REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Povrv-295/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MARINSKI KOMUNALAC d.o.o., Marina, Ante Rudana 47, OIB: 75030609957, zastupanog po punomoćnici Ivani Hrstić Marinac, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice BN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 3.lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Jasna Matačić br. Ovrv-22329/2024 od 26.rujna 2024. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 136,16 EUR.
II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 100,77 EUR sa zateznim kamatama od 3.lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Rješenjem o ovrsi navedenim u izreci prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (poslan 30.8.2024.) u pogledu iznosa od 136,16 EUR bez zakonskih zateznih kamata, a koji iznos se potražuje s osnove naknade za odvoz komunalnog otpada.
2.Nakon ovršeničinog prigovora podnesenog protiv citiranog rješenja o ovrsi, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U prigovoru je ovršenica navela u bitnom: da stanuje u [adresa], a ne u staroj kući u [adresa] na koju se odnosi predmetno dugovanje; da ona nije dobila ni kantu za odlaganje smeća ni ugovor na potpis; da je kontaktirala i tužitelja i općinu, a radnici komunalnog ni ne znaju gdje joj je kuća i tamo nisu nikad ni dolazili; da smatra da nije dužna plaćati nešto za što ne dobiva uslugu.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.
3.1.Sud ovu presudu donosi bez održavanja ročišta u skladu s odredbom čl.461.a st.4.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s tim da su stranke prethodno rješenjem od 25.4.2025. upozorene pod kojim uvjetima se u sporu male vrijednosti može održati ročište.
3.2.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za odvoz komunalnog otpada. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21, dalje: ZGO).
4.1.U postupku je sporna osnova potraživanja, dok visinu računa tuženica nije izričito osporavala.
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
U izvatku iz poslovnih knjiga je evidentirano dugovanje tuženice prema tužitelju i to ukupan iznos od 136,16 EUR (23 računa po 5,92 EUR).
Stanje u poslovnim knjigama je u suglasju s računima izdanim tuženici koje je tužitelj dostavio u spis.
Tužitelj u podnesku tvrdi da je tuženici u računima obračunao samo minimalnu javnu uslugu koja tvrdnja tužitelja je u suglasju s iznosom navedenim u priloženom cjeniku tužitelja (list 70), a na koji cjenik je suglasnost dao načelnik Općine Lećevica što je vidljivo iz cjenika.
5.1.Tuženica nije dokazala da je, prije nego li je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, podnosila pisane prigovore protiv računa koje joj je izdao tužitelj za pružanje svoje usluge. tuženica je nepodnošenjem prigovora-reklamacije na račune prihvatio iznose računa (slično i VSRH: Rev-924/07, Revt-51/09, Rev-x-100/10) pa je tužitelj pravilno i zakonito tuženicu knjigovodstveno zadužio za utuženi iznos u spornom razdoblju koliko bi iznosilo tuženičino dugovanje. Odnosno, priložila je tuženica jedino e-mail prepisku s tužiteljem od 9.11.2022. u kojoj je negodovala zbog računa za listopad 2022. te joj je odgovoreno da ne mora plaćati ako se nekretnina trajno ne koristi s tim da je dužna to dokazati računima HEP-a.
5.2.Nijedna od stranaka nije dostavila dokaz da je tuženica potpisala izjavu o načinu korištenja javne usluge u smislu čl.74.ZGO niti da je tuženici dostavljen spremnik za primopredaju otpada. Štoviše, tuženica u prigovoru opovrgava da je u posjedu spremnika za otpad.
6.Prema odredbi čl.70.st.1. i st.4. ZGO vlasnik nekretnine je dužan koristiti javnu uslugu. Nadalje, prema odredbi čl.78.st.1.ZGO ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim: 1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili 2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu.
6.1.Budući da nema dokaza da je tuženica tužitelju dostavila izjavu o načinu korištenja usluge, to znači da je ugovorni odnos između stranaka ove parnice mogao nastati jedino tako da je tuženica tužitelju predala otpad ili da je tuženica od tužitelja zaprimila na korištenje spremnik za primopredaju komunalnog otpada.
Tuženica s pravom upire na to da se od nje traži da plaća za uslugu koja joj nije pružena i ovaj sud u potpunosti razumije tuženičinu frustraciju. Međutim, treba reći da sudska praksa (VSRH: Rev-101/2023; ŽS Rijeka: Gž-1820/2022) odredbe ZGO-a koje se tiču naplate obvezne minimalne javne usluge tumači tako da vlasnici nekretnine moraju plaćati taj "fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec. Ujedno su se ti sudovi pozivali na stajalište Ustavnog suda RH da je iz ovog fiksnog dijela cijene potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati.
Dakle, ovdje se, u konkretnom slučaju, od tuženice naplaćuje iznos koji, pojednostavljeno kazano, predstavlja svojevrsni „ekološki porez na nekretnine“ jer iznos minimalne javne usluge treba plaćati vlasnik svake nekretnine pa i vikendice koju tek sporadično koristi. Takav zakon je donio Hrvatski sabor, putem svojih zastupnika (izabranih od strane građana na izborima), koji su prilikom donošenja zakona dali ovlast jedinicama lokalne samouprave i pravnim osobama koje se bave zbrinjavanjem otpada da sami određuju cjenik usluge odvoza komunalnog otpada (čl.66. i 77.ZGO). Stoga, dok ne bude donesen neki drugi ili drugačiji zakon, sud mora primjenjivati odredbe ZGO-a.
6.2.Kako tuženica nije dokazala da je platila iznos od 136,16 EUR, to bi temeljem čl.9.ZOO trebala platiti tužitelju taj iznos. Zatezne kamate tužitelj nije ni tražio.
7.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154.st.1. i čl.151.st.3.ZPP-a i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
Tužitelju je priznato: 25,00 EUR javnobilježničkog troška, 62,50 EUR (za podnesak od 11.12.2024., u što je uključen i PDV od 25%) i 13,27 EUR na ime pristojbe presude pa se dobije iznos od 100,77 EUR.
Zatezne kamate na trošak teku od presuđenja do isplate.
7.1.Tužitelju nije priznat trošak podneska od 20.5.2025. jer je isti nepotreban (čl.155.st.1.ZPP) budući sadrži ponavljanja dotadašnjih navoda.
U Splitu, 3.lipnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-tuženici
