REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1544/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dariu Partlu na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te presude javno objavljene 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 3.400,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od 23. svibnja 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 650,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. do isplate.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 600,00 eura od dana 23. svibnja 2025. do dana isplate 16. lipnja 2025.

IV Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.349,38 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 25. veljače 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., gdje se na radnom mjestu ozlijedio motornom pilom po lijevoj potkoljenici uslijed čega je zadobio i reznu ranu dužine 10 – 12 cm. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti za naknadu štete. Tužitelj se javio Opću bolnicu i bolnicu branitelja domovinskog rata Ogulin gdje mu je dijagnosticirana ozljeda: Vulnus secattum curis sin permagna, a sve kako je to podrobno opisano u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja trpio intenzivne fizičke bolove i strah. Budući da je na mjestu rane zaostao ožiljak, tužitelj trpi i duševne boli zbog naruženja. Tijekom liječenja tužitelju je trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev, a tuženik mu je isplatio nesporni iznos naknade štete od 600,00 eura koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 3.500,00 eura što umanjeno za nesporno plaćenih 600,00 eura iznosi ukupno 2.900,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. svibnja 2025. do isplate. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 16. prosinca 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i to na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti kako slijedi: za pretrpljene bolove iznos od 2.250,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.800,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura te za tuđu pomoć i njegu 100,00 eura, odnosno ukupan iznos od 4.650,00 eura. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 600,00 eura, to tužitelj na ime naknade štete potražuje preostali iznos od 4.050,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 23. svibnja 2025. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, kao i činjenicu da je s poslodavcem tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Tuženik ističe da osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja budući da uz tužbu nije bila dostavljena prijava o ozljedi na radu te stoga nema dokaza da je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava i visinu tužbenog zahtjeva kako za neimovinsku tako i za imovinsku štetu, a sve budući da ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju, obzirom na karakter i intenzitet, ne odgovaraju visini postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno važećim orijentacijskim kriterijima i sudskoj praksi. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije iz koje će biti vidljiv tijek i završetak liječenja, zdravstveni karton i originalnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na ozljede zadobivene u štetnom događaju radi utvrđenja eventualnih tegoba i oštećenja nastalih kod tužitelja, a koje je potrebno razlučiti od štetnih posljedica nastalih u ovom štetnom događaju.

Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 25. veljače 2025.

4. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja, bio zaposlenik društva Hrvatske šume d.o.o., da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika, kao niti nastanak predmetnog štetnog događaja. U ovom postupku sporno je postojanje odgovornosti tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja. Također je sporna visina tužbenog zahtjeva, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 5-13 spisa), Rješenje HZZO-a o priznanju ozljede na radu (list 34-36 spisa), spis povodom priznanja ozljede na radu (str. 37-55 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću (str. 26-28 spisa) te je usmeno saslušan i tužitelj kao parnična strana (str. 84-85 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145723 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Sud je na prijedlog tužitelja, zatražio od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dostavu spisa i dokumentacije vezano za priznavanje ozljede zadobivene u štetnom događaju od 25. veljače 2025. Iz Rješenja HZZO-a, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Karlovac od 21. ožujka 2025. proizlazi da je tužitelja predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu pod dijagnozom šifre S81.8. Također, iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se navedena ozljeda dogodila za vrijeme rada tijekom sječe i obrade oborenog stabla na način da se je napeta grana na oborenom stablu oslobodila i udarila u pilu te ju izbila tužitelju iz ruke.

Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, sud je utvrdio da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to navedenim rješenjem od 21. ožujka 2025. Protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, što je vidljivo iz upute o pravnom lijeku. Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

10. S obzirom na istaknuti prigovor odgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događa, sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđenja odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke putem zamolbenog suda.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo tijekom obavljanja poslova njegovog radnog mjesta prilikom rušenja i obrade stabala na području šumskog predjela u [adresa]. Vezano za samu ozljedu kako je nastala tužitelj je naveo kako je zadobio ozljedu lijeve potkoljenice na način da mu se motorna pila odbila od drveta i porezala ga u području potkoljenice lijeve noge. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je tom prilikom imao na sebi svu propisanu zaštitnu opremu (zaštitne hlače, cipele, kacigu i antivibracione rukavice). Isto tako, tužitelj je izjavio da prošao obuku za rad na siguran način te se je tom prilikom pridržavao uputa o radu na siguran način. Po zadobivanju ozljede, tužitelju je kolega previo ranu, a poslovođa odvezao u šumariju u [adresa], a potom na hitnu u Ogulin. Iz iskaza tužitelja slijedi da su mu tijekom liječenja i bolovanja prijatelji i susjedi pružali pomoć i njegu u vidu pribave namirnica, odvažanja na previjanje i spremanja ogrjeva.

12. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti životan i logičan te je u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. U odnosu na iskaz tužitelja te dinamiku nastanka štetnog događaja valja navesti i da tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja i utvrđeno činjenično stanje.

13. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti. Iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja, sud ističe da tuženik nije naveo niti jednu činjenicu niti je predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Okolnost da je osiguranik tuženika osigurao sigurne uvjete za rad, sredstva za rad te je osposobio tužitelja za rad na siguran način po stajalištu ovog suda ne dokazuje da je tužitelj prilikom rada postupio suprotno pravilima za rad na siguran način. Sud je pri tom imao u vidu i da tuženik nije naveo na koji način bi tužitelj eventualno postupio suprotno pravilima za rad na siguran način te u čemu se sastoji eventualni propust tužitelja prilikom rada.

14. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajen način. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, slijedom čega poslodavac, ovdje tuženik kao osiguravajuće društvo, sukladno odredbi čl. 964. i čl. 965. ZOO-a odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

15. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda lijeve potkoljenice od 25. veljače 2025. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženikov prigovor odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja paušalan i usmjeren isključivo izbjegavanju odgovornosti te da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

16. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje podneskom od 20. studenog 2025. koji prileži spisu (str. 26 – 28 spisa). Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, kojom prilikom je isti donio na uvid medicinsku dokumentaciju, te temeljem osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da su ozljede koje je zadobio tužitelj posljedica narečenog štetnog događaja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj primarno liječen operacijski, potom konzervativno, pri čemu se držao uputa liječnika. Kod tužitelja nije poznato ranije stanje narušenog zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja. Liječenje tužitelja je završeno početkom 5. mjeseca 2025. Sudski vještak je u nalazu naveo da mu se tužitelj prilikom pregleda žali na utrnutost, osjet hladnoće ispod i oko ožiljka, pri čemu ističe da je funkcija stopala uredna. Sudski vještak je mišljenja da je zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta oko 15 dana, te manjeg intenziteta još oko 65 dana. Tužitelj je isto tako trpio takozvani primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta kroz još 8 dana. Tužitelj je pretrpio i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko 28 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po dva sata dnevno kroz deset dana. Sudski vještak je u mišljenu utvrdio da kod tužitelja postoji naruženje manjeg stupnja zbog ožiljka koji je povremeno vidljiv drugim osobama.

17. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo prigovora te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem relevantne medicinske dokumentacije.

18. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha, kao i za pretrpljene duševne boli zbog naruženja temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visinu zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za vid predmetne štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, sud ističe da je prilikom odmjeravanja uzeo u obzir stopu inflacije koja je uslijedila nakon donošenja posljednjih Orijentacijskih kriterija od lipnja 2020., a koja prema podacima Državnog zavoda za statistiku iznosi više od 30%, kao i nominalni rast prosječne mjesečne neto plaće, koji u razdoblju od svibnja 2020. do kolovoza 2025. iznosi preko 60%.

19. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 2.200,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.200,00 eura. Zbog utvrđenog postojanja naruženosti manjeg stupnja, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog naruženosti pripada primjerena naknada u iznosu od 500,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.900,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 650,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen.

Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali prijatelji i susjedi, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 20 sati. S obzirom na navedeno sud je cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, ukupan iznos od 100,00 eura s pripadajućim kamatama.

20. Obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan dio naknade štete u iznosu 600,00 eura, to ukupno tužitelju s osnova naknade štete valja dosuditi ukupni iznos od 3.400,00 eura, a odbiti sa zahtjevom od 650,00 eura kao neosnovan.

21. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. svibnja 2025. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

22. Sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 600,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. svibnja 2025. do dana isplate 16. lipnja 2025. obzirom da je tuženik sukladno čl. 943. st. 2. ZOO-a isplatio osigurninu u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva čime nije došao u zakašnjenje.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

23.1. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti dokazao odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva, a u kvantitativnom dijelu tužitelj je uspio u sporu s 83,95 %. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio sa 91,98 %. Nadalje, a na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 16,05 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 8,03 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 83,95 % priznatih troškova.

23.2. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za: sastav tužbe – 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištu 29.10.2025. – 100 bodova po Tbr. 9/1, sastav obrazloženog podneska od 16.12.2025. – 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu 20.2.2026. – 50 bodova po Tbr. 9/2, zastupanja na ročištu 23.4.2026. – 100 bodova po Tbr. 9/1 te trošak pristupa na ročište za objavu odluke - 50 bodova po Tbr. 9/3, odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.250,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 83,95% odnosno u iznosu 1.049,38 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.349,38 eura.

23.3. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 5. studenog 2025. i podneska od 12. prosinca 2025. kojima dostavlja u spis potvrde o uplati predujma za vještačenje, obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

24. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Sudac:

Dario Partl

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku (na broj: S-1048/2025)