Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek

Poslovni broj: Pp-1830/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ive Jakopović, uz sudjelovanje zapisničarke Ksenije Laslo, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe STUDENAC d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi CBČ, zbog prekršaja iz čl. 149.st.1.toč.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/22 i 59/23) u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, klasa: 336-02/25-01/1752, urbroj: 443-02-01-25-10 od 9. svibnja 2025., nakon glavne i javne rasprave održane u odsutnosti uredno pozvane I. okrivljene pravne osobe, II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi i tužitelja te odluke javno objavljene 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl.182.toč.1. Prekršajnog zakona

I. okrivljena pravna osoba STUDENAC d.o.o., OIB: 02023029348, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana

II. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi CBČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana

o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e

da je dana 19. veljače 2025. godine viša tržišna inspektorica Državnog inspektorata inspekcijskim nadzorom u prodavaonici STUDENAC MARKET broj 1459 u Osijeku, Trg slobode 6 koja posluje u sastavu trgovačkog društva STUDENAC d.o.o. za trgovinu i proizvodnju, [adresa]; MBS: [matični broj subjekta], 0113: 02023029348, utvrdila da trgovac prilikom utvrđivanja i isticanja maloprodajne cijene za proizvod za koju je Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo („Narodne novine" br. 17/25, dalje u tekstu: Odluka), a koja je stupila na snagu dana 7. veljače 2025. godine propisana najviša razina cijena određenih proizvoda, u vremenskom razdoblju u 10:40 sati do 13:40 sati koristio nepoštenom odnosno zavaravajućom poslovnom praksom u odnosu prema potrošačima na način da je za proizvod koji nudi potrošačima pšenični kruh zlatni korijen 300g isticao mpc 1,75 eura, što je zabranjeno prema Odluci Vlade Republike Hrvatske, kojom je propisana najviša razina maloprodajne cijene za proizvod: kruh pšenični nepakirani po kg, članka III točka. 1. Odluke — propisana mpc: do 1,50 eura, te na taj način daje netočne odnosno neistinite informacije potrošaču pri tome navodeći ga da donese odluku o kupnji proizvoda po cijeni po kojoj mu je zabranjeno prodavati predmetne proizvode. Dakle, počinitelj prekršaja u svojem poslovanju koristi zavaravajuće radnje odnosno koristi se nepoštenom poslovnom praksom,

pa da bi time postupili protivno odredbi čl.34., a u svezi čl.35.st.1. i st.2.toč.4. Zakona o zaštiti potrošača i počinili prekršaj kažnjiv po čl.149.st.1.toč.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača.

II. Na temelju čl.140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. toč.2. do toč.5. i toč.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj podnio je optužni prijedlog protiv I. okrivljene pravne osobe STUDENAC d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi CBČ pod gore navedenim brojem zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude te je sud proveo redovan postupak.

2. I. okrivljena pravna osoba STUDENAC d.o.o. u pisanoj obrani zaprimljenoj pri ovom sudu 12. rujna 2025. i II. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi CBČ u svojoj pisanoj obrani zaprimljenoj pri ovom sudu 10. rujna 2025. te zajedničkoj pisanoj obrani zaprimljenoj pri ovom sudu 1. lipnja 2026. istaknuli su da je točno da su okrivljenici 19. veljače 2025. u vremenskom razdoblju od 10,40 sati do 13,40 sati za pšenični kruh zlatni korijen 300 g istaknjuli mpc 1,75 eura, a koja je cijena za 0,25 eura bila viša od najviše propisane cijene Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovinama na malo, međutim time okrivljenici nisu dali netočne, odnosne neistinite informacije potrošaču, a niti su ga time naveli da donese odluku o kupnji proizvoda po cijeni po kojoj mu je zabranjeno prodavati predmetne proizvode, odnosno da time nisu ostvarena bitna obilježja prekršaja koji se stavlja na teret okrivljenicima jer spomenuti propust se ne može smatrati zavaravajućom radnjom, odnosno nepoštenom trgovačkom praksom uz navod da je propust odmah otklonjen nakon prepoznavanja te da se okrivljenici iskreno kaju za navedeni propust isticanja mpc cijene više od propisane Odlukom Vlade RH. I. okrivljena pravna osoba je istaknula da preko 550 robnih artikala različitih dobavljača na koje se Odluka Vlade RH odnosi i koji podliježu izravnim mjerama kontrole cijena te sustav maloprodaje od 1500 prodavaonica pa je životno logično da je moglo doći do nepravilnosti na pojedinom robnom artiklu. Nadalje, istaknuto je da u vrijeme inspekcijskog nadzora, odnosno 19. veljače 2025. Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena (Narodne novine broj: 40/25) još nije stupio na snagu, a što postupanje suprotno Odluci Vlade RH regulira kao prekršaj.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao izvadak iz sudskog registra za I. okrivljenu pravnu osobu od 21. listopada 2025., obavijest počinitelju prekršaja STUDENAC d.o.o. (list spisa 4 i 4), obavijest počinitelju prekršaja NBČ (list spisa 5 i 6), zapisnik Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, klasa: 336-02/25-01/1752, urbroj: 443-02-01-25-01 od 19. veljače 2025. (list spisa 7-10), podatke Studenac d.o.o., primku 51459362 R (list spisa 11) i potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za I. i II. okrivljenike od 2. lipnja 2026. (list spisa 42-54).

4. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako za prekršaj iz čl.149.st.1.toč.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača nisu ispunjene zakonske pretpostavke na osnovu kojih bi se okrivljenike moglo proglasiti krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret.

5. Naime, odredbom iz čl.34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena praksa ona koja je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako u smislu određenog proizvoda bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojeg ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je takva praksa usmjerena. Nadalje, odredbom iz čl.35.st.1. Zakona propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u st.2. istog članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Okolnosti iz st.1. tog članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu: postojanje ili priroda proizvoda, osnovna obilježja proizvoda kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustav rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu, opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda, cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu, potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka, priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije i dr., prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke, rizici kojima potrošač može biti izložen.

6. Činjenični opis prekršaja u optužnom prijedlogu ne opisuje kakva je to u konkretnom slučaju nepoštena praksa i na koji način je ista suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i kako u smislu određenog proizvoda bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača, niti je opisano u kojem smislu se poslovna praksa smatra zavaravajućom, odnosno koje to netočne informacije sadrži, zbog čega bi bila neistinita i na koji način će zavarati prosječnog potrošača da kupi navedene proizvode ograničene Odlukom, a koje inače ne bi kupio. Slijedom navedenog, niti jedna odredba Zakona o zaštiti potrošača na koju se optužba poziva ne predviđa kao prekršaj isticanje maloprodajne cijene i prodaju proizvoda po višoj cijeni od najviše dozvoljene Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo kao oblik nepoštene, odnosno zavaravajuće poslovne prakse. Nadalje, zaračunavanje i konkretna prodaja navedenog proizvoda po cijeni višoj od najviše cijene ograničene Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini predstavlja prekršaj prema Zakonu o iznimnim mjerama kontrole cijena, međutim okrivljenicima isto nije stavljeno na teret već počinjenje prekršaja iz čl.149.st.1.toč.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača, a za naglasiti je da se potrošač u konkretnom slučaju rukovodi svojom slobodnom voljom odabira proizvoda u maloprodaji, tako da prodaja predmetnih proizvoda nije protivna čl.34. u sv.čl.35.st.1., st.2.t.4. te čl.36.st.1.i st.2.t.1. Zakona o zaštiti potrošača.

7. S obzirom na to da je zakonski opis, odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, stoga sve odlučne činjenice moraju biti jasno navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

8. Dakle, sud je u odnosu na prekršaj iz čl.149.st.1. t.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača I. okrivljenu pravnu osobu i II. okrivljenicu oslobodio od optužbe smatrajući da djelo na način kako je okrivljenicima stavljeno na teret optužnim prijedlogom nije po propisu prekršaj te ih je oslobodio od optužbe na temelju čl.182.toč.1. Prekršajnog zakona.

9. Odluka o troškovima temelji se na čl.140. i čl.138.st.2. toč.2. do toč.5. i toč.7. Prekršajnog zakona te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Osijeku 3. lipnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ksenija Laslo

Dunja Bertok

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja.

DOSTAVITI:

1. I. okrivljenoj pravnoj osobi

2. II. okrivljenici

3. Tužitelju

4. Arhiv.