REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 968/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, predsjednika vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja- protutuženika HI sa [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Davor Krtić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika - protutužitelja 1.GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. Luja Mozara iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnik Cvjetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi predaje u posjed odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika HI sa [adresa] protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-219/2022 od 27. svibnja 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja-protutuženika HI sa [adresa] odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-219/2022 od 27. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženih-protutužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

Tuženi H i GI iz [adresa] dužni su tužitelju HI s [adresa] predati u vlasnički posjed slobodan od svojih osoba i stvari dvosobni stan u objektu tipa 1, zgrade broj 5, sagrađene na čestici zgrade [katastarska čestica] i to stan broj 10, površine 42,80 m2 ,upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], kao zk. tijelo 11, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-9), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Tuženi su dužni tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

II. Utvrđuje se da je GI isključiva vlasnica dvosobnog stana u [adresa] u objektu tipa 1 zgl. 2005, stan broj 10 površine 42,80 metara kvadratnih uz odgovarajući suvlasnički udio cijele nekretnine upisan u zk tijelu 11 pod 9. zu 2495 k. o. [katastarska općina], pa je protutuženik HI dužan trpiti upis vlasništva tužiteljice vrhu predmetne nekretnine.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku u roku od 15 ( petnaest ) dana tuženicima- protutužiteljima naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.156,25 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj protutuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. do 3. ZPP-a. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.2.točka 11.ZPP-a. Navodi da dokaz uvida u ostavinski spis broj O-198/90 nije proveden. Da je izvršen uvid u ostavinski spis ostavine iza pokojnog oca prvotužene bilo bi nedvojbeno utvrđeno da prvotuženica nije bila ni samostalni ni pošteni posjednik. U pogledu predmetne nekretnine nije bilo nikakvog darovanja jer pokojni otac ne bi oporučno raspolagao s nečim što je već darovao kćeri, a posjed nije bio samostalan jer je na istoj nekretnini priznavala vlast svoje majke. Presuda zanemaruje dalji iskaz prvotužene da je majka promijenila bravu od predmetnog stana nakon čega su tuženi ponovno promijenili bravu, a iz iskaza tužitelja može se vidjeti da je to bilo 2021. godine. Poziva se na povjerenje u zemljišne knjige. Ukazuje na nelogičnost iskaza sestre ČI i tužene protutužiteljice. Predlaže da sud presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak, ali pred drugim sucem ili da preinači i tužbenom zahtjevu udovolji, a protutužbeni zahtjev odbije.

3. U odgovoru na žalbu tuženi protutužitelji osporavaju sve navode iz žalbe. Traže troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja protutuženog nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj-protutuženi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 29. listopada 2020. sklopljenim u formi javnobilježničkog akta između TI kao primateljice uzdržavanja i HI kao davatelja uzdržavanja i da se tuženici nalaze u posjedu iste.

6.1. U postupku je sporno jesu li tuženici dužni tužitelju predati u posjed predmetnu nekretninu, odnosno jesu li 1.tuženica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud zaključuje:

- da je 1.tuženica-1.protutužiteljica neprekidno uživala predmetnu nekretninu kao samostalna poštena posjednica više od dvadeset godina, najkasnije od 1976. zajedno sa svojom obitelji;

- da to proizlazi i iz iskaza svjedokinje CI koja navodi da majka od CI nikad nije živjela u tom stanu i niti je ikad itko drugi osim CI i Luja i njihove djece živio u tom stanu;

- da isto proizlazi i iz iskaza svjedoka RI koji navodi da nije nikada od nikoga čuo da stan u kojem žive CI i H otkad on zna za sebe da im ne pripada;

- da iz iskaza svjedokinje ŽI proizlazi da Nadina majka nikad nije živjela u navedenom stanu, ali je dolazila dok su djeca bila mala pa bi djecu povela sa sobom dok nikad nije od nikoga čula da im ne bi pripadalo pravo na navedeni stan i da osim njih u predmetnom stanju nitko drugi nikada nije živio;

- da iz iskaza svjedoka FI proizlazi da mu nije poznato da bi itko drugi živio i koristio stanove u kojima oni žive;

- da iz iskaza svjedokinje ČI proizlazi da su se u stan uselili odmah nakon vjenčanja, te njihovi roditelji niti itko drugi osim CI i Luja nisu živjeli u tom stanu i da tuženoj protužiteljici nitko nikada nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo tih nekretnina, do 2021. što je prethodilo pokretanju ovoga postupka.

7.1. Navedene iskaze je sud cijenio životnim, istinitim i uvjerljivim, što tijekom postupka nije osporavano niti drugim dokazima dovedeno u sumnju, a uzimajući u obzir i da je na ime sina tuženika EI doneseno rješenje o komunalnom doprinosu od 28.veljače 2020. i to za rekonstrukciju stanova broj 4 na prvom katu i broj osam na drugom katu te garažu u suterenu a sve temeljem rješenja o izvedenom stanju klasa UP/I-361-03/13-08/3439, urbroj:2117/01-15-15-16 od 14.kolovoza 2015. koje je postalo pravomoćno 15.rujna 2015. iz čega proizlazi da su tuženici vršili ulaganja u predmetnu nekretninu smatrajući istu svojim vlasništvo, te slijedom svega navedenoga sud smatra da je 1.tuženica-1.protutužiteljica, na temelju odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO- a u vezi s čl. 388. st. 2. ZV-a, dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini najkasnije 1996. prije nego što je majka 1.tuženice-1.protutužiteljice ugovorom o dosmrtnom raspolaganju od 29.listopada 2020. raspolagala predmetnim stanom u korist ovdje tužitelja-protutuženika, stoga uzimajući u obzir da nitko ne može na drugoga prenijeti više nego što mu pripada sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika na predaju u posjed predmetne nekretnine i prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

8. Analizirajući cjelokupni provedeni postupak i žalbene navode tužitelja protutuženika uz primjenu odredbe čl. 373.a st.1. točka 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio i slijedeće ključne činjenice koje ukazuju na pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude a to su:

- uvidom u iskaz tužitelja-protutuženika na raspravi dana 13.3.2024. ovaj sud utvrđuje da isti iskazuje: "..Na poseban upit pun. tuženika, tužitelj AI izjavljuje da gospođa TI ima 97 godina, da nisu raskinuli ugovor o doživotnom uzdržavanju da koliko se ona razumije u ugovore da je ugovor o doživotnom bolji za gospođu TI, ali napominjem da je ona sve radila vlastitom voljom i snagom te sam ja napravio kako je ona htjela s tim da je rekao da ne želi prihvatiti ono što je stekla sa suprugom jer je smatra da to treba ostaviti djeci, te je on prihvatio samo ono što je ona sama stekla ili naslijedila.“;

- uvidom u Ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju ovaj sud utvrđuje da je pok. TI pok. majka tužene koja je rođena 18. 12 1928.g. u BiH, Dubljani, zaključila sa tužiteljem HI 2 Ugovora i to:

1. Ugovor o doživotnom uzdržavanju OU-152/2019 od 18. 11 2019.g. kojim je raspolagala čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] , č.z. 239/1, čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], č.z. 305 Z. U. [broj ZK uloška], očitom greškom stavljena č. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer je u toj nekretnini upisan samo stan i nalazi se u k. o. [katastarska općina], a ne [adresa], č.z. 1489/1 Z. U. [broj ZK uloška], č.z. 1101/2 Z. U. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica] ( Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], s tim da je u članku II tog Ugovora, navedeno cit“ …( isključene su nekretnine koje je stekla nasljeđivanjem iza pok. supruga NI iz razloga, da bi iste dobili njeni zakonski nasljednici ).

2. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju OU-108/2020 od 29. 10 2020.g. kojim u točki I. se navodi da je predmet tog ugovora reguliranje međusobnih odnosa ugovornih strana, te prestaju obveze iz predhodno navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju OU - ponavlja su predmet tog ugovora čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] , č.z. 239/1, čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], č.z. 305 Z. U. [broj ZK uloška], očitom greškom stavljena č. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer je u toj nekretnini upisan samo stan i nalazi se u k. o. [katastarska općina], a ne [adresa], č.z. 1489/1 Z. U. [broj ZK uloška], č.z. 1101/2 Z. U. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica] ( Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], te ponavlja isti citat… „…( Isključene su nekretnine koje je stekla nasljeđivanjem iza pok. supruga NI iz razloga, da bi iste dobili njeni zakonski nasljednici,….“ ali dodaje „… a jedan stan koji je zajednički stekla sa suprugom DI je darovala kćeri KI. „).

8.1. Iz naprijed navedenog iskaza tužitelja-protutuženika proizlazi ne samo volja primateljice uzdržavanja pok. TI , već i volja davatelja uzdržavanja da sve što je od pok. ĆI ima pripasti njegovoj djeci-1. tuženoj protutužiteljici i njenoj sestri. Da je tužitelj protutuženik imao saznanja o dogovoru u obitelji proizlazi iz pregleda samih ugovora u kojima jasno stoji da je volja ugovornih da sve što su stekli pok. DI i TI neće prenositi na sebe, te je sam u svom iskazu izjavio dana 13 . 3 2024.g. izjavio: "..Da ne želi prihvatiti ono što je TI stekla sa svojim suprugom jer je smatrao da to treba ostaviti djeci „.

8.4. Što se tiče navoda tužitelja-protutuženika koji upire na odricanje KI i njene sestre ČI na ostavinskoj raspravi iza pok. NI, isto ne znači da je tužena GI – kćer pok. NI izgubila poštenje posjeda predmetnog stana, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su joj taj stan majka i otac darovali kao vjenčani poklon kada se udala za ĐI tuženika i to je obznanili svima u obitelji (što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka) a za taj dogovor u obitelji i te kako dobro znao i sam tužitelj HI, jer je i u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju u članku II i napisano da je jedan stan majka darovala KI kojeg je stekla sa pok. JI, a taj stan je darovan kao vjenčani dar i to od obaju roditelja pok. NI i pok. TI kćeri GI i to je i u spisu je predan Ugovor o kupoprodaji br. 338 od 5.5.1973.g. iz kojeg se vidi da su ga kupili i pok. JI i TI i to je upravo ovaj predmetni stan.

9. Neosnovani su navodi tužitelja-protutuženika da tužena-protutužiteljica nije dokazala da ima pošteni posjed predmetnog stana i potreban rok za dosjedanja predmetne nekretnine, već upravo suprotno jest, a tužitelj je usprkos svom znanju za volju ostaviteljice da je stan već darovan GI – tuženoj protutužiteljici ( točka II ugovora ), ipak provodi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, upisuje stan na sebe i pokreće ovu parnicu na iseljenje tužene - protutužiteljice.

9.1. Neosnovani su i navodi tužitelja protutuženika u kojem ističe kupoprodaju stana u istoj zgradi kojeg je u cijelosti kupila i platila protutužiteljica – GI sa njenom obitelji, kojeg je Ugovorom o kupoprodaji je sklopila 1984. kupivši stan od PI, a koji stan nema veze sa predmetnim iz ove parnice niti je to stan kojeg bi majka darovala kćeri – protutužiteljici, kako pogrešno pokušava prikazati tužitelj protutuženi. Sve to proizlazi kako iz materijalnih dokaza u spisu tako i iz iskaza svjedoka.

9.2. Točni su žalbeni navodi da je sud naložio priklop spisa O-198/90 te da je u spisu stavljena službena bilješka da je isti priklopljen na spis koji se nalazi na Županijskom sudu u Sisku, a sud dalje nije odlučivao o tom dokaznom prijedlogu. Međutim, činjenica da je predmetni stan iza ostavitelja pokojnog ŠI naslijedila TI temeljem oporuke i da su istu oporuku priznale GI i SI, nije sporna među strankama i o toj činjenici se dovoljno raspravilo u tijeku postupka, tako da su neosnovani žalbeni navodi tužitelja protutuženika u tom smislu.

10. Kako svojim žalbenim navodima tužitelj-protutuženi nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, sud je žalbu istog odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

10.1. O zatraženim troškovima žalbenog postupka tužene-protutužiteljice sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166.st.1. i 155.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 3. lipanj 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević