Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-279/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene AĆV, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-158/2026-10 od 8. svibnja 2026., u sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optužene AĆV.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optužene AĆV produljio istražni zatvor prema zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP- a u koji joj se uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. prosinca 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optužena ŽĆV putem branitelja Nine Ćosića, odvjetnika, pravovremeno podnijela žalbu zbog „bitne povrede postupka“, „povrede materijalnog prava“ i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukidanja pobijanog rješenja.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-333/2026 od 2. lipnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da se njome osporava zaključak suda prvog stupnja o postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega) uz tvrdnje da je ovdje riječ o apstraktnom zaključku koji ničime nije konkretiziran, te da sama činjenica da je optuženica strana državljanka, bez prebivališta i privatnih veza u [adresa], nije dostatna da bi opravdala objektivnu i stvarnu opasnost od njezina bijega.

6. Valja odgovoriti žaliteljici da je prvostupanjski sud, pored nesporne osnovane sumnje u njezino počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a. Imajući u vidu da je optuženica došla u njoj stranu državu da bi na razini osnovane sumnje počinila kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ-a, tj. da bi sudjelovala u pokušaju ilegalnog prijevoza migranata preko teritorija Republike Hrvatske, a što je vrlo ozbiljno i teško kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina, te da je s Republikom Hrvatskom, osim ovog kriminalnog čina za koji se osnovano sumnjiči, ne vežu baš nikakve osobne, obiteljske ili poslovne veze, sud prvog stupnja je s pravom zaključio da su to one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od bijega, čime bi optuženica postala nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

7. Suprotno žalbenom stavu optuženice sud prvog stupnja je također u pravu kada inzistira na nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile, jer i po uvjerenju ovoga drugostupanjskog suda blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) u ovom slučaju ne pružaju dovoljno sigurnu garanciju u sprječavanju konkretne opasnosti od bijega. Mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 7. ZKP-a (privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice) ne predstavlja pouzdano jamstvo, pogotovo kada se ima u vidu priroda kaznenog djela za koje se optuženica osnovano sumnjiči. Riječ je, naime, o kaznenom djelu koje se faktički svodi na krijumčarenje ljudi, a narav takvog delikta osnovano upućuje na zaključak da su osobama koje se bave takvom vrstom kriminala zasigurno poznati načini ilegalnog prelaska državne granice. Tvrdnja pak žaliteljice da je spremna o vlastitom trošku osigurati smještaj u Republici Hrvatskoj je na razini proizvoljne i paušalne izjave, bez ikakve valjane potkrijepe, slijedom čega se ne može uzeti u ozbiljno razmatranje. Osim toga iz njenih generalija proizlazi da je nezaposlena i lošega imovinskog stanja.

8. Nije u pravu optuženica niti kada žalbom upire na kršenje načela razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a. U tom kontekstu ovaj žalbeni sud u potpunosti prihvaća argumentaciju koju je prvostupanjski sud iznio u točki 7. obrazloženja osporenog rješenja te se žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na taj dio iz prvostupanjskog rješenja.

9. Slijedom navedenog žalba optuženice nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček