja tražio mirno rješenje nastalog prijepora, te nudio više mogućnosti rješavanja istog, na što se tužitelj oglušio.

Tuženik stoga predlaže pobijano rješenje o ovrsi staviti izvan snage.

Tužitelj u podnesku od 12. kolovoza 2025. god., navodi kako ostaje pri svim svojim navodima iz prijedloga za ovrhu, sada tužbi. U odnosu na prigovor tuženika, tužitelj ističe da je isti u cijelosti neosnovan.

Tuženik duguje tužitelju s osnova korištene usluge parkiranja na javnim parkiralištima na području Grada Splita, a temeljem izdanih dnevnih parkirališnih karata.

Tužitelj naplatu usluge parkiranja vrši temeljem odredba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/2010 i 74/2011), Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita ( „Službeni glasnik Grada Splita“ broj 15/16 ) od 22. ožujka 2016.g., Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita - pročišćeni tekst (Službeni glasnik Grada Splita broj: 6/10), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita ( Službeni glasnik Grada Splita broj: 24/10 i 13/12), Zaključkom o zonama javnih parkirališta, i cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (Sl. glasnik Grada Splita broj: 02/00, 19/01, 11/03, 29/03, 03/06, 29/11, 34/11, 45/14 i 28/15)

Nesporno je da je tuženik vlasnik vozila reg. oznaka reg. ozn. [registarska oznaka], kao što je nesporno da je tuženik koristio uslugu parkiranja u utuženom razdoblju. Sukladno odredbi čl. 31. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj: 24/10 i 13/12), Korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju parkirališta smatra se vlasnik, odnosno korisnik vozila koji je upisan u službenu evidenciju MUP-a prema registarskoj oznaci vozila. Do podataka o vlasnicima vozila tužitelj dolazi temeljem Sporazuma zaključenog sa MUP-om, i to isključivo za vozila zatečena na parkiralištu kojim upravlja tužitelj. Iz priložene dokumentacije, službene evidencije MUP-a, razvidno je da je kao vlasnik vozila reg. ozn. [registarska oznaka] upisan tuženik. Gore navedeno potvrđuje i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. godine.

Tuženik je dužan tužitelju za usluge pružene od strane tužitelja kako je to specificirano na izvatku iz poslovnih knjiga, računa za plaćanje dnevnih parkirališnih karata, te Analitičke kartice tužitelja za DPK, te izdanih računa.

Odredbom čl. 26.st.1. Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita, određeno je da se za parkiranje na javnim parkiralištima plaća parkirna karta, koju je korisnik parkirališta, u ovom slučaju tuženik, dužan vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila. Odredbom čl.26.st.2. (Službeni glasnik Grada Splita br. 6/10, 24/10 i 13/12), propisano je da Korisnik parkirališta zaključuje s Pružateljem usluge parkirališta ugovor o parkiranju koji povlači izdavanje dnevne parkirne karte ako ne istakne parkirnu kartu na vjetrobranskom staklu vozila ili ne plati parkiranje putem GSM operatera po dolasku na parkiralište, prihvaćajući uvjete propisane navedenom Odlukom i Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita, objavljene u Službenom glasniku Grada Splita br.24/10.

Kako tuženik parkirnu kartu nije istaknuo na vjetrobranskom staklu, a niti je platio parkiranje putem GSM operatera u roku od 5 minuta od dolaska na parkiralište, time je zaključio Ugovor o parkiranju koji povlači plaćanje dnevne parkirne karte za korištenje parking mjesta.

Odredbom čl. 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita ( Sl. Glasnik Grada Splita broj: 24/10), određeno je da cijena dnevne parkirne karte predstavlja umnožak važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja. Tuženik ničim nije dokazao da je u utuženom razdoblju platio parkiranje putem SMS-a.

Temeljem svega navedenog i dostavljene dokumentacije, tužitelj ističe kako je razvidno da je tužitelj aktivno legitimiran, a tuženik pasivno legitimiran. Račun izdan od strane tužitelja u cijelosti je osnovan.

Zbog svega navedenog, tužitelj smatra da je tužbeni zahtjev osnovan, te predlaže Sudu da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te da naloži tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka i trošak sudskog postupka.

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao spis predmeta javnog bilježnika Ana Zavorović iz Splita, Domovinskog rata 27B, posl. br. UPP/OS-Ovrv-93/2025, Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 15150 vjerodostojna isprava od 10. siječnja 2025. god., Evidenciju MUP-a od 12.08.2025. godine, Račun br. 8501/ParkIS/2 od 31.03.2024. god., br. 12608/ParkIS/2 od 31.05.2024. godine, br. 15435/ParkIS/2 od 30.06.2024. god., Analitičku karticu ovrha Ovrv-2770/25 od 12.08.2025. god., Fotografije za predmet broj 15150 od 01.03.2024. god., 08.05.2024. god., i 20.06.2024. godine, Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita od 30. rujna 2010. god., Izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH br. Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018. god., Odluku o javnim parkiralištima na području Grada Splita (pročišćeni tekst) od 19. veljače 2010. god., Sporazum o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila od 13. rujna 2016. god., Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 69 Gž-150/17-3 od 17. siječnja 2018. god., Zaključak o izmjeni Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visine naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade od 12. rujna 2011. godine, Ugovor o upravljanju i održavanju javnih gradskih otvorenih parkirališta i javnih garaža na području Grada Splita, te Cjenik usluga parkiranja u gradu Splitu od 01.07.2024. godine i 01.01.2023. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

U odredbama čl. 27 Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 6/10, 24/10 i 13/12), propisano je da se Korisnici parkirališta, pod naplatom, moraju pridržavati vremenskog ograničenja parkiranja (st.1). Ako korisnik uličnog javnog parkirališta, uz kupljenu parkirnu kartu, prekorači dopušteno vrijeme parkiranja ili koristi parkiralište bez kupljene parkirne karte, smatra se da je sklopio ugovor o parkiranju, uz plaćanje dnevne karte (st. 2). Cijena dnevne karte predstavlja umnožak važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima, koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja (st.3).

Među parničnim strankama nisu sporne od strane tužitelja citirane odredbe čl. 26 st. 1 i st. 2 priložene Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita - pročišćeni tekst (Službeni glasnik Grada Splita broj: 6/10), i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj: 6/10, 24/10 i 13/12), a niti sama visina cijene dnevne parkirališne karte, odnosno cijena dnevne parkirališne karte u visini od 7,20 Eur i 9,60 Eur za osobni automobil tijekom spornih razdoblja na javnom parkiralištu u ulici Poljička cesta u Splitu i 12,00 Eur za osobni automobil tijekom spornog razdoblja na javnom parkiralištu u Sukoišanskoj ulici u Splitu.

Osim toga, nije sporno niti to da se prema evidenciji MUP-a, upravo tuženik vodi kao vlasnik predmetnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], da je tuženik spornih prigoda koristio javno parkiralište u ulici Poljička cesta (01.03. 2024. i 08.05. 2024. god.) i Sukoišanskoj ulici u Splitu (20.06. 2024. god.) bez kupljene parkirne karte, te da je upravo tužitelj tijekom spornog razdoblja obavljao djelatnost naplate parking prostora na javnom parkiralištu s naplatom u ulici Poljička cesta u Splitu i Sukoišanskoj ulici u Splitu.

Pregledom priloženih 12 Fotografija za predmet br. 15150 od 01.03. 2024. god., 08.05.2024. god., i 20.06.2024. god., utvrđeno je da je dana 01.03. 2024. god., i 08.05. 2024. god., vozilo tuženika reg. oznake i broje [registarska oznaka], zatečeno parkirano na javnom parkiralištu s naplatom u Splitu, Poljička cesta, od strane ovlaštene službene osobe tužitelja, bez kupljene parkirne karte istaknute na vjetrobranskom staklu vozila, te da je dana 20.06. 2024. god., vozilo tuženika reg. oznake i broje [registarska oznaka], zatečeno parkirano na javnom parkiralištu s naplatom u Sukoišanskoj ulici u Splitu, od strane ovlaštene službene osobe tužitelja, bez kupljene parkirne karte istaknute na vjetrobranskom staklu vozila.

Zakon parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3, da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Priloženi Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 15150 vjerodostojna isprava od 10. siječnja 2025. god., Evidenciju MUP-a od 12.08.2025. godine, Račun br. 8501/ParkIS/2 od 31.03.2024. god., br. 12608/ParkIS/2 od 31.05.2024. godine, br. 15435/ParkIS/2 od 30.06.2024. god., Analitička karticu ovrha Ovrv-2770/25 od 12.08.2025. god., i Fotografije za predmet broj 15150 od 01.03.2024. god., 08.05.2024. god., i 20.06.2024. godine, nesumnjivo predstavljaju javne isprave u smislu odredbi čl. 230 ZPP-a, a koje dakle, dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje.

Osim toga, kada se imaju u vidu navodi tuženika sadržani u prigovoru – odgovoru na tužbu od 10. lipnja 2025. god., razvidno je da se izneseni prigovori tuženika ne odnose na pružene usluge parkiranja njegovog vozila na predmetnim javnim parkiralištima u Splitu, Poljička cesta i Sukoišanska ulica, već na pružene usluge parkiranja njegovog vozila na javnom parkiralištu u Splitu, Vukovarska ulica.

Ovaj sud stoga cijeni da je tuženik, kao korisnik javnih parkirališta s naplatom koja podliježu plaćanju dnevne parkirališne karte, u obvezi da tužitelju plati dužnu naknadu, i to temeljem priloženog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 15150 vjerodostojna isprava od 10. siječnja 2025. god., Evidencije MUP-a od 12.08.2025. godine, Računa br. 8501/ParkIS/2 od 31.03.2024. god., br. 12608/ParkIS/2 od 31.05.2024. godine, br. 15435/ParkIS/2 od 30.06.2024. god., Analitičke kartice ovrha Ovrv-2770/25 od 12.08.2025. god., i Fotografija za predmet broj 15150 od 01.03.2024. god., 08.05.2024. god., i 20.06.2024. godine, a sve na ime neplaćenih dnevnih parkirališnih karata na javnom parkiralištu s naplatom u Splitu, Poljička cesta, i Sukoišanska ulica, i to dana 01.03. 2024. god., 08.05. 2024. god., i 20.06. 2024. godine.

Tuženik je stoga, sukladno citiranim odredbama priložene Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 6/10, 24/10 i 13/12), kao korisnik javnog parkirališta s naplatom koji podliježe plaćanju dnevne parkirališne karte, obvezan da plati tužitelju dužne dnevne parkirališne kartu u visini od ukupno 28,80 Eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog ispostavljenog računa br. 8501/ParkIS/2 od 31.03.2024. god., br. 12608/ParkIS/2 od 31.05.2024. godine, br. 15435/ParkIS/2 od 30.06.2024. god., pa do isplate.

Radi svega navedenog, valjalo ja donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tužitelju su priznati zatraženi troškovi javnobilježničke nagrade sa PDV-om u iznosu od ukupno 25,00 Eur, (2 x 12,5 Eur), temeljem priloženih računa br. 188/1/2 od 24.01. 2025. god., i br. 311/1/2 od 11.02. 2025. godi

U Splitu, 05. lipnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - tužitelju

- tuženiku putem e-oglasne ploče suda