REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-808/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Jukić, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi imenovanja stalnim sudskim vještakom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1636/2025-8 od 30. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1636/2025-8 od 30. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/I-710-03/24-01/548, URBROJ: 514-03-04/02- 25-08 od 3. srpnja 2025. (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude) te je naloženo tužitelju da tuženiku s osnova putnog troška za prisustvovanje ročištu održanom 11. prosinca 2025. nadoknadi iznos od 45,10 eura, dok je u preostalom dijelu do zatraženih 84,20 eura, odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora (točka III. izreke presude).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za područje procjene vrijednosti nekretnina jer ne ispunjava uvjete za imenovanje propisane člankom 126. stavkom 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24. - dalje: ZOS).

3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer je donio presudu čija je izreka proturječna razlozima presude te da su u njoj navedeni razlozi proturječni i nejasni. Navodi da je prvostupanjski sud preuzeo argumentaciju tuženika i dijelove ranijih odluka, bez samostalne analize navoda i dokaza koje je iznio tužitelj. Posebno ističe da sud nije objasnio na temelju kojih činjenica zaključuje da je osporavano rješenje zakonito i koje je to činjenično stanje utvrđeno. Smatra da postoji „pravni vakuum“ jer ZOS-om i Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima (“Narodne novine”, 38/14., 123/15., 29/16. i 61/19. - dalje: Pravilnik), nisu jasno definirana odgovarajuća obrazovanja za pojedina područja vještačenja, a što da potvrđuje i ranija praksa Upravnog suda u Zagrebu (presuda poslovni broj Us I-1487/19-5 od 24. veljače 2022.), pa da je tuženiku ostavljen prostor za arbitrarno odlučivanje. Navodi da je sud zakonitost rješenja temeljio na mišljenjima strukovnih udruga, a da ta mišljenja nisu ujednačena niti podupiru stav tuženika. Ističe da Politehničko društvo vještaka i procjenitelja smatra da su za područje procjene nekretnina prikladne i ekonomska, pravna i geodetska struka te da je izričito potvrdilo stručnost tužitelja za procjene nekretnina. Tužitelj posebno osporava relevantnost mišljenja Hrvatske strukovne udruge eksperata i sudskih vještaka, koja udruga više ne postoji, pa da njezino mišljenje ne može predstavljati valjan dokaz, a da su se, unatoč tome, i tuženik i sud u bitnome oslonili upravo na mišljenje te udruge. Ističe da je tržišna vrijednost nekretnina ekonomska kategorija te da se na ekonomskim studijima izučavaju metode procjene vrijednosti nekretnina, uključujući prihodovnu metodu propisanu Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina (“Narodne novine”, 78/15. - dalje: ZPVN), pa da je pogrešan zaključak suda da obrazovanje ekonomskog smjera nije odgovarajuće području vještačenja procjene vrijednosti nekretnina. Ističe i da sud zanemaruje europsku praksu i standarde (TeGoVa i RICS), prema kojima se kod procjene tržišne vrijednosti naglasak stavlja na znanja i kompetencije, a ne isključivo na formalnu struku te iznosi svoj stav o tome da je upravo to bila intencija zakonodavca pri donošenju ZPVN. Također tužitelj ističe da mu je, zbog izmjene u tumačenju, a ne zbog bitnih izmjena u standardima imenovanja, oduzeto pravo na rad, pri čemu je sud relativizirao činjenicu da je tužitelj već ranije bio imenovan stalnim sudskim vještakom za procjene nekretnina te da je godinama obavljao taj posao bez primjedbi, dok navod obrazloženja pobijane presude da je takvo imenovanje bilo „iznimka“, smatra paušalnim, neobrazloženim i “opasnim”, jer bi prihvaćanje takvog stava dovelo u pitanje zakonitost velikog broja ranije izrađenih procjena i elaborata. Ukazuje da je tuženik ovlastio Politehničko društvo vještaka i procjenitelja za provođenje obuke i mentoriranja kandidata, ali je potom ignoriralo njegovo pozitivno mišljenje o tužitelju, što smatra dokazom proizvoljnog i arbitrarnog postupanja. Dodaje i da sud zanemaruje mišljenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koje potvrđuje prikladnost ekonomske struke za procjene vrijednosti nekretnina. Smatra da sud nije pravilno ni potpuno utvrdio činjenično stanje te da je na tako nepotpuno utvrđeno stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da drugostupanjski sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da poništi presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj ponavlja ranije iznesena činjenična i pravna pitanja, slijedom čega ostaje kod ocjena i navoda iz osporenog upravnog akta i odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

7. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravno tijelo i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Obrazloženje pobijane presude sastavljeno je sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 19. srpnja 2024. podnio tuženiku zahtjev za ponovnim imenovanjem stalnim sudskim procjeniteljem nekretnina (tj. vještakom za procjenu nekretnina). Navedenom zahtjevu tužitelj je, između ostalog, priložio preslike diploma Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz kojih je razvidno da je tužitelj 26. ožujka 2007. završio sveučilišni studij iz područja Društvenih znanosti, polje ekonomija, program studija Poslovne ekonomije, smjer Financije te stekao visoku stručnu spremu i stručno zvanje diplomirani ekonomist te da je 4. srpnja 2016. završio i poslijediplomski specijalistički studij Financijske institucije i tržišta te stekao akademski naziv Sveučilišni specijalist financijskih institucija i tržišta.

8.1. Spisu predmeta prileži i obavijest (e-mail) tuženika, Uprave za organizaciju pravosuđa, Sektora za stečajne upravitelje, povjerenike, stalne sudske vještake i stalne sudske tumače, Službe za stalne sudske vještake od 7. listopada 2024. kojom je tužitelj obaviješten da ne ispunjava uvjete za imenovanje stalnim sudskim vještakom s obzirom da studij ekonomije nije odgovarajući području vještačenja iz područja procjene vrijednosti nekretnina te je tužitelj upućen da je u predmetnom slučaju područje vještačenja moguće odrediti kao područje procjene u ekonomiji.

8.2. Iz daljnje e-mail korespondencije tuženika i tužitelja (e-mail tužitelja od 27. siječnja 2025., e-mail tužitelja od 15. travnja 2025.) razvidno je da tužitelj nije zainteresiran za imenovanje sudskim vještakom za ekonomske procjene te da ustraje na podnesenom zahtjevu za imenovanje vještakom za procjenu nekretnina i traži donošenje rješenja.

9. Iz obrazloženja osporenog rješenja i prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za imenovanje sudskim vještakom za procjenu nekretnina s obzirom da tužiteljevo obrazovanje (završeni studij Poslovne ekonomije, smjer Financije pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu , kao i sveučilišni specijalistički studij financijskih institucija i tržišta) nije odgovarajuće području vještačenja procjene vrijednosti nekretnina, pozivom na odredbu čl. 126. ZOS-a.

10. Odredbom članka 126. stavka 1. ZOS-a propisani su uvjeti za imenovanje stalnog sudskog vještaka među kojima je, između ostalog, u točki 2., propisan kao uvjet završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja. Stavkom 3. navedenog članka ZOS-a, propisano je da se, iznimno od odredbi stavka 1. točke 2. i 3. ovog članka, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina.

11. U odnosu na odredbu članka 126. stavak 1. točka 2. ZOS-a, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da se pojam “odgovarajući području vještačenja” utvrđuje u odnosu na pojedinu struku pravnom interpretacijom te da nije nužno da ta područja budu izričito propisana, niti izostanak izričitog propisivanja znači neograničenu mogućnost imenovanja vještakom različitih struka, a niti je propisima potrebno izričito isključiti osobe pojedinih struka iz mogućnosti imenovanja.

12. Procjena vrijednosti nekretnina, kao i svako područje vještačenja, zahtijeva specifično stručno znanje o predmetu vještačenja. Imajući u vidu da ranije važeći Zakon o prostornom uređenju („Narodne novine“, 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23.), jednako kao i važeći Zakon o prostornom uređenju („Narodne novine“, 155/25.), zemljišta po namjeni generalno dijeli na zemljišta unutar građevinskog područja i zemljišta izvan građevinskog područja u okviru kojih se posebno izdvajaju poljoprivredna i šumska zemljišta, proizlazi da su građevinska i arhitektonska struka primarno odgovarajuće za područje procjene nekretnina (uključujući i građevine), dok za procjenu vrijednosti poljoprivrednog odnosno šumskog zemljišta, odgovarajućima proizlaze i agronomska odnosno šumarska struka.

13. Nije sporno, kako ukazuje tužitelj, da su za izradu procjene tržišne vrijednosti nekretnina potrebna znanja i iz područja ekonomije i prava, no ta znanja su potrebna za izradu svih vrsta procjena tržišne vrijednosti (tako i za, primjerice, procjenu tržišne vrijednosti vozila, procjenu tržišne vrijednosti umjetnine, procjenu tržišne vrijednosti nakita i dr.). Upravo zbog stjecanja tih općih znanja, predviđena je dodatna izobrazba za vještake svih struka, kao i provjera znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja.

14. Stoga, neovisno o bilo kakvim mišljenjima strukovnih udruga ili ministarstava te neovisno o ranijem imenovanju tužitelja stalnim sudskim vještakom za procjenu nekretnina, i prema ocjeni ovog Suda, osnovano tuženik i prvostupanjski sud zaključuju da obrazovanje ekonomskog smjera nije odgovarajuće području vještačenja koje se odnosi na procjenu vrijednosti nekretnina, odnosno da tužitelj ne ispunjava uvjete za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za procjenu nekretnina s obzirom na svoju (ekonomsku) struku. U konkretnom slučaju, dakle, ne postoje niti uvjeti za primjenu izuzetka po odredbi članka 126. stavka 3. ZOS, budući da na području Republike Hrvatske postoje studiji odgovarajuće struke (građevinarstva, arhitekture, agronomije odnosno šumarstva), pa se zahtjevu tužitelja koji je sveučilišni specijalist ekonomske struke, nije moglo udovoljiti.

15. Povrede koje tužitelj ističe u žalbi ovaj sud ne nalazi osnovanim. Ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja za ponovnim imenovanjem stalnim sudskim vještakom, pa se u takvoj situaciji ponovno ispituje ispunjavaju li se propisani uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom sukladno sada važećem Zakonu, dok osnovanost ranijeg imenovanja nije predmetom ovog upravnog spora. Osim toga, tužitelj je ranije imenovan stalnim sudskim vještakom na vrijeme od 4 godine, te se ne može raditi niti o legitimnim očekivanjima tužitelja da će nastaviti obavljati navedenu djelatnost koju je stekao na temelju ranije odluke o imenovanju. Pri tome ni navodi o njegovoj stručnosti niti o naknadno završenom programu cjeloživotnog obrazovanja iz područja upravljanja i procjene vrijednosti nekretnina građevinarstva, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja predmetne upravne stvari.

16. Budući da se navodi žalbe, koji su uglavnom istovjetni navodima tužbe, ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan