Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-16390/2021-80

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danielu Ćukušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti iz Zagreba, Vukelićeva 4, OIB: 25410051374, zastupanog po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 21. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se nezakonitom i nedopuštenom Odluka tuženika Sveučilišta u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti iz Zagreba, Vukelićeva 4 , OIB: 25410051374 o izvanrednom otkazu tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 04.04.2019. godine, i to u odnosu na Ugovor o radu na neodređeno od dana 01.12.2015. godine te se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao.

Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno od dana 01.12.2015. godine sklopljen između tužitelja ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Sveučilišta u Zagrebu FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI, OIB: 25410051374, Vukelićeva 4 sa danom donošenja prvostupanjske presude.

Nalaže se tuženiku da tužitelju ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Sveučilištu u Zagrebu Fakultetu prometnih znanosti iz

Zagreba, Vukelićeva 4, OIB: 25410051374, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.700,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 08. travnja 2019. zaprimio Izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 04.04.2019. godine. Otkaz se odnosi na Ugovor o radu na neodređeno zaključen dana 01.12.2015. godine. U otvorenom zakonskom roku tužitelj je uložio zahtjev za zaštitu prava, u skladu s odredbama Zakona o radu, budući da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita. Tuženik je isti zaprimio dana 25.04.2019. godine, a u roku od 15 dana nije donio nikakvu Odluku u povodu zahtjeva za zaštitu prava tužitelja. Inicijalno ističe da je postupak proveden krajnje netransparentno. Sporni Zapisnik od 20.03.2019. godine nije uopće dan na uvid niti dostavljen tužitelju. Zahtjev za zaštitu prava od 28.03.2019. cijenjen je kao obrana po pozivu i ocijenjen je neprihvatljivim jer se njime izbjegava davati obrana, a cjeloviti sadržaji zapisnika nastalih nakon neopravdanog izostanka radnika, u kojim zapisnicima je radnik sudjelovao nisu od značenja za predmetnu odluku povrh utvrđenja da ne postoji opasnost po život i zdravlje na radnom mjestu Radnika te povrh zabilježenog da radnik početno nije imao namjeru vratiti se na rad prije isteka radnog tjedna petak 22.03.2019., a koja činjenica svojim postojanjem isključuje mogućnost da je radnik imao namjeru ukazivati na probleme zbog kojih bi bilo opravdano odbiti raditi i izostati s radnog mjesta pozivom na neposrednu ugrozu po život i zdravlje. Navođenje da sadržaj dokumenta koji je doveo do otkaza tužitelja nije relevantan krajnje je apsurdan i protivan zdravom razumu. Naime, tužitelj je pozvan da se očituje na dokument čiji mu sadržaj nije poznat što pridonosi kafkijanskoj atmosferi predmetnog slučaja. Ergo, tužitelj čak nije dobio niti mogućnost očitovati se o istinitosti navoda u Zapisniku, jer mu isti nije prezentiran. Spornim postupanjem je bitno narušena ravnopravnost stranaka u postupku. Znači, upitna je čak i istinitost njegovih navoda uključenih u Zapisnik. Glede neblagovremenosti izvršenja zadataka treba napomenuti da se tužitelju uporno nameću nemogući radni zadatci što predstavlja mobing, a o čemu je tužitelj pravodobno izvijestio tuženika. Također, tužitelj ističe da je već godinama prisiljen samostalno prisiljen financirati obuke, jer tuženik ne izdvaja sredstva za navedeno. Također, potrebno je naglasiti da je postupanje u kojem tuženik tužitelja sili na rad u neprimjerenim radnim uvjetima ujedno i mobing te se ujedno radi i o povredi dostojanstva radnika te je tužitelj trebao biti zaštićen na način da se provede postupak po radniku ovlaštenom primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Tako je uloženu pritužbu radnika potrebno ispitati u roku utvrđenu posebnim propisom, a najkasnije u roku od osam dana od dana njezine dostave, te je potrebno poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka povrede dostojanstva, ako se utvrdi da ono postoji. Pritužba uopće nije preispitana u tom smislu unatoč pozivanju na dopis/pritužbu iz 2018. godine koja jasno ukazuje na mobing. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 16.10.2024, zahtijeva da sud utvrdi da je odluka o pobijanom izvanrednom otkazu nedopuštena i sudski raskid ugovora o radu, te naknadu parničnog troška, kao u izreci presude, dok je na glavnoj raspravi 21.4.2026 utvrđeno je da je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom III u odnosu na plaće povučena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se zaprimljenoj tužbi protivi kao neosnovanoj. Nadalje navodi da je tužitelj je kod tuženika radio na radnom mjestu 1. vrste Voditelj ostalih ustrojbenih jedinica-profesionalni pilot CFI instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.12.2015. Od 01.12.2015. do dana izostanka iz radnog odnosa 18.03.2019. tužitelj nije imao primjedbi s naslova zaštite na radu ali je tražio od tuženika da mu na teret tuženika budu odobrena usavršavanja koja tuženiku kao poslodavcu nisu bila potrebna. S druge strane tužitelj se ranije obraćao tuženiku prozivajući ga za nekompetentnost vođenja Hrvatskog zrakoplovnog nastavnog središta (nastavno HZNS) i nudio ideje o komercijalizaciji školovanja te tražio edukacije koje izlaze iz okvira potreba Poslodavca. Tuženik zbog svoje obrazovne orijentacije u HZNS-u nije mogao prihvatiti ideje o pretežnoj komercijalizaciji školovanja pilota, a tužitelj zbog nedostatka uvida u sve segmente sustava je isto shvaćao kao ograničenje i nekompetentnost vođenja poslovanja iako tužitelj konkretnih primjedbi na radni okoliš ili postojanje konkretnih ugroza za život i zdravlje radnika nastavnog središta, nije imao. Tako je tužitelj unatoč spoznaji da tuženiku kao poslodavcu nije potrebno niti ima namjeru financirati edukaciju i školovanje za pilota boeinga 737 koja kvalifikacija prelazi okvire potrebe tuženika, upisao privatno školovanje u INSTITUT OF AIR TRANSPORT Ltd, 1. Brussels blvd, Sofia air port, Sofia Bugarska te dana 18.03.2019. (kako će se kasnije pokazati radi potreba privatnog školovanja koje nije odobreno) uputio tuženiku e- mailom kratak dopis kojim ga obavještava da prekida rad zbog izravne ugroze života i zdravlja temeljem prava s naslova čl. 69 Zakona o zaštiti na radu. Umjesto iznošenja konkretnih razloga tužitelj se u tom dopisu o prekidu rada pozvao na svoj prethodni dopis od 24.10.2018. U dopisu tužitelja od 24.10.2018. tužitelj nije naveo niti jedan konkretan razlog vezan uz zaštitu na radu i sigurnost radnika nego je na više stranica neprimjerenim načinom izražavanja ukazivao na problem sa sporom koji vodi s tuženikom po tužbi koja se nalazi pred ovim sudom pod brojem Pr-4532/18 radi različitog evidentiranja dodataka na plaću u ranijim razdobljima (2013 i 2014-a godina tj. prije ugovora od 01.12.2015.) po kojem pitanju stručne računovodstvene službe kod Poslodavca i tužitelj imaju različita mišljenja (poslodavac tvrdi da su sve naknade isplaćene no pod različitim evidencijskim imenom, a tužitelj suprotno) te su odluku prepustili sudu uz prijedlog financijskog vještačenja (tužba radnika je prilog dopisa od 24.10.2018.). Zbog ozbiljnosti zakonske odredbe čl. 69 Zakona o zaštiti na radu na čiji se stavak 4 tužitelj koji obnaša odgovornu dužnost Voditelja ustrojbene jedinice pozvao, tuženik je bio prinuđen u roku 48 sati izv ijestiti inspekciju zaštite na radu koja je izašla u nadzor 20.03.2019 1 21.03.2019. godine te 28.03.2019 godine dovršila nadzor. Zapisnikom od 20.03.2019 je utvrđeno da je za trajanja nadzora uredujući inspektor putem telefona gdina NC ravnatelja HZNS-a kontaktirao tužitelja te zabilježio izjavu tužitelja prema kojoj ne može biti prisutan za potrebe nadzora i pojašnjenja prijave te da svoju izjavu može dati tek u petak 22.03.2019. jer da se ne nalazi u Zagrebu. Ravnatelj HZNS-a je u isto vrijeme obavijestio tuženika da postoje poslovi koji se ne obavljaju blagovremeno kao i da se u prostorijama HZNS-a barata neprovjerenim informacijama radnika da se tužitelj nalazi u inozemstvu u obavljanju konkurentske djelatnosti s poslodavcem protivno odredbama či 82. i/ili 84. Pravilnika o radu, što negativno utječe na raspored rada i izvršavanje obveza u HZNS-u. Tužitelja se potom poradi pokrivanja potreba posla, mail porukom od 20.03.2019 pozvalo na raspored u prostorije tužitelja na Borongaju kao sigurnoj lokaciji u kojoj nije bio prijave prijetnji ugroza po život i zdravlje do dovršetka nadzora. Uvidjevši ozbiljnost izazvane situacije, tužitelj se pojavio 21.03.2019. na radnom mjestu, sudjelovao u inspekcijskom nadzoru u kojem je imao prilike iznijeti sve nepravilnosti ili nedostatke zbog kojih mu na toj lokaciji prijeti ugroza po život i zdravlje te je izmijenio prijavu, priznao da se svjesno porvao na odredbu čl.69.st.4 Zakona o

zaštiti na radu I prekinuo s radom iako je znao da ne postoji izravna opasnost po život i zdravlje jer da je htio riješiti godinama nagomilane probleme. Zapisnikom od 21.03.2019 cjelovitim zapisnikom od 28.03.2019. nespornim je utvrđeno da nije postojala ugroza po život i zdravlje radnika slijedom čega odbijanje rada I dolaska na posao nije bilo opravdano. Tužitelj je pozvan na iznošenje obrane da opravda izostanak s radnog mjesta, da se očituje o razlozima pozivanja na izravnu ugrozu po život i zdravlje, o razlozima neblagovremenog obavljanja poslova te o navodnom kršenju odredbi čl. 82. i/ili 84. Pravilnika o radu, odgovorio zahtjevom za zaštitu prava od 28.03.2019. tražeći dostavu cjelovitih zapisnika inspekcijskog nadzora u kojima je bio stranka i u kojima je saslušan. Dostava zapisnika i pobijanje navoda zapisnika nastalog nakon neopravdanog izostanka, u kojem zapisniku je tužitelj prijavitelj i u kojem je izmijenio prijavu te sam odustao od pozivanja na pravo prekida rada zbog ugroze života i zdravlja, ocijenjeno je nebitnim za donošenje odluke jer je tužitelj sam odustao od kvalifikacije na koju se pozvao i jer izostanak nije opravdao kako za dane 18.03.2019. 19.03.2019. i 20.03.2019. tako ni od 28.03.2019 nadalje, a zahtjev je cijenjen i kao obrana po pozivu. Rečenica zabilježena u zapisniku od 20.03.2019. kojom uredujući inspektor konstatira da se radnik ne nalazi u Zagrebu i da ne može pristupiti do kraja tjedna zapisana je u prisutnosti ravnatelja HZNS-a koji je svjedočio razgovoru i putem čijeg telefona je razgovor uspostavljen, a činjenica da je tužitelj zloupotrijebio pozivanje na opasnost i neopravdano prekinuo rad radi privatnog školovanja, nespojivog u terminima sa radnim obvezama, naknadno se pokazala točnom. Pozvan da opravda novi izostanak od 28.03.2019. za tužitelja je odvjetnik bez punomoći ustao Zahtjevom za zaštitu dostojanstva od 08.04.2019. nakon donesene odluke o otkazu, tvrdeći da sad izostaje poradi činjenice da mu je pozlilo od radnih uvjeta. Uz zahtjev za zaštitu dostojanstva od 08.04.2019 (datiranog s 01.04.2019) tužitelj nije dostavio punomoć niti medicinsku dokumentaciju kojom opravdava izostanak od 18.do uključivo 20.03.2019. i 28.03.2019. na dalje. Tužbu po zahtjevu za zaštitu dostojanstva od 08.04.2019, niti punomoć radi odobrenja poduzetih radnji bez punomoći tuženik do dana ovog odgovora nije primio. Na savjetovanje pozvan je Sindikat znanosti i visokog obrazovanja u ulozi radničkog vijeća koji se suglasio s otkazom nakon pregleda sve dokumentacije spisa predmeta po čemu je uslijedila odluka o otkazu ugovora o radu od 04.04.2019. Bez punomoći poslan je i zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu u ovom predmetu, a punomoć za novi zahtjev za zaštitu prava izdana je i datirana tek s 13.05.2019. unatoč blagovremenom pisanom traženju. S obzirom da je tužitelj po punomoćnicima poslao odvjetniku tužitelja zahtjev radi punomoći, a tužitelj istome nije udovoljio nego je 13.05.2019 izdao novu punomoć jasno je da tuženik nije mogao odgovarati na zahtjev za zaštitu prava poslanom od neovlaštene osobe. Kako je do dana 13.05.2019. kad je izdana sasvim nova punomoć za novi zahtjev za zaštitu prava (u tekstu nema ratihabicije punomoći koja nedostaje nego se radi o novoj punomoći za neki novi zahtjev za zaštitu prava) protekao prekluzivni rok u kojem je tuženik trebao zaprimiti i odlučiti o zahtjevu za zaštitu prava, proizlazi da tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava odnosno da se sudu obratio bez opravdanog zahtjeva za zaštitu prava podnesenog 25.04.2019, od neovlaštene osobe (taj zahtjev koji je priložen uz tužbu nije opravdan do dana ovog odgovora) . Osim izostanka valjane punomoći nakon proteka prekluzivnih rokova tuženik je naknadno zaprimio i ispise poziva mobilnog telefona u v lasništvu tuženika kao poslodavca s evidencijama zona u kojima se nalazio tužitelj te dobio od drugog pilota na istom neodobrenom školovanju, gdina. EC popis posade iz koje je razvidno da su radnici EC i tužitelj bili zajedno na privatnom školovanju ......pri čemu nikakve opasnosti po život i zdravlje nije bilo nego je jedan radnik EC pristojno pitao i zatim nakon što mu školovanje nije odobreno, odlučio radije voziti boeinge 737 nego raditi na fakultetu te ispregovarao sporazumni odlazak i

prestanak radnog odnosa, a tužitelj je nasuprot tome zloupotrijebio pozivanje na opasnost radi postizanja privatnih ciljeva, radi čega sve i kad bi bila dostavljena valjana punomoć za zahtjev za zaštitu prava, ne bi bilo moguće odlučiti drugačije. Važećim kolektivnim ugovorom koji je objavljen u Narodnim novinama 9/19 od 25.01.2019. godine u čl.26 propisan je postupak utvrđivanja postojanja uvjeta rada i ugovaranja obavljanja ugovorenih poslova no tužitelj se istim nije koristio, niti je takvo što tražio od Ravnatelja HZNS-a kao nadređene osobe. Tužitelj nije dostavio medicinsku niti drugu relevantnu dokumentaciju kojom bi opravdao izostanak, a bio je zaposlen na poslovima Voditelja ustrojbene jedinice HZNS-a -kao glavni instruktor letenja, radi čega je utvrđeno postupanje, s obzirom na odgovoran položaj Voditelja kako u smislu zaštite na radu tako i u smislu ponašanja rukovodnog osoblja, ocijenjeno kao teško kršenje obveza iz ugovora o radu koje dovodi do trajnog gubitka povjerenja poslodavca, a radi čega nastavak radnog odnosa nije dalje bio moguć, sa čime se suglasio i sindikat u ulozi radničkog vijeća. Po provedenom postupku predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o otkazu ugovora o radu od 08.04.2019. godine (list 5-8 spisa), Zahtjev za zaštitu prava zbog povrede dostojanstva radnika od 23.04.2019. (list 9-12 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.12.2015. (list 21-23 spisa), Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 01.12.2015. (list 24 spisa), Odluku o rasporedu na radno mjesto od 16.11.2015 (list 25 spisa), Odluku o imenovanju od 21.10.2015 (list 26 spisa), Dopis tužitelja od 18.03.2019 kojim prekida rad uz popratnu mail poruku tajništva prema državnom inspektoratu sa prilogom dopisa tužitelja od 24.10.2018 i očitovanjem nadležnih službi sa prijedlozima mjera po pitanju rečenog dopisa (list 27-39 spisa), Odluku o rasporedu tužitelja na lokaciju bez prijave ugroza po život i zdravlje te ma il pozivi 20.03.2019 i 21.03.2019. (list 40-42 spisa), Zapisnike o inspekcijskom nadzoru od 20.03.2019, 21.03.2019. i 28.03.2019. (list 43-54 spisa), Poziv radi iznošenja obrane povodom neopravdanog izostanka s dostavnicom od 25.03.2019. (list 55-59 spisa), Odgovor tužitelja na poziv radi iznošenja obrane povodom neopravdanog izostanka od 26.03.2019 (list 60 -61 spisa), Suglasnost sindikata u ulozi radničkog vijeća na namjeravanu odluku o otkazu od 04.04.2019. (list 62 spisa), Zahtjev za zaštitu dostojanstva od 08.04.2019. (list 68- 69 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 23.04.2019 (list 70-72 spisa), Zahtjev za dostavu punomoći od 15.04.2019. i (list 73-75 spisa), Punomoć tužitelja od 13.05.2019. (list76- 77 spisa), Ispis poziva telefonskog broja u vlasništvu poslodavca, a koji je povjeren tužitelju za ožujak i travanj 2019.g (list 78-79 spisa), Popis posade s edukacije u Bugarskoj (list 81 spisa), Dopis tužitelja od 01.08.2016 (list 94-95 spisa), Prijedlog za pokretanje stegovnog postupka od 03.08.2016 (list 96-97 spisa), Odluku o obustavi stegovnog postupka od 25.10.2016. (list 98-100 spisa), Zahtjev za postupanje od 17.11.2016 (list 101-103 spisa), Izjavu od 19.09.2016. (list 104 spisa), Zaključak sastanka SRB-a od 10.11.2016. (list 105 spisa), Izjave od 11.10.2017. (list 106-107 spisa), Dokumentaciju deponiranu kod trgovačkog društva SINE IRA j.d.o.o. (list 108- 113 spisa), Kopiju komunikacije mailom (list 116-119 spisa), Presudu Pr-7437/03 od 24.12.2014 (list 129-133 spisa), Presudu Gžr-440/15 od 24.02.2015 (list 134-138 spisa), Otkaz ugovora o radu od 22.04.2003. (list 139 spisa), Presudu Pr-4532/2018- 74 od 30.11.2023. (list 327-337 spisa), Rješenje Rev 2904/2019-2 od 17.11.2022 (list 372-374 spisa), Presudu PŽ 3682/01-2 od 08.01.2022 (list 375-379 spisa) te u ostalu dokumentaciju u spisu. Saslušani su svjedoci NC (list 245-248 spisa), OC (list 248-249 spisa), SC (list 288-291 spisa), FC (list 291-292 spisa), ĐCP (list 322-324 spisa), EC (list 324-325 spisa), PC (list 386-387 spisa), tužitelj (list 397-398 spisa) i zakonski zastupnik tuženika IC (list 399 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Na ročištu 21. travnja 2026. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih neprovedenih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.12.2015. na radnom mjestu 1. vrste - Voditelj ostalih ustrojbenih jedinica- profesionalni pilot CFI instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu te da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 04.04.2019. Sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

7. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8.4.2019. proizlazi da se tužitelju na radnom mjestu 1. vrste - Voditelj ostalih ustrojbenih jedinica-profesionalni pilot CFI instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu, zaposlenom kod Poslodavca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.12.2015. te mu se izvanredno otkazuje ugovor o radu. U obrazloženju se navodi da je radnik e-mail porukom i dopisom od 18.03.2019. obavijestio Poslodavca da prekida s radom pozivom na čl.69.st.4 Zakona o zaštiti na radu, a radi izravno prijetećeg rizika po život i zdravlje pri čemu je radnik izostao sa radnog mjesta, a poruku je poslao u 12:11 sati. Zbog ozbiljnosti zakonske odredbe na čiji se stavak 4. Radnik koji obnaša odgovornu dužnost Voditelja ustrojbene jedinice pozvao, Poslodavac je bio prinuđen silom iste zakonske odredbe u roku 48 sati izvijestiti inspekciju zaštite na radu koja je izašla u nadzor 20.03.2019 i 21.03.2019. te 28.03.2019. dovršila nadzor. Zapisnikom od 20.03.2019. je utvrđeno da je za trajanja nadzora uredujući inspektor putem telefona Ravnatelja Hrvatskog zrakoplovnog nastavnog središta (nastavno HZNS) kontaktirao Radnika te zabilježio izjavu Đ prema kojoj N ne može biti prisutan za potrebe nadzora i pojašnjenja prijave te da svoju izjavu može dati tek u petak 22.03.2019., jer da se ne nalazi u Zagrebu. Ravnatelj HZNS-a je u isto vrijeme obavijestio Poslodavca da postoje poslovi koji se ne obavljaju blagovremeno kao i da se u prostorijama HZNS-a barata neprovjerenim informacijama radnika da se Radnik gdin ĐC nalazi bez odobrenja u inozemstvu radi obuke, što negativno utječe na raspored rada i izvršavanje obveza u HZNS-u. Radnik je poradi pokrivanja potreba poslao e-mail porukom od 20.03.2019. pozvan na raspored u prostorije Poslodavca na Borongaju kao sigurnoj lokaciji u kojoj nema prijavi prijetnji ugroza po život i zdravlje do dovršetka nadzora. Uvidjevši ozbiljnost izazvane situacije Radnik se pojavio dana 21.03.2019. na radnom mjestu, sudjelovao u inspekcijskom nadzoru u kojem je imao prilike iznijeti sve nepravilnosti ili nedostatke zbog kojih mu na toj lokaciji prijeti ugroza po život i zdravlje te je izmijenio prijavu, priznao da se svjesno pozvao na odredbu čl.69.st.4. Zakona o zaštiti na radu i prekinuo s radom iako je znao da ne postoji izravna opasnost po život zdravlje jer da je htio riješiti godinama nagomilane probleme. Upitan o konkretnim problemima s naslova zaštite na radu i ugroze sigurnosti u zapisniku radnik je naveo jedino podatak koji je bio predmetom diskusije s uređujućim inspektorom na dan nadzora i kojeg je jednako naveo i Ravnatelj HZNS-a u istom

zapisniku, a tiče se razlikovanja zaštitne i radne odjeće u procijeni rizika, a koji ne predstavljaju razlog ugroze po život i zdravije nego su trenutno predmetom traženja dopune procijene iz 2018. U dopisu temeljem kojeg se radnik pozvao na opravdani prekid rada temeljem odredbe čl. 69. Zakona o zaštiti na radu kao detaljan opis ugroza radnik je naveo svoj dopis od 24.10.2018. U dopisu Đ od 24.10.2018. radnik nije naveo niti jedan konkretan razlog vezan uz zaštitu na radu i sigurnost radnika nego je na više stranica neprimjerenim načinom izražavanja ukazivao na problem sa sporom koji vodi s Poslodavcem po tužbi koja se nalazi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, posl.br.: Pr-4532/2018. U dopisu od 24.10.2018. Radnik se pozivao na pravnu nesigurnost radnika i dovodio u korelaciju razloge svog spora sa pravnom nesigurnosti ostalih radnika koji nisu podigli tužbe protiv Poslodavca no nije ukazivao na razlike u tumačenju pojmova iz procjene rizika koje je spomenuo nakon povlačenja prijave o ugrozi po život i zdravlje u zapisniku od 21.03.2019., a koje razlike postoje duže vremena i nisu nadzorom utvrđene kao razlog ugroze po život i zdravlje. Zapisnikom od 21.03.2019 te cjelovitim zapisnikom od 28.03.2019. nespornim je utvrđeno da nije postojala ugroza po život i zdravlje radnika slijedom čega odbijanje rada i dolaska na posao nije bilo opravdano. Radnik je pozvan na iznošenje obrane da opravda izostanak s radnog mjesta, da se očituje o razlozima pozivanja na izravnu ugrozu po život i zdravlje, o razlozima neblagovremenog obavljanja poslova te o navodnom kršenju odredbi čl. 82. i/ili 84. Pravilnika o radu odgovorio zahtjevom za zaštitu prava od 28.03.2019. u kojem si je bez suglasnosti poslodavca sam odredio korištenje godišnjeg odmora i kojeg dana je ponovno izostao s posla, koji izostanak do dana ove odluke nije opravdao. Zahtjev za zaštitu prava od 28.03.2019. cijenjen je kao obrana po pozivu i ocijenjen je neprihvatljivim jer se njime izbjegava davati obrana, a cjeloviti sadržaji zapisnika nastalih nakon neopravdanog izostanka radnika, u kojim zapisnicima je radnik sudjelovao nisu od značenja za predmetnu odluku povrh utvrđenja da ne postoji opasnost po život i zdravlje na radnom mjestu Radnika te povrh zabilježenog da radnik početno nije imao namjeru vratiti se na rad prije isteka radnog tjedna petak 22.03.2019., a koja činjenica svojim postojanjem isključuje mogućnost da je N imao namjeru ukazivati na probleme zbog kojih bi bilo opravdano odbiti raditi i izostati s radnog mjesta pozivom na neposrednu ugrozu po život i zdravlje. Poslodavac smatra da u postupku donošenja odluke nije dokazano niti se može smatrati da je Poslodavac saznao za kršenje odredbi čl. 82. i/ili 84. Pravilnika o radu kao i da je nevažno da li je radnik za vrijeme izbivanja iz Zagreba bio u inozemstvu ili tuzemstvu s obzirom da je izjavio da ne planira biti dostupan prije isteka tjedna. Od značenja za donošenje odluke je utvrđenje da se radnik ranije nije žalio na problem ugroze po život i zdravije na radnom mjestu, da radnik obnaša odgovornu dužnost Voditelja ustrojbene jedinice i glavnog instruktora letenja CFI, da je N u dopisu od 24 listopada na koji dopis se poziva dopis od 18.03.2019., kojim radnik obavještava o prekidu rada zbog izravne ugroze po život i zdravije, potvrdio da je kao član sindikata upoznat s postojanjem procjena rizika te drugim propisima iz radnog odnosa. Od značenja je da je važećim kolektivnim ugovorom koji je objavljen u Narodnim novinama 9/19 od 25.01.2019. u čl. 26. propisan postupak utvrđivanja postojanja uvjeta rada i ugovaranja obavljanja ugovorenih poslova kojim se radnik nije koristio.

Slijedom iznesenog, zasebno cijeneći da Radnik nije opravdao izostanak ni do dana ove odluke kako za razdoblje od 18.03.2019 do 20.03.2019, tako i za dan 28.03.2019., Poslodavac zaključuje da se radi o gruboj zloupotrebi pozivanja na opasnost sa ciljem opravdanja zapravo neopravdanog izostanka s radnog mjesta koja ponašanja svaka zasebno ali i zajedno promatrana, kao ponašanja za odgovorno radno mjesto i funkciju koju obnaša radnik kao Voditelj ostalih ustrojbenih jedinica-profesionalni pilot CFI instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu (samovoljna napuštanja radnog mjesta, neopravdano izostajanje s rada, zloupotreba pozivanja na

opasanost i grubo ignoriranje akata i propisa na snazi kod Poslodavca čl.26 KU) predstavljaju kako pojedinačno tako i kumulativno neprihvatljivo, nepredvidivo visokorizično ponašanje koje se za konkretno radno mjesto cijene kao teške povrede koje uzrokuju gubitak povjerenja Poslodavca prema Radniku, a zbog kojih razloga nastavak radnog odnosa Poslodavcu s Radnikom za konkretno odgovorno radno mjesto nije prihvatljiv. Fakultet je proveo savjetovanje prije otkazivanja sa sindikalnim povjerenikom koji je suglasan s namjerom davanja izvanrednog otkaza zaprimljenom suglasnošću od dana 4.4.2019. Zbog navedenog odlučeno je kao u dispozitivu.

8. Protiv pobijane odluke o otkazu od 04.04.2019., a koju je tužitelj zaprimio dana 08.04.2019., kako je to navedeno u Zahtjevu za zaštitu prava radnika i kako je to tužitelj izjavio u svom iskazu, a tuženik nije ni tvrdio ni dokazao suprotno, tužitelj je preporučenom poštanskom pošiljkom podnio zahtjev za zaštitu prava dana 23.04.2019., te je tuženik isti zaprimio dana 25.04.2019. što je vidljivo iz dokumenta Hrvatske pošte u spisu (list 9-12 spisa), te tuženik u roku od 15 dana nije donio odluku u povodu zahtjeva za zaštitu prava tužitelja, pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 27.05.2019., čime je tužitelj postupio u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17. i 98/19. i 151/22, 46/23, 64/23). Napominje se da je zadnji dan roka bio 25. svibnja 2019, ali je to bila subota i neradni dan, a 26. svibnja 2019. je bila nedjelja i neradni dan, pa je stoga zadnji dan roka bio 27. svibnja 2019. Sud je imao u vidu prigovor tuženika kojim osporava pravodobnost i valjanost zahtjeva za zaštitu prava, ističući da je isti podnesen po odvjetniku bez priložene punomoći, a koja je naknadno dostavljena nakon proteka roka iz čl.133. ZR- a i bez izričitog odobrenja ranije poduzetih radnji zastupnika. Međutim, imajući u vidu da iz sadržaja podnesenog zahtjeva za zaštitu prava nedvojbeno proizlazi volja tužitelja da ospori odluku poslodavca, a što proizlazi i iz predmetne tužbe i svih navoda tužitelja iznesenih tijekom ovog postupka, te kako je naknadno dostavio punomoć za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na listu 76 spisa, to ovaj sud smatra da tuženikova tumačenja predstavljaju pretjerani formalizam na štetu radnika, te je navedeni nedostatak otklonjen nedvojbeno izraženom voljom tužitelja.

9. Iz dopisa tužitelja od 18.03.2019. proizlazi da tužitelj u istom navodi kako je dopisom od 24.10.2018. tražio hitno rješenje brojnih problema koji se tiču pravne sigurnosti djelatnika FPZ/HZNS na koji nije dobio odgovor i ništa nije promijenjeno pa obavještava tuženika da do daljnjeg sukladno čl. 69. st. 4. Zakona o zaštiti na radu odbija raditi i napušta mjesto rada sve dok se ne provedu zakonom predviđene korektivne mjere. Iz dopisa tužitelja od 24.10.2018. proizlazi da je istim tužitelj tražio od tuženika rješenje brojnih problema, a koji se odnose u bitnome na pravnu regulativu i pravne akte tuženika te na materijalna i nematerijalna prava radnika tuženika.

10. Prema čl. 69. st. 3. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) radnik mora odmah izvijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu ili povjerenika za zaštitu na radu o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, kao i o svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu. Prema čl. 69. st. 4. ZZR radnik ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere te zbog takvog postupanja ne smije trpjeti štetne posljedice.

11. Obzirom na podneseni dopis tužitelja o prekidu rada, tuženik je u zakonskom roku pozvao inspekciju koja je provela inspekcijski nadzor. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 20.03.2019., 21.03.2019. i 28.03.2019. proizlazi da je 20.03.2019. započeo

inspekcijski nadzor kod tuženika u upravi Fakulteta u Vukelićevoj ulici 4, da je tužitelj obaviješten o nadzoru, da je inspektor telefonskim putem razgovarao s tužiteljem jer je isti bio odsutan pa nije mogao dati izjavu, te je nadzor nastavljen 21.03.2019. na lokaciji i prostoru Hrvatskog zrakoplovnog nastavnog zavoda Lučko, u ul. Jezdovečka 17. te su izjavu dali tužitelj i tadašnji ravnatelj NC, te je inspektor u njihovoj prisutnosti pregledao mjesto rada gdje tužitelj radi. Temeljem svih utvrđenih činjenica tijekom inspekcijskog nadzora pregledom dokumentacije, dobivenih izjava i obavljenog obilaska mjesta rada ĐC, inspektor je donio slijedeće zaključke:

- radnik ĐC u svojoj izjavi dana 21.03.2019. izm ijenio je sadržaj predstavke i izjavio je da u predstavci nije eksplicitno mislio da mu u obavljanju poslova voditelja instruktora letenja izravno prijeti opasnost po život i zdravlje, i da se njegova predstavka ne odnosi na odredbu čl. 69. s. 4. Zakona o zaštiti na radu,

- obilaskom mjesta rada ĐC inspektor je utvrdio da na mjestu rada ĐC ne postoje izravne prijetnje rizika za život i zdravlje radnika.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da u konkretnom slučaju:

- tužitelj u dopisu od 18.03.2019. paušalno navodi da prekida rad temeljem čl. 69. st. 4. ZZR,

- ali niti u tom dopisu od 18.03.2019., a niti u dopisu od 24.10.2018. na koji se poziva, a niti u nekom drugom dopisu, tužitelj uopće nije naveo činjenice za koje smatra da predstavljaju neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, odnosno tužitelj uopće nije naveo činjenice zbog čega smatra da mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje,

- te je tijekom inspekcijskog nadzora tužitelj izjavio da u predstavci nije eksplicitno mislio da mu u obavljanju poslova voditelja instruktora letenja izravno prijeti opasnost po život i zdravlje, i da se njegova predstavka ne odnosi na odredbu čl. 69. s. 4. ZZR,

- slijedom čega ovaj sud zaključuje da tužitelj nije prekinuo rad temeljem čl. 69. st. 4. ZZR.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je dopisom iz travnja 2019., ali i pola godine prije nadležnima kod tuženika uputio dopise, a sam ih je i ranije više puta usmeno upozoravao zbog kršenja Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i drugih propisa, ali na iste nikada nije dobio odgovor, odnosno sve odgovore i svu dokumentaciju je vidio i za istu saznao, tek nakon što je dostavljena u sudski spis. Naime, problem je bio u tome što se je kod tuženika rad obavljao bez zaštitne opreme koja je bila propisana Procjenom rizika iz 2015., a koju je tužitelj jedva pribavio nakon učestalog traženja. Naime, Procjenom rizika je bilo propisano da instruktor letenja i voditelj instruktora letenja, a on je bio voditelj, mora imati zaštitnu opremu u letu, ali tuženik istu nije osigurao iako ga je tužitelj na to upozoravao, te je zbog toga postojala izravna prijetnja za nastanak ugroze za život i zdravlje. Naime, on je sam kao voditelj instruktora letenja imao zapovjednu odgovornost, te je zbog svega ovoga odbio rad, tj. rad je prekinuo u takvim uvjetima. Nakon toga je tuženik zvao inspekciju rada, a tužitelja je zvao da iznese obranu iako ta inspekcija još nije bila gotova. Još prije toga, je od jednog kolege čuo da mu je otkaz već zapravo napisan. Dana 20.3. je dobio mail kojim ga tuženik poziva da se javi, te je sukladno traženju dana 21.3. došao na zahtjev tuženika na Borongaj. Nakon toga ga je inspektor pozvao da dođe u Lučko, jer se tog dana tamo provodila inspekcija kancelarije HZNS. Inspektor mu je rekao da će najprije napraviti inspekciju kancelarije, a zatim njegovog radnog mjesta, te se s time suglasio, ali je on napravio samo inspekciju kancelarija, a zatim je otišao, te inspekcija tužiteljevog radnog mjesta nije provedena u stvarnim uvjetima rada. Dana 28.3. je sastavljen zapisnik da je inspekcija završila. Tužitelj je tuženika tražio da mu dostavi dokumentaciju na koju se poziva u Zahtjevu za iznošenje obrane, ali se je tuženik i na to oglušio, a sve se to događalo prije nego je inspekcija stvarno završila. Kako je tužitelj

znao da će dobiti otkaz, to je onda planirao iskoristiti godišnji odmor, ali mu isti nije bio odobren. Naime, tužitelj je imao mogućnost ili informirati poslodavca o postojanju ugroze za život i zdravlje ljudi, pa da dobije onda otkaz, te napominje da je po ZZR-u i bio dužan o tome obavijestiti poslodavca, te je druga mogućnost bila da to ne učini, ali ako se nešto desi, tada postoji tužiteljeva zapovjedna odgovornost, te mogućnost kaznenog progona. Prije otkaza, nikada nije bio upozoren i nije bilo primjedbi na njegov rad, već je bio pohvaljen i unaprijeđen od strane tuženika. Otkaz je donesen 04.04.2019., te mu je uručen 08.04.2019., a tuženik mu stavlja na teret da je imao raspored za školovanje u Bugarskoj, a prema priloženim dokazima u spisu, proizlazi da je imao raspored školovanja u Bugarskoj od 09.04.2019. Prema čl. 91 ZZR-a, inspektor je obvezan izreći usmeni nalog za prekidom rada ako nije osigurana zaštitna oprema, a u konkretnom slučaju, iako je u zapisniku inspekcije utvrđeno da ista nije osigurana, inspektor nije izdao obvezni usmeni nalog, a niti je takav usmeni nalog unio u zapisnik, što je bio dužan po čl. 96 ZZR-a. Tužitelj je tek tijekom ovog postupka saznao za dopis, odnosno odgovor na njegov dopis od strane ravnatelja HZNS-a NC. Može reći da je kao voditelj instruktora letenja, ispod sebe imao otprilike 8 instruktora letenja. U konkretnom slučaju, oprema za zaštitu na radu uopće nije bila osigurana, a u zapisniku inspekcije postoji izjava od osobe ovlaštene za zaštitu na radu NC da doista ta oprema nije osigurana, ali po njegovom mišljenju ista niti nije potrebna, a što je protivno tada važećoj procjeni rizika. Na kraju inspekcije se utvrdilo da g. NC uopće nije školovan za zaštitu na radu, a zbog čega je tuženik kažnjen. Procjenu rizika iz 2018. koja se spominje u zapisniku inspekcije ni tužitelj, niti instruktori letenja nikada nisu dobili i za isti nisu niti znali, iako bi ista istima trebala biti dostupna sukladno ZZR-u, a ista nije dostavljena niti u sudski spis. Nakon njegovog traženja tijekom 2 mjeseca, od tadašnjeg tajnika E uspio je pribaviti procjenu rizika iz 2015. Svi interni akti tuženika, pravilnik o radu i sl. su radnicima bili dostupni na stranicama tuženika, ali na istima nikada nije bila procjena rizika. Tužitelj navodi da je on autor dopisa od 18.3.2019. i 24.10.2018. (koji prileže uz odgovor na tužbu ) ali napominje da je postojao pravni problem, a posljedica kojeg je i sigurnosni problem, a takvo postupanje je i kazneno djelo. Smatra da nije dužan navoditi razlog i svrhu pribavljanja procjene sigurnosti, jer je poslodavac istu dužan osigurati, ali smatra da je svrha bila zaštita na radu od ozljeda i smrtnih posljedica. Svrha procjene rizika je smanjenje rizika, a ne osiguranje materijalnih prava. Drugi instruktori letenja nisu prekinuli rad, a niti je on to od njih tražio kao nadređen. Navodi da nije imao ozljede na radu, ali smatra da bi mu zaštitna oprema u nekoj mogućoj situaciji zaštitila život i zdravlje. Tužitelj se ne sjeća je li sam u dopisima od 18.3.2019. i 24.10.2018. spomenuo zaštitnu opremu, te se ne sjeća ni kada je uspio pribaviti procjenu rizika iz 2015. Dana 19. i 20. ožujka 2019. je bio u Bugarskoj, a moguće je da je bio i 18.3.2019., ali se nije radilo o školovanju.

14. Zakonski zastupnik tuženika IC je u svom iskazu naveo da je on dekan tuženika od 1.10.2022., a prije toga je bio prodekan za znanost i vanjsku suradnju. On nema neposredna saznanja o otkazu, a sve što je saznao, saznao je iz spisa i dokumentacije prilikom preuzimanja dužnosti. Kod tuženika nije bilo ugroze života i zdravlja, te nije bio drugi slučaj prekida rada zbog toga, osim tužitelja. NC je bio ravnatelj HZNS-a, te je još uvijek, a nema saznanja da li je bio ovlašten za zaštitu na radu. Koliko mu je poznato, kod tuženika nije bilo ugroze ili opasnosti tijekom školovanja. Danas instruktori letenja imaju svu propisanu zaštitnu opremu, te sve to organizira ravnatelj HZNS. Smatra da je i tijekom 2018. i 2019. bila osigurana zaštitna oprema za instruktore letenja jer nikada nije bilo problema. Nema saznanja o slučaju iz 2020. da je manji avion sletio bez kotača.

15. Svjedok NC je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu ravnatelja Hrvatskog zrakoplovnog nastavnog središta, a radi se o ustrojstvenoj jedinici unutar tuženika. Tužitelj je obavljao poslova Voditelja instruktora letenja, naime unutar tuženika školuju se civilni piloti. U to vrijeme tužitelju je neposredno nadređen bio EC, po funkciji šef školstva. Unutar Hrvatskog zrakoplovnog nastavnog središta (dalje: HZNS) postojale su u to vrijeme četiri podorganizacije, a tužitelj je radio u odobrenoj organizaciji za osposobljavanje, skraćeno ATO i unutar te organizacije mu je bio nadređen EC, g. NC je bio nadređen obojici. U opis tužiteljevog posla spadalo je zaduženje za standardizaciju i osposobljavanje instruktora letenja, za rasporede njihovog rada, za planiranje osposobljavanja studenata, budućih pilota i pored toga kao instruktor letenja je sa njima radio praktičnu obuku sa studentima. Bio je jedan od tri instruktora koji su imali najviše osposobljenja u HZNS-u. Osim njega druga dvojica su bila EC TC. Predmetnog dana 18. ožujka 2019.g. tužitelj se nije pojavio na radnom mjestu i negdje oko podneva je poslao e - mail dekanu, a na posao je trebao doći ud 08,00 sati ujutro, radi se o aerodromu Lučko, u kojem je napisao da odbija doći na radno mjesto pozivajući se na misli čl. 69 st. 4 Zakona o zaštiti na radu, u kojem prekida rad i odbija doći na posao dok se ne otklone nepravilnosti koje ga sprečavaju da dođe na posao. Tada su pogledali što piše u tom članku i vidjeli su da je tamo navedeno da zaposlenik ima pravo odbiti doći na posao ako mu je neposredno ugrožen život i zdravlje i vidjeli su da prema st. 7, u tom slučaju treba odmah izvijestiti nadležni inspektorat da izvrši inspekciju zaštite na radu, te su odmah istog dana to i učinili i prekinuli su osposobljavanje, rad sa studentima zato što u tom trenu niti jedna od glavnih i odgovornih osoba nije bila na poslu. O je bio na korištenju godišnjeg odmora, a tužitelj je dostavio taj dopis. Inspekcija je došla u srijedu 20. ožujka 2019., misli da se radi o inspekciji zaštite na radu, dakle ne radi se niti o kakvoj pravnoj osobi u svezi sa tuženikom, inspektor je prvo zatražio da razgovara sa tužiteljem, rekli su mu da tužitelja nema, da je nedostupan pa je inspektor tražio da stupi u kontakt sa tužiteljem, te je g. NC istog nazvao sa svog mobitela, odmah mu se javio, rekao mu je da ga zove zato što su pozvali inspekciju koja želi razgovarati s njim i predao je mobitel inspektoru. Oni su razgovarali, inspektor je zatražio od tužitelja da dođe dati izjavu, on je rekao da ne može doći jer nije u Hrvatskoj, da može izjavu dati telefonski, na što je inspektor rekao da to nije prihvatljivo i da će napraviti inspekcijski nadzor bez njega. Tog dana 20.ožujka 2019.g. inspekcija je izvršena te je odlučeno da će se ista nastaviti sutradan, ali na Lučkom, a ovo je bilo u prostoru fakulteta i taj dan je dekan mailom poslao poziv tužitelju da od slijedećeg dana dođe raditi na lokaciju fakulteta na Borongaju gdje je smatrao da nema ugroze za život i zdravlje. Tužitelj je taj mail zaprimio, a to zna jer se idućeg jutra tužitelj pojavio na Borongaju, došao je na posao 21. ožujka 2019.g., telefonom ga je nazvao i rekao mu da je na Borongaju, u to vrijeme se inspekciji nadzor nastavio na Lučkom i inspektor mu je rekao da pozove tužitelja da dođe sa Borongaja u Lučko dati izjavu. Tužitelj je došao na Lučko, dao je izjavu inspektoru i u toj izjavi je rekao da nije mislio da su mu ugroženi život i zdravlje nego je htio potaknuti rješavanje drugih problema na taj način. Inspektor je tada razgovarao i s njim i tada su zajedno, tužitelj, on i inspektor obišli sve prostore, tamo se nalaze avioni, radni prostori, kancelarije, učionice, stimulator letenja i inspektor je zaključio da ne postoji ugroza života i zdravlja. Inspektor je rekao da će kompletna inspekcija biti završena tog tjedna jer je krenuo pregledavati svu dokumentaciju, a u međuvremenu je tužitelju izdan naputak da radi sa Borongaja i da odrađuje svoje zadatke, a što tužitelj nije učinio ali je tamo boravio. Također želi naglasiti da kada je on davao izjavu, tada je izjavu davao i tužitelj, inspektor mu je uručio zapisnik u kojem je tužitelj rekao da mu nije bilo ugroženo zdravlje i život. Idući tjedan 25. ožujka 2019.g., bio je ponedjeljak, tužitelju je upućen poziv na obranu sa zahtjevom da opravda nedolazak na posao, da obrazloži zašto je zloupotrijebio čl. 69,

jer je znao da mu život nije ugrožen, zašto nije izvršavao zadatke dok je bio na Borongaju i da se očituje o saznanjima koje smo imali da je boravio u [adresa] na školovanju za drugi posao. 28. ožujka 2019.g. tuženik je zaprimio tužiteljev dopis koji je bio naveden kao zahtjev za zaštitu prava i u kojem nije odgovorio niti na jedno pitanje. Tog dana, 28. ožujka 2019.g. tužitelj se ponovno nije pojavio na poslu, a također istog dana je stiglo konačno izviješće o inspekciji, a kojim je bilo potvrđeno da nije bilo ugroženo zdravlje i život, e-mailom ga je pozvao dekan da idući dan, dakle od petka pa nadalje, nastavi raditi svoj posao u Lučkom. Osobno ga više nije vidio, ali ga je navodno sreo jedan od zaposlenika tuženika na parkingu u Lučkom i tužitelj mu je rekao da se ne osjeća dobro i nije došao raditi nego je otišao. Tog 29. ožujka 2019.g. tužitelju je putem e-maila poslan dopis da opravda nedolazak na posao od 28.ožujka 2019.g., na to nije odgovorio, nije se više pojavio i nije dostavio liječničke doznake . Idući tjedan, u ponedjeljak je zatraženo mišljenje od sindikata vezano za izvanredni otkaz ugovora o radu, sindikat se očitovao da je suglasan sa otkazom i 4.travnja 2019. je napisano rješenje o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naglašava da cijelo to vremensko razdoblje tužitelj nije dolazio na posao, dakle od 28. ožujka 2019.g. do dana donošenja odluke o otkazu. Tužitelj je imao poslova i zaduženja osim letenja i to obaveze vezane za standardizaciju instruktora, osposobljavanje instruktora, analiziranje, izrada planova rada, rasporede svih vrsta. Trebao je raditi na izradi standardizacijskih priručnika i sl. Te poslove tužitelj nije obavljao uopće i naravno da je onda bilo puno nedovršenih poslova kada se nije pojavio na poslu. Odobrenje za školovanje u Bugarskoj, tražio je gospodin O, a tužitelj nije tražio, odnosno tužitelj je došao do njega 15. ožujka 2019.g., upitao ga može li od ponedjeljka 18 -tog biti na osposobljavanju u Bugarskoj. Odgovorio mu je da ne može. Naime, gospodin O je odlučio letjeti kao pilot na putničkom avionu za bugarsku aviokompaniju, s time da je želio zadržati posao kod tuženika, te kada su utvrdili da to pravno nije moguće, tada se odlučio na sporazumni prestanak radnog odnosa sa tuženikom, a na to osposobljavanje je išao koristeći svoj godišnji odmor. Nadalje, gospodin O je predložio da i tužitelj ide sa njim na osposobljavanje u Bugarsku, na što mu je odgovorio da ne može, i to iz razloga što su postojala samo tri instruktora osposobljena za instrumentalno letenje, tužitelj, O i TC i kada bi izgubili obojicu ne bi mogli školovati studente. Naglašava da tužitelj nije postavio nikakva pitanja sve do petka, 15. ožujka 2019.g. tada ga je pitao što je sa odlaskom u Bugarsku u ponedjeljak na što mu je odgovorio da ne može ići. Tuženiku nije trebao pilot Boinga 737, s time da je školovanje u Bugarskoj bilo vezano za Boing 737, u RH ne postoje ti avioni. U tom periodu je revizija audit regulatornih tijela bila zakazana za vremensko razdoblje kada se O nalazio na školovanju u Bugarskoj. Tvrdi da su tužitelj i O bili svjesni svog položaja i da su ga iskorištavali kako bi utjecali na nastavni proces i neudovoljavali su potrebama regulatornih i nadzornih tijela, pokušali su iskoristiti svoje položaje da bi im tuženik odobrio školovanje u Bugarskoj. Poznato mu je da je tužitelj tvrdio da će on disciplinirati upravu fakulteta prije nego što je prijavio ugrozu života i zdravlje. 18.03. kada je prvi puta izostao sa posla, tužitelj je trebao raditi kancelar ijske poslove. Upoznat je s dopisom tužitelja od 24.10.2018.g., a suština tog dopisa je navođenje pravnih problema ili organizacijskih problema u radu HZNS-a a koji nemaju veze sa ugrožavanjem života i zdravlja radnika. Tvrdi da je tužitelj imao službeni mobitel koji mu je dao tuženik. Uvidom lista 111 sudskog spisa, može potvrditi da je to detaljna specifikacija poziva za broj tužitelja i da se iz toga vidi da je zvao tužitelja.

20.03. obavio je razgovor s tužiteljem, koji je trajao 5,43 min, u specifikaciji poziva, pod usluge u inozemstvu navedena je zona BGR 01, a to označava državu u kojoj se u tom trenutku nalazi mobitel i to je oznaka za Bugarsku, također naglašava da se iz toga vidi da je tužitelj već 17.03.2019.g. bio u Bugarskoj, a iz čega proizlaz i da je mail odnosno dopis 18.03.2019.g. poslao iz Bugarske. Naime, to se vidi iz razloga što je

tužitelj imao službeni mobitel i bilježe se razgovori sa službenog mobitela pa se tako vidi da je tog dana mobitel za koji je zadužen tužitelj bio u Bugarskoj. Objašnjava da zona označena kod poziva od 30.03.2019.g. pod usluge u inozemstvu, znači da je 30. i 31.03. bio u Velikoj Britaniji, što se tiče mobitela, a to se vidi jer piše GBR. Navodi da tužitelj između dopisa od 24.10.2018.g. i dopisa po kojem je prijavio ugrozu po čl. 69 st. 4, dopisom od 18.03.2019.g., nije prijavio ugrozu po život kao i da je kod tuženika postojao ugovor odnosno pravilnik po kojem se trebala prijavljivati takva ugroza, postojala je i procedura i tužitelj je sa istom bio upoznat ali po tome nije postupio. Tim pravilnikom uređen je rad u HZNS-u. Njemu su kao direktno nadređenom tužitelju izostanak i prijava ugroze 18.03.2019.g. po čl. 69. st. 4 već bili dovoljan razlog da izgubi povjerenje u njega obzirom na odgovornu funkciju koju je obnašao, spoznao je da je tužitelj u stanju onesposobiti proces radi svojih privatnih interesa za koje mu je izričito rekao da ne može i zlorabio je Zakon o zaštiti na radu da bi to opravdao, a sve kako bi otišao u Bugarsku. Osobno ne zna da li je tužitelju prezentiran ikada zapisnik od 20.ožujka 2019.g. Ne zna kako je predan zahtjev o zaštiti prava od 28.03.2019.g. I ranije je imao nekih problema sa tužiteljem u vidu nezadovoljstva sa njegovim radom i to radi neizvršavanja radnih obveza.

16. Svjedok OC je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prodekana za poslovanje. Tužitelj mu je poznat, te mu je poznato da je dana 18.03.2019.g. dekan dobio dopis od tužitelja u kojem ga obavještava o povredi čl. 69 st. 4, da su mu ugroženi zdravlje i život na radnom mjestu na aerodromu Lučko. Dekan je obavijestio upravu i u dogovoru sa ravnateljem S je obustavljeno letenje na aerodromu Lučko i obaviještena je inspekcija rada o dopisu. Inspekcija nije našla nepravilnosti navedene u dopisu tužitelja. Tužitelj se pojavio na poslu 21.03.2019.g. ali na kampusu Borongaj, i tamo je bio do 28.03.2019.g. ali od 28.03.2019.g. pa nadalje više se nije pojavljivao na radnom mjestu niti je opravdao svoj izostanak sa posla. Bio je prisutan na inspektorskom nadzoru 20.03.2019.g. kada je došao inspektor rada, a prisutni su još bili NC, ravnatelj, SC, tajnica fakulteta i AC, pravnica fakulteta. Tužitelj tada nije bio prisutan, NC je predložio inspektoru da ga pokuša kontaktirati telefonom, nazvao je tužitelja i rekao mu da inspektor želi sa njim razgovarati te je predao telefon inspektoru koji je razgovarao sa tužiteljem. Uvidom u dokumentaciju sa lista 111 spisa, može potvrditi da je to detaljna specifikacija za službeni telefon tužitelja. Navodi da u specifikaciji poziva pod uslugama u inozemstvu od datuma 17-20.03. pod rubrikom zona, piše BGR 01, što označava bugarskog telekom operatora, a što znači da je telefon bio na bugarskoj mreži tih datuma. također od 30.03. pa nadalje u rubrici zona piše GBR ME, što to znači da se koristila mreža telekom operatora Velike Britanije. Iza 18.03.2019.g. saznao je da su tužitelj i O tražili financiranje navedenog školovanja ali im to nije odobreno jer fakultet nije imao potrebe za školovanjem za taj tip zrakoplova. Gospodin O je tada tražio godišnji odmor i on je to vrijeme iskoristio za školovanje u Bugarskoj, a potom je zatražio i dobio sporazumni raskid radnog odnosa, tužitelju ravnatelj NC nije odobrio odlazak za školovanje jer za istim nije bilo potrebe. Dekan ih je upoznao s dopisom tužitelja od 24.10.2018.g. u kojem je navedena pravna nesigurnost tužitelja. Službe su provjerile navode iz dopisa i nisu utvrdile bilo kakve nepravilnosti koje su tamo navedene. Nije mu poznato da bi tužitelj između 24.10.2018.g. i 18.03.2019.g. slao dopise s konkretnim obrazloženjem prijetnje po život i zdravlje.

17. Svjedokinja SC je izjavila da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu, tajnice fakulteta. Tužitelj joj je poznat budući je isti bio njihov zaposlenik. Tužitelj je 18.03.2019.g. dekanu prijavio ugrozu na radu, opasnost po život i zdravlje

iz kojeg razloga do daljnjeg neće pristupiti na svoje radno mjesto. Nakon što je dekan zaprimio navedeni podnesak o tome je obavijestio upravu, te je donijeta odluka da postupe sukladno zakonskim obvezama i zbog toga su pozvali inspekciju zaštite na radu. Inspektor je došao 20. ožujka 2019.g. prilikom čega je osim nje, bio prisutan prodekan za poslovanje OC, ravnatelja HZNS-a NC, pravnica AC, tužitelj nije bio prisutan, iako je bio pozvan, prilikom nadzora pozvao ga je inspektor putem mobitela ravnatelja NC, zamolio ga je da dođe u prostorije fakulteta u Vukeličevoj kako bi prisustvovao nadzoru. Na to je tužitelj odgovorio kako nije u mogućnosti doći budući da se ne nalazi u Hrvatskoj, na što je inspektor istaknuo kako to nije prihvatljivo i kako će nadzor početi bez njega. Dekan je uputio poziv tužitelju da pristupi na rad u prostorije fakulteta na Borongaju, putem e-maila 20. ožujka 2019.g., dakle na sigurno mjesto rada, 21. ožujka 2019.g. se tužitelj pojavio na Borongaju. Nastavio se inspekciji nadzor u prostorijama fakulteta na aerodromu Lučko gdje je osim inspektora i ravnatelja NC bio pozvan i tužitelj koji se odazvao. Prilikom tog nadzora tužitelj je izjavio inspektoru kako zapravo nije postojala ugroza već je navedeno prijavio iz razloga da time pokuša riješiti druge za njega važne probleme na fakultete. To je utvrđeno u zapisniku, ona osobno to nije čula jer nije bila prisutna. Po njezinim saznanjima tužitelj je bio poznat po upućivanju dopisa u kojima je paušalno i bez pokrića iznosio tzv. probleme u radu fakulteta no suština njegovih propisa je bila ta da je on htio svoj rad na simulatoru prikazati kao poslove sa posebnim uvjetima rada, a o tome se koliko mi je poznato vodi spor pred ovim sudom i isti bi fakultet trebao dobiti budući da je vještak zaštite na radu u nalazu istaknuo kako navedeni poslovi nisu poslovi sa posebnim uvjetima, a tužitelj je na poslovima sa posebnim uvjetima rada od ukupno 1250 sati obavljao samo 6%. Koliko joj je poznato fakultet je tužitelju po tom pitanju isplatio sve što je bilo potrebno. Vezano za izostanak tužitelja sa posla iskazuje da tužitelja nije bilo na poslu od dana kada je prijavio ugrozu 18.ožujka 2019.g. do 21. ožujka 2019.g., a zatim od 28. ožujka 2019.g. Nadalje, sve do trenutka dok nije donesena predmetna odluka o otkazu Ugovora o radu, po njezinim saznanjima tužitelj uopće nije bio na poslu a odluka mu je dostavljena putem pošte, te ističe da svoj izostanak tužitelj nije opravdao. Nadzor je okončan 28.ožujka 2019.g. i rješenje je bilo nepovoljno po tužitelja na način da je utvrđeno kako nije postojala opasnost po život i zdravlje. Tužitelj je obavljao poslove glavnog instruktora letenja. Iskazuje da neopravdani izostanak sa radnog mjesta glavni instruktor letenja predstavlja razlog za gubitak povjerenja iz razloga što se radi o iznimno odgovornom poslu i neposrednom radu sa studentima koji se školuju na smjeru civilnih pilota. Također, lažno prijavljivanje ugroze po zdravlje i život po čl. 69 st. 4 Zakona o radu, a s obzirom na radno mjesto tužitelja također predstavlja razlog za trenutni gubitak povjerenja poslodavca u tog radnika. Poznato joj je da je tužitelj zajedno sa gospodinom EC tražio odobrenje za školovanje za pilota Boinga 737 u Bugarskoj u periodu od 1.do 4 ili 5 mjeseca 2019.g. i da navedeno nije dobio iz razloga što mu za rad na fakultetu navedeno školovanje nije potrebno. Poznato joj je također da je EC zatražio odobrenje koje također nije dobio međutim s njime su sporazumno raskinuli radni odnos iz razloga što je želio biti pilot boinga i više ne raditi na fakultetu dok je sa druge strane tužitelj nakon negativnog odgovora na svoju zamolbu odlučio prijaviti ugrozu na radu. Uvidom u ispisi telefona koji prileže na listu 111 sudskog spisa, navodi kako oznaka BGR označava Bugarsku. Radi se o telefonskom broju koji se vodio kao službeni broj fakulteta, zadužen za tužitelja, a isto se odnosi i na datum 17.-20.03.2019.g.te potvrđuje da se također ta oznaka odnosi na Bugarsku i na isti broj telefona. Za datum 30.03.2019.g. oznaka GBR,znači da se radi o oznaci Velike Britanije te se također se radi o telefonu za koji je bio zadužen tužitelj. Poznat joj je dopis tužitelja upućen tuženiku 24.10.2018.g. U tom dopisu je tužitelj paušalno naveo tzv. probleme u radu fakulteta prilikom čega je prozvao dekana na

njihovo rješavanje a isto tako je u navedenom dopisu pokušao p rikazati sate na simulatoru kao poslove sa posebnim uvjetima rada. Također, poznato joj je da je dekan postupio po navedenom dopisu i zatražio od ravnatelja NC očitovanje što je ravnatelj učinio i nakon toga su donesene konkretne mjere po kojima se postupilo na način da se pristupilo izradi nove procjene rizika i pravilnika o ustrojstvu radnih mjesta i ispravljena je pogreška vezana za benificirani radni staž tužitelja. Poznato joj je da je prije prijave od 18.03.2019.g., tužitelj tvrdio kako će disciplinirati upravu fakulteta te da je tu koristio argument njegovog prethodnog uspješnog utuženja fakulteta, te da je to koristio kao argument u razgovoru. Nije joj poznato da li se je tužitelj prije 18.03.2019.g obraćao ili prijavljivao probleme ugroze po život i zdravlje na svom radnom mjestu. Koliko joj je poznato tužitelj je bio upućen na rad u prostoriju Zavod za aeronautiku na Borongaju čiji je pročelnik odsjeka prof. F potvrdio kako ga 28.03.2019.g nije zatekao na poslu, isto tako od drugih kolega u objektu saznali su da tužitelja nije bilo na poslu. Nije joj poznato da je tužitelj 28.03.2019.g, osobno urudžbirao predmetni dopis i na taj način se pojavio u prostorijama fakulteta. Ima posredna saznanja da je tužitelj izjavio da će disciplinirati upravu fakulteta, navedeno nije osobno čula od tužitelja već je čula od kolega sa HZNS-a, od NC. Također se navedena priča proširila i po drugim ustrojstvenim jedinicama fakulteta, te je i na taj način došla na nje. Ne može govoriti o odgovorima vezanim za dopise upućivane prethodnoj upravi, pa tako ni onima koje je uputio tužitelj. Postojao je problem neplaćenih doprinosa za beneficirani radni staž, što je ispravljeno a sve ostalo se po njezinim saznanjima odnosima na unapređenje rada fakulteta. Poznato joj je da HZNS svoj rad obavlja prema pravilniku OMM. Koliko joj je poznato tužitelj je kontaktiran, no više ne može reći jer nema saznanja da li je tužitelj dobio instrukcije gdje boraviti od 18.do 20. ožujka 2019.g. od strane uprave fakulteta. Zbog proteka vremena nije joj poznato koji dan u tjednu je bio 30.03.2019.g. Ne može dati precizan odgovor da li je boravak tužitelja u Velikoj Britaniji u subotu 30.03.2019.g. ikakav prekršaj budući da ne zna točan raspored rada na HZNS-u niti da li je tužitelj imao kakvih zaduženja taj dan. Navodi da je moguće da osoba na koju se određeni podnesak odnosi, taj podnesak urudžbira po nekom drugome. Nikome nije zabranjeno doći u prostorije uprave fakulteta, stoga niti tužitelju kojem je dekan dao nalog da osobno urudžbira u upravi fakulteta dopis, pa to ne bi bio prekršaj. Nije joj poznato da bi dolazak u prostorije uprave bio okarakteriziran kao nedolazak na posao. Predmet nadzora je bilo ispitivanje tvrdnji tužitelja o ugroženosti zdravlja na radnom mjestu. Svi detalji nadzora pa tako i da li je u inspekcijskom nadzoru utvrđena opasnost po život i rad u letenju dostupni su u zapisniku, o konkretnim detaljima ne mogu govoriti.

18. Svjedok FC je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu predstojnika zavoda kao sveučilišni profesor te obavlja kod tuženika funkciju sindikalnog povjerenika. Od 2017.g. je znao komunicirati sa tužiteljem vezano za radno pravni status i prekovremene sate. Ističe da je tuženik proveo savjetovanje s njim prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, te su mu predočene okolnosti i dokazi zbog kojih je tužitelju uručen otkaz, te mu je dostavljen i nacrt oduke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja. Ističe da je on kao sindikalni povjerenik bio suglasan sa donošenjem predmetne odluke, a to iz razloga jer mi je bilo predočeno da je tužitelj prijavio ugrozu vezano za život i zdravlje na radnom mjestu na kojem radi, a naknadno je bilo utvrđeno sukladno inspektoru zaštite na radu da ne postoje ugroza po život i zdravlje radnika. Dostavljeni su mu dokazi da se tužitelj nije pojavio više od tri dana na poslu. Čini mu se iza 28. ožujka 2019.g. Koliko zna tužitelj nije bio prisutan kada je došao inspektor zašite na radu. Tužitelj je obavljao funkciju glavnog instruktora letenja i za neistinito iskazivanje životne ugroze na takvom mjestu smatra da je opravdano davanje i donošenje odluke o otkazu. Uvidom u list 111 sudskog spisa

navodi da je 17..-20.03.2019.g. mobilni uređaj bio na pokrivanju telekomunikacijske mreže u Bugarskoj, te misli da se radi o službenom telefonu tužitelja. Misli da tužitelj nije imao odobrenje od strane tuženika da u to vrijeme bude odsutan sa posla. Za oznaku GBR navodi da se radi o zoni u Velikoj Britaniji u kojoj je ostvaren poziv sa telefona tužitelja. Tužitelj ga je kontaktirao povodom nemogućnosti dobivanja procjene rizika od strane tuženika i istu mu je pribavio. Nije upoznat da li je u toj procjeni propisana zaštitna oprema instruktora letenja, koju trebaju koristiti u letenju i to nije njegov posao. Smatra da letenje samo po sebi predstavlja ugrozu po život i zdravlje djelatnika i da letenje bez propisane zaštitne opreme povećava tu ugrozu. Nije mu bila obveza stupiti u kontakt s tužiteljem kod savjetovanja o otkazu te nije niti pokušao stupiti u kontakt te da su informacije na kojima se temelji prijedlog otkaza dolazile isključivo od strane tuženika. Funkcija sindikalnog povjerenika je da štiti interese zaposlenika, s time da ga tužitelj nije zatražio zaštitu.

19. Svjedok ĐCP (zakonski zastupnik tuženika u spornom razdoblju) je izjavio da je trenutno zaposlen na Sveučilištu u Zagrebu kao prorektor a 10% svog radnog vremena radi kod tuženika. U spornom razdoblju 2019. godine bio je dekan tuženika, te mu je mandat trajao 4 godine, tj. do 2022. Tužitelj mu je poznat, tužitelj je radio u HZNS kao glavni instruktor letenja. Vezano za povrede koje se tužitelju stavljaju na teret u odluci o otkazu ističe da ga je 18.03.2019. obavijestio e- mailom da je ugrožen na radnom mjestu i da prekida rad. On je nakon što je primio taj e-mail obavijestio upravu fakulteta, tajnicu fakulteta i g. NC koji je voditelj HZNS- a. Upitao je g. NC da li je to istina, o čemu se radi, a on mu je na to rekao da ne postoji nikakva ugroza na radnom mjestu, a tajnica fakulteta SC mu je sugerirala da su kod takvih situacija dužni zakonski obavijestiti inspekciju zaštite na radu da oni utvrde istinitosti tih navoda kako bi se moglo dalje postupati, te su istog tog dana pozvali inspekciju zaštite na radu, i inspektor je došao 20.03. u nadzor. Otišao je u Lučko gdje je HZNS, bio je tamo s predstavnicima fakulteta kako bi proveo nadzor, ispred fakulteta su bili tajnica fakulteta i g. NC, voditelj. Nakon provedenog nadzora dobio je informaciju od predstavnika da je inspektor utvrdio da nema ugroze na radu ali da će nastaviti nadzor i da će kontaktirati određene djelatnike kako bi došao do dodatnih informacija i napravio izviješće. Tada je kontaktirao i tužitelja radi razgovora koji mu je rekao da nije u Hrvatskoj, a što mu je bilo čudno, a u svakom slučaju im je sugerirao da se kontaktira tužitelj da mu se osigura "sigurno mjesto rada" što su oni i učinili i zatražili su da se tužitelj vrati na posao i tužitelj je došao na posao 21. ožujka 2019. Ističe da tužitelj nije bio 3 radna dana na poslu, s time da nije koristio godišnji odmor, nije bio na bolovanju, te su ustanovili da je bio izvan Hrvatske, u Bugarskoj, a što su vidjeli iz pregleda poziva sa službenog mobitela. Naime, poslije je doznao da je tužitelj podnio zahtjev da ide na školovanje u Bugarsku, taj zahtjev nije podnio njemu već ravnatelju HZNS-a ali to tužitelju nije bilo odobreno iz razloga što je zaključeno da tuženiku to ne treba. Radilo se upravo o tim danima za koje je tužitelj tvrdio da izostaje s radnog mjesta radi rizika za život i zdravlje, iako naglašava, da upravo za te dane, tužitelj nije bio niti određen po rasporedu za letenje, već neki drugi djelatnik. Ističe da je tužitelj do tog dana, dok nije poslao dopis uredno radio upravo na tom avionu koji služi za školovanje budućih civilnih pilota, te on kao dekan, poslodavac, nije dobio primjedbe ovakvog tipa, tj. za ugrozu. Nakon nalaza inspektora zaštite na radu koji je konstatirao da ne postoji ugroza, dakle, nakon 3 dana ne pojavljivanja tužitelja na radnom mjestu, te po nalazu inspektora je bila i neosnovana tvrdnja tužitelja da se radi o ugrozi, zbog specifičnosti HZNS-a, s obzirom da se radi o kompleksnom i sigurnosno zahtjevnom poslu, s obzirom da se radi o mladim ljudima koji se školuju za pilote, iznimno je bitno o kakvom se okruženju radi, procijenio je, a i na osnovu obrane tj. očitovanja tužitelja kojeg smo zatražili po tom pitanju, donio je odluku o otkazu ugovora

o radu tužitelju. Prije toga kontaktirali su sindikat tj. predsjednika sindikata FC, nakon što je on dobio kompletnu dokumentaciju i nalaz o inspekcijskom nadzoru, dao je suglasnost za navedenu odluku. Ne može se sjetiti da li je od tužitelja u studenom 2018. godine dobio dopis u kojem navodi niz nezakonitosti u radu HZNS- a, a ako je dopis došao službeno to se ispitalo službeno i dao se odgovor . Najvjerojatnije je zatražio osobu zaduženu za HZNS , gn. NC, i on je zasigurno odgovorio na dopis koji je tužitelj osobno njemu poslao. Vjeruje da je tuženik u spornom razdoblju imao propisanu procjenu rizika, jer bi u protivnom inspektor zaštite na radu napisao da nema. Sjeća se iz izviješća inspektora zaštite na radu, da je pitanje je u procjeni rizika propisana zaštitna oprema bila tema, i zna da je njegovo izviješće govorilo u prilog tuženika, a detalja se s obzirom na protek vremena ne sjeća. Nalaz inspekcije zaštite na radu je utvrdio da nema nepravilnosti i nezakonitosti koje bi proizašle iz samovoljne odluke g. NC, nego da je bilo nezakonito postupanje tužitelja. Tužitelj je 18., 19. i 20. ožujka 2019. trebao biti na radnom mjestu točnije na radnom mjestu u HZNS-u. Tužitelj se morao javiti na Borongaj po odluci dekana na radno mjesto, a ne u Lučko, iako je tamo sve bilo u redu vezano za ugrozu jer su oni postupali po naputku inspektora zaštite na radu. U dekanatu je radno mjesto uprave tuženika, a drugi djelatnici imaju svoja radna mjesta. Naime , on pretpostavlja da 28. ožujka 2019. tužitelj nije bio na svom radnom mjestu, a takvu informaciju je dobio od njemu nadređenih osoba. On ne zna smatra li se izostankom s posla ako je tužitelj upravo taj dan, 28.03.2019. njegovoj tajnici urudžbirao zahtjev za zaš titu prava radnika, nije vidio da je tužitelj bio tamo, a smatra da urudžbirati može i druga osoba te da ne zna da li je tog dana zahtjev za zaštitu prava urudžbiran. Dakle, on ne zna da li je tužitelj to urudžbirao, radi se o službenim prostorijama uprave, a ne o radnom mjestu nekog djelatnika, te ne pojaviti se na svom radnom mjestu, a doći nešto urudžbirati, ne zna kako bi to tumačio. Nadređena osoba tužitelju bi trebala znati da će radnik nešto ići urudžbirati, jer se ne radi o istim lokacijama i obavijestiti svog nadređenog odnosno zatražiti dozvolu da ode to napraviti. U konkretnom slučaju nadređeni tužitelju tvrdi da tužitelj nije bio na svom radnom mjestu.

20. Svjedok EC je izjavio da je vlasnik privatne pilotske akademije, a prije je radio kod tuženika kao profesionalni pilot, instruktor letenja, tužitelj mu je poznat, jer su radili u istom kolektivu. Kod tuženika je radio do 30.06.2019. , te mu je radni odnos s tuženikom prestao sporazumnim otkazom ugovora o radu. Ima saznanja da je tužitelj dobio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ali ne zna koji je stvarni razlog za donošenje iste. Misli da je negdje krajem travnja bio pozvan da dođe na radno mjesto, od strane PC, koji je bio nadređen tužitelju i tužitelj je došao na radno mjesto. Naime, on je zajedno s tužiteljem bio na školovanju u Bugarskoj u travnju 2019. godine za Boing 737, i misli da je to školovanje trajalo 3 tjedna i sva ta tri tjedna je tužitelj bio s njim, s time da su imali slobodne dane te se za vrijeme slobodnih dana tužitelj vraćao doma. Navodi da je on imao usmeno odobrenje od strane tuženika vezano za navedeno školovanje i to od ZC. Sada ispravlja gornje navode te ističe kako se ne radi o osobi PC već MC i to stoga što je prošlo već 5 godina.

On nema saznanja da li je tužitelj imao usmeno odobrenje od strane tuženika da ode na školovanje u Bugarsku. Inače je školovanje bilo na vlastiti trošak, on si je sam platio školovanje, i misli da si je tužitelj sam platio školovanje. Koristio je i godišnji odmor i slobodne dane jer su toga imali jako puno. Događalo se da u slučaju neispravnosti aviona, oni ne lete, kada je došao na posao, tamo je i ostao u slučaju neispravnosti aviona, a inače bi ostao kod kuće i to u dogovoru sa svojim nadređenima, a ne samoinicijativno. Uobičajene način rada kod tuženika je da kada instruktor letenja nije na rasporedu da leti on može ostati kod kuće. Ne sjeća se da je bilo problema na dan

18., 19. i 20.03.2019.jer godišnje lete 700-800 sati. Kod tuženika je radio 01.02.2006. do 30.06.2019. Ne sjeća se da li je tužitelju bio neposredno nadređen za 2007., ali od kada je tužitelj postao šef pilota tada mu je bio neposredno nadređen, misli da je to bilo od 2012. do 2019., ne sjeća se imena i prezimena tko je bio neposredno nadređen tužitelju. Tužitelja može pohvaliti kao uzornog radnika, i kao šef pilota tužitelj je pomagao njemu u obavljanju mog posla, ne može reći da je imao bilo kakve primjedbe na tužiteljev rad. Nije čuo bilo kakvu primjedbu na kvalitetu tužiteljevog rada, dapače i danas se studenti raspituju za tužitelja u pozitivnom smislu, te želi naglasiti da su tužitelj i on radili 50% letenja u odnosu na ukupno letenje kod tuženika, bilo je ukupno između 5-7 instruktora. Sjeća se da je u studenom 2018., tužitelj uputio dopis dekanu tuženika o nizu nepravilnosti vezano za rad HZNS-a, a to se odnosilo na radno vrijeme rad noću, praznicima, nedjeljama, rad na visini, tankanje goriva. Naknadu za rad noću, nedjeljom, blagdanima, praznicima nije dobio, ali je nakon sporazumnog prekida radnog odnosa s tuženikom, 6 mj. nakon toga dobivao određenu novčanu naknadu, pretpostavlja da se isto odnosilo upravo na gore opisani rad. Evidencija prisutnosti i dolaska na posao kod tuženika se vodila tako da je u uredu HZNS-a postojala tabela i kada bi neki od radnika došao na posao osoba zadužena za evidenciju bi upisala da je došao na posao, i bio na radu 8 sati, a ta tabela se odnosila na dane od ponedjeljka do petka, a ne i na praznike, subote, nedjelje i sl. Radno vrijeme navedeno u tablici nije odgovaralo istini, to je postojalo samo pro forme, te se tako upisivalo da bi neki radnik došao na posao a u stvari uopće ne bi došao, primjera radi navodi da se njemu upisivalo radno vrijeme da je došao, a ne bi došao na posao, a isto tako kada je bio na korištenju godišnjeg odmora u slučaju potrebe bi došao na posao, odradio letenje i tada mu se ne bi pisalo da je došao na rad i to iz razloga što se godišnji odmor morao iskoristiti do 30. lipnja. Ne sjeća se detalja što mu je g. MC poručio da tužitelju osobno prenese, ali se sjeća da mu je rekao da javi tužitelju da se što prije pojavi na poslu jer će inače dobiti otkaz ugovora o radu. Misli da je razlog pogoršanja odnosa između tužitelja i uprave tuženika bio dopis koji je tužitelj poslao, a vezano za nepravilnosti odnosno ugrozu zdravlja i naknade plaća. Od uprave fakulteta nikada nije dobio zaštitnu opremu, jer je taj pravilnik napisan tek po inicijativi tužitelja i taj pravilnik je sad na snazi, a prije toga ga nije i bilo, po njegovom saznanju.

21. Svjedok PC je izjavio da je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu predavača. Tužitelj mu je poznat, bio mu je neposredno nadređen 9. godina, a kasnije je došao drugi ravnatelj GC. Naime, on je prestao biti ravnatelj, a time i neposredno nadređen tužitelju 21. srpnja 2018.g. Prestankom funkcije koju je obnašao prebačen je na drugo radno mjesto i nema apsolutno nikakva saznanja za povrede koje se tužitelju stavljaju na teret. On nema nikakva saznanja da bi postojala ili ne postojala ugroza po život i zdravlje vezano za lokaciju Lučko, a nema saznanja niti kakva je situacija bila na lokaciji u Borongaju. Naime, u tom spornom razdoblju on više nije bio u organizacijskoj jedinici Zavoda za aeronautiku već Katedra za opće programske sadržaje. U svom mandatu kao tužiteljev nadređeni nije imao nikakve prigovore na rad tužitelja. Po rukovodećoj funkciji je bio zadužen za osiguranje zaštitne opreme za mehaničare koji su radili u HZNS-u, ali imao je pet pomoćnika koji su bili zaduženi za ta područja i ističe da je oprema bila osiguravana. Piloti i mehaničari imaju svaki na svom radnom mjestu opremu koja je definirana za njihov radni odnos. Oni su imali ono što su trebali imati. Ne sjeća se gdje je specificirana zaštitna oprema za pojedine djelatnike. Ne sjeća se više pravilnika koji su bili, pa tako ne može reći da li je čuo ili vidio dokument koji se zove procjena rizika, a za to je bio inače zadužen dekan. Cijelo vrijeme njegovog rada kod tuženika nikada nitko nije utvrdio postojanje izravne prijetnje rizika za život i zdravlje uopće.

22. Sud je prihvatio iskaze svjedoka P, I, T, A i Z kao istinite, budući su jasni i logični te međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu. Tako je temeljem istih sud utvrdio:

- da je tužitelj radio kod tuženika kao profesionalni pilot CFI instruktor letenja,

- da je tužitelj dana 18.03.2019 e-mail porukom obavijestio poslodavca da prekida s radom pozivom na čl. 69. st. 4. Zakona o zaštiti na radu, a radi izravno prijetećeg rizika po život i zdravlje pri čemu je izostao s radnog mjesta,

- da je tuženik unutar zakonskog roka izvijestio inspekciju zaštite na radu koja je izašla u nadzor 20.03.2019. i 21.03.2019. te je ista dovršena 28.03.2019.,

- da je tužitelj izostao s radnog mjesta od 18. do 20. ožujka 2019.,

- da je tužitelj 20.03.2019. bio izvan Zagreba te nije mogao prisustvovati inspekcijskom nadzoru, odnosno da se od 17. do 20. ožujka 2019 nalazio u Bugarskoj,

- da je 20.03.2019. inspektor prvo zatražio da razgovara sa tužiteljem, ali ga nije bilo, pa je inspektor tražio g. P da stupi u kontakt sa tužiteljem, te je g. P istog nazvao sa svog mobitela, te je inspektor zatražio od tužitelja da dođe dati izjavu, te je tužitelj rekao da ne može doći jer nije u Hrvatskoj i da može izjavu dati telefonski, na što je inspektor rekao da to nije prihvatljivo i da će napraviti inspekcijski nadzor bez njega,

- da je dana 20.03.2019. inspekcija izvršena u prostoru fakulteta te je odlučeno da će se ista nastaviti sutradan, ali na Lučkom,

- da je tuženik 20.03.2019. e-mail porukom pozvao tužitelja na raspored u prostorije na Borongaju kao sigurnoj lokaciji na kojoj prema prijavi nema prijetnji po život i zdravlje do dovršetka nadzora radi pokrivanja potreba posla, te je o tome tuženik i donio Odluku od 21.03.2019.,

- da je tužitelj 21.03.2019. došao na posao na lokaciju na Borongaju te je zatim na poziv inspektora oko 10:30 sati došao na Lučko tj. u Ježdovečku ulicu i sudjelovao je u inspekcijskom nadzoru te je tada dao izjavu u kojoj pojašnjava kako u dopisu od 18.03.2019 nije mislio da su mu u obavljanju poslova prijetile opasnosti i ugroze po život i zdravlje, nego je zapravo htio da se konačno započne rješavanje godinama nagomilanih i zanemarivanih problema, te je inspektor sa g. P i tužiteljem obišao sve prostore, a tamo se nalaze avioni, radni prostori, kancelarije, učionice, stimulator letenja, te je inspektor zaključio da ne postoji ugroza života i zdravlja, te je rekao da će kompletna inspekcija biti završena tog tjedna jer je krenuo pregledavati svu dokumentaciju, a u međuvremenu je tužitelju izdan naputak da radi sa Borongaja i da odrađuje svoje zadatke, a što tužitelj nije učinio,

- da je tuženik dopisom od 25.03.2019. (ponedjeljak) koji se nalazi na listu 55-57 spisa, pozvao tužitelja na iznošenje obrane u roku tri dana uz upozorenje na mogućnost otkaza, sa zahtjevom da opravda nedolazak na posao od 18. do 20. ožujka 2019., da obrazloži zašto je zloupotrijebio čl. 69, st. 4. ZZR kada je znao da mu život nije ugrožen kako je to izjavio i pred inspektorom te je u tom smislu izmijenio sadržaj predstavke, zašto nije izvršavao zadatke dok je bio na Borongaju i da se očituje o saznanjima tuženika da je boravio u [adresa] na školovanju za drugi posao odnosno da li je tamo boravio bez suglasnosti iz čl. 82. i 84. Pravilnika o radu

- da je tužitelj podnio dopis od 26.03.2019. koji je nazvao zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik zaprimio 28.03.2019., a u kojem tužitelj nije iznio obranu niti se očitovao na pitanja i traženje tuženika, već je zatražio dostavu zapisnika inspekcijskog nadzora, dokaze na temelju kojih tuženik tvrdi da je tužitelj za vrijeme neopravdanog izostanka bio u inozemstvu radi obavljanja poslova u privatne svrhe kao i dokaze na kojima se temelje tvrdnje tuženika o neblagovremenom izvršavanju radnih zadataka od strane tužitelja, a navedeni dopis od 28.03.2019. tuženik je cijenio kao obranu po pozivu tuženika,

- da je 28.03.2019 tuženik zaprimio konačno izviješće o inspekciji iz kojeg proizlazi da je inspekcijskim pregledom utvrđeno da na mjestu rada ĐC ne postoje izravne prijetnje za život i zdravlje radnika,

- da je tužitelj 28.03.2019 ponovno neopravdano izostao s radnog mjesta , te ga je dekan e-mailom pozvao da idući dan (od petka pa nadalje) nastavi raditi svoj posao u Lučkom, te da opravda nedolazak na posao 28.03.2019., a na što tužitelj nije odgovorio, te se nije više pojavio i nije dostavio liječničke doznake,

- da je tuženik prije donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom FC te su istom predočene okolnosti i dokazi zbog kojih tužitelju namjerava otkazati ugovor o radu, te mu je dostavljen i nacrt oduke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, te je sindikalni povjerenik dopisom od 04.04.2019. (list 62 spisa) izjavio da je suglasan s namjerom davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu ĐC,

- da je tuženik 04.04.2019. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju,

23. Iskaze svjedoka O i M te sadašnjeg zz tuženika G, sud nije cijenio kao relevantne za utvrđenje činjeničnog stanja, budući da navedeni svjedoci nisu raspolagali saznanja o odlučnim činjenicama i događajima koj i su prethodili otkazu ugovora o radu, već su se njihovi iskazi odnosili na činjenice koje nisu od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

24. Sud iskaz tužitelja nije cijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem isti opravdava izostanak s radnog mjesta pozivanjem na pravo prekida rada zbog neposredne ugroze života i zdravlja, budući je utvrdio da su navodi tužitelja međusobno proturječni i nepodudarni s ostalim provedenim dokazima. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da je procjenom rizika bilo propisano da instruktor letenja i voditelj instruktora letenja, moraju imati zaštitnu opremu u letu, a tuženik istu nije osigurao pa je zbog toga postojala izravna prijetnja za nastanak ugroze za život i zdravlje. Međutim, tužitelj niti u svom dopisu od 18.03.2019. kojim je obavijestio o prekidu rada pozivajući se na čl. 69. st. 4. ZZR, niti u svom dopisu od 24.10.2018. na koji se poziva, a niti u izjavi pred inspektorom nije naveo da je zbog nedostatka zaštitne opreme u letu postojala izravna prijetnja za nastanak ugroze za život i zdravlje i da zbog toga prekida rad, već je inspektoru izjavio da nije mislio da su mu u obavljanju poslova prijetile opasnosti i ugroze po život i zdravlje, nego je zapravo htio da se konačno započne rješavanje godinama nagomilanih i zanemarivanih problema, a u navedenim dopisima je kao razlog prekida rada isticao brojne probleme koji se tiču pravne sigurnosti, a uslijed čega sud ove navode tužitelja koje je iznio u svom iskazu na sudu nije mogao prihvatiti kao dosljedne ni uvjerljive. Sud nije prihvatio niti iskaz tužitelja u dijelu da nije obavljena inspekcija radnog mjesta tužitelja, budući je to u suprotnostima sa navodima iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, a također, valja dodati da tužitelj niti u svojoj obavijesti o prekidu rada, a niti inspektoru nije izjavio na kojem točno mjestu i u kojim slučajevima i zbog čega postoji izravna ugroza za život i zdravlje. Pri tome je sud posebno cijenio okolnosti da tužitelj od 18. do 20. ožujka 2019. nije dolazio niti u prostorije tuženika u Ježdovečkoj ulici, iako su te prostorije inspekcijskim nadzorom ocijenjene sigurnima. Također, sam tužitelj u podnesku od 08.02.2023. navodi da mu u tim prostorijama nikada nije prijetila opasnost. Slijedom navedenog tužitelj nije dokazao postojanje stvarne i neposredne opasnosti koja bi opravdala pozivanje na čl. 69. st.4 ZZR-a. Dakle, tužitelj u svom iskazu iznosi nove činjenice, a koje su u suprotnosti sa ranijim navodima tužitelja, te nemaju uporište u izvedenim dokazima, te ih tužitelj nije ničim dokazao.

25. U odnosu na navode tužitelja da je postupak koji je prethodio otkazu krajnje netransparentan jer mu nije omogućen uvid u zapisnik o inspekcijskom nadzoru, sud iste smatra neosnovanima. Naime, tužitelj neosnovano poistovjećuje zapisnik o inspekcijskom nadzoru s razlozima izvanrednog otkaza. Pobijana odluka o otkazu nije donesena zbog provođenja inspekcijskog nadzora niti zbog sadržaja zapisnika o istome, već zbog neopravdanih izostanaka uslijed grube zloupotrebe pozivanja na opasnost kako je to i navedeno u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tome valja dodati da je i sam tužitelj inspektoru izjavio da nije mislio da su mu u obavljanju poslova prijetile opasnosti i ugroze po život i zdravlje, nego je zapravo htio da se konačno započne rješavanje godinama nagomilanih i zanemarivanih problema, čime je tužitelj zapravo priznao da je neopravdano prekinuo rad, što je tužitelju bilo poznato, te mu za davanje obrane pred otkaz niti nije bio potreban zapisnik o inspekcijskom nadzoru. U preostalom dijelu, sud iskaz tužitelja nije cijenio odlučnim, budući da se isti odnosio na okolnosti koje nisu relevantne za ocjenu osnovanosti pobijane odluke o otkazu.

26. Kako je tuženik dopisom od 25.03.2019. (list 55-57 spisa) pozvao tužitelja na iznošenje obrane u roku tri dana uz upozorenje na mogućnost otkaza, sa zahtjevom da opravda nedolazak na posao od 18. do 20. ožujka 2019., da obrazloži zašto je zloupotrijebio čl. 69, st. 4. ZZR kada je znao da mu život nije ugrožen kako je to izjavio i pred inspektorom te je u tom smislu izmijenio sadržaj predstavke, zašto nije izvršavao zadatke dok je bio na Borongaju i da se očituje o saznanjima tuženika da je boravio u [adresa] na školovanju za drugi posao odnosno da li je tamo boravio bez suglasnosti iz čl. 82. i 84. Pravilnika o radu, to je tuženi tužitelju omogućio iznošenje obrane prije otkazivanja sukladno čl. 119. ZR-a. Tužiteljevo je pravo da li će obranu iznijeti ili ne, a u konkretnom slučaju, tužitelj nije iznio obranu, već je tražio dostavu zapisnika inspekcijskog nadzora, dokaze na temelju kojih tuženik tvrdi da je tužitelj za vrijeme neopravdanog izostanka bio u inozemstvu radi obavljanja poslova u privatne svrhe kao i dokaze na kojima se temelje tvrdnje tuženika o neblagovremenom izvršavanju radnih zadataka od strane tužitelja. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je mogao iznijeti svoju obranu bez ovih dokaza te mu isti nisu bili nužni za iznošenje obrane.

27. Neosnovan je i prigovor tužitelja da tuženik prije donošenja pobijane odluke o otkazu nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem, a što je istaknuo tek nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 13.04.2026., budući da prema čl. 153. st. 3. ZR-a ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća, osim prava iz članka 164. st. 2. ZR-a. Kako tuženik navodi da kod tuženika u vrijeme otkazivanja nije postojalo radničko vijeće, već je postojao sindikalni povjerenik sa pravima i obvezama radničkog vijeća, a tužitelj nije ničim dokazao da je u vrijeme pobijane odluke o otkazu kod tuženika postojalo radničko vijeće, a niti je imao daljnjih dokaza u tom smjeru, a sud je utvrdio da se tuženik prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji je izjavio da je suglasan s namjerom davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu ĐC, a što proizlazi iz iskaza svjedoka FC, dopisa od 04.04.2019. (list 62 spisa) i iz obrazloženja pobijane odluke o izvanrednom otkazu, to su ovi navodi tužitelja neosnovani.

28. Uvidom u zapisnik i nalaz inspekcijskog nadzora, a uzimajući u obzir da se radi o ispravama sastavljenim od strane nadležnog tijela u okviru njegovih propisanih ovlasti i djelatnosti, sud je iste prihvatio kao objektivnu i vjerodostojnu osnovu za utvrđenje činjeničnog stanja, te iz njih utvrdio da na radnom mjestu tužitelja nisu postojale okolnosti koje bi upućivale na neposrednu ugrozu života i zdravlja, odnosno koje bi

opravdale pozivanje na prekid rada temeljem na čl. 69. st. 4 ZZR-a, a niti tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da su postojali razlozi za prekid rada u smislu čl. 69. st. 4. ZR-a, a niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

29. Prema čl. 116. st. 1. ZR-a ugovor o radu se može izvanredno otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema čl. 116. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

30. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud utvrdio da na radnom mjestu tužitelja nisu postojale okolnosti koje bi upućivale na neposrednu ugrozu života i zdravlja, odnosno koje bi opravdale prekid rada tužitelja temeljem čl. 69. st. 4 ZZR-a, te kako tužitelj nije opravdao svoj izostanak ni do dana ove odluke, kako za razdoblje od 18.03.2019 do 20.03.2019, tako i za dan 28.03.2019., to je tuženik opravdano zaključio da se radi o gruboj zloupotrebi pozivanja na opasnost sa ciljem opravdanja zapravo neopravdanog izostanka s radnog mjesta, a zbog takvog postupanja tužitelja kao radnika na odgovornom radnom mjestu i funkciji koju obnaša kao Voditelj ostalih ustrojbenih jedinica-profesionalni pilot CFI instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu, je tuženik opravdano izgubio povjerenja u tužitelja kao svog radnika. Po ocjeni ovog suda, takov postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa odnosno osobito važnu činjenicu, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć sukladno čl. 116. st. 1. ZR-a.

31. Kako je ovaj sud utvrdio da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR, te je isti donio u zakonskom roku iz čl. 116. st. 2. ZR, te je pravilno proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama ZR-a, pri čemu je tužitelju omogućio iznošenje obrane prije otkazivanja te je proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom sa pravima i obvezama radničkog vijeća, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, kao neosnovan, a kako je sud odbio zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza, to je sud odbio i daljnji zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu.

32. Iz Zahtjev za zaštitu prava radnika zbog povrede dostojanstva radnika kojeg je tuženik zaprimio 08.04.2019. (nakon donošenja pobijane odluke o otkazu) proizlazi da je tužitelj zbog stresa dana 29.4.2019. napustio radno mjesto, te da je postupanje kojim se sili radnika da radi u neprimjerenim uvjetima mobing. Tužitelj je i tijekom postupka isticao da je zbog uvjeta rada bio mobingiran, međutim, valja reći da se u ovom predmetu ne radi o tužbenom zahtjevu radi mobinga, a u ovom predmetu je odlučno da je ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka o izvanrednom otkazu nije posljedica mobinga, već je ista donesena zbog opravdanog razloga koji je propisan odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a, a kako je to naprijed detaljno obrazloženo.

33. Ostali navodi tužitelja i ostali dokazi nisu odlučni pa ih sud niti nije posebno cijenio.

34. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, već je isti dužan naknaditi tuženiku. Iako je tužitelj tijekom postupka postavio i novčani dio tužbenog zahtjeva radi isplate plaće, isti je povukao (o čemu je sud donio rješenje na ročištu 2.4.2026.), te u vezi novčanog dijela zahtjeva nisu provedeni nikakvi dokazi niti je istom raspravljano pa je sud odlučio o

troškovima postupka prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tako su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (koji uključuje 4 radnje: odgovor na tužbu, ročište 4.10.2019. i 21.10.2019. te podnesak od 11.10.2019.) po Tbr. 7/2 – 250 bodova, te za daljnje radnje i to: ročište 12.2.2020., 16.6.2020., 1.9.2020., 18.3.2022., 17.2.2023., 15.5.2024., 16.10.2024., 19.2.2025., 8.7.2025., 21.4.2026., te podnesak od 3.3.2020., 17.3.2023. po Tbr. 7/2 – po 50 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.700,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 12.3.2020., 19.3.2020. i 8.10.2024. budući isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP -a. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 5. lipnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

3. Spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte