Poslovni broj: Usž-1554/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Grada Solina, Gradonačelnika, Ulica Stjepana Radića 42, Solin, OIB: 40642464411, radi prestanka službe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1662/2024-8 od 5. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1662/2024-8 od 5. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-112-02/23-01/2, URBROJ: 2181-9-01-24-2 od 4. lipnja 2024. Rješenjem Upravnog suda u Splitu istog poslovnog broja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe (točka I. izreke rješenja), odbijen je prijedlog Komunalnog društva grada Solina d.o.o. za sudjelovanjem u svojstvu zainteresirane osobe u sporu (točka II. izreke rješenja) i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke rješenja).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 4. lipnja 2024. utvrđeno je da službeniku tužitelju, stavljenom na raspolaganje zbog ukidanja Upravnog odjela “Vlastiti pogon za obavljanje komunalnih djelatnosti u gradu Solinu” prestaje služba dana 31. svibnja 2024. po sili zakona, s obrazloženjem, u bitnom, da je tužitelj rješenjem Grada Solina, Gradonačelnika, KLASA: UP/I-112-02/23-01/2, URBROJ: 2181-9-01-23-1 od 20. studenoga 2023. stavljen na raspolaganje u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, a da nije prihvatio ponudu za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme s Komunalnim društvom grada Solina d.o.o. kako je to predviđeno u Odluci o ukidanju vlastitog pogona (“Službeni vjesnik Grada Solina”, 7/23.)

3. Protiv uvodno naznačene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi kako predmetna presuda sadržava 12 strana od kojih je zaključak i obrazloženje iz kojih proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva sadržan na samo jednoj strani, što smatra nedostatno obrazloženom sudskom odlukom, čime da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da je isto u suprotnosti s odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 69/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) koji da se supsidijarno primjenjuje u upravnim sporovima. Ističe da je tužbom tvrdio kako je osporeno rješenje doneseno od neovlaštene osobe, kako u obrazloženju rješenja nisu utvrđena materijalna prava tužitelja nastala tijekom trajanja službeničkog odnosa te kako pouka o pravnom lijeku nije sukladna zakonu, slijedom čega da su povrijeđena sva prava tužitelja te sva temeljna načela upravnog postupka. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine”, 68/18., 110/18., 32/20. - dalje: ZKG) jer da tužitelj nije osporavao ovlaštenje trgovačkog društva za obavljanje komunalnih djelatnosti, već zakonitost prijelaza službenika u trgovačko društvo bez zaštite stečenih prava. Ističe da službenici i namještenici imaju status uređen Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi“ (Narodne novine”, 86/08., 61/11., 4/18., 112/19. dalje: ZSNPL(R)S), dok se na radnike trgovačkog društva primjenjuje Zakon o radu (“Narodne novine”, 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje: ZOR), zbog čega da se njihova prava i status ne mogu automatski prenositi. Smatra da je osporeno rješenje moralo sadržavati odluku o svim stečenim pravima iz službe, uključujući otpremninu, jubilarnu nagradu i druga materijalna prava, budući da se ne radi o premještaju unutar upravnog tijela nego o prelasku u trgovačko društvo koje nije dio lokalne i područne (regionalne) samouprave, bez obzira tko mu je vlasnik i osnivač. Posebno spornim tužitelj ističe sudjelovanje Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. kao zainteresirane osobe ističući da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti budući da poništenje rješenja ne bi povrijedilo njegova prava ili pravne interese. Navodi da je sud tako omogućio nepotrebno stvaranje troškova postupka. Nadalje tvrdi da su povrijeđena načela materijalne istine i prava stranke na izjašnjavanje iz Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09., 110/21. - dalje: ZUP) jer prije donošenja osporenog rješenja nisu utvrđene sve relevantne činjenice niti je tužitelju omogućena puna zaštita prava i interesa. Zaključno, smatra da je presuda nerazumljiva, kontradiktorna i protivna dokazima u spisu, čime da su počinjene bitne povrede postupka te povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, odnosno podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, 36/24., 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

7. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi te dao dostatno i razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravno tijelo i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Pri tome, sud nije dužan obrazlagati i otklanjati svaki navod tužitelja, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Stoga je obrazloženje pobijane presude sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS -a. Uz to, neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na odredbe ZPP-a, budući da ZUS-om nije propisana podredna primjena ZPP-a.

8. Iz podataka spisa razvidno je da je Gradsko vijeće Grada Solina donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu, KLASA: 024-02/23-01/6, URBROJ: 2181-9-02-01-23-5 od 24. listopada 2023. (Službeni vjesnik grada Solina, 7/23. - dalje: Odluka o ukidanju vlastitog pogona). Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-311/2023- 8 od 29. travnja 2025. odbijen je zahtjev za ocjenu zakonitosti navedene Odluke o ukidanju vlastitog pogona. Nadalje je razvidno da je tužitelj rješenjem tuženika KLASA: UP/I-112-02/23-01/2, URBROJ: 2181-9-01-23-1 od 20. studenog 2023. stavljen na raspolaganje u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, jer tužitelj nije prihvatio ponudu za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme s Komunalnim društvom grada Solina d.o.o. kako je to predviđeno u Odluci o ukidanju vlastitog pogona.

9. Također, iz podataka spisa proizlazi da je istekao rok raspolaganja koji je utvrđen rješenjem tuženika KLASA: UP/I-112-02/23-01/2, URBROJ: 2181-9-01-23-1 od 20. studenog 2023. da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od donošenja rješenja o raspolaganju do 16. ožujka 2024., pravilno je osporenim rješenjem utvrđeno da je razdoblje raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna isteklo 31. svibnja 2024., s kojim je datumom i utvrđen prestanak službe po sili zakona.

10. Naime, odredbom članka 109. stavak 1. ZSNLP(R)S propisano je da istekom roka raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da službenik iz stavka 1. toga članka ima pravo na otpremninu najmanje u visini utvrđenoj općim propisima o radu, dok je odredbom stavka 3. propisano da se za određivanje visine otpremnine računa neprekidni radni staž u upravnim tijelima iste lokalne jedinice i njenim pravnim prednicima, ako kolektivnim ugovorom ili općim aktom lokalne jedinice nije drukčije propisano.

11. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, budući da se isto temelji na odredbi članka 109. stavak 1. ZSNLP(R)S.

12. Pravilno je prvostupanjski sud neosnovanim ocijenio prigovor tužitelja kako osporenim rješenjem nisu utvrđena stečena materijalna prava tužitelja, obrazlažući da isto ne predstavlja obvezni sadržaj osporenog rješenja jer se radi o rješenju deklaratorne naravi, dakle, istim se samo utvrđuje činjenica prestanka službe tužitelja istekom roka raspolaganja, te ne postoje nikakvi zakonski ili drugi razlozi koji bi sprječavali da se o tim pravima odluči posebnim rješenjem.

13. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio neosnovanim i prigovor tužitelja da je osporeno rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe, dajući za to jasno obrazloženje koje i ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

14. Također, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude pravilno naveo da predmet upravne stvari prestanka službe po sili zakona istekom roka raspolaganja ne obuhvaća pitanja vezana uz (ne)zakonitost stavljanja službenika na raspolaganje. Stoga, i prema ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja koji se odnose na činjenice i okolnosti vezane za samo stavljanje na raspolaganje nisu od utjecaja na rješavanje ovog spora.

15. Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da sud u obrazloženju pobijane presude citira odredbe ZKG-a, s čim u vezi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke primijenio odredbe ZKG-a, već su iste spomenute u okviru izlaganja zahtjeva stranaka (konkretno, navoda tuženika iz odgovora na tužbu).

16. Također, tužitelj u žalbi netočno navodi da je prvostupanjski sud prihvatio kako je Komunalno društvo grada Solina d.o.o. zainteresirana osoba te na tom pogrešnom shvaćanju temelji veći dio žalbe, uključujući i žalbene navode koji se tiču troškova spora. Naime, prvostupanjski sud je točkom II. rješenja izričito odbio prijedlog Komunalnog društva grada Solina d.o.o. za sudjelovanjem u svojstvu zainteresirane osobe u ovom sporu, a za troškove podneska Komunalnog društva grada Solina d.o.o. tužitelj nije terećen. S druge strane, tužitelj nije iznio niti jedan konkretan navod kojim bi osporio zakonitost osporenog rješenja.

17. Nisu osnovani niti prigovori tužitelja kojima ukazuje na povredu odredbi članka 8. (načelo utvrđivanja materijalne istine) i članka 30. stavak 1. ZUP-a (izjašnjavanje stranke), budući da za donošenje osporenog rješenja o prestanku službe po sili zakona, nije niti potrebno izjašnjavanje stranke, a sve relevantne činjnice mogle su se utvrditi iz dokumentacije spisa. Osim toga, upravni sud ovlašten je voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, pri čemu je ovlašten samostalno utvrđivati činjenično stanje, provoditi dokaze potrebne za njegovo utvrđenje, provesti usmenu raspravu, odnosno sud je ovlašten meritorno odlučiti o konkretnoj upravnoj stvari. Također, u ovom upravnom sporu prvostupanjski sud je održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na navedenoj raspravi je zamjenik opunomoćenika tužitelja izjavio da nema dokaznih prijedloga.

18. Imajući u vidu sve navedeno, i ovaj Sud smatra da osporavano prvostupanjsko rješenje sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP -a, jer su navedeni konkretni razlozi zbog kojih je tužitelju utvrđen prestanak radnog odnosa po sili zakona, kao i propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar, a suprotno prigovorima tužitelja, osporeno rješenje sadržava i pravilnu uputu o pravnom lijeku.

19. Tužitelj niti ostalim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava.

20. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

21. Slijedom svega navedenog, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan