Poslovni broj: P-39/2024-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PLINACRO d.o.o., OIB:69401829750, Zagreb, Savska cesta 88/a, zastupanog po punomoćniku Frani Gavraniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku PLINACRO d.o.o. Zagreb, Savska cesta 88/a, OIB: 69401829750 da isplati tužitelju TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na naknade za zemljište u okviru koridora služnosti i umanjenu vrijednost cjelokupne nekretnine iznos od 36.750,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, tj. od 16.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku PLINACRO d.o.o. Zagreb, Savska cesta 88/a, OIB: 69401829750 da isplati tužitelju TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za korištenje tužiteljeve nekretnine iznos od 2.500,00 EUR uz zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to na iznos od 500,00 EUR od 15.01.2020., na iznos od 500,00 EUR od 15.01.2021., na iznos od 500,00 EUR od 15.01.2022., na iznos od 500,00 EUR od 15.01.2023., na iznos od 500,00 EUR od 15.01.2024. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II.) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 18. siječnja 2024. protiv tuženika i tijekom postupka tvrdi da je suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] oranica, Štuk površine 1576 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 26/32 dijela i k. č. br. [katastarska čestica] oranica, Popovo površine 1998 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela. Sukladno suvlasničkim omjerima pripada mu posjed od 1447 m2 zemljišta. Tužitelj je nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekao nasljeđivanjem iza BR, [adresa] temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić iz Zagreba, broj O - 2976/06 od 31. siječnja 2008. Tuženik je nezakonito, bez provedenog postupka izvlaštenja, na navedenim nekretninama izgradio magistralni plinovod Lučko-Ivanja Reka DN700 bez odobrenja prednika tužitelja i bez isplate naknade za izvlaštenu nekretninu. Izgradnjom predmetnog plinovoda nekretnina je u cijelosti obezvrijeđena. Stoga, iako se radi o nepotpunom izvlaštenju zasnivanjem služnosti , zapravo su učinci isti kao da je riječ o potpunom izvlaštenju. Tužitelj i njegov pravni prednik nisu nikada primili odluku izvlaštenju, niti im je isplaćena naknada. Time su im povrijeđena njihova zakonska, konvencijska i ustavna prava kojima se jamči pravo mirnog uživanja vlasništva. Tužitelj je prethodno vodio postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-298/2018 po tužbi radi isplate naknade za oduzetu nekretninu . Navedeni postupak je okončan presumiranim povlačenjem tužbe obzirom da tužitelj nije došao na zakazanu raspravu. Stoga tužitelj u ovom postupku iznova podnosi tužbu kojom sukladno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima potražuje od tuženika naknadu tržišne vrijednosti zemljišta u iznosu od 41.714,42 eura i godišnju naknadu za korištenje tužiteljeve nekretnine u iznosu od 500,00 eura za razdoblje od 2019.- 2023. (ukupno 2.500,00 eura), sve s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor dvostruke litispendencije obzirom da se pred istim sudom vodi parnica pod brojem P-298/2018 između istih stranaka s identičnim tužbenim zahtjevom. U tom postupku je doneseno rješenje o povlačenju tužbe koje još nije postalo pravomoćno pa parnica i dalje teče. Ističe prigovor sudske nenadležnost za rješavanje ovog predmeta obzirom da isti ulazi u nadležnost upravnih tijela. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj se očitovao na tuženikov prigovor zastare na način da navodi da zahtjev za isplatom naknade za umanjenu vrijednost nekretnine ne zastarijeva obzirom da je riječ o zahtjevu koji proizlazi iz stvarnopravne osnove koja je utemeljena kako na odredbama domaćeg zakonodavstva kojima se štiti pravo vlasništva, tako i na konvencijskim i ustavnim odredbama kojima se štiti pravo na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustav Republike Hrvatske). Navedeno proizlazi iz bogate prakse Europskog suda za ljudska prava i prakse sudova susjednih država. No, ukoliko bi sud ocijenio suprotno, ističe da zastara nije počela teći budući da je tuženik u mirnom postupku priznao obvezu plaćanja naknade. Između stranaka je bila sporna samo visina naknade. Stoga zastara nije niti počela teći, a ujedno ista niti ne može nastupiti jer ovakvo pravo tužitelja ne zastarijeva.

4. Tužbenim zahtjevom na ročištu 20. siječnja 2026. tužitelj je djelomično povukao tužbu na način da s osnova umanjenje vrijednosti nekretnine sada potražuje iznos od 36.750,00 eura. Tuženik se nije protivio povlačenju već se upustio u raspravljanje po smanjenom tužbenom zahtjevu. Također, podneskom od 6. ožujka 2026. je povukao tužbu u odnosu na isplatu naknadu za korištenje tuđe stvari u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, kojim povlačenju se tuženik protivio. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za povlačenju tužbe pa je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe, uređenog na ročištu 20. siječnja 2026.

5. Sud je pročitao spis P-298/2018, izvadak iz zemljišne knjige (list 8-17), rješenje o nasljeđivanju (list 18-20), rješenje o naknadno pronađenoj imovini (list 21- 22), porezno rješenje (list 23-24), zaključak 1 Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove (list 25-30), fotografije (list 31), dopis tužitelja upućen Gradu Zagrebu (list 32), dopis Grada Zagreba od 22. ožujka 2017. (list 33), korespondencija između djelatnice tuženika DR i punomoćnika tužitelja (list 35-40), povijesni prikaz zk izvatka (list 86-94), dokumentacija iz postupka dobivanja građevinske dozvole (list 132-172), građevinska dozvola za ukopavanje magistralnog plinovoda Zagreb Zapad-Istok (list 167-177), rješenje ZK odjela broj Z-2613/2016 (list 178-190) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 205-206).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi neosnovani.

7. Nije osnovan prigovor litispendencije. Uvidom u predmet ovog suda P- 298/2018 je utvrđeno da je sud rješenjem od 21. veljače 2022. utvrdi da je tužba u toj pravnoj stvari povučena. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 9. ožujka 2022. Točno je da se povodom prijedloga tužitelja nakon donošenja rješenja vodio postupak radi povrata u prijašnje stanje, no navedeni postupak je okončan u korist tuženika pa isto nema utjecaj na odluku o povlačenju tužbe, niti na njenu pravomoćnost. U ovom predmetu je tužba podnesena 18. siječnja 2024., nakon pravomoćnosti rješenja o povlačenju tužbe pa nema litispendencije

8. Nadalje, za odlučivanju o zahtjevu tužitelja je nadležan sud, a ne upravni organ jer tužitelj u ovom predmetu potražuje od tuženika isplatu naknade za oduzet zemljište upravo zbog toga što je upravni organ propustio provesti postupak izvlaštenja. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da predmet ne ulazi u sudsku nadležnost.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu novčane naknade zbog umanjenja vrijednosti njegovih nekretnina na kojima je tuženik neovlašteno ukopao magistralni plinovod bez provođenja zakonskog postupka izvlaštenja. Predmet spora je zahtjev za isplatom naknade za korištenje istih u razdoblju od 2019.-2023. po odredbama o stjecanju bez osnove.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik preko nekretnina opisanih u tužbi ukopao cijevi magistralnog plinovoda Lučko-Ivanja Reka bez provođenja postupka izvlaštenja i bez isplate naknade tužitelju za izvlaštenje nekretnina. Dakle, nije sporno da tuženik nije donio rješenje o izvlaštenju nekretnina, niti bilo koju drugu odluku na temelju koje se provodi faktična uspostava služnosti polaganja cijevi u tužiteljevim nekretninama.

11. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu po osnovi uporabe tuđe stvari valja reći da je u postupku Rev-947/2022 koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske izneseno pravno shvaćanje (povodom dopuštene revizije Revd-3354/2021) da u okolnostima kad su na nekretnini tužitelja postavljene (ukopane) cijevi magistralnog vodovoda te kad iz gospodarskih razloga i javnog interesa nije opravdano uklanjanje tih cijevi te kad su te cijevi postavljene pred više od 20 godina, onda je tužitelj izvlašten (nepotpuno) iz predmetne nekretnine, a uslijed čega nema pravo na naknadu koristi prema odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) već samo pravo na naknadu u smislu odredaba Zakona o izvlaštenju i određivanju naknada (Narodne novine broj 74/14., 69/17. i 98/19.).

12. U konkretnom slučaju, činjenični supstrat odgovara onom iz revizijske odluke jer je plinovod ukopan pred više od 19 godina i riječ je o infrastrukturnom projektu od javnog interesa pa uklanjanje cijevi nije opravdano iz gospodarskih razloga i javnog interesa (plinovod opskrbljuje brojna naselja i ukopan je u velikom broju nekretnina). Stoga bi tužitelj imao eventualno pravo na naknadu po propisima o izvlaštenju, a ne i naknadu za upotrebu tuđe stvari po pravilima stjecanja bez osnove ili naknadu po pravilima o naknadi štete kako to neosnovano ističu stranke u svojim podnescima. Navedeno proizlazi i iz članka 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP).

13. Stoga je i pitanje zastare potraživanja naknade valjalo ocijeniti po tom osnovu, a ne po pravilima o stjecanju bez osnove ili naknade štete.

14. Potraživanje naknade za izvlaštenje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO-a). Riječ je o imovinskopravnom, a ne o stvarnopravnom zahtjevu pa nije riječ o nezastarivoj tražbini. Točno je da je riječ o zahtjevu tužitelja kao vlasnika nekretnina da mu tuženik umjesto vraćanja stvari (uspostave u prijašnje stanje), isplati naknadu za oduzetu stvar. Točno je da pravo vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat. Sve dok tužitelj može tražiti vraćanje nekretnina, njegova tražbina nije dospjela. Tek kad on više ne može tražiti povrat nekretnina, dospijeva njegov zahtjev za naknadu.

15. U konkretnom slučaju, tužitelj je izgubio pravo tražiti povrat nekretnina nakon izgradnje plinovoda budući da je riječ o infrastrukturnom projektu od javnog interesa te bi uspostava u prijašnje stanje bila troškovno i infrastrukturno neopravdana. Stoga je činidba na povrat nekretnina postala nemoguća dovršetkom ukapanja plinovoda koji je izgrađen u skladu sa građevinskom dozvolom. No, kako je baš u vrijeme dovršetka ukapanja plinovoda, dolazilo do prijenosa vlasništva predmetnih nekretnina sa pravnog prednika BR na tužitelja (rješenje o nasljeđivanju je doneseno u siječnju 2008.) sud smatra da se od tužitelja ne može očekivati da je znao za sve okolnosti vezane uz postupak ukapanja plinovoda i provođenje postupka izvlaštenja. Stoga je sud tijek zastare za tužitelja računao od trenutka kad je tužitelj iz korespondencije sa Gradom Zagrebom i tuženikom saznao sve okolnosti važne za naplatu svoje tražbine. Budući da je ta komunikacija bila 2016. i 2017. tada je dospjela tražbina tužitelja na isplatu naknade za izvlaštene nekretnine.

16. Nije u pravu tužitelj kad tvrdi da se dosljednom primjenom odredaba o zastari pretjerano ograničuje njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva koje mu je prethodno već ograničeno oduzimanjem vlasništva od strane tuženika. Naime, u praksi Europski sud za ljudska prava nije zauzeo stav o apsolutnom izuzimanju iz primjene odredaba o zastari u situacijama kad je tužiteljima faktički ograničeno vlasništvo nekretnina bez donošenja odluke o izvlaštenju. Takva odluka Europskog suda za ljudska prava ne postoji, već u odlukama na koje se poziva tužitelj, taj sud primjenjuje test razmjernosti na način da, prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, ocjenjuje da li se primjenom odredbe o zastari pretjerano ograničava tužitelj u mirnom uživanju vlasništva i da li mu se pritom nameće pretjeran teret.

17. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju ne može doći do izuzimanja iz primjene odredbe o zastari jer bi time bila bitno narušena pravna sigurnost za tuženika koji ima legitimno pravo pouzdati se u odredbe važećeg zakonodavstva o zastari tražbina. S druge strane, time se ni na koji način ne otežava tužiteljeva situacija kao što je to slučaj u nekim drugim predmetima koji su zahtijevali intervenciju Europskog suda za ljudska prava u važeće zakonodavstvo zbog okolnosti kao što su nepredvidivost sudske prakse (promjene tumačenja ili potpune izmjene prakse) ili retroaktivna primjena zakona. Naime taj sud intervenira u okolnostima kad je zbog dosljedne primjene nekog instituta (kao npr. zastare) stranci nametnut pretjerani teret zbog kojeg ne može ostvariti svoja konvencijom priznata prava.

18. Međutim, u konkretnim okolnostima je razvidno da su tužitelju bile poznate sve okolnosti vezane za nastupanje zastare pa je ista bila predvidljiva za tužitelja. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da je tužitelj svoju tražbinu pokušao naplatiti tužbom koju je ovom sudu podnio 2018. sa istovjetnim zahtjevom kao u ovom predmetu iz čega proizlazi da je bio svjestan svih okolnosti na kojima se zasniva njegov zahtjev za isplatom naknade za izvlaštenu nekretninu. Zastara nije prekinuta podnošenjem tužbe, jer je tužba povučena pa se smatra da nije ni podnesena. Propust tužitelja da dođe na raspravu ne može ići na štetu tuženika i njegovog prava na primjenu odredaba o zastari. Stoga je zastara nastupila krajem 2022. godina budući je tada istekao opći zastarni rok koji se računa od trenutka kad je tužitelj saznao da je izgubio pravo zahtijevati povrat nekretnine. Ova tužba je podnesena 2024. dakle nakon nastupanja zastarnog roka. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen.

19. Obzirom da je nastupila zastara, sud nije provodio dokaze predložene na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

20. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. st. 1. i 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

21. Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 6.250,000 EUR, a isti se odnosi na sastav odgovora na tužbu i podneska od 9. rujna 2025. u iznosu od 500 bodova za svaki (Tbr.8/3), zastupanja na ročištima 11. rujna 2024., 20. siječnja 2026. i 7. svibnja 2026. u iznosu od 500 bodova za svako (Tbr. 9/1), uvećano za PDV.

21.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 12. veljače 2025. budući da u istom ponavlja navode iz odgovora na tužbu.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika