Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P-1153/2021-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužitelja BI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženika HI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Ravlić, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon zaključenja glavne rasprave, održane dana 30.travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 03.lipnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između GI i HI dana 16.01.2002. godine, a koji Ugovor je potvrđen od strane Općinskog suda u Makarskoj pod posl. brojem I.R.-8/02 dana 16.01.2002. godine.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 03.lipnja 2026.kao dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.spnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, dana 30.studenog 2021., podnio tužbu, radi utvrđenja ništavosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojoj je naveo da je dana 27.10.2005. dopisom odvjetnika Alena Nole iz [adresa] njegov otac LI obaviješten da mu je preminula tetka GI, te da je u posjedu Oporuke Pi-28/87, koja je sastavljena u njegovom odvjetničkom uredu i pohranjena kod ovog suda, u zbirku isprava potvrdom br. I R.R-78/87, u kojoj mu ista ostavlja kuću u [adresa]. i stan u [adresa] S-4 II sprat, stan 65 u [adresa], te traži da mu dostavi punomoć za sudjelovanje u ostavinskom postupku koji se vodi kod javnog bilježnika Ante Pejkovića iz [adresa], da je LI sam kontaktira javnog bilježnika i tražio da sudjeluje u ostavinskom postupku, koji se vodio pod br.O-147/05.,da do smrti LI, tj. do 14.04.2015. ostavinski postupka iza GI nije završen, a da je u međuvremenu završen ostavinski postupak iza LI i to Rješenjem od 18.12.2015., Trećeg osnovnog suda u Beogradu, a jedinim nasljednikom proglašen je ovdašnji tužitelj BI, da se tužitelj preko odvjetnice Jelice Vujanić iz [adresa] 15.11.2016. obraćao mail-om Javnom bilježniku Anti Pejkoviću i naveo da se sada on želi uključiti u ostavinski postupak, da je 21.08.2017. odvjetnica obavijestila bilježnika da mu je već ranije dostavila punomoć za zastupanje, a da nije dobila nikakvu informaciju, da je dana 07.12.2016. javni bilježnik obavještava odvjetnicu da je zaprimio ovjerenu nasljedničku izjavu BI, ali da je na ćiriličnom pismu, te da treba dostaviti istu prevedenu na hrvatski jezik, da tužitelj, BI nikada nije dostavio ovjerenu izjavu u tom ostavinskom postupku iza pok. GI, da tužitelj nije uspio do pisanja ove tužbe dobiti saznanja u kojoj fazi je spis br.O-147/05,da je unazad tri mjeseca tužitelj saznao da tuženik posjeduje Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključio sa pok. GI dana 16.01.2002. godine, a koji Ugovor da je potvrđen od strane ovog suda pod posl. brojem I.R.-8/02 dana 16.01.2002. godine, da je predmet Ugovora vlasništvo stana u [adresa], istog onog koji bi tužitelj stekao temeljem oporuke i to: - Stan u [adresa] ES-4 II sprat stan 65,da je uvidom u taj Ugovor i usporedbom oporuke, koju je GI vlastoručno napisala i potpisala, jasno te se da primijetiti golim okom da je potpis GI krivotvoren tj. da isti nije istovjetan sa potpisom i rukopisom u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sa usporedbom vlastoručne oporuke, da je u trenutku potpisa Ugovora pok. GI bila teško bolesna jer je bolovala od karcinoma kostiju i koštane srži, a da se iz Ugovora vidi da je sud konstatirao da je pristupio na adresu pok. GI i utvrdio njen identitet osobnim poznavanjem, upisujući njen matični broj, a da pri tom nije evidentirano od kud im je poznat matični broj, da sud uopće nije evidentirao njeno zdravstveno stanje niti priložio njenu liječničku dokumentaciju, odnosno liječničku potvrdu o mentalnom stanju bolesnice, te razumije li ona što eventualno potpisuje, da je u tom Ugovoru tuženiku bilo dozvoljeno da taj Ugovor evidentira u zemljišne knjige, a što da nije učinio, pa da to, samo po sebi, predstavlja visoki stupanj sumnje u vjerodostojnost samog Ugovora, da je tuženik prijavom smrti RI (?), koja je preminula **.**.2005. , u matičnom uredu u [adresa] evidentira kao nasljednike samo sebe i svoju sestru ĆI, iako mu je poznato (i evidentirano u prijavi smrti) da postoji oporuka sa oporučnim nasljednicima, ovdje predniku tužitelja i to LI, a od imovine da pokojna posjeduje samo kuću u [adresa] u [adresa], koja ne odgovora njegovoj nekretnini iz Ugovora, da su se GI i prednik tužitelja LI od 1990 do njene smrti 2005 godine konstantno dopisivali pismima, u kojima da se vidi blizak odnos između njih dvoje (preko 100-tinu pisama), gdje ga obavještava o svojoj bolesti itd., te da se nije dalo naslutiti bilo kakvih problema u njihovom odnosu.

2. Predložio je donošenje presude kojom će se utvrditi daje ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanu zaključen između GI i HI, dana 16.siječnja 2002., koji je istog dana potvrđen od strane ovog suda pod brojem IR- 8/2002, te da se tuženik obveže tužitelju naknaditi troškove postupka.

3. U odgovoru na tužbu od 10.ožujka 2022. tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te da predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelju naložiti da tuženiku naknadi parnični trošak. Dalje je naveo da su netočni i neistiniti navodi iznijeti u činjeničnom dijelu tužbe da bi Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen između GI i tuženika dana 16. siječnja 2002., koji ugovor je potvrđen od strane ovog suda pod poslovnim brojem IR-8/02 dana 16. siječnja 2002., bio ništetan jer da GI nije potpisala predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da je potpis GI, koji se nalazi na tom ugovoru krivotvoren, da sama činjenica kako potpis GI na predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju ne bi, eventualno, bio istovjetan sa potpisom i rukopisom GI na oporuci, koju je ista sačinila dana 16. travnja 1987., i koju oporuku je tužitelj dostavio u spis uz predmetnu tužbu, ne bi sama po sebi govorila u prilog krivotvorenosti potpisa GI na predmetnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, već bi jedino ukazivala na činjenicu, koja je životna i logična, da s obzirom na vremenski odmak sačinjenja oporuke (1987.) i ugovora o doživotnom uzdržavanju (2002.) je potpis GI, kao i svakog drugog čovjeka u razdoblju od 15 godina, promjenjiv, da tuženik u spis dostavlja darovni Ugovor od 30. prosinca 2004. koji je sklopljen između GI, kao darovateljice, te tuženika, UI i ŽI, kao obdarenika, na kojem ugovoru da se nalazi potpis GI, koji potpis je ista priznala kao svoj ovjerom kod javnog bilježnika Ante Barbića dana 30. prosinca 2004., da iz potvrde, koju je sud sastavio, dana 16. siječnja 2002. na predmetnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, proizlazi da je toga dana, po pozivu stranaka, sud izišao na lice mjesta u stan vlasništvo GI, PI [adresa], te da je, nakon što je utvrdio istovjetnost stranaka, sudac pročitao cijeli tekst ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovornim strankama, te ih upozorio na zakonske posljedice zaključenja tog ugovora, prava i obveze koje ugovorom preuzimaju, te sa načinom raskida istoga, da iz te, naprijed navedene, potvrde proizlazi da su nakon toga ugovorne stranke izjavile da su suglasne sa svim odredbama predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i da preuzimaju sva prava i obveze iz ugovora, te da je taj ugovor predstavlja izraz njihove prave volje te ga u znak suglasnosti s odredbama tog ugovora i prihvaćanja ugovorenih prava i obveza pred sucem vlastoručno potpisuju,da iz navedene potvrde jasno proizlazi da su stranke ugovora pred sucem, a nakon što im je isti prethodno u cijelosti pročitao tekst ugovora i upoznao ih s njihovim pravima i obvezama, vlastoručno potpisali taj ugovor o doživotnom uzdržavanju, da potvrda ugovora predstavlja javnu ispravu, pa da se predmnijeva kako je sadržaj te javne isprave istinit, da vezano za činjenični navod tužitelja da sud prilikom ovjere predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju uopće ne evidentirao zdravstveno stanje GI, niti priložio liječničku dokumentaciju odnosno liječničku potvrdu o njenom mentalnom stanju, da li razumije što eventualno potpisuje, se ističe da ne postoji zakonska obveza suda da prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju pregledava liječničku dokumentaciju, odnosno liječničku potvrdu o mentalnom stanju stranaka ugovora o doživotnom uzdržavanju, već je dovoljno da se sud, vlastitim opažanjem, uvjeri da su stranke sposobne za sklapanje predmetnog pravnog posla i da su sposobne razumjeti prava i obveze koje iz tog pravnog posla za njih proizlaze, a u što da se sud zasigurno uvjerio navedene prigode, jer u protivnom i ne bi potvrdio predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, da činjenica da tuženik nije predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju zabilježio u zemljišne knjige, iako mu je to tim ugovorom bilo dopušteno, sama po sebi ne predstavlja visok stupanj sumnje u vjerodostojnost samog ugovora, kako to ponovno neosnovano navodi tužitelj u činjeničnim navodima tužbe, već govori u prilog činjenice da je nekretnina, koja je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju, bila izvanknjižno vlasništvo davateljice uzdržavanja GI, te da je ova nekretnina još uvijek izvankjižno vlasništvo, ali danas tuženika, sve iz razloga što ista, kao ni ostale posebne jedinice zgrade u kojoj se ova nekretnina nalazi, nisu upisane u zemljišnoj knjizi isključivo iz tih razloga, jer za to ne postoje zakonski uvjeti, i da stoga tuženik nije zabilježio postojanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi, da vezano za navod tužitelja kako je tuženik u smrtovnici koja je sačinjena iza pok. GI od imovine prijavio samo kuću u [adresa] u [adresa], koja ne odgovara njegovoj nekretnini iz ugovora, se ističe da isti nije ni trebao prijaviti imovinu koja je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer ista ne predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: dopis odvjetnika Alen Nole od 27.10.2005., presliku Oporuku Pi 28/1977 ČI od 16.04.1987., sa potvrdom o proglašenju, Potvrdu ovog suda broj IR-78/1987 od 21.04.1987., Rješenje o nasljeđivanju III osnovnog suda u Beogradu, broj 4. O-5802/2015 od 18.12.20015., email odvjetnice Jelice Vujanić iz [adresa] naslovljen na gospodina Pejkovića, email odvjetnika Alena Nole, naslovljen kao ostavina GI dostavljen odvjetnici Jelici Vujanić, dopis iste odvjetnice naslovljen na odvjetnika Alena Nolu iz [adresa], punomoć tužitelja za Jelicu Vujanić s ovjerom javnog bilježnika, email odvjetnice Vujanić naslovljen na j.b. Antu Pejkovića od 15.studenoga 2016., Uredovnu bilješku j.b. prisjednika Anje Pejković Vujčić O 157/05, UPP/OS-59/05, presliku Ugovora o dož.uzdržavanju od 16.01.2022. s potvrdom ovog suda pod IR-8/2002 od 16.01.2002 iskaze svjedoka Suzane, osobni karton za sad pok. GI liječnički karton iste, presliku Smrtovnice za GI od 10.05.2005., grafološko vještačenje potpisa GI na ugovoru o doživotnom uzdržavanju, preslike, nalaz vještaka Ljerke Zdunić od 17.10.2025. očitovanje istog vještaka od 27.01.2026., izvornike pisama GI, iskaze parničnih stranaka, te uvid u Darovni ugovor od 30.12.2004., koji je istoga dana ovjeren kod j.b. Ante Barbića iz [adresa] dopise KBC Split Služba općih pravih i poslova zastupanja od 05.09.2024., 05.03.2025. s prilogom, te od 23.04.2025.s prilogom, i uvidom u ostavinski spis ovog suda broj O-147/2005. a sada kod j.b. Anje Pejković Vujčić UPP/OS-59/2005, pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

5. Uvidom u ostavinski spis ovog suda broj O-147/2005 koji je dostavljen j.b. Anti Pejkoviću, gdje je dobio poslovni broj UPP/OS-59/2005 utvrđeno je da se radi o ostavinskom postupku iza smrti GI. Na raspravi od 29.rujna 2016. utvrđeno je rodoslovlje ostaviteljice u kojem je navedeno da ostaviteljica nije imala djece, da joj je suprug preminuo i da su njeni nasljednici nećaci i to LI sin ostaviteljičine sestra CI, ŽI, sin pok. brata B, DI i ĐI (djeca njenog brata NI), HI i UI djeca pok. brata TI SI i KI (kćeri njenog pok. brata EI) , BIGL, BIG, HIG i GIG od njenog brata VI, da njenu ostavinsku imovinu čine pravo suvlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] u KO [katastarska općina] za 15/84 dijela, pravo suvlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] za 4/56 dijela 2.suvlasničkog dijela sa neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E2)-1 prva prostorija prizemlja s crvenim obilježeno i slovom S u narisu naznačeno, račun kod HPB-a i pravo korištenja grobnog mjesta br. SG-B-48 na gradskom groblju [adresa] u [adresa], dalje je na tom zapisniku navedeno da je HI predao Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio s ostaviteljicom kao primateljicom uzdržavanja te da je u spis od strane ovog suda predana oporuka proglašena pod br. R1-88/2008. Rješenje o nasljeđivanju još nije doneseno jer nije utvrđeno prebivalište nasljednika pok. DI, a za neke od nasljednika nema dokaza da su uredno primili pozive j.b.

6. Uvidom u Dopis odvjetnika Alena Nole iz [adresa] od 27.10.2005. koji je naslovljen na LI iz [adresa], utvrđeno je da se u tom dopisu navodi da je njegova pok. tetka GI dana 16.travnja 1987. sačinila pisanu oporuku čiji original je putem njegovog odvjetničkog ureda pohranjen kod ovog suda pod brojem Pi-28/1987, a da je u njegovoj arhivi ostala preslika te oporuke čiji jedan primjerak da mu šalje, da je tom oporukom ta tetka svoju kuću u [adresa] i stan u [adresa] S-4-II. kat, stan 65 u [adresa], ostavila isključivo njemu kao nećaku, da je doznao da se kod j.b. Ante Pejkovića iz [adresa] vodi ostavinski postupak iza njegove tetke GI kako bi mogao zaštiti svoja prava i interese i da mu ako želi da ga on zastupa u tom postupku, pošalje valjanju punomoć.

7. Uvidom u Presliku Oporuke s Potvrdom o proglašenju i Potvrdom o pohrani (str. 7 do 9 spisa) utvrđeno je da se radi o oporuci pisanom rukopisom od dana **.**.1987., GI rođ. DI pok. H. U oporuci se navodi da ona posjeduje „nešto kuće“ u Prvomajskoj ulici 35 i stan 65 u Ul. Moše Pijade S-4. II kat, da bi htjela da to svoje što ima bude njenom nećaku, LI koji živi u [adresa], da njen muž ZI bude isključen od tog svega, pošto sa njim ima težak život, maltretira je i tuče i proganja, jer da tu vlada alkohol, da je ona to sama odabrala svojevoljno bez ičijeg dogovora pošto je teško bolesna. To pismeno je potpisano čitkim rukopisom GI (rođ. DI). Ta oporuka je proglašena u ovom sudu Rješenjem broj R1-88/2008 dana 31.srpnja 2008., a iz potvrde ovog suda broj IR-78/1987 od 21.travnja 1987., je razvidno da je pod tim brojem navedena oporuka bila pohranjena u zbirci isprava ovog suda pod Pi- 28/1987.

8. Uz tužbu tužitelj je priložio, na ćiriličnom pismu odluku kako u svojoj tužbi navodi trećeg osnovnog suda u [adresa] koja odluka nije prevedena na hrvatski jezik i latinično pismo pa se iz nje nije moglo utvrditi je li tužitelj naslijedio i neka prava iz ostavinskog postupka iza smrti svog oca.

9. Uvidom u mail Jelice Vulanić, odvjetnice u [adresa], od 15.studenog 2016. naslovljen na j.b. Antu Pejkovića iz [adresa] utvrđeno je da se u njemu navodi da se j.b. obraća kao punomoćnik BI, nasljednika sad pok. BI koji je trebao biti proglašen nasljednikom GI, da BI ne raspolaže dokumentom kojim je ta rasprava okončana, te moli da ga se obavijesti o ishodu tog postupka i uvjetima pod kojima bi mogla tražiti ovjereni prijepis tog dokumenta. Tužitelj je dostavio i mail Alena Nole, odvjetnika u [adresa] dostavljen odvjetnici J.Vulanić od 01.prosinca 2016. u kojem navodi da je u svojoj arhivi pronašao presliku svog dopisa od 27.listopada 2005.i primjerak nepotpisane punomoći koju je uz taj dopis uputo LI, da mu isti nije poslao potpisanu punomoć, niti ga je kontaktirao pa da od 27.listopada 2005. nema nikakvih saznanja o sudbini ostavinskog postupka iza smrti GI, te da nije točno da mu je LI dao punomoć.

10. Uvidom u dopis odvjetnice Jelice Vujanić (bez nadnevka), naslovljen na odvjetnika Alena Nolu, utvrđeno je da je to dopis kojim je ista pozvala odvjetnika Alena Nolu da dostavi dokaze o imovini LI u [adresa] odnosno RH.

11. Uvidom u Uredovnu bilješku j.b. Ante Pejkovića u predmetu O-147/2005, UPP/OS-59/2005 od 07.prosinca 2016. utvrđeno je da je tog dana zaprimljena izjava BI na kojoj je ovjera na ćiriličnom pismu i da je telefonskim putem punomoćnica istoga obaviještena da dostavi prijevod ovjere po tumaču za hrvatski jezik.

12. Uvidom u spis ovog suda broj IR-8/2002 utvrđeno je da je u istom predmetu zaprimljen i prijedlog HI radi potvrde Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to da sud iziđe na lice mjesta u stan primateljice uzdržavanja u [adresa] S 2. Uvidom u Ugovor od 16.siječnja 2002. koji je istoga dana potvrđen od strane ovog suda pod IR-8/2002 utvrđeno je da je sklopljen između GI ud. ZI kao primateljice uzdržavanja i ovdašnjeg tuženika HI kao davatelja uzdržavanja. U ugovoru je navedeno da je davatelja uzdržavanja nećak primateljice uzdržavanja . Tim ugovorom se davatelj uzdržavanja obvezao doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja i to osigurati joj redovitu i kvalitetnu ishranu kao što je i činio osigurati joj pomoć i njegu, brinuti o njenom zdravlju, osigurati joj liječničku pomoć te nakon smrti sahraniti u skladu s mjesnim običajima a za sve to primateljica mu daje u vlasništvo stan koji se nalazi u stambenom objektu S-4 u [adresa], G [adresa] izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], dvosoban, na drugom katu zgrade koje pravo da je stekla temeljem kupoprodajnog ugovora između Građevnog Makarska kao prodavatelja i nje i njenog pok. supruga JI, kao kupca, te temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. supruga koje je donio ovaj sud pod brojem O-158/200 od 24.studenog 2000. Primateljica uzdržavanja je ovlastila davatelja uzdržavanja da na temelju tog ugovora ishodi zabilježbu prava uzdržavanja a da uknjižbu davatelj može ishoditi nakon smrti primateljice uzdržavanja. U Potvrdi ovog suda broj IR- 8/2002 od 16.siječnja 2002. se navodi da je sud na poziv stranaka izišao na lice mjesta u stanu vlasništvu GI te utvrdio istovjetnost ugovornih stranaka i to za oboje ugovaratelja temeljem osobnog poznanstva, a naveden su i njihovi JMBG- ovi, da je sudac pročitao cijeli tekst ugovora strankama, upoznao ih sa posljedicama zaključenja ugovora i da su izjavili da taj ugovor predstavlja pravu volju te da ga u znak prihvaćanja vlastoručno potpisuju. Na potvrdi su čitki potpisi ugovaratelja i suca Suzane Alač i zapisničara Marije Hadžić, a na samom ugovoru su čitki potpisi ugovaratelja.

13. Uvidom u Smrtovnicu Anke L utvrđeno je da je ista bila rođena **.**.1921., a da je preminula **.**.2005., u [adresa] , da joj je suprug umro **.**.2000., i da su iza njenog pok. brata TI ostali nećaci ŠI i UI, da je ista posjedovala kuću u [adresa] u prvosvibanjskoj ulici štednu knjižicu poštanske banke i da je ostavila pisanu oporuku kod odvjetnika Alena Nole.

14. Uvidom u Darovni ugovor od 30.prosinca 2004., utvrđeno je da je sklopljen između GI rođ. UI kao darovateljice i ŠI i UI, oboje djeca pok. TI i II pok. B kao daroprimatelja, a da je predmet darovanja suvlasnički dio od 51/84 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i to je svakom od daroprimatelja GI darovala po 12/84 dijela te čest.zgr. , da su daroprimatelj stupili u posjed darovanog taj ugovor je istoga dana u potpisima GI te ŠI i II ovjerenog kod .j.b. Ante Barbića pod OV-13915- 13917/2004 a u potpisu je UI kod j.b. Vedrane Rauš Clear dana 05.svibnja 2005. pod OV-66/2005.

15. Tužitelj je u spis dostavio preslike, a i izvornike više pisama, za koje navode da su pisma GI upućena ocu tužitelja LI. Nadnevci tih pisama su počev od 16.siječnja 1993. do 02.siječnja 2005. U zadnjem od tih pisama tj.onog od 02.siječnja 2005. (str. 70 do 73 spisa), se navodi kada je umro „naš R“čija smrt je pogodila, da je doživio „lipu smrt“ sa 92 godine, da je umro kćeri UI na rukama, da su ga pokopali u „naš grob“ sa pok. majkom i sestrom, da je bilo dosta svijeta na sprovodu, da se kad se toga sjeti samo rasplače, da je umrla i osobu po imenu Ć, pa u pismu opisuje čiji je on sin, čiji je rođak, da puše velika bura i da gleda more s prozora, da pozdravlja LI i obitelj, susjedu U, Ž i sl. I sva druga pisma su opširna po otpr. tri do četiri stranice detaljna sa puno pojedinosti. Sud je od dr. OI iz Doma zdravlja Makarska, na prijedlog tužitelja zatražio zdravstveni karton GI. Ta liječnica je dopisom od 24.siječnja 2024. obavijestila sud da nije našla zdravstveni karton. Na prijedlog tužitelja su podaci o zdravstvenom kartonu GI traženi od HZZO- a koji je dopisom od 15.svibnja 2024. obavijestio sud da je izabrani liječnik GI bila OI, pa je opet na prijedlog tužitelja zdravstveni karton GI zatražen od Kliničkog bolničkog centra Split (dalje KBC), koji je nakon što je tužitelj dostavio više podataka o njenom zdravstvenom stanju uz dopis od 10.ožujka 2025 dostavi odgovor predstojnika Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split u kojem je navedeno da GI u toj klinici nemaju evidentiranu kao pacijenta. Isti KBC je dana 28.travnja 2025. dostavio novi dopis u kojem je navedeno da su naknadnom provjerom evidencije arhiva KBC-a utvrdili da se pok. GI liječila na Klinici za unutarnje bolesti zavodu za hematologiju, te je uz dopis dostavljena preslika medicinske dokumentacije iz tog Zavoda, iz 2002. Iz te dokumentacije je razvidno da je GI bila hospitalizirana od 11.ožujka 2002. radi kemoterapije i dodatne obrade, da joj je dijagnosticiran plazmaciton, sa multipliosteolitičkim žarištem, za status bolesnice je navedeno da je orijentirana i kontaktibilna. Slično se navodi i u otpusnom pismu od 12.ožujka iz 2002. Dostavljeni su i nalaz iste, te terapijska lista radiološki nalaz i otpusno pismo od 10.svibnja 2002. u kojem je navedena ista dijagnoza i da je pacijentica subjektivno dobro. Dostavljeno je i otpusno pismo od 10.travnja 2002. navedena je ista dijagnoza te su dostavljeni nalazi i povijest bolesti GI.

16. Na ročištu održanom dana 05.rujna 2023. proveden je dokazni postupak saslušanjem svjedoka Suzane Alač i Marije Hadžić.

17. Svjedok Suzana Alač, rođena 1956., nesrodna, je u svom iskazu navela da se nakon što je dobila poziv da kao svjedok pristupi na današnju raspravu, pokušala sam se prisjetiti gospođe GI i ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg da je ona davno radila kao sudac ovog suda i u tom svojstvu potvrdila, da je gospođu GI upoznala jer je vodila ostavinski postupak u kojem je ona bila nasljednica, da se ne može sjetiti iza koga je bio ostavinski postupak je li iza muža ili brata, točno ne zna, da su radi potvrde ugovora o doživotnom uzdržavanju išli u stan gospođe GI, da se sjeća da je stan bio u zgradi iznad autobusnog kolodvora ali ne zna u kojoj točno, da je gospođa GI bila srednje krhke građe, nije bila nepokretna a kada su došli u stan sjedila je u sobi na krevetu, da je stan bio stariji i tako je bio i namješten, da je rekla da joj je drago što je došla jer ju je poznavala iz tog ostavinskog postupka, da je iz razgovora s njom zaključila da gospođa suvislo odgovara na sva pitanja a napominje da je kada bi bila riječ o potvrdi ugovora i starijim osobama sa njima svaki put razmijenila nekoliko rečenica najprije nevezanih za ugovor npr. o politici, cijenama i sl. da bih mogla vidjeti jesu li suvisli, da bi nakon toga i to dva puta pročitala Ugovor o doživotnom uzdržavanju i naglasila da je ugovor koji se teško raskida, najčešće samo tužbom, da se sjeća da je gospođa GI nakon čitanja ugovora izjavila da pristaje na sklapanje istog jer da joj HI pomaže u svemu što joj treba, da njega poznaje po imenu i viđa ga da vodi psa, a da nikakvih drugih kontakata nema s njim, da, u vrijeme davanja iskaza, ne zna tko je sastavio ugovor, a da se ne može sjetiti je li znala u vrijeme ovjere istog, da se ne može sjetiti na čiji poziv je išla ovjeriti ugovora ali da je u pravilu kada bi se radilo o sastavu oporuke ili potvrdi ugovora odmah izlazila na lice mjesta, da izlazak na lice mjesta pa tako i u stan gospođe ČI nije bilo ništa neuobičajeno, da su osim nje bili tada gospođa GI, njena tajnica Marija Hadžić i ona a da je gospodin HI kad je razgovarala s GI bio u susjednoj sobi , da su potvrdu ugovora pisali u tom stanu na malom portabl stroju za pisanje kojeg su nosili sa sobom, da se ne može sjetiti je li ugovor bio potpisan ali da se potpisuje sa sucem, da je ugovor potpisao HI nakon što je on popričala sa gđom. GI, da ih je oboje poznavala ali da se ne sjeća jesu li dali i neku ispravu, da se identitet utvrđuje ili na temelju osobnog poznanstva ili neke isprave, da se ne može sjetiti je li gđa GI imala naočale ni kojom je rukom potpisala ugovor, da joj gđa GI nije rekla da boluje od raka, da je po izgledu imala preko 80 godina, da nije istu pitala zašto nije mogla doći u sud i da nije bilo uobičajeno tražiti medicinsku dokumentaciju da se ne može sjetiti na čemu je gđa GI potpisala ugovor ali da je bilo uobičajeno da tajnica ponese fasciklu boja na koju bi se ista potpisala.

18. Svjedok Marija Hadžić, rođena 1967., nesrodna, nakon što joj je predočen Ugovor iz predmeta ovog suda IR-8/2002, s potvrdom suda od 16.01.2002., je u svom iskazu navela da je na potvrdi tog ugovora njen potpis, da se ne može sjetiti detalja u svezi navedenog ugovora i potvrde, da joj imena ugovaratelja ništa ne znače, da radi na sudu 37 godina i da se stoga ne može sjetiti stranaka i rasprava, jer je od tih 37 godina 31 godinu radila sa sucima, da je bilo puno očevida i oporuka i izlazilo bi se na teren ako stranka ne može doći na sud, tj. ako ima problema sa hodanjem ili sl., da o tom izlasku odlučuje sudac, da sudac diktira a zapisničar piše.

19. Iskazu saslušanih svjedokinja sud je poklonio vjeru, jer su isti po mišljenju suda logični i vjerodostojni, a logično je i da se detalja nakon više od 11 godina od kada je predmetni ugovor o izdržavanju potvrđen ne mogu sjetiti.

20. Na ročištu održanom dana 03.listopada 2023. proveden je dokazni postupak saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka.

21. Tužitelj BI, pok.LI, rođ .1961, je u svom iskazu naveo da je sad pok.GI bila teta njegovog oca, sestra njegove majke koja ga je odgojila jer su njegovi roditelji stradali u Drugom svjetskom ratu, da GI nije imala svoje djece i da je njegovog oca odgajala i školovala, da se on – tužitelj osjećao kao Ankin unuk, da je dolazio kod nje u [adresa] za vrijeme školskih praznika, da je GI redovno pisala njegovom ocu i to od kraja 80-ih godina pa do negdje 2002.g. ili 2003 g.,da je pisala je o svemu što se njoj događa pa i novosti iz [adresa] za koje bi ona čula, u tim pismima nije spominjala ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je ponekad zvala i telefonom , ali je njegov otac više volio da piše pismo, da je govorila da je 60 posto novaca za kupnju stana u nekadašnjoj [adresa] u [adresa] dala ona od svoje ušteđevine, a da je njen suprug P digao kredit za otprilike 40 posto vrijednosti stana, te da joj je 6 000 DM dao njegov otac, a to da se spominje i u Ankinim pismima, da je GI napisala oporuku početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a presliku te oporuke je dala i njegovom ocu, da se u pismima iz 2002.g. i 2003.g. GI žalila na zdravstveno stanje da ima osteoporozu, a nije nigdje spominjala da je nepokretna, da su joj kada je onemoćala pomagali susjedi, a da spominje i da su je i MI (tuženik) i AI vozili u Split u bolnicu na liječničke preglede, da mu je poznato da je GI bila i na bolničkom liječenju ali ne zna kada je to bilo, da ga je još 2009.g. ili 2010 g. nazočni tuženik nazvao i predložio da ostavinu riješimo sporazumno, na način da im isplati 35 000 eura, da je to bila ponuda za kuću u [adresa], a stan da nije spominjao, da ga je on tužitelj uputio da se javi njegovom ocu koji na to nije pristao, već je otac o ovom slučaju pisao predsjedniku RH, da je otac umro 2015 g. i da je on njegov jedini nasljednik, da je predmet ostavine je kuća u [adresa] u [adresa], ali ni u tom djelu nije doneseno rješenje o nasljeđivanju, da GI po onome što je pisala nije bila nepokretna, da je nudila njegovom ocu da mu vrati iznos od 6.000 DEM ali da je on odgovarao da je to poklon i da ne treba vraćati, da mu je GI obećala kada završi fakultet darovati srebrni pribor za jelo ali mu ga nije darovala.

22. Iskazu tužitelja sud je poklonio vjeru, a iz tog iskaza proizlazi i ono što je tuženik naveo u svom iskazu tj. da GI u svojim pismima njegovom ocu LI nje spominjala predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

23. Tuženik HI, pok. TI, rođ.1962.g., je u svom iskazu naveo da su sada pok.GI, kada je zdravstveno postala slaba pomagali samo njegova majka i sestra, rođak AI i on, te Ankini susjedi posebno sad pok. FI, da je on s rođacima., AI i ŽI, vadio papire GI za smještaj u starački dom, ali da je ona rekla da tamo neće ići jer ima nas, da je financijski i oko nabavljanja lijekova je GI najviše pomagala njegova sestra UI, koja je po struci specijalist medicinske biokemije-hematologije, a GI da je bolovala baš od hematološke bolesti, da joj je njegova sestra nabavljala lijekove i iz Engleske (citostatike) jer ih tada nije bilo u RH, išla je nekada i u Sloveniju po lijekove a i u druga mjesta po Hrvatskoj, da je sestra financirala i pomoć trećih osoba za GI, da se prva gđa. koja joj je pomagala zvala se Č a prezimena da se ne sjeća, da je poslije nje GI pomagala BF a i susjedi ,radi druženja tako da GI nikada nije bila sama, da joj je on nosio ručak, kupovao namirnice i posvetio joj 5-6 godina svoga života, da je GI je umrla 3,5 godina nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, da ju je svaka 32 dana je HF vozio skupa sa njim- tuženikom i BF vozio na kemoterapije, a prije tih terapija morala je obavit krvne pretrage i to nekoliko sati prije kemoterapija, što da je isto dostavljano u bolnicu u Split,da u tom razdoblju o kojem je govorio kod ČI nije dolazio nitko iz Srbije a niti iz Hrvatske,da je GI sve do trenutka smrti bila totalno sposobna za rasuđivanje, da je dva dana prije Ankine smrti išao u Zagreb radi rješavanja vojne mirovine i još da je bio u Zg kad ga je nazvala BF i rekla da GI nije dobro, da se vratio u [adresa] i GI da ga je pitala je li dobio mirovinu, došao je i C i ona je i s njim razgovarala, ubrzo nakon njegova odlaska GI je umrla od zatajenja bubrega , da je hitna pomoć dolazila dva puta ali joj nisu mogli pomoći, da mu je poznato da se GI dopisivala s nećakom LI jer je i on čitao neka od tih pisama a koliko zna LI nije ništa govorila o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, daje GI je s njim, rođakom ŽI i sestrom UI sklopila darovni ugovor , smrti,kojim im je darovala svakom po 12/84 djelova kuće u [adresa] u [adresa], a preostali dio od 22/84 djela te kuće je ostao LI, da su imali ponudu od GF da kupi tu kuću i zbog toga da je zvao LI više puta i predlagao odnosno prenosio ponudu GF da LI za taj dio kuće dobije 35 000 eura,da je LI je od istome razgovarao sa GF, da ne zna jeli u pitanju baš 35 000 eura jer je od toga prošlo dosta vremena, da je LI najprije rekao da pristaje, a u sljedećem razgovoru je odustao od toga, da je kada je GI umrla nazvao LI, da je razgovarao s njegovom ženom i rekao joj kako stvari stoje, da sprovod nije nitko od njih dolazio, da je on pokopao i nju i muža, a GI je ostavila novac za ukop, da je i njoj i njenom mužu pomagao dok je bio živ puno godina prije sklapanja ovog ugovora s GI, da je pomagao i AI i njegova sestra a najviše njegova majka da se GI liječila na odjelu hematologije u Splitu kod dr.LIG, da je Ugovor sastavio odvjetnik Glibota jer je bio najbliži, da je tuženik najprije išao u sud gdje su mu rekli da odvjetnik treba sastaviti ugovor, pa da je onda otišao kod odvjetnika, da ne zna je li u zemljišnoj knjizi izvršena zabilježba, da je ČI ugovor potpisala u spavaćoj sobi, gdje su je zatekli kada su došli jer ta soba ima balkon i tu je provodila najviše vremena, da su išli u stan jer je GI bila teško pokretna, da su je vodili ispod ruku ili na štakama, da je kada je potpisivala ugovor sjedila, da je on morao izići dok je razgovarala sa sutkinjom koju je od ranije poznavala a da se on vratio poslije i potpisao ugovor, da je GI znala zašto dolaze i da je inzistirala na tome, da je njemu i GI ugovor pročitala sutkinja Suzana Alač, da su i GI i on pristali na sklapanje istog i potpisali ga, da je sutkinja ugovor pročitala u sobi, a da je on izišao iz sobe i vratio se kada su ga pozvali.

24. Iskazu tuženika sud je poklonio vjeru jer istinitost istog proizlazi iz ostalih rezultata provedenog dokaznog postupka, posebno iskaza svjedoka Suzane Alač.

25. U predmetnoj pravnoj stvari je provedeno grafološko vještačenje na okolnosti je li sada pok. GI potpisala ugovor. Vještaku je dostavljen izvornik ugovora, priložen u spisu IR-8/2022, te nesporna pismena na kojima je potpis GI.

26. Dana 17.listopada 2025. stalni sudski vještak za rukopise Ljerka Zdunić dostavila je svoj Nalaz i mišljenje u kojem je navela da je vještačenje potpisa GI izvršeno je primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa, koja se temelji na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa, koristeći se stereomikroskopom i digitalnim mikroskopom te komparaciji utvrđenih elemenata rukopisa u spornom u odnosu na nesporni materijal, da se kod ispitivanja potpisa i rukopisa posebna pozornost poklanja kvaliteti poteza i navika pri pisanju, analizirajući ga stereomikroskopom, obzirom da se na temelju izgleda poteza, može zaključivati o spontanosti, prirodnosti i navikama pisanja, da su , nesigurnost i crtanost poteza najčešći pratioci krivotvorenja potpisa imitacijom poznatog uzora, budući se krivotvoritelj koncentrira na oblike slova, koje nastoji uvježbati, a pritom da ne može imitirati i spontanost te navike pisanja koje prate originalne potpise i rukopis osobe, čiji rukopis i potpis pokušava krivotvoriti, da je najprije je izvršena detaljna analiza spornih potpisa, zatim nespornih potpisa, te na kraju međusobna komparacija utvrđenih relevantnih karakteristika, da su sporni potpisi u rubrici „Primateljica uzdržavanja:“ na izvorniku ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenom u [adresa] dana 16. siječnja 2002., ispisani sredstvom za pisanje plavog crta, da su analizirani potpisi, pisani su u vidu prezimena i imena, vezanim, ali razvučenim rukopisom, uspravnog ili blago desnog nagiba grafema, individualiziranog i varijabilnog načina oblikovanja i formiranja inicijalnog grafema imena „A“ te varijabilnog načina oblikovanja inicijalnog grafema prezimena „B“, da detaljnom stereomikroskopskom analizom spornih potpisa, nisu utvrđeni znaci koji bi upućivali na mogućnost da su isti krivotvoreni imitiranjem poznatog uzora, već da sporni potpisi pokazuju karakteristike rukopisa osobe kod koje je uslijed starosti i/ili bolesti, došlo do pada grafo-motoričkih sposobnosti izražavanja, da je dostavljeni nesporni potpisi GI iz 1992. i 2004., pripadaju skupini punih potpisa, da su ispisani djelomično čitkim, vezanim, ali razvučenim rukopisom, individualiziranog načina oblikovanja i formiranja inicijalnog grafema imena „A“ da je usporedbom potpisa iz 1992. sa potpisom iz 2004., utvrđeno da je rukopis GI tijekom 2004. godine propao uslijed starosti i/ili bolesti, da su dostavljeni nesporni rukopis, sada pok. GI na pismima upućenim LI od 1993.- 2005., ispisani čitkim, vezanim ili grupiranim rukopisom, srednjeg stupnja ispisanosti, a način oblikovanja grafema da je blizak školskom uzoru, da su detaljnom analizom i usporedbom nespornog rukopisa, utvrđeni tragovi propadanja rukopisa (otežanog pisanja) već u rukopisu nastalom tijekom 2000. godine, da je potrebno napomenuti da se prema pravilima „te“ struke, uvijek komparira istovrsni materijal tj. rukopis s rukopisom, potpisi s potpisom tj. da nije moguće komparirati dostavljeni nesporni rukopis sa spornim potpisima, da je dostavljeni nesporni rukopis mogao isključivo poslužiti u pravcu utvrđivanja grafo-motoričkih mogućnosti izražavanja sada pok. GI, da su usporedbom spornih potpisa, koji se nalaze u rubrici „Primateljica uzdržavanja:“ na izvorniku ugovora o doživotnom uzdržavanju sa dostavljenim nespornim potpisima, sada pok. GI, utvrđene podudarnost (na sl. označeno crvenim strelicama) u tipu potpisa, djelomičnoj čitkosti rukopisa, vezanosti i razvučenosti rukopisa, te u načinu oblikovanja varijacije grafema: „A“, „B“„ a“, „z“, „o“, „k“, da unatoč gore utvrđenim činjenicama neću moći dati sigurno mišljenje o porijeklu osporavanog potpisa, već u višem stupnju vjerojatnosti, budući nije raspolagala sa nespornim potpisima iz 2002. godine, da bi za sigurno mišljenje bilo neophodno raspolagati s nespornim potpisima, nesumnjivog porijekla sada pok. GI nastalih tijekom 2001- 2002. godine, da temeljem dostavljenog materijala i izvršenog vještačenja, daje mišljenje da je skriptor spornih potpisa (dva), koji se nalaze u rubrici „Primateljica uzdržavanja:“ na izvorniku ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenom u [adresa] dana 16. siječnja 2002., vrlo vjerojatno, sada pok. GI.

27. Tužitelj je prigovorio Nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 19.ožujka 2025. i naveo da Nalaz osporava u cijelosti jer nije napravljen u skladu s pravilima struke, da je došlo do previda činjenica u samim potpisima, da vještak ne navodi da se u potpisima jasno vide točkasti tragovi u slovima a što da nije specifično u Ankinim potpisima iz dokumenta i pisama, te da vještak ne navodi ni jedan trak iz pisama kojeg je koristio u nalazu da bi ga doveo u vezu, te da traži novo vještačenje po drugom vještaku.

28. Sud je istog vještaka pozvao da se očituje na prigovore tužitelja.

29. Podneskom od 27.siječnja 2026. vještak Ljerka Zdunić je dostavila očitovanje na prigovore u kojem je navela da je traženo vještačenje izvršila sam u potpunosti prema pravilima grafološke struke i da je nejasno o kakvim bi se cit. „previdima činjenica u samim potpisima koji su korišteni“ radilo kako to navodi tužitelj u svom podnesku, da je tužitelj dalje naveo c:“ Vještak uopće ne navodi da se u potpisima (posebno na potpisu iz ugovora) jasno i nedvojbeno vide točkasti tragovi u slovima, a što nije specifično u njenim spornim potpisima iz službenih dokumenata i pisama.“, da je iz navedenog citata, razvidno da po tužitelju angažirana „stručna osoba“ nije postupila u skladu sa pravilima struke te da je stoga upravo kod angažirane stručne osobe „došlo do previda činjenica u samim potpisima“, da navodi da se sporni potpisi nalaze na ugovora o doživotnom uzdržavanju, da su potpisi “iz službenih dokumenata nesporni”, a ne sporni kako to navodi tužitelj, da se na listovima 4, 5 i 6 nalaze sl. spornih potpisa snimljenih korištenjem digitalnog mikroskopa, pa da se tužiteljev prigovor, koji se odnose na točkaste tragove, vjerojatno odnosi upravo na tragove koji su vidljivi na slikama sa listova 4,5,6 nalaza da su navedeni točkasti tragovi posljedica ispuštanja viška tinte sredstva za pisanje, u trenutku promjene smjera pisanja, da vještaci za rukopise moraju znati razlikovati navedene tragove koje se odnose na tintu sredstva za pisanje od tragova koji upućuju na krivotvorenje potpisa, da je ona na listu 7 nalaza navela slijedeće: No, potrebno je napomenuti da se prema pravilima „ove“ struke, uvijek komparira istovrsni materijal tj. rukopis s rukopisom potpisi s potpisom tj. nije moguće komparirati dostavljeni nesporni rukopis sa spornim potpisima.“ , da je nejasno kakav bi to „trag“ trebala navesti iz pisama, kada je istaknula da nije moguće komparirati nesporni rukopis sa spornim potpisima, već je za potrebe grafološkog vještačenja, a u pravcu davanja sigurnog mišljenja neophodno raspolagati s nespornim potpisima, nesumnjivog porijekla sada pok. GI nastalih tijekom 2001-2002. godine.

30. Vještak je uz svoje očitovanje dostavio i račun na iznos od 146,00 eura te je tužitelj u više navrata pozvan da dostavi dokaz o uplati tih troškova ali do dana zaključenja raspravljanja tužitelj nije dostavio takav dokaz.

31. Nalazu i mišljenju sud je poklonio vjeru jer smatra da je vještak svoj nalaz i mišljenje dao u skladu s pravilima svoje struke, da je nalaz detaljno obrazložen, a i ponovno obrazložen i po svim prigovorima tužitelja na nalaz. Stoga po mišljenju suda ne postoje valjani razlozi da se u ovoj pravnoj stvari provede vještačenje po novom vještaku iste struke, te je takav tužitelje prijedlog odbio kao nepotreban.

32. Ugovor o doživotnom uzdržavanju čiju valjanost tužitelj osporava i tvrdi da je ništetan je sklopljen 16.siječnja 2002.

33. U vrijeme sklapanja tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16.siječnja 2002., ugovor o doživotnom uzdržavanju bio je reguliran Zakonom o nasljeđivanju (NN 52/71, 48/78 i 56/00- stari ZN).

34. Dana 26.rujna 2003. počeo se primjenjivati novi Zakon o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 127/13 i 14/19 – dalje ZN).

35. Temeljem čl. 254.st.2. ZN-a do dana primjene tog Zakona valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju prosuđivala se po odredbama starog ZN-a.

36. Stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-Uredba Vlade RH, u daljnjem tekstu ZOO), tj. 01.siječnja 2006., temeljem čl. 1164. ZOO-a prestale su važiti odredbe čl. 116. do 121. ovog ZN-a, koje su regulirale ugovor doživotnom uzdržavanju, pa se, dakle, u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe čl. 579. do 585. ZOO-a.

37. Temeljem čl. 579. st.1. ZOO-a Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se davatelj da će primatelja uzdržavanja ili nekog trećeg uzdržavati do smrti, a druga strana mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

38. Temeljem čl. 580.st.1. ZOO-a ugovor o doživotnom uzdržavanju treba biti sastavljen u pisanom obliku, te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a temeljem st. 2 istog čl. ZOO-a, prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih ne njegove posljedice.

39. U predmetnoj pravnoj stvari, a što proizlazi iz samog ugovora, je razvidno da su ispunjenje pretpostavke iz navedenih čl. ZOO-a, jer je ugovor sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda.

40. Iz iskaza tadašnje sutkinje, a sada svjedoka Suzane Alač, te i iz iskaza tuženika, proizlazi da je sudac prilikom ovjere ugovora ugovarateljima kako svjedokinja navodi, dva puta pročitao ugovor i upozorio ugovaratelje na posljedice tog ugovora, a da je prije toga sudac, bez nazočnosti tuženika kojeg su privremeno udaljili, razgovarao s primateljicom uzdržavanja i utvrdio da je ista prisebna i sposobna za sklapanje predmetnog ugovora.

41. Navedenim odredbama ZOO-a nije regulirana eventualna ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju, što je predmet tužbenog zahtjeva, pa se o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučiti temeljem odredbe čl. 322.st.1. ZOO-a , koja kaže da je ugovor ništetan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

42. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi predmetni ugovor bio protivan Ustavu RH niti prisilnim propisima, (jer je u skladu s odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o doživotnom uzdržavanju), a ni moralu društva.

43. Nisu osnovani navodi tužitelja da, sad pok. GI, u vrijeme sklapanja navedenog ugovora nije bila zdravstveno sposobna sklopiti ga zbog bolesti, jer suprotno proizlazi iz njene medicinske dokumentacije, koju je dostavio KBC Split, a iz pisama GI upućenih ocu tužitelja, sad pok. LI, iz razdoblja nakon sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koje pismo je već citirano i navedeno u obrazloženju ove Presude (od 02.siječnja 2005.).

44. Iz sadržaja tog pisma se vidi da je GI, u vrijeme kada ga je pisala, bila razumna i psihički zdrava osoba, pa prema tome i sposobna za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

45. Stoga je temeljem svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je, kao takav i odbijen (točka I. izreke ove Presude).

46. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu ZPP), te je tuženiku priznato troškove sastava odgovora na tužbu od u visini od 250 bodova ili 500,00 eura, temeljem Tbr.8.t.1. , Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 102/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22-dalje OT), zastupanja na ročištima od 07.02.23., 05.09.23., 03.10.23., 25.06.24., 11.09.25. i 30.04.26. u visini od po 250 bodova, ili po 500,00 eura, temeljem Tbr.9.t.1. OT-a, što ukupno daje 3.500,00 eura, koliko troškova je i obistinjeno tuženiku u točki II. izreke ove Presude. Na taj iznos sud je tuženiku priznao pravo na zakonske zatezne kamate počev od dana presuđenja 03.lipnja 2026. do isplate, temeljem čl. 151.st.3. ZPP-a, a o visini stope zatezne kamate na te troškove sud je odlučio temeljem čl. 29.st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ZOO-a.

U Makarskoj, dana 03.lipnja  2026.

SUDAC:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a).

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. U spis