REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-2951/2023-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja PLUTON EPSILON j.d.o.o., OIB: 79784660878, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupano po Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 22, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 28. travnja 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 5. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan Ugovoru o namjenskom kreditu br. 394/02 partija broj 2136722637 / 7101275530 od 10. lipnja 2002. godine koji su sklopili Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, 10000 ZAGREB, Paromlinska 2 kao Kreditor i BE; OIB: 88365895223; 10000 ZAGREB, Ilica 128 kao Korisnik kredita na iznos 12.000,00 EUR u djelu i to članak 2. i 7. Ugovora koji glase: „Članak 2.: Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u obrocima iznos od 12,000.00 EUR (slovima: dvanaesttisuća EUR) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. a na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 6,99% godišnje (šest i 99/100 posto), interkalarnu kamatu, po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Stopa redovne kamate za sve dospijele, a nepodmirene tražbine iz prethodnog stavka, uvećava se na dan dospijeća sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, te će Kreditor obračunati i naplatiti ugovornu kamatu primjenom stope kamate po dospijeću određene sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor. Članak 7. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti 137.95 EUR (slovima: stotridesetsedam i 95/100 EUR) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za ERU na dan plaćanja. Iznos obroka sadrži glavni dug i kamatu obračunanu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos obroka iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene obroke. O izmijenjenom iznosu obroka Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora. Obroci dospijevaju na naplatu uzastopno, prvog dana u mjesecu, počev od dana dospjeća obroka, u vremenskim razmacima naznačenim u stavku 1. ovog članka. Prvi obrok otplate kredita dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu. Kredit se stavlja u otplatu prvog dana u narednom mjesecu: po iskorištenju kredita, ili po isteku roka iz članka 4. ovog Ugovora, ili po izjavi Korisnika kredita da odustaje od daljnjeg korištenja kredita ili po isteku posebnog produženog ugovorenog roka korištenja.“
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom djelu koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan Ugovoru o namjenskom kreditu br. 394/02 partija broj 2136722637 / 7101275530 od 10. lipnja 2002. godine koji su sklopili Zagrebčka banka d.d. OIB:92963223473, 10000 ZAGREB, Paromlinska 2 kao Kreditor i POMPER DRAŽEN; OIB:88365895223; 10000 ZAGREB, Ilica 128 kao Korisnik kredita na iznos 12.000,00 EUR“ izvan t. I. izreke presude, odnosno odredbe iz čl. 2. i 7. navedenog ugovora.
III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom djelu koji glasi: „Nalaže se Tuženiku Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473; 10000 ZAGREB, Paromlinska 2 u roku od osam dana platiti Tužitelju PLUTON EPSILON j.d.o.o. OIB:79784660878; 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 iznos od 1.643,02 EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počev od 13.7.2002. godine pa do isplate na iznos 5,09 EUR
počev od 2.8.2002. godine pa do isplate na iznos 22,59 EUR
počev od 2.9.2002. godine pa do isplate na iznos 22,51 EUR
počev od 2.10.2002. godine pa do isplate na iznos 22,40 EUR
počev od 2.11.2002. godine pa do isplate na iznos 22,83 EUR
počev od 2.12.2002. godine pa do isplate na iznos 22,68 EUR
počev od 2.1.2003. godine pa do isplate na iznos 22,74 EUR
počev od 2.2.2003. godine pa do isplate na iznos 23,03 EUR
počev od 2.3.2003. godine pa do isplate na iznos 23,29 EUR
počev od 2.4.2003. godine pa do isplate na iznos 23,47 EUR
počev od 2.5.2003. godine pa do isplate na iznos 23,09 EUR
počev od 2.6.2003. godine pa do isplate na iznos 23,03 EUR
počev od 2.7.2003. godine pa do isplate na iznos 22,91 EUR
počev od 2.8.2003. godine pa do isplate na iznos 23,01 EUR
počev od 2.9.2003. godine pa do isplate na iznos 22,76 EUR
počev od 2.10.2003. godine pa do isplate na iznos 23,07 EUR
počev od 2.11.2003. godine pa do isplate na iznos 23,17 EUR
počev od 2.12.2003. godine pa do isplate na iznos 23,36 EUR
počev od 2.1.2004. godine pa do isplate na iznos 23,34 EUR
počev od 2.2.2004. godine pa do isplate na iznos 23,41 EUR
počev od 2.3.2004. godine pa do isplate na iznos 23,21 EUR
počev od 2.4.2004. godine pa do isplate na iznos 22,81 EUR
počev od 2.5.2004. godine pa do isplate na iznos 22,87 EUR
počev od 2.6.2004. godine pa do isplate na iznos 24,33 EUR
počev od 2.7.2004. godine pa do isplate na iznos 22,29 EUR
počev od 2.8.2004. godine pa do isplate na iznos 22,45 EUR
počev od 2.9.2004. godine pa do isplate na iznos 22,39 EUR
počev od 2.10.2004. godine pa do isplate na iznos 22,92 EUR
počev od 2.11.2004. godine pa do isplate na iznos 22,71 EUR
počev od 2.12.2004. godine pa do isplate na iznos 22,98 EUR
počev od 2.1.2005. godine pa do isplate na iznos 23,05 EUR
počev od 2.2.2005. godine pa do isplate na iznos 22,85 EUR
počev od 2.3.2005. godine pa do isplate na iznos 22,74 EUR
počev od 2.4.2005. godine pa do isplate na iznos 23,60 EUR
počev od 2.5.2005. godine pa do isplate na iznos 22,03 EUR
počev od 2.6.2005. godine pa do isplate na iznos 21,96 EUR
počev od 2.7.2005. godine pa do isplate na iznos 21,53 EUR
počev od 2.8.2005. godine pa do isplate na iznos 21,50 EUR
počev od 2.9.2005. godine pa do isplate na iznos 21,79 EUR
počev od 2.10.2005. godine pa do isplate na iznos 21,90 EUR
počev od 2.11.2005. godine pa do isplate na iznos 21,73 EUR
počev od 2.12.2005. godine pa do isplate na iznos 21,79 EUR
počev od 2.1.2006. godine pa do isplate na iznos 21,73 EUR
počev od 2.2.2006. godine pa do isplate na iznos 21,60 EUR
počev od 2.3.2006. godine pa do isplate na iznos 21,55 EUR
počev od 2.4.2006. godine pa do isplate na iznos 21,58 EUR
počev od 2.5.2006. godine pa do isplate na iznos 21,48 EUR
počev od 2.6.2006. godine pa do isplate na iznos 21,40 EUR
počev od 2.7.2006. godine pa do isplate na iznos 21,34 EUR
počev od 2.8.2006. godine pa do isplate na iznos 21,36 EUR
počev od 2.9.2006. godine pa do isplate na iznos 21,62 EUR
počev od 2.10.2006. godine pa do isplate na iznos 21,34 EUR
počev od 2.11.2006. godine pa do isplate na iznos 21,68 EUR
počev od 2.12.2006. godine pa do isplate na iznos 21,65 EUR
počev od 2.1.2007. godine pa do isplate na iznos 21,64 EUR
počev od 2.2.2007. godine pa do isplate na iznos 21,71 EUR
počev od 2.3.2007. godine pa do isplate na iznos 21,61 EUR
počev od 2.4.2007. godine pa do isplate na iznos 21,79 EUR
počev od 2.5.2007. godine pa do isplate na iznos 21,69 EUR
počev od 2.6.2007. godine pa do isplate na iznos 21,52 EUR
počev od 2.7.2007. godine pa do isplate na iznos 21,52 EUR
počev od 2.8.2007. godine pa do isplate na iznos 21,53 EUR
počev od 2.9.2007. godine pa do isplate na iznos 21,57 EUR
počev od 11.10.2007. godine pa do isplate na iznos 21,51 EUR
počev od 7.11.2007. godine pa do isplate na iznos 21,85 EUR
počev od 11.12.2007. godine pa do isplate na iznos 21,77 EUR
počev od 12.1.2008. godine pa do isplate na iznos 21,85 EUR
počev od 6.2.2008. godine pa do isplate na iznos 21,50 EUR
počev od 14.3.2008. godine pa do isplate na iznos 21,80 EUR
počev od 3.4.2008. godine pa do isplate na iznos 21,78 EUR
počev od 9.5.2008. godine pa do isplate na iznos 21,74 EUR
počev od 6.6.2008. godine pa do isplate na iznos 21,72 EUR
počev od 5.7.2008. godine pa do isplate na iznos 21,69 EUR
počev od 2.8.2008. godine pa do isplate na iznos 21,64 EUR
počev od 5.9.2008. godine pa do isplate na iznos 21,38 EUR
počev od 4.10.2008. godine pa do isplate na iznos 21,29 EUR
počev od 6.11.2008. godine pa do isplate na iznos 21,43 EUR
počev od 6.12.2008. godine pa do isplate na iznos 21,50 EUR
počev od 2.1.2009. godine pa do isplate na iznos 21,97 EUR
počev od 3.2.2009. godine pa do isplate na iznos 22,09 EUR
počev od 4.3.2009. godine pa do isplate na iznos 22,18 EUR
počev od 4.4.2009. godine pa do isplate na iznos 22,36 EUR
počev od 4.5.2009. godine pa do isplate na iznos 22,22 EUR
počev od 2.6.2009. godine pa do isplate na iznos 21,95 EUR
počev od 4.7.2009. godine pa do isplate na iznos 21,80 EUR
počev od 2.8.2009. godine pa do isplate na iznos 0,23 EUR
počev od 4.8.2009. godine pa do isplate na iznos 21,95 EUR
počev od 2.9.2009. godine pa do isplate na iznos 3,61 EUR
počev od 9.9.2009. godine pa do isplate na iznos 18,51 EUR
počev od 2.10.2009. godine pa do isplate na iznos 5,77 EUR
počev od 3.10.2009. godine pa do isplate na iznos 0,46 EUR
počev od 6.10.2009. godine pa do isplate na iznos 15,69 EUR
počev od 2.11.2009. godine pa do isplate na iznos 0,76 EUR
počev od 5.11.2009. godine pa do isplate na iznos 21,07 EUR
počev od 2.12.2009. godine pa do isplate na iznos 0,13 EUR
počev od 5.12.2009. godine pa do isplate na iznos 21,91 EUR
počev od 2.1.2010. godine pa do isplate na iznos 3,99 EUR
počev od 5.1.2010. godine pa do isplate na iznos 18,47 EUR
počev od 2.2.2010. godine pa do isplate na iznos 18,07 EUR
počev od 5.2.2010. godine pa do isplate na iznos 4,00 EUR
počev od 2.3.2010. godine pa do isplate na iznos 8,03 EUR
počev od 4.3.2010. godine pa do isplate na iznos 13,89 EUR
počev od 2.4.2010. godine pa do isplate na iznos 0,26 EUR
počev od 10.4.2010. godine pa do isplate na iznos 21,68 EUR
počev od 2.5.2010. godine pa do isplate na iznos 21,86 EUR
počev od 2.6.2010. godine pa do isplate na iznos 21,87 EUR
počev od 2.7.2010. godine pa do isplate na iznos 17,31 EUR
počev od 3.7.2010. godine pa do isplate na iznos 4,33 EUR
počev od 2.8.2010. godine pa do isplate na iznos 0,28 EUR
počev od 3.8.2010. godine pa do isplate na iznos 21,53 EUR
počev od 2.9.2010. godine pa do isplate na iznos 21,89 EUR
počev od 2.10.2010. godine pa do isplate na iznos 3,05 EUR
počev od 5.10.2010. godine pa do isplate na iznos 18,91 EUR
počev od 2.11.2010. godine pa do isplate na iznos 5,48 EUR
počev od 4.11.2010. godine pa do isplate na iznos 16,62 EUR
počev od 3.12.2010. godine pa do isplate na iznos 22,34 EUR
počev od 5.1.2011. godine pa do isplate na iznos 22,22 EUR
počev od 5.2.2011. godine pa do isplate na iznos 22,33 EUR
počev od 3.3.2011. godine pa do isplate na iznos 22,35 EUR
počev od 5.4.2011. godine pa do isplate na iznos 8,22 EUR
počev od 6.4.2011. godine pa do isplate na iznos 13,97 EUR
počev od 10.5.2011. godine pa do isplate na iznos 22,20 EUR
počev od 8.5.2011. godine pa do isplate na iznos 22,41 EUR
počev od 5.7.2011. godine pa do isplate na iznos 4,94 EUR
počev od 7.7.2011. godine pa do isplate na iznos 8,85 EUR
počev od 8.7.2011. godine pa do isplate na iznos 0,75 EUR
počev od 9.7.2011. godine pa do isplate na iznos 7,70 EUR
počev od 3.8.2011. godine pa do isplate na iznos 22,39 EUR
počev od 7.9.2011. godine pa do isplate na iznos 22,47 EUR
počev od 7.10.2011. godine pa do isplate na iznos 22,55 EUR
počev od 5.11.2011. godine pa do isplate na iznos 22,53 EUR
počev od 8.12.2011. godine pa do isplate na iznos 22,07 EUR
počev od 8.12.2011. godine pa do isplate na iznos 0,51 EUR
počev od 4.1.2012. godine pa do isplate na iznos 22,64 EUR
počev od 5.2.2012. godine pa do isplate na iznos 22,78 EUR
počev od 9.3.2012. godine pa do isplate na iznos 22,70 EUR
počev od 7.4.2012. godine pa do isplate na iznos 22,48 EUR
počev od 11.4.2012. godine pa do isplate na iznos 68,11 EUR
počev od 11.4.2012. godine pa do isplate na iznos 67,88 EUR
počev od 11.4.2012. godine pa do isplate na iznos 0,23 EUR
Nalaže se Tuženiku Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473; 10000 ZAGREB, Paromlinska 2 u roku od osam dana platiti Tužitelju PLUTON EPSILON j.d.o.o. OIB: 79784660878; 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 trošak u iznosu od 832,90 EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“
IV Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 19. listopada 2023. navodi kako je predmet ove tužbe je utvrđenja ništetnosti Ugovor o namjenskom kreditu br. 394/02 partija broj 2136722637 / 7101275530 od 10. lipnja 2002. godine koji su sklopili Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473, 10000 ZAGREB, Paromlinska 2 kao Kreditor i POMPER DRAŽEN OIB:88365895223; 10000 ZAGREB, Ilica 128 kao Korisnik kredita na iznos 12.000,00 EUR, te platež novčane tražbine radi stjecanja bez pravnog osnova (restitucije na temelju ništetnosti). Tužitelj se dalje u tužbi poziva na mjerodavno pravo i to Zakon o obveznim odnosima iz 1991. godine. U odnosu na činjenice i dokaze temeljem kojih se tužitelj poziva na ništetnost ugovora navodi da Ugovor o namjenskom kreditu br. 394/02 partija broj 2136722637 / 7101275530 od 10. lipnja 2002. godine koji su sklopili Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473, 10000 ZAGREB, Paromlinska 2 kao Kreditor i POMPER DRAŽEN OIB:88365895223; 10000 ZAGREB, Ilica 128 kao Korisnik kredita na iznos 12.000,00 EUR, (dalje u tekstu Ugovor o kreditu). Ugovorom o cesiji broj 023-051 (dalje u tekstu Ugovor o cesiji) - Cedent POMPER DRAŽEN OIB:88365895223 ustupio je uz naknadu Cesionaru PLUTON EPSILON j.d.o.o. OIB:79784660878 ovdje Tužitelju - jednu desetinu (1/10) novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti – (stjecanja bez pravnog osnova) - iz Ugovora o kreditu odnosno njegovih odredbi koje ima prema Zagrebačka banka d.d. ovdje tuženiku. Stoga tužitelj PLUTON EPSILON j.d.o.o. OIB:79784660878 smtra da ima pravni interes u ovoj parnici tražiti da se tužbom utvrdi da je ništetan Ugovor o kreditu. Nadalje se poziva na sadržaj Ugovora i to članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi da je korisnik kredita dužan platiti kamate koja je promjenjiva u skladno s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja iznosi 6,99% - nema navoda koliko iznosi u trenutku puštanja kredita u tečaj, koliko iznosi kada se vraća glavnica - koju je Tuženik ovlašten mijenjati koja je nije određena niti odrediva. Tužitelj tvrdi da iz sadržaja Ugovora o kreditu nije razvidno (i) o promjenjivom parametru, (ii) strukturi kamatne stope, (iii) načinu usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, (iv) trenutak kada se vrši usklađivanje, (v) vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te (vi) referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi. Nesporno da sve što su ugovorne stranke Tuženik kao Banka/kreditor i Korisnik kredita smatrali bitnim - a to je promjenjiva kamata – što je bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda suugovaratelja te stvarna volja stranka za slobodno uređenje ugovornih odnosa u smisli članka 2. ZOO. Međutim, tužitelj smatra da promjenjivu kamatu kako su suugovaratelji ugovorili predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu, radi čega je ništetan Ugovor o kreditu po članku 270. i 322. ZOO. Obzirom da nije određen način određenja promjenjive kamatne stope što je suprotno članku 269. stavak 2. i članku 272. stavak 1. ZOO, činidba je neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o namjenskom kreditu br. 394/02 partija broj 2136722637 / 7101275530 od 10. lipnja 2002. godine ništetan po članku 270. i 322. ZOO. Dalje u tužbi tužitelj navodi da tuženik Zagrebačka banka d.d. kao specijalizirani poslovni subjekt koji posluje po posebnom propisu – Zakonu o bankama/Zakona o kreditnim institucijama, dužan je imati za to posebno odobrenje, pa se ima primijeniti članak 10. stavak 2. ZOO kojim je određeno da se sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) te je nepošteni stjecatelj u smislu članka 1115. ZOO, radi čega je dužan platiti i zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. Ukoliko bi Tuženik Zagrebačka banka d.d. osporavao(i) da je sastavljao Ugovor o kreditu;(ii) da je to bio tipski ugovor o kreditu (adhezijski ugovor) koje je kao kreditor zaključivao sa korisnicima kredita; te(iii) da je bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda za zaključenje Ugovora o kreditu te prihvaćanje baš ugovora sa takvim odredbama, predlaže se naložiti tuženiku da kao dokaz dostavi preslike sve o tzv. ugovore namjenskom o kreditu zaključene sa fizičkim osobama kao korisnicima kredita u razdoblju 2002. godine kao dokaz o poslovnoj praksi Tuženika Zagrebačka banka d.d. - tipskim ugovorima o namjenskom kreditu koji sadrži sporne odredbe naznačene u ovoj tužbi te koliko iznosi u trenutku puštanja kredita u tečaj, koliko iznosi kada se vraća glavnica da je kamatna stopa promjenjiva na temelju odluke tuženika te da je to bila odlučujuća pobuda, uvjet tj. motiv za zaključenje takvih ugovora o kreditu te se na istu okolnost predlaže se saslušanje svjedoka: korisnik kredita BE te bankarske službenike CE i SE uz istovremeno nalaganje tuženiku da dostavi osobne podatke kako bi se mogli svjedoci pozvati odnosno uputiti im pozivi radi davanja iskaza u smislu članka 492.c. ZPP-a, jer evidentno kao imaju neposrednih saznanja o poslovnoj praksi tuženika Zagrebačka banka d.d. te tipskim ugovorima o namjenskim o kreditu koji sadrži odredbu da kreditor sâm određuje i mijenja kamatna stopa te da je to bila odlučujuća pobuda, uvjet tj. motiv za zaključenje takvih ugovora o kreditu. U odnosu na činjenice i dokaze o postojanju novčane tražbine radi stjecanja bez osnove (restitucija na temelju ništetnosti), tužitelj navodi da iz sadržaja financijskih kartica tuženika proizlazi da je cedent, korisnik kredita BE, platilo/ po Ugovoru o kreditu ukupno iznos od: 123.793,33 kn i to kako je prikazano u tablici. Ukoliko bi tuženika osporavao sadržaj svojih vlastitih financijskih kartica iz kojih proizlazi da je BEG platio po Ugovoru o namjenskom kreditu br. 394/02 partija broj 2136722637 / 7101275530 od 10. lipnja 2002. godine ukupno iznos od 123.793,33 kn / 16.430,20 EUR sa gore naznačenim nadnevcima tužitelj predlaže dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem te saslušanjem svjedoka BE, na okolnost navedenih plaćanja. Obzirom je (i) ništetan ugovoru o kreditu (ii) a Ugovorom o cesiji broj 023-051 određeno je da Cedent, korisnik kredita, ustupa uz naknadu ovdje Tužitelju jednu desetinu (1/10) novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti – (stjecanja bez pravnog osnova) iz ugovora o kreditu koje ima prema tuženiku, radi čega tužitelj ima novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 1.643,02 EUR sa gore naznačenim dospijećima. Tužitelj potražuje trošak. Od dokaza dostavlja: Ugovor o namjenskom kreditu br. 394/02 partija broj 2136722637 / 7101275530 od 10. lipnja 2002., obavijest o promjeni partije kredita od 09. veljače 2004. godine, pregled plaćanja, Ugovor o cesiji.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. siječnja 2024. prije svega prigovora naznačenoj vrijednosti predmeta spora kako je to (dvostruko) naznačio tužitelj u tužbi. Tužitelj nadalje prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja u ovom predmetu. Tuženik tvrdi da tražbina koju tužitelj potražuje ovom tužbom nije mogla biti predmetom prijenosa između tužitelja i korisnika kredita. Prava koja bi eventualno proizlazila iz potrošačkog ugovora, u ovom konkretnom slučaju iz Ugovora o kreditu sklopljenog između korisnika kredita i tuženika su strogo osobne naravi koja pripadaju potrošačima (korisniku kredita) osobno te stoga nisu prenosiva, dok je tužitelj istovremeno pravna osoba, trgovačko društvo te stoga nije niti može biti potrošač u smislu članka 3. stavka 1. ZZP/07, odnosno u smislu članka 5. stavka 1. ZZP/14. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Odredbom članka 218. ZOO-a određeno je da se pravnim poslom ne smije odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare, odnosno zakonodavac je imao potrebu urediti pravni odnos ugovornih strana na način da propiše da iste svojom voljom ne mogu mijenjati zakonske odredbe o vremenu zastare, jer osim što bi to bilo protivno prisilnim propisima bilo bi protivno pravnoj sigurnosti koju osiguravaju odredbe o zastari. Odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan. Naime, možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, a što tuženik u cijelosti osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora. Tuženik tvrdi da odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa, pa stoga ništetnost tih odredbi ne može povlačiti ništetnost cijelog ugovora. U odnosu na način promjene kamatne stope tuženik navodi da ugovaranje odredbe o promjenjivosti kamatne stope nije zabranjeno niti jednim propisom, dok odredbe o kamatnoj stopi Ugovora o kreditu jasno i transparentno određuju da davatelj kredita – ovdje tuženik ima pravo izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama. Pritom tuženik ističe da sam Zakon o obveznim odnosima u članku 26. priznaje i poznaje promjenjive ugovorne kamatne stope na čiju primjenu je tužitelj izričito pristao potpisom Ugovora o kreditu. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik ističe da je prije donošenja ZIDZPK (Narodne novine broj 112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, Narodne novine broj 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. Narodne novine broj 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Osporava tijek kamate, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Od dokaza dostavlja: obavijest o promjeni kamatne stope, sudsku praksu.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe i osporio je sve navode tuženika iz odgovora na tužbu. Predlaže provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost koliki iznos je korisnik kredita platio tuženiku i kolika je visina tražbine tužitelja prema tuženiku. Navodi da je u ovom predmetu riječ o izvanugovornoj, novčanoj tražbini po čl. 20. Zakona o obveznim odnosima. Osporava prigovor zastare. Ustraje kod prijedloga za pokretanje oglednog spora. Navodi da je činidba neodređena i neodrediva, a ugovor o kreditu ništetan. Navedeno stoga jer je kamata bitan sadržaj ugovora o kreditu.
4. Podneskom od 22. veljače 2024. tužitelj je dostavio pisani iskaz svjedoka – korisnika kredita BE. Tijekom postupka dostavljao je sudsku praksu.
5. U odnosu na vrijednost predmeta spora sud je istu odredio u iznosu od 10.000 EUR budući je tužitelj tako predložio, a postavio je i deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev. Kondemnatorni se odnosi na iznos od 1.643,02 EUR dok u odnosu na deklaratorni valja reći da se istim traži utvrđenje ništetnim ugovora u kreditu na iznos od 12.000 EUR. Stoga je sud prihvatio naznačenu vrijednost predmeta spora od strane tužitelja odnosno ocijenio je neosnovanim prigovor tuženika.
6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem isprava u spisu navedene u točkama 1. – 4. ovog obrazloženja. Proveo je dokaz saslušanjem svjedoka BE, korisnika kredita, CE, bankarske službenice. Tužitelj je odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka SE. Sud je odredio i dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine potraživanja tužitelja i iznosa koji je korisnik kredita platio tuženiku. Tužitelj predujam nije uplatio te sud nije proveo taj dokaz budući je upozorio tužitelja na posljedice nepostupanja po pozivu suda. Prema odredbi iz čl. 153. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP) kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova (st. 3.). Zbog navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 153. st. 3. ZPP-a, sud je odustao od izvođenja dokaza provođenja financijskog vještačenja (jer tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije uplatio predujam za provođenje vještačenja).
7. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio na temelju odredbe iz čl. 8. ZPP-a te zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Predmet spora je tužiteljev deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu br. 394 /02, kojeg su sklopili pravni prednik tužitelja i korisnik kredita BE i davatelj kredita, ovdje tuženik, 10. lipnja 2002. te restitucijski zahtjev tužitelja za platež 1/10 cjelokupnog iznosa plaćenog tužitelju po navedenom ugovoru o kreditu.
9. Nije sporno da su BE, kao korisnik kredita, i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o namjenskom kreditu br. 394/02 od 10. lipnja 2002. za iznos od 12.000,00 EUR. Između stranaka nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
10. Sporno je između stranaka je li tražbina korisnika kredita BE strogo osobna te može li se prenijeti na tužitelja, odnosno sporno je je li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe na utvrđenje ništetnim cijelog ugovora. Između stranaka je sporno je li ugovor o kreditu ništetan. Sporno je jesu li ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Između stranaka je sporno je li ugovor o kreditu sklopljen na temelju nedopuštene pobude ugovaratelja. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu 1/10 restitucijskog zahtjeva, odnosno 1/10 cjelokupno plaćenog iznosa od strane BE tuženiku. Sporno je je li tužiteljevo potraživanje zastarjelo.
11. Iz ugovora o cesiji proizlazi da su tužitelj, kao cesionar i BE, kao cedent, sklopili ugovor o cesiji 10. ožujka 2023. Čl. 2. toga ugovora ugovoreno je da BE ustupa tužitelju 1/10 novčane tražbine s osnove restitucije na temelju ništetnosti – stjecanja bez osnove iz ugovoru o namjenskom kreditu br. 394/02 od 10. lipnja 2002. Ugovor o cesiji digitalno je potpisan po BE. Valja zaključiti da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Ovo stoga jer je restitucijski zahtjev iz ovoga predmeta 1/10 cjelokupno plaćenog iznosa od strane korisnika kredita davatelju kredita, a što predstavlja novčanu tražbinu te nije i ne može se smatrati strogo osobnom tražbinom. Ujedno, valja navesti da tražbina koja je prenesena ugovorom o cesiji i nakon prijenosa zadržava svoj identitet.
12. Isto tako sud navodi da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju ali neobavještavanja dužnika (ovdje tuženika) o ustupanju, ne utječe na postojanje i/ili valjanost ugovora o cesija. Naime, prema odredbi iz čl. 82. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti (st. 2.).
13. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja BE, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili Ugovor o namjenskom kreditu od 10. lipnja 2002. Odredba čl. 2. navedenog ugovora o kreditu glasi: "Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u obrocima iznos od 12.000,00 EUR i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 6,99 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja„. Odredba čl. 7. navedenog ugovora glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos obroka iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene obroke. O izmijenjenom iznosu obroka Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“
14. Ugovor o kreditu iz ovog predmeta sklopljen 10. lipnja 2002. U to vrijeme na snazi nije bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/2003), a koji Zakon je na temelju odredbe iz čl. 115. navedenog Zakona stupio na snagu 18. lipnja 2003. Stoga nema mjesta primjeni odredbi navedenog Zakona.
15. Iz potvrde banke od 2024., izdanoj na zahtjev korisnika kredita, utvrđeno je da je u istoj dan pregled potvrda kamatnih stopa po predmetnom kreditu.
16. Između stranaka nije sporno da pravni prednik tužitelja BE s tuženikom nije sklopio aneks Ugovoru o kreditu od 10. lipnja 2002. kojim bi stranke ugovorile koji su to elementi (parametri) koji utječu na promjenu kamatne stope. Iz ugovora o kreditu od 10. lipnja 2002. proizlazi da su stranke toga ugovora ugovorile promjenjivu kamatnu stopu.
17. Iz izjave svjedoka BE od 21. veljače 2024. proizlazi da je navedeni iskazao da je sklopio ugovor o kreditu, da mu je ponuđena fiksna kamata prvih pet godina, a za ostalo razdoblje promjenjiva kamata, koju će određivati tuženik. Naveo je da je imao još i drugih kredita kod tuženika. Kredit je otplatio u cijelosti. Izjava je ovjerena pred javnim bilježnikom. Taj pisani iskaz sud nije prihvatio jer se ne odnosi na ovaj ugovor.
18. Svjedok BE u svom usmenom iskazu navodi da je Ugovor predložila banka te ga svjedok nije pisao. U odnosu na čl. 2. st. 1. Ugovora, koji je svjedoku glasno pročitan svjedok navodi da je navedenu odredbu napisala banka budući je on došao u banku po kredit, a banka je iskazala svoje uvjete za podizanje takvog kredita kao što su kamatna stopa, interkalamna kamata, naknada za sklapanje ugovora te je i banka odredila tu odredbu. Kada se svjedoka pita da li je do banke dobio informaciju kako se mijenja kamata svjedok navodi da nije dobio već je periodički dobivao na kućnu adresu poštom obavijest banke o promjeni kamatne stope. Svjedok navodi da ne zna na koji način se kamatna stopa mijenjala. Također svjedok u svom iskazu navodi da je sa Zagrebačkom bankom imao sklopljene i druge ugovore, stambeni kredit te je takav ugovor prema sjećanju svjedoka izgledao isto, te svjedok pretpostavlja da se radilo o identičnim uvjetima. Svjedok navodi da budući je ovaj drugi ugovor bio za stambeni kredit, da je možda i kamatna stopa bila manja, jer je bio veći iznos i duži rok. Kada se svjedoka pita što bi promijenio u predmetnom Ugovoru svjedok navodi da iz današnje perspektive bi sve promijenio a to znači visinu kamatne stope, naknadu za obradu kredita. Kada se svjedoka pita da li je u znao da će dobivati obavijest o promjeni kamatne stope svjedok navodi da nije pisao u Ugovoru, a kada ga se pita da li je po primitku pisane obavijesti otišao u banku svjedok navodi da nije otišao u banku. Obavijest je bila kao gotov čin.
19. Iz iskaza svjedoka CE, bankarske službenice sud je utvrdio da za konkretni ugovor ničega se ne sjeća. Potvrđuje da je na posljednjoj stranici ugovora njen potpis kao i žig Zagrebačke banke u kojoj je tada radila na radnom mjestu pomoćnika voditelja poslovnice u Maksimirskoj. Pojašnjava kako su voditelj poslovnice i pomoćnik voditelja imali deponirane potpise kod javnog bilježnika i princip rada je bio takav da u tom danu kada se radila isplata po određenom kreditu na ugovor su se upisivali ljudi koji su bili prisutni pa se zbog toga i nalazi potpis na navedenom ugovoru. O samom predmetnom ugovoru nema drugih saznanja. Svjedok opisuje poslovni proces odnosno opisuje način kako je ugovor došao do nje na potpis: samo odobravanje kredita ide sukladno odnosno ovisno o izloženosti korisnika kredita i ovisno o iznosu. S tim u vezi, donosi se odluka o isplati kredita koju donosi osoba sukladno ovlaštenjima u banci. Ta odluka se donosi u ime banke i sukladno uputama koje su postojale u vrijeme sklapanja ugovora. U uputama su između ostalog i propisani i uvjeti za isplatu. Kada se odluka donese, ugovor ide na potpis te bi svjedok potpisivala takve ugovore uz sve drugo što bi obavljala u tom danu ni ne gledajući odnosno čitajući ugovore. Kada se pita za promjenjivu kamatnu stopu navodi da je uobičajeno u to vrijeme bilo da se klijentima nudi i s njima ugovara promjenjiva kamatna stopa. Da je tražena fiksna kamata, tada bi ugovor i sve drugo bilo drugačije.
20. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud je zaključio da su odredbe o promjenjivosti kamate ništetne, jer stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (tako i VSRH broj Rev 1172/2018). Sud je ocijenio na način da korisnik kredita u svakom slučaju po prirodi stvari o Općim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati, nego ih donosi Banka i primjenjuju se kao sastavni dio ugovora. Niti predmetni pojedinačni ugovor, a niti Opći uvjeti poslovanja na koje se tuženik poziva, ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti sadrže precizan način određivanja parametara za primjenu promjenjive kamatne stope.
21. Sud je našao da u odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu određeni nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope, kao ni u tekstu Općih uvjeta poslovanja promatranih u cijelosti. Nadalje sud je zaključio da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva, jer predmetni ugovor u čl. 2. st. 1. i čl. 7. ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, odnosno ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već samo paušalno i neprecizno navodi u čl. 2. Ugovora da je kamatna stopa promjenjiva, a izmjena da je vršena na temelju odluka Banke bez valjanog obrazloženja. Prema shvaćanju ovog suda navedene odredbe su nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori, a koja se kao takva smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
22. Stoga je ovaj sud našao da su odredbe čl. 2. i 7. Ugovora, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi, ništetne prema odredbama čl. 4., čl. 46. st. 2., čl. 50., čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).
23. Prema odredbi iz čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Prema odredbi iz čl. 269. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva (st. 2.). Prema odredbi iz čl. 270. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Prema odredbi iz čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Prema odredbi iz čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
24. Ugovor o kreditu iz ovog predmeta od 10. lipnja 2002. ne sadrži podatke koji utječu na promjenu kamatne stope, a Odluka banke nije dovoljna.
25. Slijedom iznesenog, predmetni ugovor ima činidbu koja je neodređena, niti je odrediva. Stoga navedene odredbe su ništetne po čl. 272. st. 1. u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO-a. Naime, navedena odredba upućuje na jednostranu promjenu kamatne stope, na koju je korisnik kredita nije pristao – sukladno odredbi iz čl. 247. ZOO-a.
26. Kao što je već obrazloženo, Ugovor o kreditu sklopljen je 2022., stoga na taj ugovor ne mogu se primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je kasnije stupio na snagu (2002.). Također, prema odredbi iz čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022. i 156/2023. – dalje u tekstu: ZPK) taj Zakon se ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu toga Zakona, osim u slučajevima iz st. 2. toga članka. Odredbe čl. 9., 11., 12., 13. i 17., druga rečenica čl. 18. st. 1. i čl. 18. st. 2., a kojima se propisuju obveze obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora, primjenjuju se i na otvorene ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona (Ugovor iz ovog predmeta sklopljen je 2002. i otplaćen je – navedeno nije sporno.). Iz navedenih odredbi proizlazi samo obveza obavještavanja o promjeni kamatnih stopa. Međutim, navedene odredbe ne upućuju na to da banka smije jednostrano mijenjati kamatnu stopu u otvorenim kreditima.
27. Iz izvedenih dokaza proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva u djelu, odnosno sud je zaključio da su odredbe o promjenjivost kamate ništetne. Naime, nije sporno da stranke o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, nisu pojedinačno pregovarale, niti tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da je korisnik kredita na tu odredbu mogao utjecati. Osim toga, tuženik se poziva na vlastite Opće uvjete poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru i po prirodi stvari o tim uvjetima se i ne može pojedinačno pregovarati. Ni sklopljeni ugovor ni Opći uvjeti poslovanja na koje se tuženik poziva, ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovori su sastavljeni od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem. Sud dolazi do zaključka da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno u čl. 2. i 7. Ugovora. Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Takva jednostrana određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu korisnik kredita nije mogao utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarano, a ni u ugovoru ni u općim uvjetima poslovanja tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o namjenskom kreditu ništetne. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke
28. Nije ništetna odredba ugovora koja dopušta mogućnost da stranke ugovore kamatnu stopu. Naime, promjena kamate dopuštena je po uvjetima iz odredbe čl. 26. ZOO-a, dakle uz ograničenja. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu iz lipnja 2002. Prema odredbi iz čl. 273. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st. 1.). Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka (st. 2.). Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora (st. 3.). U tom slučaju moralo bi se raditi o nedopuštenoj pobudi i pobudi koja je bitno utjecala na odluku u ovom predmetu tuženika da sklopi ugovor te da je pravni prednik tužitelja za takvo što znao ili morao znati. Iz provedenih dokaza, a posebice saslušanjem svjedoka BE, sud nije utvrdio da bi promjena kamatne stope bitno utjecala na odluku tuženika, kao davatelja kredita, da sklopi ugovor, niti je sud utvrdio da je pravni prednik tužitelja za takvu bitnu pobudu tuženika znao ili morao znati. Navedeno stoga između stranaka je dopušteno, uz ograničenja iz odredbe čl. 26. ZOO-a, ugovarati, ugovorne kamate i promjenu ugovornih kamata (čl. 26. u vezi s čl. 2. ZOO-a).
29. Valja navesti da sud nije našao da je navedeni ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Zbog navedenog ugovor o kreditu iz lipnja 2002. iz ovog predmeta nije ništetan, sve primjenom odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO-a, a suprotno svim općim ali paušalnim upiranjima tužitelja. Pritom valja navesti da tužitelj ni sam (osim jednostrano promijenjene kamatne stope) ne upućuje na bilo što u ugovoru, pa čak ni sadržajno, što bi bilo protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
30. Prema odredbi iz čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2.).
31. Uz sve prethodno navedeno, tužitelj nije, sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, tijekom postupka dokazao da je jednostrana promjena kamatne stope bila uvjet ugovoru o kreditu ili odlučujuća pobuda zbog koje je navedeni ugovor sklopljen. Stoga je o navedenom sud odlučio na temelju odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Stav je ovog suda da ništetnost odredbi ugovora o namjenskom kreditu od 10. lipnja 2002. navedenog ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora o kreditu te da navedeni ugovor o kreditu može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi dok sud u ovoj pravnoj stvari nije utvrdio da su te ništetne odredbe bile uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
32. Također, valjalo je uzeti u obzir da je iznos kredita tuženik isplatio korisniku kredita, da je korisnik kredita otplaćivao kredit 10 godina, da je kredit otplaćen, da je kredit bio namjenski i to za adaptaciju stana, zbog čega je cjelokupni obvezno pravni odnos iz ugovora o kreditu konzumiran između tuženika, kao davatelja kredita i BE, kao korisnika kredita. Stoga bi svako suprotno tumačenje o cjelokupnoj ništetnosti ugovora o kreditu bilo suprotno, kako pravnim propisima.
33. Stoga je valjalo odbiti, kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ugovor o kreditu ništetnim preko utvrđenog u točki I izreke (kao u točki II izreke).
34. Valja dodati kako su u ovom predmetu sporni osnov i visina, dok tužitelj nije uplatio predujam za provođenje financijskog vještačenja, to je sud odustao, na temelju odredbe iz čl. 153. st. 3. ZPP-a, od provođenja dokaza financijskog vještačenja. Slijedom iznesenog, a kako tužitelj nije dokazao visinu restitucijskog zahtjeva koji mu pripadaju u 1/10 od iznosa koji je (ukoliko postoji taj iznos – što je može utvrditi nakon vještačenja, kao stručnog dokaza) to je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu valjalo odbiti, kao neosnovan (točka III izreke).
35. Sud je ocijenio i prigovor zastare na način da od donošenja presude, kojom bi sud utvrdio ništetnost pa do podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a.
36. U odnosu na tužiteljev prijedlog za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka, valja istaknuti da ne postoji dužnost suda podnijeti takav prijedlog Vrhovnom sudu samo zato što je stranka to predložila i što se vodi veći broj sličnih postupaka na sudu. Po ocjeni ovog suda, okolnosti koje su odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a kako su obrazložene, ne predstavljaju pitanja koja su važna za jedinstvenu primjenu prava ili ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 502.j ZPP-a pa da bi bilo svrsishodno ili potrebno pokretanje oglednog postupka prije donošenja prvostupanjske presude. U svakom slučaju, tužitelj ima mogućnost kontrole presude, kako u pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, kroz redovni pravni put, kao i kroz eventualni prijedlog za dopuštenje revizije. Osim toga, prijedlog za pokretanje oglednog postupka pokrenut je pred drugim sudom, o prijedlogu je odlučeno (negativno).
37. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi Zakona o parničnom postupku. Valja navesti da je tužitelj uspio sa deklaratornim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti dva članka ugovora o kreditu dok nije sa deklaratornim zahtjevom u odnosu na preostali dio ugovora, kao i sa zahtjevom za isplatu, odnosno da je tužitelj uspio u sporu u samo u dijelu – zbog čega je sud troškove sudio po odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a. Stranke su uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te je sud odlučio kao u točki IV izreke.
U Zagrebu, 5. lipnja 2026.
Sudac
Tina Jakupak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. tužitelju– sp na presudu
2. tuženiku po pun
3. kal pravomoćnosti – 30 dana
