REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1511/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik svojim postupanjem prema tužiteljici, i to donošenjem Rješenja o plaći broj 2821-36/22 od 28. srpnja 2022. kojim je odredio da u svrhu obračuna plaće tužiteljici pripada cijena sata rada od 59,87 kuna, te donošenjem Rješenja o plaći broj 4126-383/23 od 1. rujna 2023. kojim je odredio da u svrhu obračuna plaće tužiteljici pripada cijena sata rada od 8,50 EUR-a, doveo tužiteljicu u nepovoljniji položaj u odnosu na radnike zaposlene na radnim mjestima Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava i Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava kod tuženika, povrijedio pravo na jednakost tužiteljice u pogledu radnih uvjeta (plaće) te joj narušio dostojanstvo i povrijedio čast i profesionalni ugled.

Utvrđuje se da je Rješenje o plaći radnika od 1. rujna 2023., poslovnih oznaka 4126 - 383/23, kojim je tuženik tužiteljici u svrhu obračuna plaće za njezino radno mjesto Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava kod tuženika odredio osnovnu cijenu sata rada od 8,50 EUR-a, ništetno.

Utvrđuje se da je Rješenje o plaći od 28. srpnja 2022., poslovnih oznaka broj 2821 - 36/22, kojim je tuženik tužiteljici u svrhu obračuna plaće za njezino radno mjesto Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava kod tuženika odredio osnovnu cijenu sata rada 59,87 kuna, ništetno.

Nalaže se tuženiku da u cilju zaštite dostojanstva i zaštite prava tužiteljice na jednako postupanje glede radnih uvjeta (plaće), u roku od 15 dana donese novo Rješenje o plaći tužiteljice, a prema kojem će cijena sata rada iste biti usklađena s cijenom sata rada radnika zaposlenih na radnom mjestu Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava i Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava kod tuženika, te prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužiteljice i suzdrži se od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužiteljice.

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.427,21 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 72,09 EUR-a teku od 13. kolovoza 2022. do isplate,

- 78,96 EUR-a teku od 16. rujna 2022. do isplate,

- 75,53 EUR-a teku od 15. listopada 2022. do isplate,

- 72,09 EUR-a teku od 16. studenog 2022. do isplate,

- 75,53 EUR-a teku od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 75,53 EUR-a teku od 14. siječnja 2023. do isplate,

- 74,03 EUR-a teku od 16. veljače 2023. do isplate,

- 67,30 EUR-a teku od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 77,39 EUR-a teku od 15. travnja 2023. do isplate,

- 67,30 EUR-a teku od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 77,39 EUR-a teku od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 74,32 EUR-a teku od 15. srpnja 2023. do isplate,

- 70,95 EUR-a teku od 12. kolovoza 2023. do isplate,

- 78,12 EUR-a teku od 16. rujna 2023. do isplate,

- 71,32 EUR-a teku od 14. listopada 2023. do isplate,

- 74,72 EUR-a teku od 16. studenog 2023. do isplate,

- 74,72 EUR-a teku od 16. prosinca 2023. do isplate,

- 71,32 EUR-a teku od 16. siječnja 2024. do isplate,

- 78,12 EUR-a teku od 16. veljače 2024. do isplate,

- 20,48 EUR-a teku od 16. ožujka 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.“

II./ Nalaže se tužiteljici TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 13. rujna 2023. sklopila sa tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je kod tuženika nastavila svoj radni odnos na neodređeno vrijeme, koji traje još od 1. rujna 2011.. Tužiteljica kod tuženika obavlja poslove radnog mjesta Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava u jedinici Odjel za upravljanje elektrotehničkim infrastrukturnim podsustavima preko 11 godina. Dana 1. rujna 2023. godine u odnosu na plaću tužiteljice doneseno je Rješenje o plaći broj 4126 -383/23, koje je tužiteljica zaprimila dana 11. rujna 2023.. Predmetnim Rješenjem istoj je utvrđena cijena sata rada u visini od 8,50 EUR-a (64,04 kune) uz dodatno uvećanje za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Na predmetno Rješenje tužiteljica je u roku uložila Zahtjev za zaštitu prava radnika, međutim, na isti Zahtjev tuženik nije odgovorio.. Razlozi radi kojih je tužiteljica uložila Zahtjev za zaštitu prava protiv Rješenja od 1. rujna 2023. su sljedeći. Dana 28. srpnja 2022. godine u odnosu na tužiteljicu od strane tuženika doneseno je Rješenje o plaći radnika broj 2821-36/22 kojim je određeno da u svrhu obračuna plaće istoj pripada cijena sata rada od 59,87 kuna za njezino radno mjesto uz uvećanje od 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je cijena sata utvrđena na temelju Ugovora o radu kojeg je radnica sklopila s poslodavcem, Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. sklopljenog dana 19.07.2022. te njegovih Izmjena i dopuna. Tužiteljica je naknadno doznala da je od svih sistematiziranih radnih mjesta s VSS u Odjelu za upravljanje elektrotehničkim infrastrukturnim podsustavima njezina satnica upravo najniža. Naime, prije izmjena cijene sata rada učinjene temeljem gore spomenutog rješenja, 45 djelatnika s VSS iz Sektora za održavanje imala su satnicu 54,50 kuna, a nakon učinjene izmjene svima satnica u Odjelu iznosi 62,87 kuna, dok je tužiteljici ista određena u visini od 59,87 kuna. Cijena sata rada u novoformiranom Odjelu (1.2.4.) u odnosu na ekonomiste određena je upravo u iznosu od 62,87 kuna. Dakle, u Sektoru za održavanje gdje radi tužiteljica sistematizirana su 3 radna mjesta u kojima rade ekonomisti: 1. Odjel 1.2.3.: Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava (tužiteljica) – cijena sata rada 59,87 kn, 2. Odjel 1.2.1.:

Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava – cijena sata rada 62,87 kn, 3. Odjel 1.2.4. (novoformirani odjel): Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava – cijena sata rada 62,87 kn. Po uočenoj nejednakosti cijene sata rada, tužiteljica se najprije osobno obraćala svojim nadređenima s upitom vezanim uz razloge radi kojih je njezina cijena sata rada čak 3,00 kune manja od cijene sata rada određene drugim djelatnicima koji imaju istu ili nižu stručnu spremu od nje, jednako ili manje složene poslove radnog mjesta, jednaku odgovornost za obavljene poslove te jednake uvjete rada, dakle, razloge radi kojih je istoj određena drugačija (niža) satnica za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Nadređene osobe tužiteljice uočile su predmetnu nepravilnost, međutim, eksplicitno su izjavljivale da nisu sudjelovale u pregovorima oko cijene sata rada, da nisu odgovorni za takvo stanje, odnosno, da ne znaju zašto je tužiteljici novoformirana cijena sata rada niža od cijene sata rada na drugim usporednim radnim mjestima. Prethodno navedeno je u suprotnosti izjavi nadređenog od 17.05.2023. da je za nejednake cijene sata rada saznao od tužiteljice. Budući da se na konkretne upite tužiteljice tuženik nikada nije na adekvatan način očitovao, tužiteljica se tuženiku dana 30. ožujka 2023. obratila posredstvom svog opunomoćenika. Budući da se tuženik oglušio i na dopis opunomoćenika, tužiteljica je dana 10. svibnja 2023. uputila osobi ovlaštenoj za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika, Pritužbu u kojoj je iznijela cijelu problematiku te ukazala na nejednakost plaća i zahtijevala zaštitu od povrede njezina dostojanstva prilikom obavljanja rada za Poslodavca. Dana 25. svibnja 2023., osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika kod tuženika, gospođa JS, odgovorila je na Pritužbu na način da je navela da je uzrok radi kojeg je tužiteljici cijena sata rada određena u 3,00 kn manjem iznosu nego radnici na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava nije uslijed nekog od diskriminacijskih osnova već je riječ o pogrešci. Ujedno, zadužen je Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima da ispravi pogrešku te da uskladi rješenje o plaći tužiteljice s rješenjem o plaći usporedne djelatnice RS s primjenom od 1.7.2022. Tužiteljica je također doznala da je osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika kod tuženika dana 18. svibnja 2023. Upravi društva uputila Prijedlog za donošenje odluke Uprave u kojem je jasno naznačila da je u postupku ispitivanja Pritužbe ustanovila da tužiteljica ima nižu satnicu od djelatnice RS zaposlene na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava ali i od djelatnika KS, zaposlenog na radnom mjestu Glavni analitičar infrastrukturnih podustava i informatičkih sustava te zatražila da se zaduži Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima da u smislu odredbe članka 91. važećeg Zakona o radu izvrše provjeru te usklade plaće tužiteljice i uspoređenih radnika kao i svih ostalih radnika, ne samo u Sektoru za održavanje već na razini cijelog društva, u dijelu primjene načela jednake plaće žena i muškaraca. Prijedlogu osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva od 18. svibnja 2023. udovoljeno je dana 25. svibnja 2023. kada je Uprava društva donijela Odluku broj UI-60-11-1/23 koja je stupila na snagu danom donošenja, a u kojoj je jasno naznačeno da se prihvaća prijedlog osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva, da se zadužuje Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima da ispravi pogrešku te da uskladi rješenje o plaći tužiteljice s plaćom drugih djelatnika, da se usklade i pravni akti gdje je navedena takva razlika, da se provede provjera te da se usklade plaće žena i muškaraca zaposlenih na radnim mjestima Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava (tužiteljica), Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava (radnica RS), Glavni analitičar infrastrukturnih podustava i informatičkih sustava (radnik KS). Za kontrolu provedbe gornje Odluke Uprave zadužen je Ured za internu kontrolu poslovanja. S obzirom da Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima nije reagirao na gornje zaduženje koje mu je izdano od Uprave, tužiteljica se putem opunomoćenika obratila istome dana 30. lipnja 2023. Na predmetni dopis tužiteljice, direktorica Sektora pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima odgovorila je na način da je ustrajala na stavu da nikakve pogreške u određivanju cijene sata rada nije bilo, a ujedno, potpuno je ignorirala gornju Odluku Uprave, kao i sve tamo iznesene navode, napose u pogledu činjenice nedvojbeno utvrđene nejednakosti plaća žene i muškarca kod tuženika. Po zaprimanju negativnog odgovora Sektora pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima tužiteljica je na isti ponovno odgovorila dana 25. srpnja 2023., no, povratnu reakciju više nije dobila. Tužiteljica se i dana 4. rujna 2023. obratila Uredu za internu kontrolu poslovanja, koji je po gornjoj Odluci Uprave bio zadužen za kontrolu provedbe predmetne Odluke, međutim, i taj Ured s vrlo jasnim zadatkom koji mu je dan u Odluci, na dopis tužiteljice nije niti odgovorio. Dakle, iako je jasno uočeno i u nekoliko internih dokumenata tuženika eksplicitno navedeno i dokumentirano da je tužiteljici određena drugačija satnica za jednak rad i rad jednake vrijednosti, te iako je naređeno da se takva nepravilnost ispravi te da se plaća tužiteljice uskladi s plaćama usporednih djelatnika, to se nikada nije dogodilo. Donošenjem pobijanog Rješenja od 1. rujna 2023. tužiteljici je povećana cijena sata rada za 0,55 EUR-a u odnosu na prethodno rješenje o plaći iste od dana 28. srpnja 2022. godine, međutim, predmetno povećanje dobili su i prethodno navedeni usporedni djelatnici tužiteljice te ista donošenjem Rješenja ponovno nije dovedena u jednak položaj u odnosu na cijenu sata rada u odnosu na usporedne djelatnike, odnosno, tužiteljica i nadalje prima manju plaću od istih djelatnika. Svi prethodno navedeni radnici ekonomisti dobili su novim rješenjima od 1. rujna 2023. povećanja od 0,55 EUR-a u odnosu na prijašnja rješenja, jednako kao i tužiteljica, stoga je i trenutna situacija takva da ista s cijenom sata rada od 8,50 EUR-a i nadalje ima manju satnicu od ostalih kolega koji imaju istu ili nižu stručnu spremu kao ona, jednako složene ili manje složene poslove radnog mjesta, jednaku ili manju odgovornost za obavljene poslove te jednake uvjete rada. Takvo postupanje tuženika nedvojbeno predstavlja kršenje članka 91. aktualnog Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Rezolucije Europskog parlamenta od 13.3.3003. o rodno osviještenoj politici u Europskom parlamentu, Direktive 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, Direktive 2021/0050 Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama, a suprotno je sudskoj praksi hrvatskih ali i europskih sudova (npr. predmet Defrenne II te Tesco Stores) te internim aktima samog Poslodavca koji posebno ističu ravnopravnost i zabranu nejednakosti. Da je riječ o kršenju gornjih odredaba te da je Poslodavac toga svjestan vidljivo je i iz svih utvrđenja s kojima su ovlaštene osobe za rješavanje pritužbi kod Poslodavca upoznale Poslodavca, koji je na to reagirao donošenjem Odluke uprave od dana 25. svibnja 2023. godine, poslovnih oznaka UI -60- 11-1/23, u kojoj je jasno naznačeno zaduženje koje je Uprava društva dala Sektoru pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima, a koje se odnosi na usklađivanje rješenja o plaći tužiteljice s rješenjima o plaći usporednih djelatnika s primjenom od 1. srpnja 2022. Međutim, usprkos jasnom zaduženju navedenom u Odluci, do kojeg je došlo nakon što su ovlaštene osobe kod tuženika detaljno i okolnosno utvrdile povrede zakonskih i internih akata vezane uz prethodno rješenje o plaći tužiteljice od 28. srpnja 2022., do današnjeg dana Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima nije izvršio svoje zaduženje. Naprotiv, umjesto da donošenjem pobijanog Rješenja od 1. rujna 2023. Poslodavac (koji je mimo pisanih Odluka putem ovlaštenih osoba i usmeno jamčio ispravljanje ove nepravde) izjednači plaće usporednih djelatnika, tužiteljici je uručeno Rješenje kojim joj se plaća uvećava za 0,55 EUR-a, jednako kao i svim ostalim djelatnicima, čime je svjesno i namjerno i nadalje ostavljena s manjom satnicom. Sve involvirane osobe kod Poslodavca upoznate su s problematikom nejednakosti plaće tužiteljice, dobili su zaduženja da se to ispravi, no svejedno ustraju s nezakonitim postupanjima spram iste te donose Rješenje o plaći kojom uvećavaju plaću u skladu s 1. Aneksom KU HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. koji se odnosi na sve djelatnike, pri tome zanemarujuću jasnu i potpuno očekivanu priliku za usklađivanja plaće sukladno propisima koji ih obvezuju. S tim u vezi, ponovno je za istaknuti da radnik zaposlen na radnom mjestu Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava ima nižu kvalifikaciju, odnosno, stručnu spremu, od tužiteljice, zaposlen je tek 1.10.2022., a prima veću plaću od iste. Dakle, radnik kao muškarac prima veću plaću od tužiteljice iako obavljaju iste poslove, u istim ili sličnim uvjetima. Ujedno, tužiteljica je manje plaćena i od gore navedene usporedne radnice zaposlene na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava, iako obavljaju potpuno istu narav posla, kako je to utvrđeno u sadržaju Prijedloga osobe ovlaštene za rješavanje pritužbi. Člankom 91. aktualnog Zakona o radu određeno da je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti. Jednak rad u smislu stavka 1. ovoga članka obavljaju dvije osobe različitog spola ako: 1. obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjet ima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, 2. je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti. Rad jednake vrijednosti u smislu stavka 1. ovoga članka obavljaju dvije osobe različitog spola ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja. Poštivanje pravila jednakosti rada i rada jednake vrijednosti koji obavljaju dvije osobe različitog spola odnosi se i na primitke koje radnik ostvaruje na temelju radnog odnosa u skladu s člankom 90.a ovoga Zakona. Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnoga akta utvrđena protivno stavku 1. ovoga članka ništetna je. Poslodavac je dužan, radi ostvarivanja prava na jednakost plaća žena i muškaraca, na zahtjev radnika, radniku dostaviti podatke o kriterijima na temelju kojih je radnik koji obavlja poslove iste ili slične naravi ostvario plaću, ako takav radnik kod njega postoji imajući na umu sve navedeno, Člankom 7. Zakona o radu određeno je da je Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kako je to precizirala u podnesku od 7.8.2025. uz naknadu parničnog troška, kao u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tuženik ne spori: da je tužitelj kod tuženika zaposlen kod tuženika od 01.09.2011. te da temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2017. obavlja poslove radnog mjesta Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastruktura podsustava u jedinici Odjel za upravljanje elektrotehničkim infrastrukturnim podsustavima, da je Kolektivnim ugovorom HŽ Infrastrukture d.o.o. sklopljenim 19.07.2022. za radno mjesto Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastruktura podsustava na kojem je zaposlena tužitelja određena cijena sata rada od 59,87/EUR 07,95, da je Rješenjem o plaći radnika broj 2821-36/22 od 28.07.2022. (primjenjivo od 01.07.2022.), sukladno cit. Kolektivnom ugovoru za radno mjesto tužiteljice određena cijena sata rada u iznosu od kn 59,87/EUR 07,95, da je u povodu zahtjeva tužiteljice, osoba ovlaštena za primanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika kod tuženika gđa. JS podnijela Upravi tuženika prijedlog za donošenje Odluke o mjerama sprječavanja povrede dostojanstva radnika u smislu nejednakosti plaća žena i muškaraca iz čl. 91. Zakona o radu, a koju je Odluku Uprava tuženika donijela 25.05.2023., da su Aneksom Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. sve važeće cijene sate određene Prilogom II Kolektivnog ugovora povećale za 0,55 EUR, da je temeljem predmetnog Aneksa dana 01.09.2023. doneseno Rješenje o plaći radnika br. 4126-383/23 (primjenjivo od 01.08.2023.) kojim se cijena sata za radno mjesto tužiteljice povećala za iznos od 0,55 EUR, odnosno cijena sata rada za radno mjesto tužiteljice iznosi 8,50 EUR. Međutim, u cijelosti osporava navode o tome da je tuženik namjernim postupanjem „oštetio“ tužiteljicu u smislu odredbe čl. 91. Zakona o radu, kao i navode o tome da tuženik kao poslodavac nije poduzeo nikakve radnje, odnosno ponudio alternativna rješenja u cilju izjednačavanja cijene sata rada za radno mjesto tužiteljice do izmijene odredaba Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o., odnosno do ponovnih pregovora vezanih uz cijenu sata rada za radno mjesto na kojem je zaposlena tužiteljica. Osim toga, tuženik osporava i navode o tome da je nakon stupanja na snagu novog Kolektivnog ugovora iz srpnja 2022. cijena sata rada za sve zaposlene u Sektoru za održavanje koji imaju višu stručnu spremnu iznosila 62,87 kn/EUR 8,34 osim cijene sata rada za radno mjesto tužiteljice. Tuženik, prije svega, ističe da je cit. Kolektivni ugovor rezultat pregovora između reprezentativnih sindikata s jedne strane te predstavnika tuženika kao poslodavca s druge strane. Smisao i svrha kolektivnog pregovaranja ogleda se u tome da se radnicima omogućava ojačati njihov pregovarački položaj prema poslodavcu u cilju uređenja pitanja iz radnopravnog odnosa u korist radnika, dok za poslodavce kolektivno pregovaranje znači učinkoviti način agregiranja zahtjeva radnika i rješavanja tih zahtjeva, odnosno mogućnost da se radni odnosi brže i učinkovitije reguliraju uvođenjem standarda (tj. općih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru koja se primjenjuju na sve), umjesto da poslodavac individualno uređuje svoj odnos sa svakim pojedinim radnikom. Na opisani način i s istim ciljem vršeni su i pregovori temeljem kojih je donesen cit. Kolektivni ugovor, prije donošenja kojeg je između predstavnika radnika i poslodavca pregovarano i o načinu određivanja plaće radnicima zaposlenim kod tuženika te je postignut dogovor da se plaća djelatnika tuženika određuje sukladno odredbama Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. kojim je određena cijena sata rada za svako pojedino radno mjesto kod tuženika. U tom smislu, tuženik upućuje na odredbu čl. 144. Kolektivnog ugovora kojom je propisano da cit. „Plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na plaću. Pod osnovnom plaćom radnika u smislu ovog Ugovora podrazumijeva se plaća koju je poslodavac dužan isplatiti radniku utvrđena temeljem cijene sata rada za određeno radno mjesto. Cijene sata rada utvrđene su u Prilogu 2 ovog ugovora (Sve Ukoliko je došlo do greške prilikom upisivanja cijena sata rada Priloga 2. ovoga Ugovora ista će se ispraviti, te se taj ispravak neće smatrati izmjenom ovog Ugovora). Osnovna plaća povećava se za dodatak po osnovi navršenog radnog staža koji iznosi 0,5% po godini staža.“ Sukladno tome, sporno Rješenje o plaći radnika broj 2821-36/22 od 28.07.2022. (primjenjivo od 01.07.2022.) doneseno je u skladu s odredbom čl. 144. Kolektivnog ugovora te Prilogom II. Kolektivnog ugovora kojom je propisano da je cijena sata rada za radno mjesto Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastruktura podsustava, na kojem je zaposlena tužiteljica, iznosila 59,87/EUR 07,95, kako je to i navedeno u cit. rješenju. Na isti način, a nakon donošenja Aneksa I Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. od 20.07.2023. kojim je (članak 8. cit. Aneksa) određeno povećanje cijene sata za sva radna mjesta navedena u spomenutom Prilogu II Kolektivnog ugovora od EUR 0,55, doneseno je i Rješenje o plaći radnika br. 4126- 383/23 od 01.09.2023. (primjenjivo od 01.08.2023.) kojim je uređeno da cijena sata rada za radno mjesto tužiteljice iznosi EUR 8,50. Kako su predmetna rješenja donesena u odnosu na radno mjesto tužiteljice, tako su i uz tužbu dostavljena Rješenja o plaći za radno mjesto Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava te za radno mjesto Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava donesena također u skladu s cijenama sata rada određenim Kolektivnim ugovorom i Aneksom I Kolektivnog ugovora. Naprijed navedene okolnosti, posebice činjenica da je Kolektivnim ugovorom jasno i nedvojbeno utvrđen način određivanja plaće kod tuženika predstavljaju razlog zbog kojeg tuženik cijenu sata rada za radno mjesto tužiteljice nije izmijenio jednostranom odlukom tuženika, budući da bi takvo povećanje cijene sata (čak i da nije pravilno određeno) bilo protivno odredbi čl. 144. Kolektivnog ugovora. To stoga što je izmjena važećeg Kolektivnog ugovora zakonita samo ukoliko predstavlja rezultat dogovora između pregovaračkog tima u kojem sudjeluju, ne samo predstavnici poslodavca, nego i predstavnici radnika na kojima je prilikom pregovora zasigurno bila veća odgovornost u pravičnom određivanju cijene sata rada koja je „pogodnija“ za sve radnike zaposlene kod tuženika. U konačnici, cijena sata rada za radno mjesto na kojem je zaposlena tužiteljica utvrđena je sukladno prijedlogu predstavnika reprezentativnih sindikata te Sektora za održavanje unutar kojeg je osnovano radno mjesto tužiteljice. Povrh toga, cijena sata rada tužiteljice nije jedina koja je nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora iz srpnja 2022. iznosila kn 59,87/EUR 07,95, u odnosu na ostale zaposlenike sa višom stručnom spremom zaposlene u Sektoru za održavanje, obzirom da je i za Glavnog referenta za ekonomiku (šifra RM 8025) cijena sata rada iznosila također kn 59,87/EUR 07,95, što jasno proizlazi iz Priloga II. Kolektivnog ugovora. S tim u vezi, valja naglasiti i to da nije točno da je Sektor pravnih poslova i ljudskih potencijala odbio postupiti po Odluci uprave tuženika od 25.05.2023., već nije imao mogućnost, a ni pravo do ponovnih kolektivnog pregovora samoinicijativno mijenjati cijenu sata rada kako za radno mjesto tužiteljice, tako i za bilo koje drugo radno mjesto kod tuženik. Prema tome, do izmijene cijene sata rada za radno mjesto tužiteljice nije došlo iz razloga što do pregovora između predstavnika reprezentativnih sindikata i poslodavca, u smislu izmijene cijene sata rada za pojedina radna mjesta, još uvijek nije došlo. U odnosu na navode tužiteljice kako je donošenjem pobijanog rješenja tuženik postupao protivno odredbi čl. 91. Zakona o radu, tuženik ukazuje kako činjenica da je za obavljanje poslova određenog radnog mjesta potrebna ista stručna sprema, iskustvo i sl. ne znači samo po sebi da je za navedena radna mjesta potrebno utvrditi istu cijenu sata, odnosno da je riječ o radu jednake vrijednosti. To stoga što se prilikom određivanja cijena sata rada za pojedina radna mjesta u obzir uzimaju (između ostaloga) obujam, težina radnih zadataka koje pojedini izvršitelj odrađuje, kao i odgovornost prilikom obavljanja poslova pojedinih radnih mjesta. Nezanemariva je također i izloženost riziku prilikom obavljanja poslova određenog radnog mjesta pa tako (primjerice) radnik koji u obavljanju poslova svoga radnog mjesta radi sa strujom potencijalno može imati veću plaću od tužiteljice, unatoč tome što je za to radno mjesto potreba niže stručna spremna nego za radno mjesto na kojem je zaposlena tužiteljica, sve iz razloga što je izloženiji riziku, odnosno opasnostima od ozljede. Kako je, dakle, jasno da cijena sata rada ovisi o faktorima vezanim za težinu i odgovornost prilikom obavljanja poslova određenog radnog mjesta, tako je jasno da cijena sata rada nije u vezi sa spolom radnika pa se u tom smislu kao neosnovani i neutemeljeni ukazuju navodi tužiteljice o tome kako je u odnosu na muškarce zaposlene na sličnim radnim mjestima sa sličnim ili istim uvjetima rada diskriminirana. Iz ovakvog zaključka tužiteljice bi proizlazilo to da bi u slučaju da je na radno mjesto Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastruktura podsustava bio zaposlen muškarac, istom bila cijena sata veća od sata koji je isplaćivan tužiteljice, a što nema uporište ni u cit. Kolektivnom ugovoru ni u bilo kojoj drugoj odluci, a ni postupanju tuženika kao poslodavca. U konačnici, i sama tužiteljica u tužbi navodi kako je gđa. RS zaposlena na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava (čije radno mjesto tužiteljica u smislu vrijednosti rada izjednačava sa svojim radnim mjestom) za koje je satnica rada određena u iznosu višem od cijene sata rada za radno mjesto tužiteljice pa je jasno da nema govora o neravnopravnosti spolova, odnosno da postupanje tuženika nije protivno odredbi čl. 91. Zakona o radu. Povrh toga, iz opisa poslova koje i tužiteljica dostavlja uz tužbu za radna mjesta Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava i Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava, nije moguće utvrditi da je u odnosu na radno mjesto na kojem je zaposlena tužiteljica riječ o radu jednake vrijednosti, jer kao što je i ranije navedeno jednaka stručna sprema (na koju tužiteljica upire) predstavlja uvjet za mogućnost obavljanje poslova određenog radnog mjesta, ne nužno i temeljni kriterij za određivanje vrijednosti rada pa tako ni za iznosa cijene sata rada. Na koncu, nije jasno niti tužiteljica u tužbi obrazlaže iz kojeg razloga uopće dovodi u vezu vrijednost rada pa time i cijene sata rada između radnog mjesta na kojem je ona zaposlena (Glavni referent) i radnog mjesta Glavnog analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava, budući da se ne radi o istom radnom mjestu (što jasno proizlazi iz samog naziva radnog mjesta) pa time ni o istoj vrijednosti rada koja bi se mogla procjenjivati u kontekstu vrijednosti cijene sata rada. Konačno, a neovisno o tome što su sporna rješenja o plaći za radno mjesto tužiteljice donesena sukladno Kolektivnom ugovoru, tuženik je, do ponovnih pregovora između predstavnika radnika i poslodavca pokušao pronaći rješenje kojim bi izjednačio primanja tužiteljice s primanjima radnika zaposlenih na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava te na radnom mjestu Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava. Navedeno na način da je tužiteljici ponuđeno da joj se razlika u cijeni sata rada isplati kroz sudjelovanje u određenim projektima ili kroz povećanje broja izvršitelja na određenim radnim mjestima za koja je radna mjesta određena veća cijena sata rada od one koja je Kolektivnim ugovora određena za radno mjesto tužiteljice. Na opisani način tuženik je imao namjeru postupati u korist tužiteljice do ponovnog provođenja formalnog postupka pregovora oko izmjena Kolektivnog ugovora, međutim, tužiteljice je navedena alternativa rješenja tuženika odbila. Slijedom iznesenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužitelju naloži da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u e-mail korespondenciju (list 8-10, 193- 194, 210 spisa), Odgovor tuženika od 25.5.2023. (list 11-12 spisa), Rješenja o plaći s opisom poslova radnog mjesta (list 13, 28-32, 45-46, 59, 195 spisa), Dopisi tužiteljice od 30.6.2023., 30.3.2023., 25.7.2023., 10.5.2023., 4.9.2023., 20.9.2023. s povratnicama (list 14-17, 19-21, 24-27, 38-44 spisa), Dopis tuženika od 19.7.2023. (list 18 spisa), Odluku tuženika od 25.5.2023. (list 22-23 spisa), Prijedlog za donošenje odluke uprave od 18.5.2023. (list 33-37 spisa), Ugovor o radu tužiteljice s opisom poslova (list 47-49 spisa), Aneks KU HŽ Infrastrukture, Pravilnik o 4. Izmjeni Pravilnika o korištenju i održavanju službenih cestovnih vozila i strojeva u društvu HŽ Infrastruktura d.o.o., Odluka o usvajanju (list 60-67 spisa), Kolektivni ugovor HŽ Infrastruktura d.o.o. (list 69-192 spisa), objavu s Internet stranice sindikata (list 200 spisa), Tehnički isprava KU (list 245-246 spisa), sudsku praksu (list 252-254, 255-259 spisa), Aneks KU s prilozima (list 247-254 spisa), te ostalu dokumentaciju u spisu, saslušana je tužiteljica (list 212-213 spisa) i svjedoci JS, ŽS, ĐS (list 242- 244 spisa) i SS (list 267-268 spisa). Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 224-226 spisa)

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/1125/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Valja reći da je sud izveo dokaze koje su stranke predložile, a punomoćnici stranaka su na ročištu 21. travnja 2026. izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka zaključio glavnu raspravu.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice:

- radi utvrđenja ništetnosti Rješenje o plaći radnika od 28. srpnja 2022. i 1. rujna 2023.,

- radi utvrđenja da je tuženik tim rješenjima doveo tužiteljicu u nepovoljniji položaj te joj narušio dostojanstvo i povrijedio čast i profesionalni ugled,

- da sud obveže tuženika da donese novo Rješenje o plaći tužiteljice, te prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti tužiteljice i suzdrži se od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužiteljice, te

- da tuženik tužiteljici isplati razliku utuženih plaća.

Tužiteljica svoje zahtjeve u bitnom temelji na tome da je kolektivnim ugovorom tuženika (te posljedično rješenjima o plaći tužiteljice) za radno mjesto tužiteljice Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava određena niža cijena sata rada, nego za radno mjesto Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava (na kojem je zaposlena RS) i za radno mjesto Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava (na kojem je zaposlen KS).

7. Iz dokumentacije u spisu i navoda stranaka sud je utvrdio:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 01.09.2011.

- da temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2017. tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava u Odjelu za upravljanje elektrotehničkim infrastrukturnim podsustavima,

- da prema čl. 144. Kolektivnog ugovora HŽ infrastruktura d.o.o. od 19. srpnja 2022. , dalje: KU propisano je da plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na plaću. Pod osnovnom plaćom radnika u smislu ovog Ugovora podrazumijeva se plaća koju je poslodavac dužan isplatiti radniku utvrđena temeljem cijene sata rada za određeno radno mjesto. Cijene sata rada utvrđene su u Prilogu 2 ovog ugovora (Sve Ukoliko je došlo do greške prilikom upisivanja cijena sata rada Priloga 2. ovoga Ugovora ista će se ispraviti, te se taj ispravak neće smatrati izmjenom ovog Ugovora). Osnovna plaća povećava se za dodatak po osnovi navršenog radnog staža koji iznosi 0,5% po godini staža.

- da je Prilogom II. KU propisano da cijena sata rada za radno mjesto Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava, na kojem je zaposlena tužiteljica, iznosi 59,87/EUR 7,95,

- da je Rješenjem o plaći radnika (za tužiteljicu) broj 2821-36/22 od 28.07.2022., primjenjivo od 01.07.2022., tužiteljici određena cijena sata rada za njezino radno mjesto u iznosu od kn 59,87 kn (EUR 7,95), na temelju Ugovora o radu kojeg je radnica sklopila s poslodavcem, Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. sklopljenog dana

19.07.2022. te njegovih Izmjena i dopuna,

- da je prema čl. 8. Aneksa I KU od 20.07.2023. određeno povećanje cijene sata za sva radna mjesta navedena u Prilogu II KU za 0,55 EUR,

- da je Rješenjem o plaći radnika (za tužiteljicu) br. 4126-383/23 od 01.09.2023., primjenjivo od 01.08.2023., tužiteljici za njezino radno mjesto utvrđena cijena sata rada od 8,50 EUR (64,04 kune), na temelju Ugovora o radu kojeg je radnica sklopila s poslodavcem, Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. sklopljenog dana

19.07.2022. te njegovih Izmjena i dopuna,

- da je dopisom od 30. ožujka 2023. tužiteljica tražila donošenje novog rješenja o plaći,

- da je dana 10. svibnja 2023. tužiteljica podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika,

- da je osoba ovlaštena za primanje i rješavanja pritužbi za zaštitu dostojanstva JS dopisom od 25. svibnja 2023. odgovorila na pritužbu tužiteljice, te je navela da uzrok radi kojeg je tužiteljici rješenjem o plaći od 28.7.2022. za poslove radnog mjesta Glavni referent za ekonomiku upravljanja održavanjem elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava cijena sata rada određena u 3,00 kn manjem iznosu nego radnici na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava, a obje rade u istoj organizacijskoj jedinici, nije bio uslijed nekog od zabranjenih temelja diskriminacije, te nema elemenata za zaštitu od uznemiravanja povredom dostojanstva radnika, već se radi o grešci koju treba ispraviti,

- da je Odlukom Uprave tuženika od 25. svibnja 2023. prihvaćen prijedlog osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika , te se pritužba radnice TS od 15.5.2023. ocjenjuje kao neosnovana i odbija, budući da donošenjem rješenja o plaći od 28.7.2022. nije došlo do uznemiravanja iste od strane poslodavca, jer nema elemenata za zajamčenu zaštitu od uznemiravanja povredom dostojanstva radnika tj. nema nekog od zabranjenih temelja diskriminacije, te se zadužuje Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima da isprave pogrešku i da usklade Rješenje o plaći od 28.7.2022. i po potrebi u drugim pravnim aktima, te u cilju suzbijanja svakog oblika diskriminacije, a posebno narušavanja načela jednakosti plaće žene i muškarca, donosi preventivne i korektivne mjere, te se zadužuje Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima da provjere usklađenost plaća žena i muškaraca i za druge radnike u smislu čl. 91. Zakona o radu,

- da je dana 30. lipnja 2023. tužiteljica podnijela prijedlog Sektoru pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima za donošenje novog rješenja o cijeni sata rada,

- da je dopisom od 19. srpnja 2022. Sektoru pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima odgovorio da je rješenje o plaći izdano sukladno odredbama KU o cijeni sata rada, te da prilikom izdavanja rješenja o plaći nije došlo do pogreška, te ukoliko u KU dođe do promjene cijene sata rada za radno mjesto tužiteljice, tada će izdati novo rješenje o plaći,

- da je tužiteljica dopisom od 25. srpnja 2025. tražila da tuženik donese novo rješenje o plaći tužiteljice i izvrši refundaciju plaća,

- da je dopisom od 4. rujna 2023. tužiteljica tražila kontrolu provedbe Odluke Uprave.

8. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je problem nastao u srpnju 2022. kada je promijenjena cijena rada, a u vezi čega se putem maila obratila zamjeniku direktora 5.7.2022., te je on to prenio direktoru, koji je odgovorio da je cijena sata sada niža. Naime, kolektivni ugovor je donesen 14.7.2022., a prema kojem je izmijenjena cijena rada. U Sektoru za održavanje u kojem je radila, bilo je 45 radnika, te su svi imali istu cijenu rada, iako su bili različite struke, a prema novom KU, ona je imala najniže povećanje cijene rada iz njenog Odjela elektrotehničkih poslova. Sukladno tome, dobila je rješenje o plaći od 19.7.2022. prema kojem ima cijenu rada od 59,87 kn, dok su svi ostali radnici u odjelu, kao i u Odjelu za upravljanje građevinskih infrastrukturnim podsustavom i u Odjelu za nadzor željezničkih infrastrukturnih podsustava imali cijenu rada od 62,87 kn. U listopadu 2022. je došao novi kolega u Odjelu za nadzor željezničkih infrastrukturnih podsustava na radno mjesto glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava, a kojeg je trebala uvesti u posao od siječnja 2023., te je saznala da on ima VŠS ekonomist, a tužiteljica ima VSS ekonomist, te da on također ima cijenu rada 62,87 kn. U veljači 2023. je poslala e-mail direktoru sektora ŽS vezano za cijenu sata rada, a koji je direktor od 2.5.2022., te joj on nije odgovorio, već je osobno došao do nje, te joj je rekao da je on pregovarao u vezi cijene sata rada, ali samo u odnosu na poslovnog tajnika, voditelja odjela, te za koeficijente zamjenika i pomoćnika direktora, a sve ostalo je dogovorio direktor MS koji je bio direktor od 30.4.2022. Direktor joj je rekao da će pokušati riješiti njen problem ili kroz promjenu opisa poslova ili dodjelom projekta ili na drugi način, te da će razgovarati sa članom uprave, a zatim su se obratili predsjedniku sindikata, te joj je rečeno da će se to riješiti, ali do toga nije došlo, pa se obratila odvjetniku koji je uputio upit tuženiku zbog čega ima najnižu cijenu sata rada, ali opet nije bilo odgovora. Nakon toga je tuženik predložio izmjenu cijene sata rada, ali je predsjednik drugog sindikata T tome se usprotivio, jer da je ista već povećana. Nakon toga se obratila gđi. Vukinovac koja je osoba ovlaštena za dostojanstvo radnika. Nakon toga je 26.5.2023. dobila odluku uprave u kojoj se navodi da je došlo do greške, te je odlučeno da joj se refundiraju sredstva po osnovi plaće od 1.7.2022. pa nadalje, te da se pregleda da li kod tuženika ima još takvih slučajeva. Kako ova odluka nije realizirana, 19.7.2023. se obratila direktorici pravnih poslova, te joj je ona rekla da mišljenje gđe. Vukinovac nije relevantno, te da nema osnove za refundiranje sredstava, te da će po povratku s godišnjeg odmora pokušati riješiti ovaj problem tako da se prebaci na poslove glavnog referenta za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava, a što joj je predložio i direktor 22.8.2023., ali je ona rekla da već vodi sudski spor i da se ne želi prebacivati na druge poslove. Nakon toga su odvjetnici predložili unutarnju kontrolu od čega opet nije bilo ništa, te se nakon toga obratila sudu. Dana 9.2.2024. je prešla na radno mjesto voditelj Odsjeka za skladišno poslove Sektor nabave, te je tada dobila novo rješenje o plaći, a dana 18.9.2024. nakon ročišta u ovom predmetu je razriješena s tog radnog mjesta, te su joj ponudili radno mjesto viši stručni suradnik, koje je prihvatila da ne bi ostala bez posla, te sada ima cijenu sata rada 8,67 eura. Cijena sata rada određuje se temeljem KU koji se donosi na temelju pregovora sindikata i poslodavca. U spornom razdoblju je u njenom sektoru svima povećana cijena sata rada, pa tako i njoj, ali su drugi imali veća povećanja. Rješenjem o plaći od 1.9.2023. I. aneksom KU po čl. 8 st. 2 povećana joj je plaća za 0,55 centi, a na taj način je plaća povećana svim radnicima, ali je i nakon toga imala nižu plaću zbog toga što je od ranije imala nižu cijenu sata rada.

9. Svjedok JS je izjavila da joj se tužiteljica obratila kao povjereniku za zaštitu dostojanstva kod tuženika, te je podnijela prijavu u kojoj je navela da je do 2022. imala istu plaću kao njena kolegica, ali sada ne zna njeno ime, a od 2022. kolegica ima veću plaću od nje, iako obavljaju istovrsne poslove, odnosno tužiteljica obavlja i kontrolu računa što znači da su njeni poslovi više složenosti. Također je navela da jedna muška osoba, ali ne zna sada točno ime, ima veću plaću od njih dvije iako svi obavljaju istovrsne poslove, te on ima nižu stručnu spremu od njih. Ona je s kolegom koje je također povjerenik za zaštitu dostojanstva sve pregledala svu dokumentaciju koju je dobila, među kojima su bili ugovori o radu i opisi poslova, a nije dobila nikakvo očitovanje iz sektora, te su na temelju svega zaključili da je došlo do greške koju treba ispraviti, a što su i predložili upravi. Tužiteljica u prijavi nije navela nikakvu osnovu diskriminacije sukladno zakonu, te nisu našli da bi tuženik u konkretnom slučaju nekoga namjerno preferirao, pa su zaključili da se radi o grešci, te su na kraju utvrdili da nema diskriminacije, te da je potrebno izvršiti ispravak, tako da se plaća tužiteljice i kolegice ujednači, te je uprava usvojila prijedlog, a ne zna što je dalje bilo jer u tome nije sudjelovala.

10. Svjedok ŽS je izjavio da radi kod tuženika kao direktor sektora za održavanje od svibnja 2022,, te je bio nadređen tužiteljici tijekom 2022. Poznato mu je da je radno mjesto tužiteljice imalo nešto nižu cijenu sata rada od drugog istovrsnog radnog mjesta u građevinskom infrastrukturnom podsustavu, ali ne zna točno da li je bio isti naziv radnog mjesta, ali se je radilo o istim uvjetima za ta radna mjesta, te je bio isti opis radnih mjesta. Tužiteljica mu se obratila sa ovim problemom te je tražila da joj izjednači plaću, te joj je rekao da ne može jer je cijena sata rada određena kolektivnim ugovorom, te da će kod izmjena KU to predložiti. U međuvremenu je tužiteljica na njen zahtjev prebačena u drugi sektor na rukovodeće radno mjesto, gdje joj nije nadređen. Potpisao je anekse kolektivnog ugovora, te tada nije znao za probleme o cijeni sata rada, dok mu se tužiteljica nije obratila, a nakon donošenja nove izmjene KU , to je nivelirano, ali je tužiteljica tada već otišla u drugi sektor. Naknadno je saznao da je uprava naložila ljudskim resursima da isprave cijenu sata rada tužiteljici, ali se to ispravlja KU-om. Tužiteljici je ponudio sudjelovanje na projektima kako bi joj se na taj način nadoknadila plaća do donošenja novog KU, ali ona na to nije pristala. KU iz 2023. nisu mijenjane cijene sata rada nego neka druga pitanja. Izmjenama KU iz 2025. je izjednačena cijena sata rada.

11. Svjedok ĐS je izjavio da je bio direktor sektora održavanja do svibnja 2022., te je do tada bio nadređen tužiteljici, te je nakon njegovog odlaska nakon izmjena KU došlo do problema sa plaćom tužiteljice, tako da ne zna detalje o tome. Dok je bio nadređen, tužiteljica i kolegica J su imale istu cijenu satu rada. Tužiteljica je bila na radnom mjestu glavni referent za ekonomiku održavanja elektrotehničkih podsustava, a kolegica J je bila na radnom mjestu glavni referent za ekonomiku održavanja građevinsko infrastrukturnih sustava, tako da je svaka bila zadužena za svoje područje, jedna za elektrotehniku, a druga za građevinu.

12. Svjedok SS je izjavio da radi kod tuženika kao pomoćnik direktora za elektrotehnički infrastrukturni podsustav, a prije toga je bio zamjenik direktoru. Tijekom 2022. je donesen Aneks KU kojim su izmijenjene cijene sata rada za pojedina radna mjesta. Inače su svi radnici građevinske, ekonomske ili elektrotehničke struke sa VSS do tada imali istu cijenu sata rada, a nakon donošenja navedenog Aneksa je povećana cijena sata rada za sve radnike VSS, osim za radno mjesto tužiteljice, a to je glavni referent za ekonomiku održavanja elektrotehnički infrastrukturnih podsustava i za još jedno radno mjesto, a to je glavni referent za ekonomiku održavanja, te je i za ta 2 radna mjesta novim Aneksom KU povećana cijena sata rada, ali ne toliko kao za druga radna mjesta sa VSS. Nije sudjelovao u pregovorima pri donošenju Aneksa KU, ali mu je prije donošenja istog, tužiteljica rekla za ovaj problem, te je to prenio direktoru koji je sudjelovao u pregovorima, a on je smatrao da se radi o greški koja će se ispraviti, te nije dobio dojam da je to učinjeno namjerno. U ljudskim resursima mu je rečeno da se ova greška u pogledu cijene sata rada ne može tako jednostavno ispraviti, već se to može učiniti tek donošenjem novog aneksa KU. U svibnju 2025. je donesen novi aneks KU kojim je otklonjena ova greška. Misli da donošenjem Aneksa iz 2022. nije izmijenjen opis poslova. Čini mu se da u pregovorima za Aneks KU sudjeluju direktori sektora, te da je u jednom dijelu pregovora sudjelovao jedan direktor sektora, a u drugom dijelu drugi, jer je u jednom periodu došlo do promjene direktora sektora. Inicijativa za izmjenu cijene sate rada tj. izmjenu KU dolazi od sindikata, a ne zna koja je bila njihova metodologija za izračun cijene sate rada.

13. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka kao istinite u dijelu u kojem su jasni i logični te su međusobno suglasni, a suglasni su i sa materijalnim dokazima u spisu, te je temeljem istih utvrdio:

- da se cijena sata rada kod tuženika određuje temeljem KU koji se donosi na temelju pregovora sindikata i poslodavca,

- da je kolektivnim ugovorom od 14.7.2022. izmijenjena cijena sata rada, te je sukladno istom tužiteljica dobila rješenje o plaći od 19.7.2022. prema kojem ima cijenu sata rada od 59,87 kn,

- da je sukladno I. aneksu KU povećana cijena sata rada za 0,55 centa svim radnicima, te je rješenjem o plaći od 1.9.2023. i tužiteljici povećana plaća za 0,55 centa,

- da su tužiteljica i kolegica RS imale istu cijenu satu rada do donošenja KU iz 2022.,

- da je tužiteljica bila na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja elektrotehničkih podsustava, a kolegica RS je bila na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinsko infrastrukturnih sustava , te se radilo o istim uvjetima za ta radna mjesta, te je svaka bila zadužena za svoje područje, jedna za elektrotehniku, a druga za građevinu,

- da se je tužiteljica u vezi njene cijene sata rada obraćala nadređenom direktoru, sindikatu, pravnoj službi i povjereniku za zaštitu dostojanstava,

- da je nadređeni direktor tužiteljici rekao da joj ne može povećati cijenu sata rada jer je određena kolektivnim ugovorom, te da će kod izmjena KU to predložiti, ali joj je ponudio sudjelovanje na projektima kako bi joj se na taj način nadoknadila plaća do donošenja novog KU, te joj je predložio da ju prebaci na poslove glavnog referenta za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava, ali ona na sve to nije pristala, te je dana 9.2.2024. na prijedlog tužiteljice raspoređena na rukovodeće radno mjesto voditelj Odsjeka za skladišne poslove Sektor nabave, te je tada dobila novo rješenje o plaći,

- da je povjerenica za zaštitu dostojanstva u povodu pritužbe tužiteljice utvrdila da nema diskriminacije i da tuženik u konkretnom slučaju nije nekoga namjerno preferirao,

- da su u ljudskim resursima utvrdili da se cijene sata rada ne može ispraviti, već se to može učiniti tek donošenjem novog aneksa KU,

- da je u svibnju 2025. donesen Aneks KU kojim je povećana cijena sata rada tužiteljičinog radnog mjesta (ali ona na istom više nije zaposlena),

- da su prije svi radnici građevinske, ekonomske ili elektrotehničke struke sa VSS do donošenja KU imali istu cijenu sata rada, a nakon donošenja navedenog KU, povećana je cijena sata rada za sve radnike VSS, osim za radno mjesto tužiteljice Glavni referent za ekonomiku održavanja elektrotehnički infrastrukturnih podsustava i za radno mjesto Glavni referent za ekonomiku održavanja.

14. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice da prema novom KU sukladno kojem je dobila rješenje o plaći od 19.7.2022. ona ima cijenu rada od 59,87 kn, dok su svi ostali radnici u njenom Odjelu za upravljanje elektrotehničkim infrastrukturnim podsustavima, te u Odjelu za upravljanje građevinskih infrastrukturnim podsustavom i u Odjelu za nadzor željezničkih infrastrukturnih podsustava, imali cijenu rada od 62,87 kn, budući je to u suprotnosti sa Prilogom II. KU iz kojeg je vidljivo da postoje i druga radna mjesta koja nemaju cijenu sata rada od 62,87 kn, te da postoje radna mjesta koja imaju i nižu cijenu sata rada od tužiteljice, te i sama tužiteljica tijekom postupka navodi da je i za radno mjesto Glavni referent za ekonomiku održavanja također bila određena cijena sata rada od 59,87 kn. Također, sud nije prihvatio iskaz tužiteljice da je ona trebala uvesti u posao novog kolegu u Odjelu za nadzor željezničkih infrastrukturnih podsustava na radno mjesto Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava (za koje je KU-om propisana više cijena sata rada od onoga za radno mjesto tužiteljice), budući je sud utvrdio da isti obavlja potpuno drugačije poslove u odnosu na tužiteljicu, na drugom radnom mjestu i u drugoj organizacijskoj jedinici pa nije ni životno ni logično da bi tužiteljica istoga uvodila u posao.

15. Budući tužiteljica tužbeni zahtjev u bitnom temelji na usporedbi sa radnicom RS i radnikom KS, sud je u odnosu na tužiteljicu i ova dva radnika utvrdio sve relevantne činjenice.

16. Sud je izvršio uvid u Rješenja o plaći za ova tri radnika te je utvrdio:

- da je Rješenjem o plaći od 28.07.2022. za tužiteljicu, koja ima stručnu spremu VSS i zvanje dipl. ekonomist, na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja elektrotehničkih podsustava u Odjelu za upravljanje elektrotehničkim infrastrukturnim podsustavima, određena cijena sata rada za njezino radno mjesto u iznosu od 59,87 kn,

- da je Rješenjem o plaći od 28.7.2022. za radnicu RS, koja ima stručnu spremu VSS i zvanje dipl. ekonomist, na radnom mjestu Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava u Odjelu za upravljanje građevinskim infrastrukturnim podsustavima, određena cijena sata rada 62,87 kn,,

- da je Rješenjem o plaći od 21.9.2022. za radnika KS, sa stručnom spremo stručni specijalist i zvanjem stručni specijalist projektnog menadžmenta, na radnom mjestu Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava u Grupi za analizu uporabnog stanja ŽIP-a, od 1.10.2022. do 30.6.2023. pripada cijena sata e rada radnog mjesta Šef službe kontrolinga iz prenesenog ugovora o radu (jer je to za njega povoljnije) 69,96 kn, a od 1.7.2023. pripada mu cijena sata rada 62,87 kn. Dakle, tužiteljica ima nižu cijenu sata rada u odnosu na radnike R i KS, sukladno KU i rješenjima o plaći. Također, tužiteljica i radnica RS imaju istu strunu spremu i isto zvanje, ali imaju različito radno mjesto u različitim odjelima, dok radnik KS ima drugačiju stručnu spremu i zvanje u odnosu na tužiteljicu, ali i drugo radno mjesto u drugoj organizacijsko jedinici (Grupi) u odnosu na tužiteljicu.

17. Nadalje, sud je izvršio uvid u opis poslova za ova tri radnika tj. za njihova radna mjesta (koji opis poslova je naveden na poleđini njihovih rješenja o plaći na listu 29, 31 i 46 spisa) te je utvrdio:

- da tužiteljica i radnica RS imaju sličan opis poslova (npr. objedinjava rad na ekonomskim poslovima, sudjeluje u izradi planova te prati planove, sudjeluje u izradi investicijskih programa, ugovorne dokumentacije za zaključenje ugovora, sudjeluje u provedbi raspisivanja natječaja itd.) ali ove poslove svaka obavlja u svom odjelu i u svom području rada, i to tužiteljica za elektrotehniku, a radnica RS za građevinu, a kako je to izjavio i svjedok MS,

- da radnik KS izrađuje izvješća, složene financijske i poslovne analize, prikuplja i obrađuje podatke unutar odjela te koordinira rad s Grupama unutar Odjela za potrebe izrade poslovne analize, obrađuje prikupljene podatke planskog održavanja i investicijskog ulaganja te sudjeluje u analizi obrade istih, analizira rezultate aktivnosti te nadzire ključne pokazatelje poslovnih aktivnosti infrastrukturnih podsustava, usaglašava provedene radne naloge i prati realizaciju istih, razvija i analizira nove prijedloge za optimizaciju poslovnih procesa unutar Odjela i Sektora, sudjeluje na projektima razvoja i implementacije informatičkih rješenja, pruža podršku poslovanju u radu sa SAP -om te daje upute i pruža pomoć krajnjim korisnicima, sudjeluje u izradi smjernica za planove održavanja i investicijskih planova, zamjenjuje voditelja odjela u slučaju odsutnosti itd., dakle, isti obavlja potpuno drugačije poslove od tužiteljice.

Dakle, tužiteljica i radnica RS imaju različito radno mjesto u različitim odjelima, te obavljaju različite poslove jer iako obje npr. sudjeluju u izradi planova ili investicijskih programa, ne radi se o isti poslovima jer tužiteljica sudjeluje u izradi planova ili investicijskih programa na podruju elektrotehnike i za potrebe svog odjela, a radnica J sudjeluje u izradi planova ili investicijskih programa za područje građevine i za potrebe svog odjela, dok radnik KS ima drugo radno mjesto u drugoj organizacijskoj jedinici u odnosu na tužiteljicu, ali i potpuno drugačije poslove u odnosu na tužiteljicu.

18. Sukladno prijedlogu tužiteljice, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. radi utvrđivanja plaće koju je tužiteljica ostvarila i plaće koju bi ostvarila po cijeni sata rada određenog za radno mjesto glavnog analitičara infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava. Vještak je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadataka, utvrdio da razlika između plaća koje bi tužiteljici bile isplaćene da su iste bile obračunate po cijeni sati rada određenog za radno mjesto glavnog analitičara infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava i primljenih plaća u razdoblju od 1.srpnja 2022. do 9. veljače 2024., ukupno iznosi 1.427,21 EUR bruto. Pojedini mjesečni iznosi bruto razlika dani su u stupcu 'h', a datumi dospijeća istih u stupcu 'i' Tabele 1 iz nalaza.

19. Sud je prihvatio matematički izračun vještaka budući je stručan i u skladu s pravilima struke, te na isti niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru. Međutim, sporno je da li tužiteljica ima pravo na utuženu razliku plaće.

20. Prema čl. 7. st. 5. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima. Prema čl. 134. st. 1. ZR postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

21. Prema čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 - dalje: ZSD) osigurava se zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili sporne orijentacije, dok se stavkom 2. toga članka diskriminacijom u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, te se stavkom 3. toga članka diskriminacijom smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

22. Prema čl. 2. st. 1. ZSD propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a u stavku 2. Istog članka je propisano da neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

23. Prema čl. 3. st. 1. ZSD uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema čl. 3. st. 2. ZSD spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema čl. 3. st 3. ZR na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.

24. Mobing, za koji u pozitivnim propisima, za razliku od diskriminacije, ne postoji zakonska definicija, se definira kao oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih s ciljem ugrožavanja njegova/njihova ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta koji često dovodi do uklanjanja s njegova/njihova područja djelovanja.

25. Prema čl. 90. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

26. Prema čl. 91 ZR/14 propisano je

(1) Poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti.

(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:

1) obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju

2) je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti

3) je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

(3) Pod plaćom se, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

(4) Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna stavku 1. ovoga članka, ništetna je.

27. Odredba čl. 91. ZR/14 je djelomično izmijenjena člankom 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu: dalje: ZR/22 (Narodne novine broj: 93/14) tako da čl. 91. glasi:

(1) Poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti.

(2) Jednak rad u smislu stavka 1. ovoga članka obavljaju dvije osobe različitog spola ako:

1. obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju

2. je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti.

(3) Rad jednake vrijednosti u smislu stavka 1. ovoga članka obavljaju dvije osobe različitog spola ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja.

(4) Poštivanje pravila jednakosti rada i rada jednake vrijednosti koji obavljaju dvije osobe različitog spola odnosi se i na primitke koje radnik ostvaruje na temelju radnog odnosa u skladu s člankom 90.a ovoga Zakona.

(5) Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnoga akta utvrđena protivno stavku 1. ovoga članka ništetna je.

(6) Poslodavac je dužan, radi ostvarivanja prava na jednakost plaća žena i muškaraca, na zahtjev radnika, radniku dostaviti podatke o kriterijima na temelju kojih je radnik koji obavlja poslove iste ili slične naravi ostvario plaću, ako takav radnik kod njega postoji.

28. Uspoređujući tužiteljicu i radnicu RS (na koju tužiteljica ukazuje) ovaj sud je utvrdio da tužiteljica ima nižu cijenu sata rada od radnice RS, ali se radi o dvije osobe istog (ženskog) spola pa nedvojbeno nije došlo do diskriminacije po osnovi spora. Također, tužiteljica i radnica RS imaju istu stručnu spremu VSS i obje su ekonomisti, ali svaka radi na drugom radnom mjestu i po nazivu i u različitim ustrojstvenim jedinicama (različitim odjelima), te imaju različite poslove jer tužiteljica obavlja poslove na području elektrotehnike za potrebe svog odjela, a radnica RS obavlja poslove na području građevine za potrebe svog odjela, te imajući u vidu sve navedeno, te kako iz niti jednog dokaza ne proizlazi da one obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima i da bi one mogle zamijeniti jedna drugu u odnosu na posao koji obavljaju, a niti da se radi o radu slične naravi (a to niti tužiteljica ne tvrdi u svom iskazu), to ovaj sud smatra da to što iste imaju različitu cijenu sata rada (sukladno KU), tuženik nije povrijedio odredbu čl. 91. ZR-a, a niti je odredba KU o cijeni sata rada tužiteljičinog radnog mjesta ništetna sukladno čl. 91. ZR. Dakle , kako se u konkretnom slučaju ne radi o dvije osobe različitog spola koje obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti, to tuženik nije bio dužan isplatiti istu plaću tužiteljici kao i radnici RS sukladno čl. 91. ZR-a.

29. Nadalje, uspoređujući tužiteljicu i radnika KS (na kojeg tužiteljica ukazuje) ovaj sud je utvrdio da tužiteljica ima nižu cijenu sata rada od radnika KS, te se radi o dvije osobe različitog spola. Međutim, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica i radnik KS nemaju istu stručnu spremu, niti zvanje, te rade na različitim radnim mjestima i po nazivu i po opisu poslova i po vještinama i po odgovornostima, te su u različitim ustrojstvenim jedinicama (različitim odjelima i grupama), te iz niti jednog dokaza ne proizlazi da tužiteljica i radnik KS obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima i da bi oni mogli zamijeniti jedno drugo u odnosu na posao koji obavljaju, a niti da se radi o radu slične naravi. Stoga ovaj sud smatra da to što su različitog spola i imaju različitu cijenu sata rada (sukladno KU), tuženik nije povrijedio odredbu čl. 91. ZR- a, a niti je odredba KU o cijeni sata rada tužiteljičinog radnog mjesta ništetna sukladno čl. 91. ZR. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o dvije osobe koje obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti, to tuženik nije bio dužan isplatiti istu plaću tužiteljici kao i radniku KS sukladno čl. 91. ZR-a.

30. Po ocjeni ovog suda, tuženik je donio pobijana rješenja o plaći tužiteljice na temelju KU i aneksa KU koji su doneseni na temelju pregovora između sindikata i tuženika, a sukladno čl. 194. ZR-a isti KU obvezuje tuženika i sukladno čl. 196. ZR-a tuženik je dužan u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe. Čak i u slučaju ako je tuženik posumnjao da je došlo do greške u pisanju pojedine odredbe KU, tuženik kao poslodavac nije ovlašten istu jednostrano mijenjati, a niti je ovlašten donositi rješenja o plaći radnika protivna odredbama KU. Stoga je tuženik pravilno postupio kada je pobijanim rješenjima o plaći tužiteljici utvrdio cijenu sata rada kako je to propisano odredbama KU i aneksa KU.

31. Valja reći da je i povjerenica za zaštitu dostojanstva, odlučujući o pritužbi tužiteljice, zaključila da nema diskriminacije i da tuženik u konkretnom slučaju nije nekoga namjerno preferirao, a koje mišljenje je prihvatila i Uprava tuženika u Odluci od 25. svibnja 2023. pa je pritužba tužiteljice za zaštitu dostojanstva odbijena. Uprava tuženika je je istom Odlukom, sukladno prijedlogu povjerenice za zaštitu dostojanstva, zadužila Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima da isprave pogrešku i da usklade Rješenje o plaći od 28.7.2022. i po potrebi u drugim pravnim aktima, ali se je Sektor pravnih poslova i upravljanja ljudskim potencijalima dopisom od 19. srpnja 2022. očitovao da je rješenje o plaći izdano sukladno odredbama KU o cijeni sata rada, te da prilikom izdavanja rješenja o plaći nije došlo do pogreška, te ukoliko u KU dođe do promjene cijene sata rada za radno mjesto tužiteljice, tada će izdati novo rješenje o plaći. Dakle, tuženik odnosno pravna služba tuženika (koja je relevantna za davanje pravnog mišljenja) se jasno očitovala da se ne radi o grešci koja se može ispraviti jer za to nema osnove, već se to može učiniti tek donošenjem aneksa KU, a sa čime se je onda i Uprava tuženika složila jer više nije tražila da se greška ispravi, a u tom smislu se je i tuženik očitovao tijekom postupka. Slijedom navedenog, kako je tuženik zaključio da nije došlo do greške koja se treba ispraviti, već se cijena sata rada može izmijeniti novim KU, to neosnovano tužiteljica ističe da je trebalo izvršiti ispravak KU, te sukladno tome sud nije cijenio Tehnički ispravak Kolektivnog ugovora koji je tužiteljica dostavila (list 245-246 spisa).

32. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tuženik svojim postupanjem i donošenjem pobijanih rješenja o plaći za tužiteljicu, istu nije stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na radnike zaposlene na radnim mjestima Glavni analitičar infrastrukturnih podsustava i informatičkih sustava i Glavni referent za ekonomiku održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava kod tuženika sukladno čl. 91. ZR-a, a niti joj je povrijedio pravo na jednakost u pogledu radnih uvjeta (plaće) sukladno čl. 91. ZR-a, a niti joj je narušio dostojanstvo i povrijedio čast i profesionalni ugled jer tuženik nije postupao zlonamjerno, već je tuženik donoseći pobijana rješenja o plaći za tužiteljicu, postupao sukladno odredbama KU, pa pobijana rješenja o plaći po ocjeni ovog suda nisu ništetne u smislu čl. 91. ZR-a, te tužiteljica nema pravo na isplatu utužene razlike plaće (između one koja joj je isplaćena po cijeni sata rada 59,87 kn i one koja bi joj bila isplaćena po cijeni sata rada 62,87 kn. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, kao pod točkom I. izreke presude.

33. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužna nadoknaditi tuženiku. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbe po Tbr. 8/1 - 100 bodova, ročište 16.4.2024., 18.9.2024., 13.11.2024., 5.11.2025. i 21.4.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 13.11.2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.400,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.750,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi jer isti tuženiku niti nije nastao. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika