Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-431/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nemanji Nožinić, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci poslovni broj P -780/2019- 35 od 13. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci poslovni broj P -780/2019- 35 od 13. ožujka 2024. u dijelu pod točkama I., II., III izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 722,80 eura (sedamsto dvadeset dva eura i osamdeset centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2007., po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, kao u prvostupanjskom presudi pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.180,16 eura (dvije tisuće sto osamdeset eura i šesnaest centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2007., po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.732,48 eura, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućim od dana presuđenja, tj. od 13. ožujka 2024., do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Tužiteljica ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva:

- za isplatu glavnice u iznosu od 474,30 eura, te

- sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 911,19 eura."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke u pravovremenom roku žali se tuženik iz svih zakonom propisanih razloga, kao i pogrešne odluke o troškovima postupka. Ističe kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženo sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, a za takvo postupanje ne daje nikakve razloge. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbene zahtjeve u cijelosti te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak ove žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno da pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 472,92 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nisu počinjene niti neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, i to niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, niti one koje tuženik ističe u žalbi.

6. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio i članak 338. stavak 4 ZPP-a i dao je obrazloženje o svim bitnim pitanjima sukladno članku 338. stavak 4. ZPP-a. Obveza je suda da sumarno izloži zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. U dovoljnoj mjeri, a s obzirom na materijalno pravo koje je temeljem utvrđenih činjenica bilo potrebno primijeniti, sud prvog stupnja dao je navode i obrazloženje koji su potrebni. Isto tako, nije povrijeđeno niti pravo tuženika na procesnu jednakost kao sastavni dio prava na pošteno suđenje. Tuženik je imao prvo dokazivati činjenice koje je smatrao pravno relevantnima, no niti svojim navodima biti dokazima nije dokaza nešto drugačije od onoga što je temeljem pravilne primjene materijalnog prava utvrdio sud prvog stupnja.

7. Neosnovano tuženik u žalbi navodi i to da je zbog neprimjene članka 191. stavak 1. i članka 190. stavak 1. ZPP-a počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud prvog je stupnja je na ročištu održanom 29. siječnja 2024., sukladno odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a, raspravnim rješenjem pravilno dopustio preinaku tužbe jer tužiteljica bez svoje krivnje, prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogla do zaključenja prethodnog postupka odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica je mogla konačno postaviti tužbeni zahtjev tek nakon provedenog financijskog vještačenja, tako da je preinaka tužbe svakako dopuštena.

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Tuženik neosnovano upire na povredu odredbe članka 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999, dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999, pročišćeni tekst, 8/1999, ispravak i 14/2002), te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, jer mu je u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze, poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje, pa tako u konačnome i ulaganjem ovog pravnog lijeka, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima upire na to da je pobijana presuda donesena kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka (koja načela strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama), niti je pobijana presuda rezultat zanemarivanja tuženika.

10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 722,80 eura koji je preplaćen temeljem nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i iznos od 2.180,16 eura koji je preplaćen temeljem nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF.

11. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu:

- da su tužiteljica i tuženik **.**.2006., zaključili Ugovor o [broj kredita], koji je solemnizirao javni bilježnik Dražen Zima u Novoj Gradišci pod poslovnim brojem Ou-283/2006, a da je iznos odobrenog kredita iznosio 19.500,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora važeće na dan korištenja kredita, s namjenom kredita za kupnju rabljenog auta.

- da je člankom 2. Ugovora ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje, te da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (kreditora).

- da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezala platiti kredit kroz 84 mjeseca (čl. 4 ugovora) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeće na dan dospijeća, a koji anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta (čl. 7 ugovora).

- da je kredit prijevremeno otplaćen i da nije bilo konverzije kredita.

- da je kredit odobren za kupnju automobila.

12. U postupku je sporno da li su ugovorne odredbe o glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene odredbe i da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa u visini razlike u obračunatim anuitetima vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, od kada teče zatezna kamata, te da li je nastupila zastara potraživanja.

13. U konkretnom slučaju pitanje ništetnosti pojedinih ugovornih stavaka, koje istovremeno ne dovode do ništetnost cijelog ugovora o kreditu budući ugovor može opstati i bez tih odredbi, prethodno je pitanje glede osnovanosti zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa kredita temeljem takvih ništetnih (nepoštenih) odredbi. Pri tome sudovi o ništetnosti (nepoštenju) pojedinih odredbi mogu odlučivati temeljem deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, bilo kao o prethodnom pitanju, (kao u konkretnom slučaju), ali svakako o tome trebaju odlučiti i na toj odluci temeljiti odluku o kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva, što je u razlozima presude, prvostupanjski sud jasno obrazložio.

14. Iako je točno da se subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev - 3142/18 od 19. ožujka 2019.), to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.

15. Naime, presudom donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, između ostalog je zaključeno da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti.

16. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, zaključio je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

17. U tom smislu drugostupanjski sud naglašava i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., i U-III- 4424/21, zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U takvom slučaju u pojedinačnom potrošačkom sporu, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču.

18. Prvostupanjski sud je proveo i dokaz saslušanjem tužiteljice, te pravilno zaključio temeljem njenog iskaza da kao korisnik kredita nije bila od strane banke informirana o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na bilo koji drugi način izuzev standardnog ugovora sastavljenog po tuženiku i javno dostupnim informacijama koje su uzete u obzir u tzv. "kolektivnom sporu". Pri tome valja naglasiti da je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu.

19. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bile nepoštene, a time i ništetne, pravilno zaključio da se intervencijski efekt presude iz kolektivnog spora može primijeniti na predmetni ugovor o kreditu, pa u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

20. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 11. srpnja 2006.

21. Ključne odredbe Zakona o zaštiti potrošača su:

- Odredba članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavak 2. je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U stavku 4. navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

- Odredba članka 82. Zakona propisuje da ugovorne odredbe, koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu npr. odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenjanje ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

- Odredba članka 87. koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

22. Isto tako bitne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora, i to:

- odredba članka 96. ZZP-a, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

- odredba članka 99. ZZP-a, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

- odredba članka 100. ZZP-a, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

- odredba članka 101. ZZP-a kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

- odredba članka 102. ZZP/07, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

23. Prvostupanjski sud izvršio analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i utvrdio je da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima valutne klauzule ugovorene u CHF, prije svega jer je ugovor o kreditu sastavljen je kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora.

24. Da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ), proizlazi iz činjenice da ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju ili poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već je kredit podignut kao kredit za kupnju vozila.

25. Temeljem analize dokaznog postupka drugostupanjski sud smatra da tuženik u Ugovoru o kreditu, kao kreditor koji je samostalno sastavio ugovor, nije utvrdio egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji bi sadržavali osnovne informacije o specifičnostima i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču, niti je posebno o mogućim rizicima upozorio korisnika kredita.

26. Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama tužiteljici nametnuo ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, što je u suprotnosti sa odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

27. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., a slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

28. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika o tome da nije riječ o ništetnim ugovornim odredbama, da je njemu onemogućeno dokazivati da se o spornim odredbama pregovaralo, da je sud zanemario njegove dokaze i okolnosti konkretnog slučaja, da sud nije stvarno ispitao slučaj, te da je došlo do povrede prava na jednakost oružja u smislu prava na pravično suđenje, ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Naime, sud prvog stupnja saslušao je tužiteljicu na prijedlog tuženika, no tuženik je samo odustao od dokaznog prijedlog za saslušanje zaposlenice svjedoka ŽJD . U pogledu neprovođenja dokaza saslušanjem javnog bilježnika valja navesti da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukama broj U-3-5475/2021, U-III-4613/21, U-III-4372/21, U-III-3073/21.).

29. Visina preplaćenih anuiteta nastalih ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF utvrđena je sukladno nalazu stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sc. Filipu Tolić, dipl. oec. iz kojeg proizlazi da je ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu iznosi 722,80 eura. Ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita iznosi 2.180,16 eura.

30. Vještačenjem je pravilno izvršen izračun temeljem fiksne početne kamatne stope, obzirom da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrdio da su odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 324. st. 2. ZOO valjana početno ugovorena stopa redovne kamate, kao i početni tečaj CHF.

31. Sud prvog stupnja pravilno je dosudio tijek zateznih kamata od isplate svakog pojedinog anuiteta koji je sadržavao dio preplaćenog iznosa plaćenog temeljem ništetne ugovorne odredbe. „Obveza svake strane na plaćanje zatezne kamate na iznos koji je primila po osnovu ništetnog pravnog posla i koji je dužna vratiti, cijeni se prema odredbama o opsegu vraćanja kod stjecanja bez osnove …“ (VSRH, Rev 116/86 od 16. lipnja 1988.). Stoga je pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja glasi: Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je nepošten od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu.

32. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.

33. Pravno pitanje o kojem ovisi nastupanje zastare pojedinih potraživanja iz predmetnog Ugovora, vezano je uz intervencijski efekt tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., glede mogućnosti prekidanja zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, da li podnošenje takve tužbe predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare glede svake individualne tražbine.

34. Drugostupanjski sud smatra identično stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev 2245/17-2, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a., te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

35. Prema tome, rok zastare računa se od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, pa kako je tužba je u ovom predmetu podnijeta je prije nego je protekao opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, za sve utužene iznose nije nastupila zastara.

36. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka.

37. Pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, obzirom na uspjeh stranaka u postupku, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a odlučeno je o visini troškova prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, priloženim troškovnicima, te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje OT).

38. Pravilno je sud sve poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 2 EUR. Naime, prema Tbr. 48. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a prema Izmjeni Tarife („Narodne novine“ broj 138/23.)

39. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepravilno dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište od 29.11. 2023. , naime iz stanja prvostupanjskog spisa je razvidno da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem odgodio to ročište i zakazao novo za 29. siječanj 2024. kao i da je na to ročište pristupio punomoćnik tužitelja. Stoga mu je pravilno primjenom tbr. 9/5 OT, koja određuje da za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. ali ne više od 50 bodova , priznao trošak pristupa na to ročište u iznosu od 50,00 eura. Pravilno je tužitelju priznat i trošak za pristup na ročište za objavu presude po tbr. 9/3 OT u iznosu od 100,00 eura. Pravno shvaćanje da stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak pristupa na to ročište zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023. Isto tako, tužiteljica je platila sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupno iznosu od 160,32 eura , pa mu je sud prvog stupnja pravilno priznao pravo na naknadu ovog troška.

40. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP -a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

41. Primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti nije uspio sa žalbom.

U Gospiću, 5. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš