REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-332/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu , u parničnom predmetu tužiteljice ĆŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Đegerecu, odvjetniku u Koprivnici, Nemčićeva 4a, protiv tuženika MM Demobile d.o.o. OIB:27248006765, Bjelovar, Stare Plavnice, Ć [adresa], radi isplate, dana 05. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku MM Demobile d.o.o. OIB 27248006765, [adresa], da isplati tužiteljici ĆŠ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 10.000,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 01. siječnja 2025. godine, pa do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku MM Demobile d.o.o. OIB 27248006765, [adresa], da tužiteljici ĆŠ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 506,45 Eura, sa zateznom kamatom počevši od dana 05. lipnja 2026. godine, pa sve do isplate, koja se obračunava prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u vezi naknade parničnog troška, preko dosuđenog iznosa od 506,45 Eura, do zatraženog iznosa od 542,90 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 36,45 Eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika, podneskom od 20. travnja 2026. godine, podnijela tužbu radi isplate iznosa od 10.000,00 Eura, sa zateznom kamatom (nepotrebno i posve suprotno čl. 29. st.2 Zakona o obveznim odnosima – koji se primjenjuje u vezi te sporedne tražbine po osnovi zatezne kamate, navodeći uz zatezna kamata i riječ „zakonska“) na taj iznos od 01. siječnja 2025. godine (vezano za vraćanje nevraćenog dijela iznosa zajma), potražujući i naknadu parničnih troškova, prema troškovniku istaknutom u tužbi.
2. Tuženik je bio dopisom od 22. travnja 2026. godine, pozvan da dostavi pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, no tužen ik nije dostavio zatraženi odgovor na tužbu u dodijeljenom roku, iako je bio u tom pozivu ujedno upozoren, da će se u tom slučaju donijeti presuda zbog ogluhe.
3. Shodno tome, kako je u ovom slučaju ispunjen zakonski uvjet za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i udovoljiti bitnom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice u vezi tražene isplate iznosa od 10.000,00 Eura, sa sporednom tražbinom u vezi zatezne kamate (pri čemu je iz izreke tužbenog zahtjeva ispuštena potpuno suvišna i nepotrebna riječ „zakonska“, koju ne poznaje čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koji se primjenjuje u ovom slučaju), obzirom da osnovanost tog bitnog dijela tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da je tužba upućena tužen iku sa pozivom za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljena tuženiku dana 29. travnja 2026. godine (što proizlazi uostalom iz e-spisa, ali i dostavnice na listu 13 ovoga spisa), te obzirom da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužiteljica dostavila uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese pisani odgovor na tužbu.
4. Kako se tužiteljica posredstvom odvjetnika, „zaigrala“ prilikom pisanja točne formulacije zatezne kamate iz članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima jer je odvjetniku tužiteljice, očito bio prezahtjevan zadatak prepisati tu zakonsku formulaciju ili utvrditi od kada do kada tužiteljici pripada određena zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja odredba se relativno često mijenjala, sud je tužiteljici prilikom usvajanja tog sporednog zahtjeva dosudio samo zateznu kamatu u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (na koju odredbu se uostalom i tužiteljica posredstvom odvjetnika pozvala izričito u svom tužbenom zahtjevu, premda je pogrešno prepisala sada važeću formulaciju u vezi zatezne kamate i nije točno odredila kada i u kojem razdoblju joj pripada tražena kamata, za razliku od sada aktualne formulacije zatezne kamate iz tog članka), na koji način je zatezna kamata na sasvim određen ili barem dovoljno odrediv način i dosuđena tužiteljici.
5. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, na temelju troškovnika odvjetnika tužiteljice, sukladno vrijednosti predmeta spora, primjenom odredaba važeće Odvjetničke tarife.
6. Naime, tužiteljici je za sastav tužbe, kao opravdan trošak, priznat iznos od 200,00 Eura, te je na taj opravdani parnični trošak još priznat tužiteljici iznos od 50,00 Eura, po osnovi poreza na dodanu vrijednost. Kako je tužiteljici još valjalo priznati zatraženi iznos od 146,45 Eura u vezi sudske pristojbe na tužbu, ali i svotu od 110,00 Eura u vezi sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe (imajući u vidu da je od 01. lipnja 2026. godine, na snazi nova Uredba o tarifi sudskih pristojbi u skladu s kojom je valjalo odrediti visinu sudske pristojbe na ovu odluku), ukupan opravdan parnični trošak tužiteljice je utvrđen u iznosu od 506,45 Eura, te je ta svota i dosuđena tužiteljici na ime naknade parničnog troška, dok je preko tog iznosa, do zatraženog odbijen, kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.
U Bjelovaru, 05. lipnja 2026. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U Bjelovaru, dana 05.06.2026.g.
Sudac:
Sanjin Milošević