Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-490/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bitanga, odvjetnik u Zadru, protiv tužene MŠP, vlasnice obrta „[obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-37/2025-8 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MŠ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-37/2025-8 od 6. ožujka 2026. pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 557,44 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2020. do isplate.

II. Prihvaća se žalba tužitelja MŠ kao djelomično osnovana i preinačava navedena presuda u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.229,74 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2020. do isplate, te pod stavkom II. izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženoj MŠP, vlasnici obrta „[obrt]“ da tužitelju MŠ isplati iznos od 2.229,74 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj MŠP, vlasnici obrta „[obrt]“ da tužitelju MŠ nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.211,21 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja MŠ kojim traži da se naloži tuženoj isplatiti mu iznos od 2.787,18 EUR -a sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2020. do isplate (stavak I. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tužena se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže istu odbiti.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Prije svega valja istaći da iako tužitelj tužbu označava kao tužbu za naknadu štete iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.787,18 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi povrata naknade iz raskinutog usmeno sklopljenog ugovora o djelu kojeg je u siječnju 2019. sklopio s tuženom, predmet kojega je bilo dizajnersko savjetovanje te izrada i montaža zavjesa u obiteljskoj kući tužitelja.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer ista sadrži razloge odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP jer je sud prvoga stupnja u smislu čl. 8. ZPP prema svojem uvjerenju, a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza ukupno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio koje činjenice će uzeti kao dokazane.

8. Iz sadržaja spisa proizlazi:

-da su tužitelj kao naručitelj i tužena kao izvođač u siječnju 2019. sklopili usmeni ugovor o djelu predmet kojega je bilo dizajnersko savjetovanje te izrada i montaža zavjesa u obiteljskoj kući tužitelja;

-da je tužitelj tuženoj na ime obavljenog dizajnerskog savjetovanja isplatio temeljem [broj računa] od 30. siječnja 2019. iznos od 4.200,00 kn/557,44 EUR-a;

-da na obavljene poslove dizajnerskog savjetovanja tužitelj nije imao primjedbe:

-da je tužitelj na ime kupnje te izrade i postavljanja zavjesa 27. veljače 2019. platio tuženoj predujam (avans) u iznosu od 8.400,00 kn, a 28. ožujka 2019. ostatak iznosa od 8.400,00 kn ili ukupno je tuženoj platio iznos od 16.800,00 kn/2.229,74 EUR-a;

-da je tužena potpisom potvrdila primitak navedenih iznosa;

-da je tužena izradu i postavljanje zavjesa povjerila trećoj osobi ŠŠ koja je iste po nalogu tužene izradila i postavila u kući tužitelja kojim radnjama zbog uočenih nedostataka tužitelj nije bio zadovoljan, što je tužena pokušala otkloniti kupnjom novoga materijala vlastitim sredstvima te angažiranjem drugih krojačica;

-da su nove zavjese postavljene na odgovarajući način samo na jednom malom prozoru u kući, dok zavjese za druge prozore ponovno nisu bile dobro izrađene i nisu se ponovno izrađivale;

-da je tužitelj raskinuo ugovor o djelu te da je od tužene zatražio povrat plaćenih joj iznosa.

9. Temeljem takvih utvrđenja sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da tužena kao izvođač radova odgovara za izvršenje posla izrade i postavljanja zavjesa iako taj posao nije obavila osobno sukladno odredbi čl. 600. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

10. Nadalje, sud prvoga stupnja pravilno zaključuje da tužitelju zbog raskida ugovora zbog neispunjenja obveze od strane tužene pripada pravo na povrat onoga što je dao (čl. 368. st. st. 2. ZOO).

11. Međutim, sud prvoga stupnja pogrešno zaključuje da je tužena putem drugih krojačica dio zavjesa popravila radi čega tužitelj ne može osnovano potraživati cijeli iznos uplaćen za izradu i postavljanje zavjesa, a kako nije predložio izvođenje dokaza (npr. vještačenje po vještaku ogovarajuće struke) kojim bi se utvrdila vrijednost popravljenog, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

12. Naime, predmetnim usmenim ugovorom o djelu sklopljenim u siječnju 2019. stranke su ugovorile obavljanje dvije samostalne radnje i to dizajnersko savjetovanje te izradu i montažu zavjesa u obiteljskoj kući tužitelja.

13. Nesporno je među strankama da je tužitelj navedeni ugovor raskinuo.

14. Obzirom da tužitelj tijekom postupka uopće ne spori da je tužena izvela radnje dizajnerskog savjetovanja, niti je na iste imao primjedbe, to prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda tužena kao izvođač ima pravo zadržati naplaćeni iznos od 4.200,00 kn/557,44 EUR-a.

15. Što se tiče radnji izrade i montaže zavjesa u obiteljskoj kući tužitelja nedvojbeno je da je tužitelj tuženoj za iste ukupno platio iznos od 16.800,00 kn/2.229,74 EUR -a, te da je taj dio ugovora tužena ispunila tek u neznatnom dijelu (postavila zavjese na jednom malom prozoru u kući) zbog čega je i tužitelj raskinuo ugovor, slijedom čega mu temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZOO pripada pravo na povrat cjelokupnog toga iznosa.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je uvažiti kao osnovanu i sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Kako se ovom presudom promijenio uspjeh stranaka u sporu, to je u pravilnoj primjeni materijalnog prava valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

18. Tužitelj je s osnovom zahtjeva uspio 100%, a s visinom 79,99% pa je uspjeh tužitelja u sporu 89,99%, dok tužena s osnovom zahtjeva nije uspjela, a s visinom je uspjela 20,01% to je uspjeh tužene u sporu 10%, pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP od uspjeha tužitelja u sporu valja oduzeti uspjeh tužene (89,99%-10%) te uspjeh tužitelja iznosi 79,99%.

19. Tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr.7/1), podneska od 16. ožujka 2021. 100 bodova (Tbr. 8/1), podneska od 29. lipnja 2021. 25 bodova (Tbr. 8/4), podneska od 4. veljače 2022. 25 bodova, ročište od 9. ožujka 2022. 100 bodova, podneska od 17. ožujka 2022. 100 bodova, ročišta 2. lipnja 2022. 100 bodova, ročišta 25. kolovoza 2022. 100 bodova, ročišta 13. svibnja 2024. 100 bodova, ročišta 8. srpnja 2024. 100 bodova, ročišta 24. rujna 2025. 100 bodova, te ročišta 20. siječnja 2026. 100 bodova ili ukupno 1.050 bodova ili 2.100,00 EUR-a.

20. Kako je tužitelj u postupku uspio sa 79,99% to mu pripada trošak u iznosu od 1.679,79 EUR-a što uvećano za iznos od 25% PDV-a ili 419,94 EUR-a iznosi ukupno 2.099,73 EUR-a.

21. Također, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,16 EUR-a (280,00 kn) te pristojbe na presudu u iznosu od 74,32 EUR-a, ili sveukupno je tužitelju priznat i dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.211,21 EUR-a.

U Velikoj Gorici 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić