Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-489/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tuženika Lipovica d.o.o., [adresa], OIB: 62434592704, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Drobec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-154/2025-27 od 17. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Lipovica d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-154/2025-27 od 17. travnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Podoreški iz [adresa] poslovni broj: Ovrv 3001/2022 od 3. listopada 2022. u dijelu kojim je tuženiku LIPOVICA d.o.o. naloženo isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 14.813,05 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 297,76 EUR od 16. prosinca 2021.,

-na iznos od 2.080,91 EUR od 16. siječnja 2022.,

-na iznos od 2.558,58 EUR od 16. veljače 2022.,

-na iznos od 3.807,34 EUR od 16. ožujka 2022.,

-na iznos od 2.343,46 EUR od 16. travnja 2022.,

-na iznos od 2.212,70 EUR od 16. svibnja 2022.,

-na iznos od 1.512,31 EUR od 16. lipnja 2022.,

sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LIPOVICA d.o.o. naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 3.635,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi svim žalbenim navodima i predlaže žalbu odbiti te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev za isplatu troškova nastalih potrošnjom plina za grijanje upravne zgrade Kaznionice u Lipovici - Popovača u vlasništvu Republike Hrvatske na adresi [adresa], za razdoblje od listopada 2021. do travnja 2022. u ukupnom iznosu od 14.813,05 eura.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom u smislu čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Prvostupanjski sud je, na temelju ovlaštenja iz čl. 220. ZPP, odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika, svjedoka, te pribavljanjem dokumentacije, uz obrazloženje da predloženi dokazi nisu od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica za rješenje spora, s obzirom na sadržaj ugovorne obveze stranaka. Odbijanje dokaznih prijedloga koje sud ocijeni nepotrebnima ili neodlučnima za ishod spora ne predstavlja uskraćivanje prava na dokazivanje niti povredu prava na pravično suđenje, budući da sud, u okviru procesnih ovlaštenja, odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Stoga tuženik neosnovano dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude pozivanjem na ustavnopravne standarde, jer iz stanja spisa proizlazi da mu je bilo omogućeno iznošenje svih relevantnih činjenica i predlaganje dokaza, a sud je o njima odlučio u okviru svojih procesnih ovlasti.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da među strankama nije sporno da je tuženik u spornom razdoblju koristio prostorije prizemlja upravne zgrade Kaznionice u Lipovica - Popovača, restorana društvene prehrane i separea na adresi [adresa] u [adresa],

- da su stranke sklopile Ugovor o suradnji od 6. srpnja 2011. (u presudi je pogrešno navedeno 22. listopada 2009., obzirom da je u spisu priložen samo jedan ugovor o suradnji i to onaj od 6. srpnja 2011., čiji sadržaj je analizirao prvostupanjski sud),

-da su tim ugovorom stranke suglasno uredile međusobnu suradnju te prava i obveze koje se odnose na korištenje objekata, prostora i prostorija, opreme i uređaja i dr., a između ostalog i obvezu tuženika na sudjelovanje u troškovima energenata za korištenje upravne zgrade (struje, vode i plina),

- da tuženik nije podmirio troškove za plin za utuženo razdoblje (osim djelomično za mjesec listopad 2021.),

- da iz ugovora o suradnji proizlazi da se tuženik tim ugovorom obvezao da će sudjelovati u troškovima energenata za korištenje upravne zgrade (voda i struja) s iznosom od 860,00 kn mjesečno koje novčane iznose će uplaćivati na račun Kaznionice mjesečno do 15. u mjesecu za protekli mjesec te da će u troškovima za plin sudjelovati s iznosom od 6% ukupne potrošnje plina Kaznionice temeljem ispostavljenog računa (članak 9. ugovora),

- da visina troškova plina nije bila ugovorena ovisno o cijeni plina niti je ugovorena obveza Kaznionice u Lipovici - Popovača da obavijesti tuženika o tome da ju je opskrbljivač plina obavijestio o promjeni cijene plina,

- da je iz otvorenih stavaka partnera u razdoblju do 31. kolovoza 2022.utvrđeno da tužitelj potražuje s osnove režijskih troškova 15.497,89 EUR (116.768,88 kn),

- da je iz zahtjeva za povrat režijskih troškova utvrđeno je da je tužiteljica potraživala od tuženika povrat troškova plina i to za mjesec listopad 2021. - 7.403,48 kn (od čega je nakon plaćanja dijela računa preostao za platiti iznos od 2.243,48 kn), da za mjesec studeni 2021. - 15.678,60 kn, za mjesec prosinca 2021. - 19.277,59 kn, za mjesec siječanj 2022. - 28.686,36 kn, za mjesec veljaču 2022. - 17.656,79 kn, za mjesec ožujak 2022. - 16.671,57 kn i za mjesec travanj 2022. - 11.394,49 kn,

- da je u računima izdanim od strane opskrbljivača Gradske plinare Zagreb za utuženo razdoblje navedena potrošnja za tri brojila (000191-[adresa] – Velika, 000192- [adresa], Velika i 000237-[adresa] – [adresa]), no za obračun troškova tuženika uzeta u obzir samo potrošnja na brojilu koje se navodi na adresi [adresa] (s time da ističe da je na računima pogrešno navedena adresa koja je pravilno [adresa]),

- da je analizom računa za plin za utuženo razdoblje i obračuna tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica obračunavala plin tuženiku prema ispostavljenim računima Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. na način da je kod obračuna mjesečne potrošnje uzeta u obzir potrošnja na brojilu 000237-[adresa] – [adresa] – [adresa] te je utvrđeno 6% od količine potrošene energije navedene na računu, pripadajuća trošarina utvrđena je na način da je 6% potrošene energije u kWh na predmetnom mjernom mjestu pomnoženo sa cijenom trošarine po kWh iskazanoj na računu, naknada je obračunata na način da je fiksna naknada navedena na računu umanjena za 50 % (kako bi se izdvojio dio koji se odnosi na druga dva brojila) te je od tih 50% obračunato 6% te je zbroj tako obračunate potrošnje plina, trošarine i naknade uvećan je za PDV od 25% i dobiven iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika,

- da je takav obračun tužiteljice sukladan odredbi članka 9. Ugovora o suradnji te matematički ispravan, a tuženik u postupku nije tvrdio da bi prije utuženog razdoblja način obračuna prema Ugovoru o suradnji bio drugačiji.

9. Nadalje je prvostupanjski sud analizirao svaki utuženi račun izdan tužiteljici od strane opskrbljivača plinom, te iste doveo u vezu s izvatkom otvorenih stavaka partnera u razdoblju do 31. kolovoza 2022. i zahtjevima za povrat režijskih troškova upućenih tuženiku te utvrdio da tuženika duguje tužiteljici po osnovi potrošnje plina za utuženo razdoblje iznos od ukupno 14.813,05 eura, slijedom čega je pravilno zaključio da je tuženik dužan podmiriti utuženo potraživanje, zbog čega mu je primjenom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), naložio ispunjenje obveze.

10. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja da nije dužan podmiriti povećane troškove plina jer ga tužiteljica nije obavijestila o povećanju cijene plina od strane opskrbljivača. Naime, ugovor o suradnji pravilno je protumačen od strane prvostupanjskog suda, tuženik je ugovorom preuzeo obvezu sudjelovanja u stvarno nastalim troškovima režija, uključujući trošak plina, obračun je izvršen sukladno ugovoru, računi opskrbljivača plina su vjerodostojni i dokazani, a tuženik nije jednostrano mijenjao ugovorne odredbe niti povećao ugovoreni postotak sudjelovanja u troškovima. Povećanje cijene plina posljedica je promjene cijene energenta od strane opskrbljivača, na što tužiteljica nije imala utjecaja. Sama činjenica povećanja tržišne cijene energenta ne predstavlja izmjenu ugovora između stranaka, već promjenu visine stvarnog režijskog troška koji je tuženik prema ugovoru bio dužan snositi u ugovorenom omjeru (6%). Okolnost da je opskrbljivač imao obvezu obavijestiti svog kupca o promjeni cijene ne stvara zasebnu zakonsku niti ugovornu obvezu tužiteljice prema tuženiku, budući da takva obveza nije ugovorena među strankama, kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

11. Stoga okolnost je li tužiteljica bila unaprijed obaviještena o povećanju cijene plina, kao i okolnost je li tuženik znao za povećanje cijene plina, nije od odlučnog značaja za postojanje i opseg njegove ugovorne obveze. Tuženik se ne može s uspjehom pozivati niti na načela savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa i dužnosti suradnje, jer ista ne mogu izmijeniti jasno ugovorenu obvezu sudjelovanja u troškovima plina prema stvarnoj potrošnji i ispostavljenim računima.

12. Tuženikovi navodi da bi raskinuo ugovor o suradnji da je bio obaviješten o povećanju cijene plina također nisu od utjecaja na postojanje njegove ugovorne obveze. Riječ je o hipotetskoj okolnosti koja ne može osloboditi tuženika obveze plaćanja stvarno nastalih i ugovorom preuzetih troškova režija.

13. Neosnovano tuženik samo paušalno osporava i visinu tužbenog zahtjeva, budući da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku detaljno i precizno analizirao svaki pojedini račun za plin izdan od strane opskrbljivača, doveo ih u vezu sa zahtjevima za povrat režijskih troškova, izvatkom otvorenih stavaka partnera i ugovorenim udjelom tuženika od 6% ukupne potrošnje plina, te za svaki utuženi mjesec jasno obrazložio način obračuna i visinu potraživanja.

14. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici pa joj je tuženik temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

16. Trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljici nije dosuđen jer ta parnična radnja nije potrebna za donošenje odluke (čl. 155. ZPP).

U Velikoj Gorici 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina