Poslovni broj: UsI-3186/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužiteljice RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Stjepana Grubišića, Solin, Kralja Zvonimira 81, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, radi prekida postupka, 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/ll-502-06/25-05/461, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 10. studenoga 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužiteljici trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od dana donošenja rješenja o troškovima do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/ll-502-06/25-05/461, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 10. studenoga 2025. prekinut je postupak po žalbi osiguranice RH, ovdje tužiteljice, izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Split, KLASA: UP/l-502-06/23- 05/2071, URBROJ: 338-17-02-01-25-07 od 29. kolovoza 2025., kojim je tužiteljici s danom 3. srpnja 2025. obustavljeno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju i isplata novčane naknade za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju, koje ne odgađa izvršenje. Točkom II. izreke osporenog rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice, zastupane po opunomoćeniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Solinu, u dijelu zatražene refundacije troška sastava žalbe po odvjetniku.

2. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, ukazujući na to da je u odnosu na prekid postupka žalbom pobijala prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava - Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, 152/22. i 34/25. - dalje: Zakon), u kojem joj je rješavajući po službenoj dužnosti na temelju članka 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područni ured Split, pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona, s danom 3. srpnja 2025. obustavio pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju i s navedenim danom obustavio joj je isplatu novčane naknade za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, dok je u točki IV. izreke pobijanog rješenja odlučeno da žalba izjavljena protiv tog rješenja nema suspenzivno djelovanje (ne odgađa izvršenje rješenja) te ukazuje na sadržaj izjavljen žalbe. Ističe da je nesporno odlukom Državnog sudbenog vijeća od 3. srpnja 2025. privremeno udaljena od obavljanja sudačke dužnosti počevši s danom 4. srpnja 2025. na rok od tri mjeseca i da je točkom II. tog rješenja određeno da za vrijeme udaljenja s dužnosti ima pravo na jednu polovinu plaće. Navodi da je prvostupanjsko tijelo 29. kolovoza 2025. donijelo rješenje u bitnom navodeći da za vrijeme trajanja privremenog udaljenja ne radi niti ima obvezu dolaska na posao te osporava pravilnost takvog tumačenja i primjenu materijalnog prava, ističući da članak 7. stavak 1. Zakona ne propisuje fizičku prisutnost kao uvjet za ostvarenje prava, navodeći da se isti poziva na status roditelja koji radi. Naglašava da je i dalje zaposlena, te ima aktivan status osigurane osobe u sustavu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i da nema zakonske osnove za tvrdnju da je izvan radnog odnosa. Pojašnjava da se pravo na rad u polovici punog radnog vremena temelji na statusu zaposlenosti i potrebama djeteta, a ne na obliku rada te da je svrha zakona omogućiti roditelju da uskladi radne obveze s potrebama djeteta s teškoćama u razvoju. Smatra da administrativna mjera poput privremenog udaljenja iz službe ne smije automatski ukinuti pravo koje štiti dijete. Ističe da ona nije prestala biti zaposlena, niti je dijete izgubilo status djeteta s te žim smetnjama u razvoju. Navodi da je prvostupanjsko rješenje protivno načelima razmjernosti i svrhovitosti iz članka 6. ZUP-a, jer se obustavlja pravo koje štiti dijete s teškoćama, bez razmjernog razloga. U odnosu na točku II. izreke osporenog rješenja navodi da je donesena ne samo protivno odredbama ZUP-a, već i suprotno zdravorazumskoj i pravnoj logici, čime je takvom odlukom povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje kako je to određeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (“Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17.) i člancima 41. i 47. Povelja Europske unije o temeljnim pravima (Službeni list Europske unije 2007/C 303/01). Naglašava da kod odluke o troškovima, kada javnopravno tijelo sagledavajući kronologiju upravnog postupka, prije svega treba odlučiti o zahtjevu stranke, a tek nakon toga treba odlučiti da li stranci pripada pravo na naknadu troškova pravnog zastupanja i u kojem iznosu. Ističe da je u konkretnoj pravnoj stvari očito da osporenim rješenjem nije okončan upravni postupak meritornom odlukom tuženika, odnosno da nije odlučeno o žalbi stranke, pa posljedično tome nije odlučeno o pravima i obvezama stranke te postupak nije dovršen, a unatoč tome točkom II. izreke osporenog rješenja odlučeno je o pravu stranke na naknadu troškova pravnog zastupanja stranke po odvjetniku, iako još nije odlučeno o osnovanosti žalbe i još nije okončan postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti. Ističe da je u odnosu na primjenu članka 161. ZUP-a došlo do promjene u sudskoj praksi; te se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz 44/2016-6 od 14. srpnja 2021. i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4003/21-2 od 10. veljače 2022. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati tuženiku na ponovi postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana i u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Navodi da je suprotno tužbenim navodima tužiteljice pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio je osporeno rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a čime je posljedično tome osporeno rješenje na zakonu osnovano. Navodi da je postupajući po žalbi tužiteljice proveo drugostupanjski upravni postupak, u skladu s odredbama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Navodi da spisu predmeta prileži odluka Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske, KLASA: 711-28/25-01/01, URBROJ: 453-01103-25-2 od 3. srpnja 2025., iz koje je razvidno da se tužiteljica kao sutkinja Općinskog suda u Splitu privremeno udaljuje od obavljanja sudačke dužnosti, na rok od 3 (tri) mjeseca, računajući od 4. srpnja 2025., dok je točkom II. odluke određeno kako tužiteljica za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti ima pravo na jednu polovinu plaće. Nadalje navodi da se tužiteljica prema ranijem rješenju Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I502-06/23-05/2071, URBROJ: 338-17Q-01-24-04 od 20. veljače 2024. nalazi u korištenju priznatog prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, a za dijete RHĆ (rođenu **.**.2015.). Navodi da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti, a sukladno zaprimljenom podnesku tužiteljičinog poslodavca te činjenici da je protiv tužiteljice kao sutkinje Općinskog suda u Splitu pokrenut kazneni postupak, pokrenulo upravni postupak ispitivanja uvjeta korištenja priznatog prava na rad s polovicom punog radnog vremena na okolnost uvjeta zaposlenosti, odnosno vršenja rada. Pojašnjava da je u pokrenutom postupku prvostupanjsko tijelo pozvalo tužiteljicu na očitovanje o navedenim okolnostima, a koja se dana 26. kolovoza 2025, u prostorijama prvostupanjskog tijela očitovala da se nalazi u korištenju priznatog prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju sukladno rješenju, KLASA: UP/l-502-06/23-05/2071, URBROJ 338-17-02-01-24-04 od 20. veljače 2024. za dijete RHĆ te da je trenutno odlukom Državnog sudbenog vijeća od 3. srpnja 2025. privremeno udaljena s radnog mjesta na razdoblje od tri mjeseca, počevši od 4. srpnja 2025., ali da je i dalje formalno zaposlena kod istog poslodavca te da smatra da i dalje ispunjava uvjete za korištenje prava budući da njezin status zaposlene osobe nije prestao, a dijete u kontinuitetu živi s njom u zajedničkom kućanstvu na adresi u [adresa]. Nadalje navodi da je tužiteljica izjavila da nema obvezu dolaska na posao, ali i da tijelo koje je donijelo odluku o njezinom privremenom udaljenju može već na idućoj sjednici odlučiti da se ta odluka ukine, kao i da je na tako donesenu odluku izjavila tužbu Upravnom sudu u Splitu. S tim u vezi navodi da je tužiteljica priložila tužbu koju je podnijela Upravnom sudu u Splitu 13. kolovoza 2025. protiv odluke o privremenom udaljenju. Ističe kako predmetno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju sukladno članku 28. stavku 2. Zakona pretpostavlja, kako to proizlazi i iz samog terminološkog naziva, rad s polovicom punog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju i s čim u vezi i provedbeni Pravilnik o načinu obračunavanja i isplati novčane naknade za vrijeme korištenja prava zaposlenog ili samozaposlenog roditelja djeteta s teškoćama u razvoju na rad s polovicom punog radnog vremena ("Narodne novine”, 81/24.) propisuje kako korisnik tako priznatog prava ostvaruje pravo na novčanu naknadu obračunatu u neto visini isplaćene korisnikove redovne mjesečne plaće, a iz čega jasno proizlazi kako se radi o pravu koje po svojoj pravnoj naravi pretpostavlja faktičko obavljanje rada korisnika a koji rad tužiteljica od 3. srpnja 2025., prema odluci Državnog sudbenog vijeća, više ne vrši jer je izrečenom privremenom mjerom udaljena od obavljanja sudačke dužnosti budući da je protiv nje pokrenut kazneni postupak. Pojašnjava da je uvažavajući navode tužiteljice sadržane u zapisniku sastavljenom u prostorijama prvostupanjskog tijela 26. kolovoza 2025., kada se očitovala kako Državno sudbeno vijeće može već na idućoj sjednici odlučiti da se ukine odluka o privremenom udaljenju, kao i da je na tako donesenu odluku 13. kolovoza 2025. podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu, a budući da zakonitost i pravni učinci odluke Državnog sudbenog vijeća predstavljaju odlučnu pretpostavku za pravilno i zakonito rješavanje o osnovanosti žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja o obustavi njezinog prava na rad s polovicom punog radnog vremena, navodi da je ocijenio da je riječ o prethodnom pitanju u smislu članka 55. stavka 1. ZUP-a. Navodi da o ishodu sudskog postupka ovisi ocjena zakonitosti prvostupanjskog rješenja , jer u slučaju poništenja odluke Državnog sudbenog vijeća prestaje i pravni temelj za obustavu prava na rad s polovicom punog radnog vremena, radi čega je prekinuo postupak po žalbi do okončanja upravnog spora u kojem će se utvrditi pravni učinci odluke Državnog sudbenog vijeća. U odnosu na postavljeni dio zahtjeva kojim opunomoćenik tužiteljice traži (nespecificiranu) naknadu troškova pravnog zastupanja, ističe da u smislu članka 161. stavka 1. i 2. ZUP-a nisu ispunjeni uvjeti za povratom troškova opunomoćeniku tužiteljice s obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne može uzeti da se u predmetnom slučaju radilo o neophodnom pravnom zastupanju osiguranika u okviru kojeg upravnog postupka osiguranik ne bi bio u stanju sam ostvariti, odnosno zaštititi svoja prava i pravne interese s obzirom na predmet ovog upravnog postupka. Navodi da je slijedom pravilno, ali nepotpuno razjašnjenog utvrđenog činjeničnog stanja, razvidno da je primjenom članka 55. stavka 1. ZUP-a, pravilno primijenio materijalno pravo i da je osporeno rješenje zakonito. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Tijekom spora održana je rasprava 19. svibnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/2024., dalje: ZUS), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Člankom 55. stavkom 1. ZUP-a propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. Stavkom 2. istoga članka propisano je da će se postupak prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva te u drugom slučaju propisanom zakonom. Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneni progon, službena osoba razmotrit će i to pitanje.

7. Predmetni postupak obustave korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju obavijesti poslodavca tužiteljice da je odlukom Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske, KLASA: 711-28/25-01/01, URBROJ: 453-01103-25-2 od 3. srpnja 2025. tužiteljica kao sutkinja Općinskog suda u Splitu privremeno udaljena od obavljanja sudačke dužnosti, na rok od 3 (tri) mjeseca, računajući od 4. srpnja 2025. i da za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti ima pravo na jednu polovinu plaće.

8. Na temelju navedenog, a nakon što je službena osoba saslušala tužiteljicu na zapisnik 26. kolovoza 2026., prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je tužiteljici s danom 3. srpnja 2025. obustavilo pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju, a protiv kojeg rješenja je tužiteljica izjavila žalbu, koje razloge u bitnom ponavlja i u ovoj tužbi.

9. Tuženik je na temelju istovjetnog činjeničnog stanja koje je utvrđeno u prvostupanjskom postupku u točki I. izreke rješenja prekinuo postupak po žalbi, pozivom na članak 55. ZUP-a, zaključivši da o ishodu sudskog postupka ovisi ocjena zakonitosti prvostupanjskog rješenja te navodi da u slučaju poništenja odluke Državnog sudbenog vijeća prestaje pravni temelj za obustavu prava na rad s polovicom punog radnog vremena. Ujedno je naveo da je odlučeno kao u izreci rješenja do okončanja upravnog spora u kojem će se utvrditi pravni učinci odluke Državnog sudbenog vijeća.

10. Međutim, tuženik zanemaruje da je odluka Državnog sudbenog vijeća već donesena i da je proizvela pravne učinke od 3. srpnja 2025., iz čega slijedi da je nadležno javnopravno tijelo već odlučilo o privremenom udaljenju tužiteljice od obavljanja dužnosti na rok od tri mjeseca, pa u konkretnom slučaju nije bilo osnova za prekidom postupka po žalbi pozivom na članak 55. ZUP-a. Ujedno, treba reći da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje kojim je tužiteljici obustavilo pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju i isplatu novčane naknade za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju počevši od 3. srpnja 2025., koje rješenje je također proizvelo pravne učinke, pa je u opisanoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tuženik bio dužan odlučiti o izjavljenoj žalbi tužiteljice sukladno ovlastima iz članka 115. ZUP-a.

11. S obzirom na to da tuženik nije odlučio o osnovanosti žalbe, već je donio procesno rješenje kojim je prekinuo postupak po žalbi, pravilno tužiteljica ističe da predmetni upravni postupak nije dovršen, radi čega nije bilo osnova za donošenje odluke o troškovima žalbenog postupka.

12. S obzirom na navedeno proizlazi da je osporeno rješenje rješenja doneseno uz bitnu povredu odredbi postupka, radi čega se isto ne može ocijeniti zakonitim. Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je dužan odlučiti o žalbi tužiteljice, kao i o troškovima žalbenog postupka. U ponovnom postupku tuženik će donijeti novo rješenje pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

13. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu troškova upravnog spora za zastupanje po odvjetniku za sastav tužbe i za zastupanje na raspravi 19. svibnja 2026., sve uvećano za PDV.

14. Budući da je tužiteljica uspjela u sporu, sud je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a tužiteljici priznao opravdane troškove upravnog spora i to troškove za sastav tužbe po kvalificiranom opunomoćeniku i za zastupanje na raspravi 19. svibnja 2026., uvećano za PDV od 25%, što ukupno daje iznos od 2.500,00 eura, sukladno Tbr. 27. točki 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23.), radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu 3. lipnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. i 148. stavak 8. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice

- tuženiku

- u spis