Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-615/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi brisanja tereta (v.p.s. 1.327,01 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 21. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, javno objavivši 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je zabilježba potraživanja u korist tuženika Republike Hrvatske na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižne uloške br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova zabilježena dana 12.09.2007. godine pod brojem Z-2483/07 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, te zabilježba na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižnim ulošcima br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izvršena po osnovi Prijedloga Republike Hrvatske, Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, Građansko- upravni odjel, od 10. rujna 2007. godine, broj Ip-DO-157/07 pozivom na čl. 200. Zakona o socijalnoj skrbi, na nekretninama ĐV, pravno nevaljana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana nadoknadi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate."

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u toč. II. i III. tužbenog zahtjeva odnosno u dijelu u kojem se nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog nakon provedbe zabilježbe Z-2483/07 i u kojem se nalaže tuženiku izdavanje tabularne isprave podobne za brisanje zabilježbe, sve na nekretninama opisanim u toč. I. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 05. svibnja 2022. navodi da je vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Nova, na kojoj je rješenjem Z-2483/07 zabilježeno potraživanje tuženika temeljem prijedloga od 10. rujna 2007. i čl. 200. tadašnjeg Zakona o socijalnoj skrbi.

Navedeno potraživanje zabilježeno je kao navodno potraživanje prema prethodno upisanom suvlasniku pok. CV, bratu tužiteljice, pri čemu je tužiteljica vlasništvo te nekretnine stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza istog Posl.br. O- 258/17 od 14. lipnja 2017. i to u ½ dijela, dok je u preostalih ½ dijela već bila upisana temeljem nasljeđivanja iza majke UV i to od 1998.

U daljnjim navodima ističe da je njen brat, zajedno sa majkom živio u predmetnoj nekretnini sve do tragičnog događaja od 28. kolovoza 1994. kada je isti kao duševno bolesna osoba, usmrtio svoju majku. Zbog navedenog je protiv brata proveden kazneni postupka sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama tijekom kojeg je isti bio smješten u bolnici za osobe lišene slobode u Zagrebu, a nakon što je proglašen krivim kao sankcija mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi te je također određeno kako troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava. Isti je boravio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, na teret državnog proračuna a u konačnici je Županijski sud u Zagrebu donio rješenje R1-379/05 od 13. prosinca 2005. kojim je CV smješten u Dom za odrasle psihički bolesne osobe Bidružica gdje je isti i proveo ostatak života te tamo i umro **.**.2016.

Zbog prethodno navedene skrbi smatra da je neosnovano zabilježeno u korist tuženika neodređeno novčano potraživanje vidljivo u izvatku iz zemljišne knjige a koje potraživanje tuženik temelji na čl. 200. ZSS/2007.

Smatra da je opisana zabilježba neosnovana i da ju je potrebno brisati pri čemu prvenstveno ističe da se radi o neodređenoj i neodredivoj tražbini bez naznačenog dospijeća pa ista nema svojstvo uknjiženog založnog prava. Također pok. CV je prethodno oboljenju bio stalno zaposlena osoba kojem se uplaćivalo mirovinsko i socijalno osiguranje temeljem kojeg je bio i osiguran za slučaj nastupa teške duševne smetnje, što znači da je upravo on odvajao za osiguranje čiji je smisao da brine i u slučajevima kada osiguranik oboli od bolesti koja se dogodila u konkretnom slučaju. Nadalje potraživanje te u konačnici neosnovana zabilježba nastali su kao konačna posljedica prvotnog propusta upravo tuženika da se adekvatno brine o istoj onoj osobi kojoj su od njenih mjesečnih primanja oduzimana sredstva koja između ostalog pokrivaju i tu brigu. Također tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem pa stoga ona nije dužna trpjeti i snositi terete koji su proizašli iz ranijeg života njenog psihički bolesnog brata o kojem ona nije bila dužna skrbiti ni uzdržavati ga već je to bila dužna bila činiti upravo država.

Smatra da odluke koje su priložene predstavljaju dokaz da pok. CV nije niti na svoj a niti na zahtjev tužiteljice smješten u razne institucije u kojima je boravio do kraja života već je upravo država ta koja je u svojim vlastitim odlukama to činila. Stoga se postavlja pitanje zašto bi njegova sestra morala biti osoba koja će snositi troškove smještaja i brige o njemu a ista nije niti sudjelovala u postupku određivanja daljnjeg smještaja CV. Ponovno ukazuje na rješenje Županijskog suda u Rijeci od 4. studenoga 1994. sukladno kojem troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava a što znači da je država dužna skrbiti o psihički bolesnoj osobi te uz troškove kaznenog postupka snositi i troškove njegovog daljnjeg liječenja. Završno ističe da je predmetnu zabilježbu potrebno brisati s obzirom da se tuženik nezakonito miješao u tužiteljičino pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava RH te čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima, pa je u ovom postupku nužno provesti test razmjernosti miješanja tuženika u pravo mirnog uživanja vlasništva.

Stoga predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi pravna nevaljanost zabilježbe (točka I.), kojom će se naložiti brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi zabilježbe i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (točka II.), naložiti tuženiku izdavanje zemljišnoknjižne isprave podobne za brisanje zabilježbe (točka III.), sve uz obvezu nadoknade parničnih troškova.

Uz tužbu prilaže rješenje o nasljeđivanju iza CV od 14. lipnja 2017., rješenje Z-106/96, zk. izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, rješenja Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-54/94 od 6. listopada 1994. i od 4. studenoga 1994., dopis Psihijatrijske bolnice Vrapče od 7. veljače 1996., rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. R1-379/05 od 13. prosinca 2005. te prijedlog za mirno rješenje spora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 37) predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti, prigovara navedenoj vrijednosti predmeta spora. U daljnjim navodima ističe da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka od **.**.1998. CV priznato pravo na smještaj u Zavodu za socijalno zdravstvenu zaštitu odraslih osoba Bidružica te je istim rješenjem određeno da je on dužan plaćati cijenu smještaja svim svojim prihodima i novčanim sredstvima, dok će razliku do pune cijene snositi Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Opisano pravo prestalo je smrću korisnika. Ukazuje na čl. 200. ZSS (NN 73/97) sukladno kojem Ministarstvo rada i socijalne skrbi ima pravo zabilježbe u zemljišnim knjigama na nekretninama u vlasništvu korisnika odnosno temeljem čl. 197. istog Zakona ima pravo na povrat iznosa ako korisnik otuđi svoju imovinu, a za slučaj njegove smrti ima pravo na povrat isplaćenih iznosa od njegovih nasljednika. Ista odredba bila je sadržana i u ZSS (NN 33/12) koji je stupio na snagu 24. ožujka 2012. odnosno i sukladno tom Zakonu je nadležno ministarstvo imalo pravo na povrat iznosa od nasljednika korisnika do vrijednosti visine naslijeđene imovine. Daljnji ZSS, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. propisivao je isto. Stoga smatra da je tužiteljica trebala dostaviti dokaz da je podmirila dug za iznos smještaja za pokojnog brata koji je isplaćen iz sredstava državnog proračuna ili da je u upravnom postupku utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za otpis duga. Nadalje, tužba bi bila osnovana u slučaju dostave dokaza da je vrijednost naslijeđene imovine manja od duga koji postoji prema tuženiku a koji prema evidencijama iznosi 37.185,74 kn i za koji iznos će tuženik pokrenuti parnični postupak protiv tužiteljice radi povrata isplaćenih iznosa. Završno ističe da je tuženik ex lege ostvario pravo za podnošenje prijedloga za zabilježbu te ne stoje navodi tužiteljice da tražbina nije određena niti odrediva.

Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

Uz odgovor na tužbu prilaže dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 23. svibnja 2022. upućen z.z. tuženika, prijedlog za zabilježbu od 10. rujna 2007., rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnica Delnice od 11. prosinca 1998. te rješenje istog tijela od 18. siječnja 2017., rješenje Općinskog suda u Delnicama posl.br. R1-18/95 od 15. rujna 1997., izvadak iz matice umrlih za CV, dopis Doma za odrasle osobe Bidružica od 8. studenoga 2021. sa karticom korisnika.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica u podnesku od 20. srpnja 2022. (list 53) ističe da je od tuženika zaprimljen prijedlog za sklapanje izvansudske nagodbe a koji po ocjeni iste ne predstavlja nagodbu jer nagodba podrazumijeva uzajamna popuštanja dok u konkretnom slučaju tuženik ne preuzima nikakvu obvezu niti popuštanje pa tako ni brisanje predmetne zabilježbe.

U istom podnesku vrši preinaku tužbe na način da navodi i daljnje nekretnine na kojima je izvršena zabilježba potraživanja tuženika pa sukladno prednjem iste navodi u točkama II. i III. tužbenog zahtjeva.

Prilaže prijedlog izvansudske nagodbe te daljnje izvatke iz zemljišnih knjiga koji se odnose na nekretnine u odnosu na koje je provedena zabilježba potraživanja (sve list 56-67).

3.1. U daljnjem podnesku od 9. prosinca 2022. (list 70) tužiteljica se dodatno očituje na odgovor na tužbu pri čemu citira EKLJP te ističe da je tuženik povrijedio pravo na život i pravo na osobnu sigurnost iz čl. 5. EKLJP majke tužiteljice jer propustom tuženika da na pravilan način brine o osobi s duševnim smetnjama te je zbog neadekvatnog liječenja bolest kulminirala usmrćivanjem majke, pa u konkretnom slučaju tuženik ne samo da nije na adekvatan način brinuo o takvoj osobi već u konačnici teret svoje greške prebacuje na građana čiju je provedbu konvencijskih prava prethodno prouzročio. U tom smislu ukazuje na presudu Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske, odnosno da je povrijeđeno pravo vlasništva tužiteljice koja kao zakonski nasljednik ne može mirno uživati u svom ustavnom i konvencijskom pravu nad imovinom, već je država prisiljava podmiriti financijski neodređeno potraživanje u čijem nastanku nije ni na kakav način doprinijela. Također, sada pok. CV nije imao poslovnu sposobnost da odlučuje u kojoj će instituciji biti smješten i na čiji teret će biti smješten već tu obvezu ima isključivo država Opisanu odluku ESLJP prilaže uz podnesak.

3.2. Tužiteljica je u spis dostavila i odgovor na tužbu podnesen u predmetu P-1426/22 (list 105) u kojem je predloženo spajanje postupaka na način da se ovaj predmet spoji na predmet P-1426/22, pri čemu se tuženik nije protivio da se navedeni predmeti spoje i da se postupak vodi pod posl.br. P-1426/22 (podnesak list 111) međutim na ročištu od 23. svibnja 2023. u predmetu P-1426/22 (list 114) odbijen je prijedlog za spajanje te je ujedno u tom predmetu određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

3.3. Tuženik je u podnesku od 23. siječnja 2024. (list 117) istakao da su u međuvremenu donesene izmjene Zakona o socijalnoj skrbi (NN 71/23) te da je sukladno istima zemljišnoknjižnom odjelu podnesen prijedlog radi brisanja zabilježbe radi koje se vodi ovaj spor i na koju okolnost je doneseno rješenje Z-26486/23 od 17. listopada 2023. o brisanju zabilježbe Z-2483/07 pa stoga predlaže da tužitelj povuče tužbu i da svaka stranka snosi svoje troškove, podredno predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva pošto je isti postao bespredmetan.

3.4. Tužiteljica se očitovala daljnjim podneskom od 22. siječnja 2026. (list 119) u kojem je ukazala da su bespredmetni navodi tuženika o brisanju zabilježbe Z-2483/07 jer u preostalim zk. ul. [broj ZK uloška] zabilježba i dalje stoji a na koju okolnost prilaže navedene izvatke kao i tužbu iz predmeta P-1426/22 podnesenu 28. listopada 2022. (sve list 121- 125).

3.5. Na pripremnom ročištu tuženik je istakao da je u međuvremenu izvršeno brisanje zabilježbe i u zk. ulošcima navedenim u točki 3.4. te također smatra da na strani tužiteljice više nema pravnog interesa za daljnje vođenje parnice.

Ujedno su na tom ročištu u spis uloženi zk. ul. [broj ZK uloška] iz kojih je vidljivo da je provedeno brisanje zabilježbe.

3.6. Na daljnjem pripremnom ročištu tužiteljica je ukazala da još uvijek nije izvršeno brisanje zabilježbe u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a na koju okolnost je u spis priložen taj izvadak (list 137).

3.7. Završno tužiteljica je ustrajala pri tužbenom zahtjevu za utvrđenje da su zabilježbe pravno nevaljane, dok je u ostalom dijelu povukla tužbu (očitovanje na ročištu od 21. travnja 2026. – list 140).

4. U ovoj pravnoj stvari, s obzirom na sadržaj priloženih isprava, nije sporno kako slijedi:

4.1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci Posl.br. K-54/94 od 04. studenog 1994. okrivljeniku CV je zbog počinjenja krivičnog djela ubojstva izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, pri čemu troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

4.2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Posl.br. R1-379/05 od **.**.2005. CV uvjetno je otpušten iz Psihijatrijske ustanove Vrapče te je određen smještaj istog u Dom za odrasle psihički bolesne osobe Bidružica, uz utvrđenje da je prisilni smještaj CV trajao u razdoblju od veljače 1998. do srpnja 2004. (produžavanje prisilnog smještaja temeljem Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama – dalje: ZZODS).

4.3. Rješenjem Općinskog suda u Delnicama Posl.br. R1-18/95 od 15. rujna 1997., po prijedlogu Centra za socijalnu skrb, CV u potpunosti je lišen poslovne sposobnosti.

4.4. Rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, Podružnica Delnice od 11. prosinca 1998. određeno je da se CV smješta u Zavod za socijalno zdravstvenu zaštitu odraslih osoba Bidružica, da je isti dužan plaćati cijenu smještaja svim svojim prihodima i novčanim sredstvima dok će razliku do pune cijene snositi nadležno ministarstvo. Rješenje je doneseno po zahtjevu Psihijatrijske bolnice Vrapče.

4.5. ZZ tuženika je u ime nadležnog ministarstva podnio prijedlog za zabilježbu potraživanja u zemljišnim knjigama na nekretninama u suvlasništvu korisnika socijalne skrbi temeljem rješenja opisanog u toč. 4. na nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji prijedlog je zaprimljen 12. rujna 2007. pod brojem Z-2483/07. Zabilježba je i provedena, a što je vidljivo iz izvadaka tijekom postupka dostavljenih u spis, pri čemu je u odnosu na dio nekretnina u međuvremenu došlo do promjene zbog nastanka nove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina]-Nova.

4.6. Tužiteljica i CV su temeljem rješenja o nasljeđivanju iza majke UV Posl.br. O-232/97 utvrđeni nasljednicima, svaki u ½ dijela na nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (Z-106/96).

4.7. CV umro je 31. prosinca 2016. te je u ostavinskom postupku njegovim nasljednikom utvrđena sestra – tužiteljica, a imovinom su utvrđene nekretnine – suvlasnički dijelovi u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]-Nova.

5. Prema čl. 42. ZZODS (NN 111/97) kada osobu s duševnim smetnjama treba otpustiti iz psihijatrijske ustanove, a ona zbog svog psihofizičkog stanja i uvjeta nije sposobna brinuti se o sebi niti ima rođake ili druge osobe koje su po zakonu dužne i mogu se brinuti o njoj, premjestit će se iz psihijatrijske ustanove u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom odredbama ZSS.

5.1. Prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama važećim u vrijeme podnošenja prijedloga za zabilježbu (NN 91/96 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZK/96), zabilježba se može odrediti kada je to predviđeno odredbama ZZK ili drugim zakonom (čl. 70.) a svrha zabilježbe je učiniti vidljivim osobne odnose, naročito ograničenja glede upravljanja imovinom kao i druge odnose i činjenice određene zakonom, s tim učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati, odnosno da se osnuju pravni učinci koje zabilježba proizvodi pod odredbama ZZK ili drugih zakona (čl. 39.).

5.2. Prema odredbi čl. 200. ZSS/97 Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, na temelju rješenja o ostvarivanju pomoći za uzdržavanje i stalnog smještaja ima pravo na zabilježbu tražbine na nekretninama u vlasništvu korisnika.

U smislu čl. 2. ZSS, korisnik je osoba koja ostvaruje prava iz socijalne skrbi, a prema čl. 10. korisnik je i tjelesno ili mentalno oštećena ili bolesna osoba koja zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može udovoljiti osnovnim životnim potrebama. Prava u sustavu socijalne skrbi propisana su čl. 12. ZSS, pa tako korisnik ima pravo i na skrb izvan vlastite obitelji koja se može ostvarivati kao stalan smještaj (čl. 62). Nadalje, Glava X. Zakona regulira troškove smještaja izvan vlastite obitelji, pa prema čl. 190. st. 4. ako sredstva nisu dostatna za plaćanje cijene smještaja, razlika između cijene smještaja i tih sredstava tereti Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Vezano uz navedenu odredbu čl. 200. ZSS/97, potrebno je navesti da se odredbe čl. 196. do 202. odnose na naknadu štete (Glava XI. Zakona) te sukladno čl. 196. korisnik je dužan nadoknaditi štetu ako je ostvario primanje na koje nije imao pravo ili ga je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada ili je ostvario primanje zbog toga što nije prijavio imovinu a znao je ili je morao znati za tu imovinu. Prema čl. 197. st. 1. Ministarstvo ima pravo na povrat iznosa isplaćenih na ime pomoći za uzdržavanje i stalni smještaj ako korisnik otuđi svoju imovinu a za slučaj smrti takvog korisnika, ministarstvo ima pravo na povrat isplaćenih iznosa od njegovih nasljednika.

5.3. Na temelju ZSS/97 donesen je i Pravilnik o sudjelovanju i načinu plaćanja korisnika i drugih obveznika uzdržavanja u troškovima smještaja izvan vlastite obitelji (NN 112/98) koji je određivao obvezu korisnika da sudjeluje u plaćanju cijene smještaja.

5.4. Nadalje je potrebno navesti da su u razdoblju do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari doneseni i daljnji ZSS i to kako slijedi:

- ZSS objavljen u NN 57/11

- ZSS objavljen u NN 33/12 (sa izmjenama u NN 46/13 i 49/13)

- ZSS objavljen u NN 15/713 (sa izmjenama do zaključno NN 138/20)

- ZSS objavljen u NN 18/22 (sada na snazi), pri čemu je odredbom čl. 64. ZID ZSS iz NN 71/23 određeno da se zabilježbe upisane na temelju rješenja o ostvarivanju pomoći za uzdržavanje, odnosno stalne pomoći i stalnog smještaja u skladu sa ZSS/97, brišu na temelju tog zakona i to na prijedlog nadležnog državnog odvjetništva bez suglasnosti Ministarstva.

6. Kako je tužba povučena u toč. II. i III. tužbenog zahtjeva, s obzirom da je nadležno državno odvjetništvo postupilo sukladno citiranom čl. 64. st. 3. ZID ZSS, proizlazi da je tužbeni zahtjev preostao u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je zabilježba Z- 2483/07 pravno nevaljana.

6.1. U pogledu prednjeg, tuženik smatra da više ne postoji pravni interes tužiteljice (s obzirom na brisanje zabilježbe) te da je tužbu potrebno odbaciti.

Suprotno navodima tuženika, postoji pravni interes za odlučivanje o tužbenom zahtjevu za utvrđenje, prednje iz razloga što je ZID ZSS NN 71/23 stupio na snagu 01. srpnja 2023. a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 05. svibnja 2022. pa su pretpostavke za podnošenje takvog tužbenog zahtjeva postojale u vrijeme podnošenja iste.

6.2. Međutim, tužbeni zahtjev nije osnovan i to iz razloga koji se iznose u nastavku. Naime, zabilježba, nevaljanost koje je predmet tužbenog zahtjeva predstavlja zabilježbu koja je određena na temelju drugog zakona, konkretno ZSS/97, a svrha iste je učiniti vidljivim druge odnose i činjenice određene zakonom.

Predmetnom zabilježbom znači nije bilo ograničeno upravljanje imovinom već su istom samo učinjene vidljivom činjenice određene zakonom – konkretno ZSS. Institut zabilježbe postojao je u razdoblju važenja svih ZSS navedenih u toč. 5.4. te se takva zabilježba provodila neposredno na temelju odredbi ZSS. Znači, zakon neposredno je određivao upis zabilježbe budućeg i neizvjesnog potraživanja tuženika, koje se u situaciji utvrđenja istog odgovarajućom ispravom (primjerice presudom) te u slučaju nepostupanja po takvoj ispravi, moglo eventualno naplatiti iz nekretnine na kojoj je izvršen upis zabilježbe.

Stoga sud u konkretnom slučaju ne nalazi da bi predmetna zabilježba bila pravno nevaljana jer je ista određena na temelju tada važećeg propisa, odnosno odredbe čl. 200. ZSS/97, pri čemu se ističe i da sud u zemljišnoknjižnom postupku odnosno prilikom određivanja zabilježbe, ne ispituje pravilnost odluke ili propisa na temelju kojeg određuje zabilježbu, već samo utvrđuje da li su ispunjene pretpostavke za upis zabilježbe predviđene odredbama ZZK.

Nadalje, prethodno je izneseno da je smještaj CV u socijalnu ustanovu određen temeljem čl. 42. ZZODS te da se daljnji postupak provodi sukladno odredbama ZSS, a s obzirom na činjenične navode iz tužbe, tužiteljica u stvari sadržajno osporava odredbe ZSS koje su i propisivale upis zabilježbe i kojima je bilo propisano pravo države na povrat isplaćenih iznosa od strane nasljednika korisnika stalnog smještaja, kao jednog od prava iz sustava socijalne skrbi.

U razdoblju važenja ZSS/97 nije utvrđeno da bi takve odredbe bile protivne Ustavu Republike Hrvatske konkretno čl. 48. istog.

Također, neosnovano se tužiteljica poziva i na odredbu čl. 1. Protokola uz Konvenciju jer ista ni na koji način nije lišena prava vlasništva, odnosno činjenica upisa zabilježbe ne ograničava pravo iste na raspolaganje nekretninama na kojima je izvršen upis zabilježbe.

6.3. Slijedom navedenog, kako nisu utvrđene pretpostavke nevaljanosti zabilježbe na koje se tužiteljica poziva već je zabilježba provedena sukladno odredbama tada važećeg ZSS, tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u izreci presude.

6.4. Kako je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka odnosno kako ista nije uspjela u sporu, nema pravo na naknadu troškova sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), dok tuženik do zaključenja glavne rasprave nije postavio zahtjev za naknadu troškova.

6.5. U pogledu djelomičnog povlačenja tužbe odlučeno je kao u izreci rješenja i to temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a, odnosno tuženik nije bio nazočan na ročištu na kojem je tužiteljica tužbu djelomično povukla međutim se isti u roku od 15 dana nije izjasnio o povlačenju pa se smatra da je pristao na isto. Ni u tom dijelu nije donesena odluka o troškovima jer nije postavljen zahtjev za naknadu istih.

Delnice, 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.