REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

17 Pr- 119/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Renati Vrđuka, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave dovršene 14. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi od 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 3.644,02 eur uz zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB -a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu tekućom:

- na iznos od 31,60 EUR od 16.05.2012. godine

- na iznos od 27,20 EUR od 16.07.2012. godine

- na iznos od 12,98 EUR od 16.08.2012. godine

- na iznos od 12,42 EUR od 16.09.2012. godine

- na iznos od 16,63 EUR od 16.11.2012. godine

- na iznos od 9,11 EUR od 16.01.2013. godine

- na iznos od 38,57 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od 67,26 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 33,28 EUR od 16.08.2013. godine

- na iznos od 786,47 EUR od 16.10.2013. godine

- na iznos od 530,83 EUR od 16.11.2013. godine

- na iznos od 137,77 EUR od 16.02.2014. godine

- na iznos od 94,66 EUR od 16.03.2014. godine

- na iznos od 24,96 EUR od 16.04.2014. godine

- na iznos od 1.103,29 EUR od 16.05.2014. godine

- na iznos od 716,99 EUR od 16.06.2014. godine,

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.433,28 eur uz zateznu kamatu tekuću od 5. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana. .

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2012. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću mu tuženik nije platio. Zbog neplaćanja dodataka na plaću, u vremenskom razdoblju od 6. ožujka 2012. pa do 1. lipnja 2014. godine, tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko bruto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja pa predlaže da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu plaće za sve odrađene prekovremene sate na terenu, za rad noću, neradnim danima, a sve uz zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, kao i da mu tužena nadoknadi parnični trošak..

1.1.U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženoj da mu na ime neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama isplati iznos od 3.644,02 eur bruto, uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dospijeća navedenog iznosa pa do njegove isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu , u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako je u razdoblju od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. godine bila u primjeni Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je imenovani ostvario i koji su tužitelju isplaćeni u navedenom razdoblju. Dana 26. lipnja 2013. godine stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama RH kojim je u članku 155. izričito propisano da djelatnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka sud je proveo dokazni postupak tijekom kojega je izvršio uvid u dokumentaciju uz tužbu na stranici 4-7, pročitao odgovor na tužbu na stranici 8-10, podneske tužitelja na stranici 11-14, 38-40, 135-136, 204-205, 236-237, 242-242, 272-274, 421-423, 638-639, 644 podneske tuženika na stranici 216, 487-488, 579, dokumentaciju na stranici 27-37, 138-203, 217-233, 489-576, 581-637, iskaz svjedoka ŽD na str. 340-341, iskaz tužitelja na stranici 238-239, dopunski iskaz tužitelja na str. 486, nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka na stranici 248-268.

4.Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u zajedništvu, sud cijeni da je tužbeni zahtjev kako je konačno postavljen po tužitelju osnovan osim u dijelu gdje tužitelj traži da se isplata glavnog potraživanja i kamata odredi na žiro račun punomoćnika tužitelja. .

5. Radi donošenja odluke u konkretnom predmetu sud je tijekom provedenog dokaznog postupka pribavio materijalne dokaze kojima raspolaže tužena te proveo personalne dokaze u vidu saslušanja svjedoka i tužitelja, a po prijedlogu tužitelja, koji prigovara valjanosti materijalnih dokaza koji se sastoje od evidencija o tužiteljevu radu prilikom redovnog boravka na terenima, a što je sastavni dio tužiteljeva rada.

6. Što se tiče materijalnih dokaza koji su dostavljeni u spis, tužena je dostavila knjigovodstvenu karticu naknada za rad ne terenu za razdoblje od 1.3.2012. do 30.6.2014. godine (spis list 28) te obračun plaće tužitelja (obračunske liste – karticu djelatnika) za razdoblje od ožujka 2012. do lipnja 2014. godine (spis list 29 - 37), izvod iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima posebnih dodataka za razdoblje od ožujka 2012. do lipnja 2014. godine (spis list 140 - 141), tabelarni prikaz korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 2012. do 2014. godine (spis list 142), tabelarni prikaz raščlambe sati rada za razdoblje od ožujka 2012. do svibnja 2014. godine (spis list 143 - 144) te dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od ožujka 2012. do lipnja 2014. godine (spis list 152 – 200).

Tijekom ponovljenog postupka tužena dostavlja dodatnu dokumentaciju koja je identična već dostvljenoj.

7. S obzirom tužitelj osporava valjanost evidencija tužene to je proveden dokaz dokaz saslušanjem svjedoka ŽD te tužitelja koji su obrazložili način i organizaciju rada za vrijeme boravka na terenima.

7.1. Iz iskaza svjedoka ŽD slijedi da je kroz utuženo razdoblje radio s tužiteljem. Što se tiče terena radilo se o terenima na kojima su se provodile vježbe tako da se godišnje odlazilo jednom na teren, koji je trajao ili dva ili tri tjedna. Iako je redovno radno vrijeme inače od 8,00 do 16,00 sati, na terenima se radnim danima radilo znatno duže - od 6,00 do 20,00 sati, nekada i do 22,00 sata, subotom od 6,00 do 18,00 sati, a nedjeljom od 6,00 do 12,00 ili 14,00 sati. Ukoliko bi ih na terenu zatekao dan koji je inače neradni dan (blagdan, praznik), na njihov rad na terenu to nije imalo utjecaja nego se radilo normalno po potrebi dakle uglavnom od 6 do 20 satii.Slobodni dani, što se radnih dana tiče, računati su po prekovremenim satima na način da se za svaki radni dan pisao 1,6 prekovremeni sat što bi značilo da se za pet radnih dana dobije jedan slobodan dan, za subotu jedan, a za nedjelju jedan.

Za rad na terenu su vođene tzv. šihterice odnosno evidencije radnog vremena međutim u njima naznačeno radno vrijeme nije nikada odgovaralo stvarnom stanju , s njima se nisu slagali, ali morali su ih potpisati da bi taj mjesec mogli dobiti plaću. Tužitelj je bio angažiran na odavanjima počasti umrlim braniteljima time da u prosjeku jednom mjesečno sahrana je bila sigurno. Na sahranu se kretalo iz vojarne međutim nikada povratak nije bio do 16,00 sati jer sahrane nikada nisu prijepodne tako da su se sa sahrana vraćali sigurno dva sata kasnije odnosno do najranije 18 ,00 sati. Što se slobodnih dana za sahrane tiče dobivani su po istoj računici kao i za rad na terenu.

Sasvim je siguran da je zajedno s tužiteljem bio na jednoj obrani od poplava i to u Slavoniji. Takav radni angažman je trajao pet radnih dana , a radno vrijeme je nemoguće označiti jer je to rad bez radnog vremena zato što stalno postoji potreba za angažiranošću na bilo kojoj obavezi.

7.2. Tužitelj iskazuje da je kroz utuženo razdoblje godišnje bio dva do tri puta na terenima koji su trajali ili dva ii tri tjedna. Inače redovno radno vrijeme u vojarni je od 8,00 do 16,00 sati međutim na terenima je radno vrijeme duže -od 6,00 sati, pa ovisno o radnim zadaćama do 18,00, 20,00 ili čak 23,00 sata radnim danima, subotom od 6,00 do 18,00, a nedjeljom od 6,00 do 14,00 sati.

Ukoliko bi za vrijeme boravka na terenu bio praznik ili blagdan, koji je inače neradni dan u RH, to za rad na terenu nije bilo od utjecaja nego se radilo normalno kao da se radi o normalnom radnom danu.

Što se slobodnih dana tiče računica je bila da se za svaki radni dan uzimao 1,6 prekovremeni sat tako da se za pet dana dobivao jedan slobodan dan, subota jedan, nedjelja jedan. Međutim, 1,6 prekovremeni sat dnevno nije odgovarao stvarnom broju prekovremenih sati koji je bio znatno veći, jednako tako niti broj prekovremenih sati koji su naznačeni u evidencijama rada na terenu nije bio evidentiran pravilno, pa je i tužitelj, kao i većina ostalih, na poleđini evidencija stavljao napomenu da se ne slaže s radnim vremenom kako je ono bilo evidentirano.

Sudjelovao je i na odavanjima počasti umrlim braniteljima time da nije mogao označiti koliko puta jer se događalo da bude angažiran jednom ili dva puta tjedno ovisno o broju umrlih, bilo je tjedana kada i nije bilo sahrana, a ukoliko je sahrana bila u dane vikenda, s obzirom je bio u vojarni u Našicama, dogovarali su se da tada umjesto zaposlenika koji žive dalje, na sahranu odu oni koji žive bliže Našicama.

Bilo je sahrana sa kojih su se vraćali do 16,00 sati, bilo je i onih sa kojih se povratak do 16,00 sati nije bio moguć jer su bile kasnije, a što se slobodnih dana tiče, za ovaj oblik rada također je računica bila kao i kod slobodnih dana za prekovremeni rad na terenu tj. za pet sahrana sa kojih je povratak bio nakon 16 sati dobivao se jedan sloboda dan. Kada su se vraćali nakon 16,00 sati nekada su se vraćali do 17,00, nekada poslije 17,00 sati, sve ovisno o tome gdje je sahrana bila. Do mjesta sahrane znali su putovati dva, pa čak i do tri sata.

Bio je također angažiran i na obranama od poplava i to u Opatovcu time da je bio pet dana, ono što može reći je da je to rad bez radnog vremena, a više nema saznanja koliko slobodnih dana je dobio za taj radni angažman.

Dopunjujući svoj iskaz tužitelj obrazlaže da nema saznanja o tome jesu li evidencije za vrijeme rada na terenu vođene ručno po logističkom časniku ali kada su se nalazili na terenu u jednom mjesecu, nekoliko dana pred kraj mjeseca dobivali su na uvid radi potpisa ispis evidencija iz računala, a kako bi se mogao izvršiti obračun plaće. Ne može znati je li u kompjutorsku evidenciju upisivana ručno vođena evidencija ili je tako vođna na terenu, a radilo se o zbirnoj evidenciji svakodnevnog rada na terenu u određenom mjesecu.

Kada se uočilo neslaganje između onoga što je u evidencijama navedeno, a odnosilo se na radno vrijeme i onoga kako se stvarno radilo, isticani su prigovori, pa tako i po tužitelju, prigovori su evidentirani na poleđini evidencije tj. pisani rukom, vlastoručno potpisani ali na prednjem dijelu evidencija potpisi nisu stavljani jer bi to značilo da su suglasni sa navedenim podacima.

Međutim, što se tiče prigovora, kasnije se nije događalo ništa, i takve evidencije su služile za obračun plaće sa podacima koji su u njima navedeni bez obzira na neslaganje s istima.

Navođeje prigovora na evidencijama bio je jedini način prigovaranja, a nakon što je prilikom isplate plaće uočeno da je obračun sačinjen prema podacima iz evidencija, unatoč istaknutim prigovorima, nije bilo nikakvih daljnjih mogućnosti u vidu prigovora na obračun plaće, pokretanja postupaka i sl.

Kolege tužitelja koji su bili u istoj situaciji također su isticali prigovore na isti način kao i tužitelj i broj takvih zaposlenika bio je velik te je znatni broj njih i pokrenuo istovrsne sudske sporove.

8. Nalaz i mišljenje knjig. vještaka od 19. travnja 2023.

8.1. U nalazu je potrebno izraditi više varijanti obračuna: prema evidenciji tužene i uz oduzimanje slobodnih dana te prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 24. siječnja 2023.

U navedenom podnesku tužitelj predlaže da se izračun sačini u dvije varijante: Prvu varijantu potrebno je sačiniti na temelju dokumentacije u sudskom spisu. Drugu varijantu potrebno je sačiniti na temelju svih provedenih dokaza u ovom predmetu (na temelju dokumentacije u sudskom spisu te dokumentacije koju sud ili sudski vještak naknadno pribavi, kao i na temelju iskaza tužitelja i svjedoka). Za dane u koje je tužitelj proveo na terenu sate rada potrebno je obračunati za rad radnim danom od 6,00 do 20,00 sati, subotama od 6,00 do 18,00 sati, nedjeljama od 6,00 do 14,00 sati. Ukoliko je u dnevnim evidencijama za pojedini dan terena evidentirano dulje radno vrijeme sate rada potrebno je obračunati temeljem podataka iz dnevne evidencije. Teren u svibnju 2014. godine potrebno je obračunati prema podacima iz dnevnih evidencija.

Predlaže da se prilikom izrade nalaza u obje varijante u obzir uzmu i specifični oblici terena.

Prilikom umanjivanja prekovremenog rada po osnovu slobodnih dana ne treba uzimati u obzir iskorištene slobodne dane ostvarene prije prvog prekovremenog rada evidentiranog u dnevnim evidencijama.

8.2. Iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) vidljivo je da tuženik tužitelju nije obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad. Vještak plaće tužitelja sadržane u analitici (obračunima po tuženiku) rekapitulira po vrsti i po mjesecima te prezentira u tablici na str. 4 i 5 nalaza.

8.3. Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09, 99/12 i 55/13) te Zakonu o radu (NN 49/09 i 93/14).

Prema pravilniku, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012. godine) za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 (odnosno 0,03 od rujna 2012. godine) za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripada dnevni dodatak koji se određuje u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012. godine), a utvrđuje se na temelju mjesečne evidencije radnog vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. U priloženim je evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži. Tako je, primjerice, u kolovozu 2012. godine, za 7 dana koje je tužitelj proveo na stražarskom osiguranju, vještak obračunao stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kuna.

Iz obračunskih lista razvidno je da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražu i dodatak za dežurstvo propisan prethodno navedenim Pravilnikom.

8.4.Obračun neplaćenih sati rada vještak radi tri varijante.

Prvu varijantu vještak radi temeljem dnevnih evidencija radnog vremena pri čemu u prekovremeni rad na terenu uračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Tako je, primjerice, 13. veljače 2013. godine (srijeda), tužitelj radio od 6:00 do 16:00 sati, dakle 10 sati. Vještak tužitelju 8 sati obračunava u redovni rad, 2 sata u prekovremeni rad.

Prema dokumentaciji dostavljenoj na spis predmeta tužitelj nije obavljao sahrane u utuženom razdoblju.

Drugu varijantu vještak radi po prijedlogu tužitelja. U ovoj varijanti vještak tužitelju obračunava sve prekovremene sate rada iskazane u dnevnim evidencijama (teren i specifične oblike terena).

Treću varijantu vještak radi po prijedlogu tužitelja. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak sate rada obračunava radnim danom od 6,00 do 20,00 sati, subotama od 6,00 do 18,00 sati, nedjeljom od 6,00 do 14,00 sati. Ukoliko je u dnevnim evidencijama naznačeno dulje radno vrijeme od onog kako to predlaže tužitelj, vještak sate rada obračunava temeljem podataka iz dnevnih evidencija. Teren u svibnju 2014. godine vještak, sukladno prijedlogu tužitelja, obračunava temeljem podataka iz dnevnih evidencija.

Slobodne dane prije prvog ostvarenog prekovremenog rada vještak je izuzeo u svim varijantama.

8.5.Vještak u svim varijantama, sukladno nalogu suda te prijedlogu tužitelja, umanjuje prekovremeni rad za korištene slobodne dane.

Kako tuženik na spis predmeta za utuženo razdoblje nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad (naloge za prekovremeni rad i odobrenja za korištenje slobodnih dana) vještak nije bio u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Stoga je u svim varijantama od ostvarenog prekovremenog rada oduzeo sve slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) koje je tužitelj ostvario s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovu stražarskog osiguranja i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom.

8.6. Vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. I VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)2.

Sukladno Odluci vještak:

-za razdoblje do lipnja 2014. godine prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009), radi preraspodjelu radnog vremena tužitelja prema točkama VII. i VIII. Odluke:

- za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće,

-u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1.

Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima – Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1).

Tužitelj nije obavljao službu dežurstva u utuženom razdoblju.

8.7. Vještak obračun neplaćenih sati rada daje u tri varijante u kojima prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane:

- u varijanti 1 obračunat je prekovremeni rad na terenu, a sati rada utvrđeni iz dnevne evidencije radnog vremena prikazani su u tablici na str.7 nalaza

U ovoj varijanti vještak utvrđuje da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima.

Nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 6. ožujka 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 321,59 eura..

- u varijanti 2 obračunat je teren i specifični oblici terena, a sati rada utvrđeni iz dnevne evidencije radnog vremena prikazani su u tablici na str. 7 i 8 nalaza

U ovoj varijanti vještak tužitelju obračunava 156,78 sati prekovremenog rada koji prema podacima iz dostavljene dokumentacije nisu pokriveni sa slobodnim danima. Nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 6. ožujka 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 1.740,58 eura.

- u varijanti 3 obračunat je teren po prijedlogu tužitelja i specifični oblici terena , a sati rada utvrđeni po prijedlogu tužitelja prikazani su u tablici na str. 8 nalaza U ovoj varijanti vještak tužitelju obračunava 383,78 sati prekovremenog rada koji prema podacima iz dostavljene dokumentacije nisu pokriveni sa slobodnim danima. Nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 6. ožujka 2012. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 3.644,02 eura.

Izračuni su po mjesecima prezentirani u tablicama na str. 9-11 nalaza.

9. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s varijantom 3 nalaza, tako da je konačno ukupno potraživanje iznos od 3.644,02 eur, dok se tužena protivi svim izračunima koji nisu izvršeni isključivo temeljem dokumentacije koja je dostavljena u spis.

10. Prije ocjene izvedenih dokaza, u postupku je valjalo utvrditi ima li tužitelj, prema specijalnim propisima kojima se uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba, pravo na tražene isplate.

11. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.).

11.1. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

11.2. Točkom XII. Odluke je propisano :

-da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

-o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

-sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

11.3. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću:

- za prekovremeni rad 50%,

- rad noću 40%,

- rad subotom 25%,

- rad nedjeljom 35%,

- za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%,

- za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%,

- za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i

- za rad u turnusu 5%.

Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

11.4. Kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012.

11.5. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. rujna 2012.

11.6. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) koji j stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

11.7. U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. ožujka 2014. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena.

Prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća:

- rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe;

-radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe;

- radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena.

-rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

Pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba;

Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad.

Pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. lipnja 2014.

12. Temeljem zauzetog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima.

12.1. Od 1.listopada 2009. do 1. lipnja 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12,) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09,)….

12.2. Odlukom/09 bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu.

12.3. Materija uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada u razdoblju od 1. rujna 2011.godine do zaključno 1. lipnja 2016. godine, regulirana je odredbama Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07, 88/09. i 124/09. – dalje ZOSOS/02) i Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 73/13., 75/15. i 50/16. – dalje ZOSOS/13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.godine.

12.4. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198.-200. ZOSOS/02). Između inih propisa navedenih u čl. 200. navedenog Zakona, Ministarstvo obrane ovlašteno je za donošenje odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (čl. 96.st.1.) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (čl. 170.st.4.).

13. Slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31. svibnja 2014.

14. Tužena je prigovorila svim izračunima koji su sačinjeni po prijedlogu tužitelja tj. svim varijantama nalaza, osim varijantama koje su sačinjene isključivo temeljem dokumentcije koju je tužena dostavila u spis, uz obrazloženje da je izračun trebalo sačiniti isključivo prema podacima iz službenih evidencija rada i ostale dokumentacije koja je po tuženoj dostavljena u spis, a koja je jedina relevantna za prikaz rada tužitelja na terenima, blagdanima, subotama, nedjeljama, noću.

15. U sporu u svezi s radnim vremenom, odlučno je pitanje je li tuženik u spornom razdoblju na propisani način vodio evidenciju o radnom vremenu, uključujući i onom prekovremenom, svojih radnika, budući da o istom, u smislu odredbe članka 131. stavak 1. i 4. Zakona o radu, ovisi koja od stranaka mora dokazati činjenicu radnog vremena odnosno prekovremenog rada.

Poslodavac koji ne vodi evidenciju o radnom vremenu radnika na propisani način, dužan je dokazati svoje tvrdnje, ako radnik učini vjerojatnim svoje tvrdnje o radnom vremenu.

Ako poslodavac vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način na njemu nije teret dokazivanja.

Ako je evidencija ispravna, tada je već ta evidencija sama po sebi dokaz i to dokaz kojega po pravilima o dostavljanju isprava dostavlja sam poslodavac jer se ona kod njega nalazi.

15.1. Sud je pristupio utvrđivanju relevantnih činjenica koje se tiču tužiteljevog radnog angažmana u smislu njegovog konkretnog trajanja, preciziranog po danima odredivši knjigovodstveno financijsko vještačenje zadavši vještaku da utvrdi vrstu i količinu tužiteljeva rada temeljem dokumentacije o radu tužitelja koja je dostavljena od strane tužene, kao tužiteljeva poslodavca, time da je, po nalogu suda, vještak izvršio izračun i na način da je tužitelju obračunao sve prekovremene sate rada iskazane u dnevnim evidencijama (teren i specifične oblike terena) ali i izračun na temelju izjava svjedoka i tužitelja.

15.2. Što se tiče materijalnih dokaza koji su po tuženoj dostavljeni u spis, a koji su naprijed navedeni, uvidom u iste utvrđeno je da u dostavljenim evidencijama rada nije označen sat dolaska i odlaska s posla, a zbog čega je otežano utvrditi dužinu trajanja rada na terenu, na poleđinama pojedinih evidencija, a na čijim preslicima je poleđina vidljiva, vidljjivo je da je tužitelj iznosio prigovore, a kako proizlazi i iz njegova iskaza, konstatiran je rad duži od redovnog radnog vremena ali bez konstatacije da postoji prekovremeni rad i u kojem obimu, nalozi za korištenje slobodnih dana nisu dostavljeni ali tužena navodi da bez obzira na ovu činjenicu iz dostavljenih evidencija je moguće utvrditi da je tužitelj koristio slobodne dane nakon određenih oblika službe, uključivo i za rad na terenima, pa je eventualno ostvareni prekovremeni rad u potpunosti kompenziran slobodnim danima.

Međutim, vještak je prilikom izračuna i umanjio prekovremeni rad za slobodne dane.

15.3. Kako je tužena prigovorila varijanti nalaza prema iskazu svjedoka i tužitelja tj. prema prijedlogu tužitelja, to je valjalo ocijeniti iskaz svjedoka i tužitelja.

15.4. Ovaj sud je prihvatio iskaz svjedoka te iskaz tužitelja u pogledu radnog vremena tužitelja za vrijeme rada na terenu, iz kojih iskaza suglasno proizlazi da je tužitelj pored redovnih sati ostvario i prekovremene sata. Svjedok, koji ima neposrednih saznanja o radu tužitelja te koji je vrlo detaljno iskazivao o radu na terenu kao i na odavanjima počasti umrlim braniteljima te na obranama od poplava (specifični oblici terena) kao i vrlo iscrpan iskaz samog tužitelja koji je u suglasju s iskazom svjedoka, potvrđuju da je prekovremeni rad postojao, da su iskorišteni slobodni dani koji su im priznati ali bez obzira na broj ostvarenih prekovremenih sati, dok im za prekovremene sate koji nisu pokriveni slobodnim danima nije isplaćena naknada plaće.

15.5.Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja te iskazima saslušanih svjedoka jer su isti međusobno suglasni, logični i uvjerljivi te se odnose na neposredna saznanja osoba koje su zajedno s tužiteljem obavljale rad na terenu. Svjedoci su na podudaran način opisali način organizacije rada, trajanje dnevnog rada na terenu te okolnost da evidentirani broj radnih sati nije odgovarao stvarno odrađenim satima, pri čemu su i za vlastite evidencije naveli da nisu bile točne. Njihovi iskazi u bitnim dijelovima ne sadrže proturječja niti su tijekom postupka dovedeni u sumnju drugim provedenim dokazima .

15.6.S druge strane, sud nije bezrezervno prihvatio tvrdnje tužene da su evidencije radnog vremena točne samo iz razloga što predstavljaju formalnu dokumentaciju poslodavca. Naime, sama činjenica postojanja potpisanih evidencija ne isključuje mogućnost da iste ne odražavaju stvarno stanje, osobito imajući u vidu navode tužitelja da je na nepravilnosti ukazivao, ali je evidencije potpisivao zbog bojazni da bi u protivnom bila dovedena u pitanje isplata plaće. Takvo objašnjenje sud ocjenjuje životnim i uvjerljivim, osobito u kontekstu odnosa subordinacije između radnika i poslodavca, a posebno s obzirom na činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o djelatnoj vojnoj osobi zaposlenoj u vojsci u kojoj je strogo određena hijerarhija između vojnika, dočasnika i časnika, te činjenice da u pravilu, osim isticanja prigovora (lastoručno, na poleđini evidencije) nema stvarnu mogućnost utjecati na sadržaj evidencija koje vodi poslodavac.

Dodatno, okolnost da više zaposlenika, neovisno jedan o drugome, iskazuje da evidencije nisu odgovarale stvarno odrađenim satima rada predstavlja važan indikator njihove nevjerodostojnosti. Sud pritom cijeni da tužena, osim samih evidencija, nije ponudila druge uvjerljive dokaze kojima bi potvrdila da su evidentirani sati rada doista odgovarali stvarno odrađenom radu na terenu.

15.7.Slijedom navedenog, sud prihvaća iskaze tužitelja i svjedoka vjerodostojnima te utvrđuje da tužena nije točno vodila evidenciju radnog vremena tužitelja za vrijeme rada na terenu.

Sama okolnost da na pojedinim evidencijama nema rukom pisanih napomena ne predstavlja pouzdan dokaz da primjedbi nije bilo.

Sud pritom ocjenjuje životno uvjerljivim da zaposlenici, radi izbjegavanja mogućih posljedica u odnosu s poslodavcem, u znatnom broju slučajeva nisu inzistirali na formalnom pisanom evidentiranju svakog prigovora, već su evidencije potpisivali unatoč neslaganju s njihovim sadržajem. Dodatno, činjenica da više zaposlenika suglasno iskazuje kako evidentirani sati nisu odgovarali stvarno odrađenom radu umanjuje dokaznu snagu same formalne evidencije, neovisno o tome sadrži li ona pisane napomene na poleđini.

15.8.Sud je imao u vidu i okolnost da je tužena u spis dostavila preslike evidencija radnog vremena, na pojedinima nije vidljiva poleđina isprava, premda ne osporava navode da su se eventualni prigovori zaposlenika upisivali upravo na poleđini evidencije. Stoga iz tako dostavljene dokumentacije nije moguće sa sigurnošću utvrditi jesu li na pojedinim evidencijama postojale rukom pisane primjedbe radnika ili nisu. Zbog toga sud nije mogao prihvatiti tvrdnju tužene da nepostojanje pisanih prigovora proizlazi iz same dokumentacije koju je dostavila.

Navedena okolnost dodatno umanjuje dokaznu snagu priloženih evidencija kao potpunog i vjerodostojnog prikaza stvarnog stanja, osobito kada se dovede u vezu sa suglasnim i uvjerljivim iskazima tužitelja i svjedoka da evidentirani sati rada nisu odgovarali stvarno odrađenim satima na terenu.

15.9.Sud je prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza tužitelja i svjedoka imao u vidu i samu narav rada djelatnih vojnih osoba tijekom vojnih vježbi i rada u terenskim uvjetima. Naime, radi se o specifičnom obliku službe koji se, prema pravilima službe i organizaciji rada u Oružanim snagama Republike Hrvatske, ne odvija isključivo u okviru redovnog osmosatnog radnog vremena, već podrazumijeva kontinuirani boravak na terenu, izvršavanje zadaća prema potrebama službe, pripravnost i obavljanje aktivnosti tijekom cijelog dana.

Iz podzakonskih akata kojima je uređeno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba proizlazi da „radno vrijeme prema posebnom rasporedu“ obuhvaća rad tijekom vojnih vježbi, obuke i rada u terenskim uvjetima, uključujući rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, kao i boravak na vojnim poligonima i drugim lokacijama izvan mjesta redovitog rada. Također je propisano da za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe, što dodatno potvrđuje da se takve aktivnosti ne odvijaju u režimu redovnog osmosatnog rada.

U tom kontekstu sud ocjenjuje životno i logički uvjerljivim navode tužitelja i svjedoka da stvarno vrijeme provedeno na radu i izvršavanju službenih zadaća na terenu nije odgovaralo formalno evidentiranom dnevnom radu.

15.10.Osim navedenoga, valja istaknuti da propisi sami razlikuju “redovno radno vrijeme” od “rada prema posebnom rasporedu”, što ide u prilog tvrdnji da evidencija koja prikazuje samo redovno dnevno radno vrijeme ili samo dio odrađenih prekovremenih sati rada ne mora odražavati stvarno stanje na terenu.

Sud pritom ocjenjuje životno logičnim da je tužena u evidencijama evidentirala određeni broj sati prekovremenog rada, budući da bi potpuno izostavljanje svakog produženog rada bilo teško održivo s obzirom na organizaciju i trajanje aktivnosti na terenu, ali da to ne znači kako su evidencije u cijelosti odražavale stvarno odrađene sate rada. Upravo činjenica da su i prema evidencijama pojedini radni dani trajali dulje od redovnog radnog vremena dodatno potvrđuje da se rad odvijao u režimu posebnog rasporeda rada i podupire tvrdnje tužitelja da je stvarni opseg rada bio veći od formalno evidentiranog.

Teret urednog vođenja evidencije radnog vremena i čuvanja službene dokumentacije bio je na tuženoj, pa nedostatak detaljne dokumentacije o provedbi pojedinih aktivnosti ne može ići na štetu tužitelja.

15.11.Ujedno valja napomenuti da prema općem okviru, na terenu se provode vojna obuka, uvježbavanje postrojbi, vojne vježbe , aktivnosti na vojnim poligonima. Sud je imao u vidu da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u utuženom razdoblju sudjelovao u upućivanjima na teren radi provedbe vojnih vježbi, odnosno obuke u terenskim uvjetima.

Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, koji su u tom dijelu suglasni i međusobno podudarni, proizlazi da se rad na terenu nije odvijao u okvirima klasičnog osmosatnog radnog vremena, već kontinuirano tijekom cijelog dana, ovisno o dinamici i zahtjevima provedbe vježbe.

Takav način rada proizlazi i iz same naravi vojnih vježbi koje se provode na terenu, gdje je svrha obuke i uvježbavanja postrojbi upravo simulacija realnih uvjeta djelovanja, što u pravilu podrazumijeva cjelodnevni angažman, kontinuirano izvršavanje zadaća, pripravnost te boravak izvan mjesta redovnog rada. Stoga je životno i logično da se na teren odlazi upravo radi provedbe takvih aktivnosti koje, po svojoj prirodi, ne mogu biti vremenski ograničene na standardno dnevno radno vrijeme.

15.12.Nadalje, iz važećih propisa koji su uređivali službu djelatnih vojnih osoba u utuženom razdoblju proizlazi da se rad u Oružanim snagama, osim redovnog radnog vremena, odvija i kroz posebne oblike službe, uključujući vojnu obuku, uvježbavanje i rad u terenskim uvjetima, pri čemu se ne propisuje niti zahtijeva detaljna razrada pojedinih vrsta ili naziva vojnih vježbi u općim aktima ili evidencijama radnog vremena. Sud je stoga ocijenio da sama činjenica što u spisu ne postoje detaljne zapovijedi koje bi opisivale svaku pojedinu vježbu ne umanjuje vjerodostojnost iskaza tužitelja i svjedoka o stvarnom opsegu rada na terenu. Ovo osobito imajući u vidu da su evidencije radnog vremena tužene formalne naravi te da iste, i kada prikazuju određeni broj prekovremenih sati, ne moraju nužno obuhvatiti cjelokupno vrijeme stvarnog angažmana na terenu.

Slijedom navedenog, sud prihvaća kao uvjerljive i životno logične navode tužitelja i svjedoka da je stvarni opseg rada tijekom boravka na terenu u okviru vojnih vježbi bio veći od onog koji je formalno evidentiran u evidencijama radnog vremena tužene.

15.13. Dakle, temeljem suglasnog iskaza tužitelja i svjedoka utvrđeno je da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme već znatno duže. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i istinite, a što se tiče svjedoka, kroz utuženo razdoblje radio je s tužiteljem te iskazivao na temelju svojih neposrednih, osobnih saznanja, cijeneći kod toga da se radi o specifičnom radu tj. radu na terenu i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu, gdje se rad sastoji uglavnom od vojnih vježbi, djelatne vojne osobe, pa tako ni tužitelj, radili od 8,00 do 16,00 sati, dakle samo redovno radno vrijeme, a posebno da bi bili odobravani slobodni dani u situaciji da prekovremenog rada nije bilo. Valja napomenuti da je logično da svjedok i tužitelj nisu mogli sa sigurnošću iskazati koliko se točno radilo svakoga dana zasebno, po datumima boravka na terenima, a niti su to pokušavali, a u konačnici po prijedlogu tužitelja je vršen izračun prekovremenih sati rada za one prekovremene sate koji nisu evidentirani. Nadalje, tužitelj ne odriče korištenje slobodnih dana te je i sam predložio da se od prekovremenih sati rada odbiju iskorišteni slobodni dani.

16. Ukazuje se da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni, je na tuženici sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR -a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnik, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, jer je temeljem iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da ista nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, dakle potpunu i u skladu sa stvarno odrađenim satima prekovremenog rada te eventualno ostvarenim slobodnim danima gdje bi također trebalo biti vidljivo za koliko sati prekovremenog rada su ostvareni, a što u konkretnom slučaju nije slučaj.

16.1. Ovakav stav zauzeo je Županijski sud u Rijeci u istovrsnom predmetu u presudi poslovni broj: Gž R-391/2018-2 od 13. 12. 2018., a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: „S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja...“

16.2. Identičan stav zauzet je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Gž R-317/2019-3 od 1. 9. 2020.

16.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Revd 2954/2020 -2 od 28. listopada 2020. izričito navodi: "Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 14 Poslovni broj:14 Pr - 106/2022-9 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. To zbog toga jer odgovor na prvo pitanje u dijelu: "na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi s radnim vremenom ..." proizlazi iz odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, dok se drugi dio prvog pitanja odnosi na konkretan slučaj."

16.4. U svojoj odluci br. Rev- 927/2022-2 od 7. veljače 2023., a vezano uz postavljeno pitanje povodom kojega je dopustio podnošenje revizije, a koje pitanje glasi: " ''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?'', između ostaloga, navodi:

"…. svaka stranka može predložiti da se na okolnost njezinih tvrdnji provedu odgovarajući dokazi, pa je tako i tužitelj mogao, osporavajući tvrdnju tuženice prema kojoj je vodila urednu evidenciju radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka, kojim dokazom bi osporio vjerodostojnost navedene evidencije tuženice. Pri tome ovaj sud ističe da tuženica ovdje tvrdi da je evidenciju radnog vremena vodila uredno, pa ako je to tako tada je osporavanje istinitosti te evidencije bilo na tužitelju, a da s druge strane tužitelj istovremeno tvrdi i dokazuje da ta evidencija nije točna. U tim okolnostima sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti iskaza saslušanog svjedoka i utjecaja toga iskaza na zaključak o ocjeni kvalitete evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima koji su saslušani, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali i ako nisu zašto, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.).

Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena."

16.5. U konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom periodu, kao djelatna vojna osoba, obavljao poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama blagdanima, da mu dodaci na plaću za taj rad nisu isplaćeni, svjedok i tužitelj navode da tužena nije vodila preciznu i pravilnu evidenciju u pogledu prekovremenih sati rada te da je tužitelj, kada je bio na terenu u utuženom razdoblju, radio radnim danom i subotom i nedjeljom, pa je sud prihvatio izračun vještaka u varijanti 3 nalaza, a u skladu s kojom je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev.

17. Slijedom svih citiranih propisa i to primjenom odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02. i 76/07.), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09.) kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, te prekovremeni rad osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću i subotom u ukupnom iznosu kao to konačno potražuje tužitelj u skladu s varijantom 3 nalaza i mišljenja knjig. vještaka kojemu i ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru jer je sačinjen temeljem dokumentacije tužene ali i iskaza tužitelja i svjedoka koji su u bitnome suglasni te potvrđuju da evidencije rada na terenu ne prikazuju stvarno odrađene sate rada, pa u skladu sa svim naprijed navedenim zakonskim i podzakonskim propisima, tužena nije tužitelju isplatila plaću u skladu sa stvarno odrađenim satima.

18. Tužitelj je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, pa mu je tužena, temeljem čl. 154. ZPP dužna nadoknadi parnični trošak koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu je s Odvjetničkom tarifom, 25% PDV na trošak zastupanja te troška knjigovodstvenog vještačenja.

18.1. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 200,00 eura, tužbe od 200,00 eura, podneska od 21. rujna 2017. od 200,00 eura, 19. prosinca 2017. od 200,00 eura, 27. travnja 2020. od 50,00 eura, 6. listopada 2020. od 200,00 eura, 31. svibnja 2022. od 100,00 eura, 24. siječnja 2023. od 100,00 eura, 27. travnja 2023. od 200,00 eura, sastava odgovora na žalbu od 200,00 eura, podnesaka od 3. srpnja 2025., od 100,00 eura, 29. prosinca 2025. od 200,00 eura, te zastupanja na ročištima 6. lipnja 2022. od 200,00 eura, 10. siječnja 2023. od 200,00 eura, 6. listopada 2023. od 200,00 eura, na ročištu za objavu presude od 22. ožujka 2024. od 100,00 eura, zastupanja na ročištu 16. rujna 2025. od 25,00 eura, 20. studenog 2025. od 200,00 eura, 14. svibnja 2026. od 200,00 eura te na ročištu za objavu presude od 100,00 eura što je ukupno 3.175,00 eura, uvećano za PDV od 793,75 eur i trošak knjigovodstvenog vještačenja od 464,53 eur, tako da je ukupni parnični trošak tužitelja iznos od 4.433,28 eur, a platež se nalaže tuženoj.

19. Slijedom iznesenoga presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 5. lipnja 2026.

Sudac: Renata Vrđuka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvj. iz Zgb

2. ODO u Klc. GUO na P-DO-700/2017