Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-1207/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice HC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ad. 1. MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. OC iz H, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3. EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 4. GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici ad. 1. – 4. kao sljednici izvornog tuženika ad. 1. pok. FC, ad. 5. ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 6. ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi tuženici kao slijednici VC, svi zastupani po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i predaje u posjed, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2026., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, tuženika ad. 1., 2., 4. i 5. i punomoćnika tuženika ad. 1. – 6. te nakon objave presude dana 03. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine opisane u toč. 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 03. travnja 2003. godine i ovjerenog kod Općinskog suda u Biogradu na moru dana 09. svibnja 2003. godine pod brojem III R2-24/03, Ovr 10/03 kao kuća i dvorište u [adresa] sada katastarske oznake čest. 346/1 k. o. [katastarska općina] što su tuženici dužni priznati, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima predati tužiteljici u posjed nekretnine iz toč. I. izreke presude, kuća i dvorište u [adresa] katastarske oznake čest. 346/1 k. o. [katastarska općina] slobodne od osoba i svih svojih stvari, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Smatra se da je tužiteljica djelomično povukla tužbu i to:
- u odnosu na točku I. uređenog tužbenog zahtjeva iz podneska zaprimljenog u spis 26. listopada 2020. u dijelu usmjerenom na utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama katastarske oznake čest. 346/2 i čest. 347/1, obje k. o. [katastarska općina],
- u odnosu na točku II. uređenog tužbenog zahtjeva iz podneska zaprimljenog u spis 26. listopada 2020. u dijelu gdje se predlagalo naložiti tuženicima predati tužiteljici u posjed nekretnine katastarske oznake čest. 346/2 i čest. 347/1, obje k. o. [katastarska općina].
II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
1.1. U tužbi tužiteljice HC zaprimljenoj kod ovog suda 23. prosinca 2019. pod poslovnim brojem P-2/2020 i podignutoj protiv tuženika ad. 1. FC, ad. 2. ĆC i ad. 3. ŽC (tuženici ad. 2. i 3. označeni i kao nasljednici pok. SC) navodi se da je između tuženika i to tuženika pod 1. tužbe i prednika tuženika pod 2. i 3. tužbe, potom tuženika pod 2. i 3. tužbe, svih u svojstvu tužitelja protiv tužiteljice u svojstvu tuženice vođen kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru postupak poslovni broj P-2338/14 radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između NC kao primatelja uzdržavanja i PC kao davatelja uzdržavanja. Tužiteljica pojašnjava da je primatelj uzdržavanja po navedenom ugovoru bio NC, otac tuženika pod 1. tužbe i otac prednika tuženika pod 2. i 3. tužbe, SC , a da je davatelj uzdržavanja po navedenom ugovoru sada pokojni PC bio suprug tužiteljice, s tim da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-2338/14 od 16. veljače 2010. godine (napomena suda: radi se očito pogrešnom datumu navođenja donošenja presude) tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Navedenom presudom je, po tužiteljici, utvrđeno da nisu stečeni uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga navedenih u tužbi te:
- da je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanja između NC kao primatelja uzdržavanja i PC kao davatelja uzdržavanja;
- da je ugovor o doživotnom uzdržavanja za života primatelja i davatelja uzdržavanja izvršavan u zajednici života primatelja i davatelja uzdržavanja;
- da se davatelj uzdržavanja oženio sa tuženicom iz tog postupka dana 24. svibnja 2004. godine (sada tužiteljica);
- da je tuženica, sada tužiteljica ostvarila zajednicu života sa suprugom u zajedničkom domaćinstvu i sa primateljem uzdržavanja koja zajednica života je trajala više od dvije godine;
- da je davatelj uzdržavanja, suprug tužiteljice, PC umro u ožujku 2006. ;
- da je tuženica iz tog postupka (sada tužiteljica) kao nasljednik davatelja uzdržavanja preuzela obvezu izvršavanja ugovora o doživotnom uzdržavanja;
- da je tuženica, sada tužiteljica izbačena iz kuće od strane tuženika dana 27. svibnja 2006. godine od kojeg dana nema pristup u kuću niti može izvršavati obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanja koje je preuzela.
Tužiteljica je, upravo zbog onemogućavanja pristupa kući u kojoj je stanovao primatelj uzdržavanja, a i ona, pokrenula dva postupka zbog smetanja posjeda koja su riješena rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na moru od dana 04. prosinca 2017. godine poslovni broj P-722/2009, a navedenim rješenjem je utvrđeno da su tuženici ĆC, ŽC, FC i KC smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu kuće u [adresa], pa im je naloženo uspostaviti prijašnje posjedovno stanje predajom ključa ulaznih vrata u kuću i to prizemni i katni dio kuće, koje rješenje nisu dragovoljno izvršili, pa je u tijeku prisilno izvršenje. Tužiteljica potom navodi da je u tijeku postupka poslovni broj P-2338/14 umro primatelj uzdržavanja NC i to 2009. godine, a ostavinski postupak se vodio pod poslovnim brojem O-143/09 u kojem postupku tužiteljica nije sudjelovala budući nije zakonska nasljednica pokojnog ostavitelja, dok su u ostavinskom postupku tuženici prešutjeli činjenicu postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojim ugovorom je primatelj uzdržavanja raspolagao u korist davatelja uzdržavanja obiteljskom kućom i zemljištem u [adresa]. Prethodno je, po tužiteljici, pod poslovnim brojem O- 44/06 kod istog suda pokrenut ostavinski postupak iza smrti pok. PC, supruga tužiteljice koji sada nosi poslovni broj O-180/09 u kojem postupku su tuženici pozvani kao zakonski nasljednici pok. NC, oca pok. PC. Tužiteljica nadalje navodi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 03. travnja 2003. godine i ovjeren kod Općinskog suda u Biogradu na moru dana 09. svibnja 2003. godine pod brojem III R2-24/03, Ovr-10/03, a prema navedenom ugovoru davatelj uzdržavanja PC, pok. suprug tužiteljice obvezao se uzdržavati svoga oca, primatelja uzdržavanja, sa utvrđenjem da između njih dugi niz godina traje zajednica života na način da žive u zajedničkom domaćinstvu i da se cijelo vrijeme davatelj uzdržavanja brine o svome ocu koji je zadnjih godina onemoćao, kao što se brinuo o pokojnoj majci do njezine smrti 13. veljače 2003. godine na način da se obvezuje brinuti o pripremi obroka, oblačenju, održavanju higijene, nabavi lijekova i liječenju o svom trošku, šetnjama, kontaktima sa rođacima, te svakoj drugoj njezi i pomoći potrebnoj primatelju uzdržavanja. Tužiteljica ističe da je po smrti svoga supruga nastavila živjeti sa primateljem uzdržavanja sve do dana 27. svibnja 2006. godine kada je ona sa svojim stvarima izbačena na ulicu od strane tuženika, te nakon izbacivanja njezinih stvari iz kuće u kojoj je stanovala sa suprugom i njegovim ocem nije mogla u kuću pristupiti, s tim da je izbacivanju iz kuće prethodio je niz verbalnih sukoba i fizičkih obračuna zbog čega je tužiteljica putem odvjetnika dana 06. travnja 2006. godine zatražila zaštitu od PU zadarske. Nakon promjene brave na ulaznim vratima u kuću i nakon što su stvari tužiteljice izbačena na ulicu ispred dvorišne ograde tužiteljica više nije mogla pristupiti u prizemni dio kuće u kojem je ležao primatelj uzdržavanja pa je pokrenula postupak zbog smetanja posjeda i smjestila se u jedan apartman kuće na katu iz kojeg je izbačena 07. ožujka 2007. godine, a u tom postupku smetanja posjeda ranijeg poslovnog broja P-303/06 tužiteljica je ishodila privremenu mjeru dana 13. lipnja 2007. godine ulaska u dio kuće, provedba rješenja o privremenoj mjeri je zatražena dana 10. listopada 2007. godine, ali nikada od strane suda nije navedeno rješenje izvršeno na način da je tužiteljici omogućen ulazak u kuću u kojoj je bio primatelj uzdržavanja, da bi u konačnici taj ovršni postupak radi izvršenja rješenja o privremenoj mjeri poslovni broj Ovr-398/17 okončan na način da je obustavljen iz razloga što je dana 11. lipnja 2018. godine rješenja o privremenoj mjeri poslovni broj P-722/09 postalo pravomoćno, rješenjem od 12. travnja 2019. godine. Tužiteljica tvrdi da još nije uvedena u posjed predmeta pravomoćnog i izvršnog rješenja poslovni broj P-722/09 od 04. prosinca 2018. godine, a postupak je u tijeku. Nakon smrti davatelja uzdržavanja PC tužiteljica kao supruga i zakonski nasljednik davatelja uzdržavanja putem odvjetnika Đuke Radovića dostavila je primatelju uzdržavanja obavijest o preuzimanju obveza davatelja uzdržavanja dana 31. ožujka 2006. godine na koji način je preuzela prava i obveze davatelja uzdržavanja, sa voljom da izvrši sve obveze koje iz ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlaze, no, u izvršavanju svojih obveza iz toč. 2. ugovora o doživotnom uzdržavanju do smrti primatelja uzdržavanja, od dana kada je tužiteljici uskraćen pristup i ulazak u kuću u kojoj je boravio nepokretan primatelj uzdržavanja, tužiteljica je onemogućena od strane tuženika izvršavati ugovorene obveze davatelja uzdržavanja. Volja tužiteljice je jasno izražena da preuzima sve obveze koje je i njezin suprug izvršavao i na način kako je ugovoreno, a volja tuženika je jasno izražena da joj onemoguće izvršavanje obveza iz ugovora koje obveze zahtijevaju fizičku prisutnost tužiteljice u kući primatelja uzdržavanja kao i zajednicu života. Od kada je tužiteljica dana 27. svibnja 2006. godine iz kuće fizički uklonjena te kako joj do smrti primatelja uzdržavanja nije omogućen fizički ulazak u kuću, krivnja zbog neizvršavanja ugovorenih obveza, a tuženici će tvrditi da nije izvršavala ugovorene obveze, nije na strani tužiteljice, već isključivo na strani tuženika, koji tužiteljici ni danas, unatoč svih sudskih odluka, nisu izvršili djelomičnu, prema pravomoćnom rješenju suda poslovni broj P-722/09, predaju u posjed kuće predajom ključeva radi ulaska u kuću, niti je tužiteljica ušla u posjed kuće. Temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 03. travnja 2003. godine i ovjerenog kod Općinskog suda u Biogradu na moru dana 09. svibnja 2003. godine pod brojem III R2-24/03, Ovr-10/03, a s obzirom da je davatelj uzdržavanja, njezin suprug PC umro prije primatelja uzdržavanja, te s obzirom da su prava i obveze iz ugovora prešle na njegova bračnog druga tužiteljicu, na što je ona izričito pristala, ali fizički spriječena od strane tuženika, ista je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnina koje se primatelj uzdržavanja obvezao dati u posjed i vlasništvo davatelju uzdržavanja. Tužiteljica pojašnjava da su u toč. 1. ugovora te nekretnine vlasništva primatelja uzdržavanja opisane kao : "dio čest. 347/1 o dio čest. 346) sve ko. [katastarska općina] nove izmjere koje se odnose na dio čest. zem. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] stare izmjere u naravi obiteljska kuća sa pripadajućim zemljištem, ograđena sa svih strana betonskim zidom, prema geodetskom elaboratu od 30. srpnja 2001. godine GEOTIM do.o. Split označena kao čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere ukupne površine 1597 m2, a odgovara čest. 346 ko. [katastarska općina] nove izmjere, kuća površine 158 m2, zgrada 71 m2, sa opterećenjem stvarne služnosti prolaza pješice uz medu sa čest. 345 k. o. [katastarska općina] nove izmjere odnosno sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u korist čest. zem. [katastarska čestica], sve ko. [katastarska općina]."
U međuvremenu su za k. o. [katastarska općina] stupili na snagu podaci nove izmjere sa novom numeracijom, pa je, po tužiteljici, nužno radi identifikacije predmeta navedenog ugovora i ovog postupka provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještake geodetske struke koji će točno identificirati nekretninu primatelja uzdržavanja brojem nove, srednje i stare izmjere. Kako je tužiteljica stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine iz ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između pok. NC kao primatelja uzdržavanja i pok. PC kao davatelja uzdržavanja, nastavno nje kao bračnog druga davatelja uzdržavanja sukladno odredbama tada važećeg Zakona o obveznim odnosima i Zakona o nasljeđivanju važećeg u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, to ista kao vlasnik ili predmjevani vlasnik neposjednik ima pravo od tuženika kao posjednika i nevlasnika tražiti predaju u posjed predmeta ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa predlaže da sud nakon provedene rasprave ili temeljem ogluhe donese presudu kojom će se utvrditi da je tužiteljica stekla valjanu pravu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine opisane u točki 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 03. travnja 2003. (što će se odrediti nakon identifikacije po vještaku mjerniku) te predlaže sudu da se naloži tuženicima predati tužiteljici u posjed prije navedenu nekretninu, kuća i dvorište u [adresa], slobodnu od osoba i svojih stvari.
1.2. Tužiteljica je u podnesku koji je zaprimljen u spis 26. listopada 2020. navela da je u međuvremenu identificirala predmet spora podacima nove izmjere, pa je tako uredila tužbeni zahtjev tako da je isti pod točkom I. usmjeren na utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama katastarske oznake čest. 346/1, čest. 346/2 i čest. 347/1, obje k. o. [katastarska općina], dok je uređeni tužbeni zahtjev pod točkom II. na nalaganje tuženicima predati tužiteljici u posjed nekretnine katastarske oznake čest. 346/1, čest. 346/2 i čest. 347/1, obje k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je u uvodu tužbe kod naznake tuženika navela da se svi tuženici naznačuju "kao slijednici VC".
1.3. Tužiteljica je u podnesku koji je preda u spis na ročištu održanom 5. studenog 2020., a nakon zaprimanja odgovora na tužbu tuženika ad. 1. FC, u bitnome isticala da se i da su točni navodi tuženika da bi HCF kao supruga NC u trenutku svoje smrti polagala pravo na ½ dijela predmeta ugovora o doživotnom uzdržavanja sa osnove bračne stečevine tada bi ta ½ dijela bila njezina ostavinska imovina na koju pravo polažu, budući je umrla bez oporuke, zakonski nasljednici u trenutku njene smrti 2003. i to tada živ suprug NC i sinovi FC, SC i PC. Tužiteljica nadalje navodi da je HCF umrla 2003. i iza njezine smrti je ranije proveden ostavinski postupak, daleko prije 2015. godine i dostavljenog rješenja, a dokaz da nije postojala ostavinska imovina pok. HCF je i samo rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-143/08 u kojem rješenju je kao ostavinska imovina raspravljena imovina ostavitelja iz posjedovnog lista 92 k. o. [katastarska općina] za cijelo, a u kojem postupku su sudjelovali tuženici, odnosno njihovi prednici. U spomenutom ostavinskom postupku iza pok. NC utvrđena ostavinska imovina, i to ona u Pl 92 k. o. [katastarska općina] koja da sadrži cijele čest. 346 i čest. 347/1, raspoređena je zakonskim nasljednicima SC i FC svakome za 1/2 dijela kao da ne postoji ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ostavitelja kao primatelja uzdržavanja i supruga tužiteljice kao davatelja uzdržavanja, a tada, po tužiteljici, nitko nije istaknuo da je ostavinska imovina pok. NC samo 1/2 dijela čest. 346 i 347/1, obje k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, po tužiteljici, nije moguće da ona imovina koji su nasljednici preuzeli bez prigovora i postali vlasnici te imovine iz posjedovnog lista 92 k. o. [katastarska općina], ponovno 2015. bude ostavinska imovina treće osobe.
2.1. U odgovoru na tužbu tuženika ad. 1. FC koji je zaprimljen u spis 13. listopada 2020. isti navodi da je tužba pravno neutemeljena te je u cijelosti spori. Tuženik ad. 1. ističe kako je prvenstveno potrebno prekinuti ovaj postupak do okončanja postupka koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P Ob - 164/2018 u kojem je predmet nevaljanost, odnosno poništenje braka između tužiteljice i pok. PC. Tuženik ad. 1. nadalje u bitnome navodi da u ovom postupku nije potrebno vršiti identifikaciju nekretnine koja je predmet ovog spora jer se radi o nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isključivo vlasništvo tuženika ad . 1. Tuženik ad. 1. navodi da nije znao da je tužiteljica sa pok. PC uopće sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a niti su tužiteljica niti pok. PC zabilježili ugovor u zemljišnim knjigama. Nadalje, po tuženiku ad. 1., iza smrti pok. NC, tužiteljica, iako bračna družica njegovog pokojnog sina PC, i prema njenim navodima osoba koja je pokušala nastaviti uzdržavati pok. ZC, nije u tom ostavinskom postupku istaknula kako bi nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tada dio čest. zem. oznake 346 , predstavljala njezinu imovinu kao bračnog druga pokojnog PC, niti je sudjelovala u navedenom ostavinskom postupku. Stoga, po tuženiku ad. 1., tužiteljica ne bi imala pravo u ovom postupku utvrđivati da je stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva obzirom u ostavinskom postupku iza pok. NC nije učinila spornom činjenicu kako bi istom pripala nekretnina koja je predmet ovog spora, pa je time tužiteljica prekludirana u pravu da to sad ističe i traži u ovoj parnici. Upravo je prvotuženik po rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca NC naslijedio ½ dijela nekretnine upisane u posjedovni list broj 92 za k. o. [katastarska općina], odnosno dijela nekretnine sadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a također je dio nekretnine koja je predmet ovog spora naslijedio i iza pok. majke HCF. Dakle, tuženik ad. 1. je stekao suvlasništvo nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem nasljeđivanja od pok. oca i majke, a obzirom svoje pravo nije mogao redovnim putem upisati u zemljišne knjige, isti je prilikom postupka obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] podnio prigovor postojećem upisu, a koji prigovor je zabilježen u zk. ul. [broj ZK uloška] pod brojem Z-123/2017 i još nije konačno riješen. Nadalje, po tuženiku ad. 1. ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok. ZC i PC bi bio ništetan u dijelu obzirom je pok. ZC raspolagao nekretninom preko ovlaštenja da sa istom u cijelosti raspolaže. Naime, po tuženiku ad. 1., ne bi trebalo biti sporno da je nekretnina sadašnje oznake 346/1 k. o. [katastarska općina] bračna stečevina ZC i HCF i to svakog za ½ dijela, pa samim time NC nije mogao raspolagati cijelom nekretninom pravnim poslom u korist pok. PC jer se navedeno protivi načelu da nitko ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, pa bi obzirom na navedeno, ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan u ½ dijela, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.
2.2. Tuženik ad. 1. FC je u podnesku zaprimljenom 27. listopada 2020., a nakon zaprimanja podneska tužiteljice od 26. listopada 2020., isticao da se protivi i tako postavljenom tužbenom zahtjevu pritom navodeći da tužiteljica bespotrebno stvara troškove postupka obzirom se nesporno radi o nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2.3. Tuženik ad. 1. FC je u podnesku zaprimljenom 20. studenog 2020., a u odnosu na navod tužiteljice kako nije postojala ostavinska imovina pok. HCF jer da je iza pok. NC predmet nasljedstava bila imovina ostavitelja iz posjedovnog lista 92 k. o. [katastarska općina], isticao kako je pok. NC bio upisan kao posjednik u katastru, ali nije bio vlasnik navedene imovine za cijelo, već za 1/2 dijela.
3. Tuženici ad. 2. ĆC i ad. 3. ŽC su na pripremnom ročištu održanom 1. prosinca 2020. isticali kako se u cijelosti pridružuju navodima iz odgovora na tužbu tuženika ad. 1. te navodima koje je tuženik ad. 1. iznio u tijeku ovog postupka.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj 8P-2/2020 od 14. svibnja 2021. određen je prekid postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog završetka postupka koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P Ob-264/18 ili kada sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.
5. Rješenjem ovog suda poslovni broj 8 P-2/20 od 30. prosinca 2021. određen je prekid postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženika FC, a koji postupak da će se nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavštine preuzme postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
6. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-2/2020-20 od 2. travnja 2024. nastavljen je postupak prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj 8P -2/2020 od 14. svibnja 2021. te su istim rješenjem pozvati KC, OC, EC i GC da kao nasljednici pok. tuženika ad. 1. FC preuzmu postupak koji je u odnosu na istog prekinut zbog smrti rješenjem ovog suda poslovni broj 8 P-2/20 od 30. prosinca 2021., s tim da je nakon pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka predmet kod ovog suda zaveden pod novim poslovnim brojem P- 1207/2024.
7.1. Tužiteljica je na pripremnom ročištu održanom 20. prosinca 2024. isticala kako ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predlagala održati uviđaj na licu mjesta radi identifikacije, a zbog uređenja tužbenog zahtjeva u odnosu na česticu koja je predmet postupka.
7.2. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom 28. siječnja 2026., a nakon uviđaja na licu mjesta uredila tužbeni zahtjev tako da se točke I. i II. tužbenih zahtjeva sada odnose samo na nekretninu koja ima katastarsku oznaku 346/1 k. o. [katastarska općina].
7.3. Tužiteljica je na ročištu održanom 27. ožujka 2026. u bitnome isticala da činjenica upisa prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi za ovaj postupak nije odlučna, jer uknjižba nije predmet tužbenog zahtjeva.
8.1. Tuženici ad. 1. – 6. su na pripremnom ročištu održanom 20. prosinca 2024. isticali kako ostaju kod odgovora na tužbu, svih navoda i dokaznih prijedloga, dok su na okolnosti činjenice da NC nije bio sam vlasnik nekretnine, već da se radi o bračnoj stečevini njega i njegove pok. supruge, predlagali su u svojstvu svjedoka saslušati ŠC te tuženike kao stranke.
8.2. Tuženici ad. 1. – 6. su u podnesku zaprimljenom 2. veljače 2026., a nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka geodeta, isticali kako je vještak skicu lica mjesta sačinio sukladno kazivanju tužiteljice i koji dokazni prijedlog se na kraju učinio suvišnim jer je od početka bilo nesporno da se radi o nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se predlaže da trošak vještačenja "padne" na tužiteljicu jer taj trošak nije bio nužan za ovaj postupak. U spomenutom podnesku tuženici nadalje navode da oni nisu upisani kao knjižni vlasnici za cijelo utužene nekretnine, pa kako u tužbi kao tuženici nisu označeni svi upisani zemljišnoknjižni suvlasnici, što je procesna zapreka za utvrđenje vlasništva kako to tužiteljica traži tužbom. Isto tako, svi tuženici se ne nalaze u posjedu predmetne nekretnine, niti iz dokaza u tužbi proizlazi da bi isti bili suposjednici nekretnine, pa da bi istu mogli predati u posjed tužiteljici.
9. Sud je u dokaznom postupku pročitao pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P -2338/14 od 3. ožujka 2015. (ls 8-11), presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj 12 Gž- 1110/15-2 od 4. listopada 2016. (ls 12-16), pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj 43 P-722/2009-28 od 4. prosinca 2017. (ls 17-21), presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 483/2018-2 od 11. lipnja 2018. (ls 22-24), prijedlog za ovrhu od 9. kolovoza 2018. (ls 25-26), obavijest o preuzimanju obveze iz Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. ožujka 2006. (ls 27), rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P - 303/06 od 13. lipnja 2007. (ls 28-29), prijedlog za provođenje ovrhe na temelju rješenja o privremenoj mjeri od 20. rujna 2007. (ls 30-32), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj 77 Ovr-398/17 od 12. travnja 2019. (ls 33-34), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj 77 Ovr-398/17 od 15. svibnja 2019. (ls 35-36), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (ls 37-39), Dopis od 5. travnja 2006. (ls 40-41), izvadak iz BZP-a zk. ul. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 12. listopada 2020. (ls 48-50), ovjerena izjava NC (ls 51), Zahtjev za provođenje istrage (ls 52 -55), prijava prebivališta (ls 56), prigovor radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa od 30. prosinca 2016. (ls 57-58), podnesak od 20. ožujka 2019. (ls 59), rješenje Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru poslovni broj Z-123/2017 od 13. siječnja 2017. (ls 60-61), ovjerenu punomoć NC od 15. svibnja 2006. (ls 62-63), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (ls 64-65), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru doneseno po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa] poslovni broj O-143/08, UPP/OS-143/08 od 17. lipnja 2009. (ls 66-70), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru doneseno po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa] poslovni broj O-450/15, UPP/OS- 102/15 od 5. lipnja 2015. (ls 71-73), ovjerenu Izjavu NC od 15. svibnja 2006. (ls 74-75), izvod iz posjedovnog lista broj 92 sa stanjem na dan 16. kolovoza 2006. (ls 76), prigovor od 24. siječnja 2012. (ls 77), izvršen je uvid u preslik katastarskog plana od 15. prosinca 2014. (ls 78-79), pročitano je uvjerenje Državne geodetske uprava, Područnog ureda za katastar Zadra, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru sa stanjem na dan 11. siječnja 2019. (ls 80), popisni list broj 7177 sa stanjem na dan 16. siječnja 2015. (ls 81), zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Zadru 30. listopada 2018. (ls 82-84), uvjerenje o prebivalištu (ls 85), otpusno pismo (ls 86), prijavu od 17. veljače 2015. (ls 87), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru doneseno po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa] poslovni broj O -826/09, UPP/OS-142/09 od 19. lipnja 2009. (ls 88-93), izvješće Policijske uprave Zadarske Policijska postaja Biograd od 27. rujna 2012. (ls 104), rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z - 2470/2020 od 28. svibnja 2020. (ls 105), izvadak iz BZP-a zk. ul. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 26. listopada 2020. (ls 106), zapisnik Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj 8 P-2/2020 od 5. studenog 2020. (ls 126), posjedovni list broj 92 sa stanjem na dan 2. listopada 2006. (ls 125), podnesak FC od 11. veljače 2015. (ls 139), dopis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj 28 R2-363/2015 od 12. veljače 2015. (ls 140), medicinska dokumentacija (ls 141-150), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj 5 P Ob-12/2023 od 12. rujna 2023. (ls 175-158), presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj 14 Gž Ob-115/2023 od 4. prosinca 2023. (ls 185-191), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida prilog kojeg su fotografije stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula dipl,ing.geod. od 23. siječnja 2026. (ls 229-235), provede je dokaz saslušanjem svjedoka IC (ls 249-250), saslušane su kao stranka tužiteljica HC (ls 250-251), tuženik ad. 5. ĆC (ls 251-252), tužena ad. 1. MC (ls 252-253) i tužena ad. 4. GC (ls 253- 254), te je izvršen uvid u priložene spise Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 722/09, P Ob-12/23, O-180/09, O-143/08 i spis Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj R2-24/03.
10. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužiteljica ona koja je ovome sudu na nedvojben način morala dokazati osnovanost navoda koje je isticala tijekom postupka, a koji su bitni za njen uspjeh u ovoj parnici.
11. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da je vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
12. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.
13. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.
14. Pema odredbi čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
15. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoje posjed te stvari.
16. Prema odredbi čl. 166. st. 1. ZV (kojom je definirana vlasnička tužba predmnjevanoga vlasnika) propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da će predmnjevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravi temelj kao on.
17. Stoga je obzirom na narav predmetne tužbe, odnosno tužbenih zahtjeva pod točkama I. i II. uređenih u podnesku tužiteljice od 28. siječnja 2026. (ls 240) te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV, razvidno da se ovdje radi tužbi sa deklaratornim zahtjevom pod točkom I. usmjerenim na utvrđenje da je tužiteljica prema tuženicima stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini oznake 346/1 k. o. [katastarska općina], te se pod točkom II. radi o tužbi iz pretpostavljenog vlasništva (actio Publiciana), a u takvoj parnici povodom publicijanske tužbe traže se sve one pretpostavke koje se traže i za osnovnu, pravu vlasničku tužbu reivindikaciju (čl. 162.), s tim da tužitelj umjesto svoga prava vlasništva dokazuje svoje jače pravo na posjed, tj. tužiteljev (izgubljeni) posjed mora biti zakonit, istinit i pošten, što znači da mora imati valjanu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja.
18.1. Ne bi se među strankama, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati sporne slijedeće činjenice:
18.2. Da je između NC p. M kao primatelja uzdržavanja te njegovog sina PC kao davatelja uzdržavanja dana 03. travnja 2003. zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju na kojem je potpis ugovornih stranaka potvrđen kod Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem R2 -24/03 dana 9. svibnja 2003. (u daljnjem tekstu Ugovor od 03. travnja 2003.), a predmet kojeg pravnog posla su nekretnine koje da će primatelj uzdržavanja dati u posjed i vlasništvo davatelju uzdržavanja i koje su opisane kao dio kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina], a što u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću sa pripadajućim zemljištem koje je ograđeno sa svih strana betonskim zidom, a koja nekretnina da je prema geodetskom elaboratu od 30. srpnja 2001. sastavljenom po tvrtci GEOTIM d.o.o. iz Splita, koji još uvijek nije prošao katastarski operat, označena kao čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, a što odgovara kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere ukupne površine 1597 m2 od čega na kuću otpada 158 m2, a na zgradu 71 m2,
18.3. Da je dana 24. svibnja 2004. sklopljen brak između PC i BC i koji je upisan u Maticu vjenčanih Matičnog područja Biograd na Moru pod brojem 36 za 2004.,
18.4. Da je PC preminuo **.**.2006. te je iza istoga vođen ostavinski postupak u kojem je u od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-180/2009 dana 28. rujna 2018. doneseno rješenje kojim se prekida taj ostavinski postupak te su istim rješenjem zakonski nasljednici FC, ĆC FC i ŽC upućeni na parnicu protiv zakonske nasljednice BC radi utvrđenja da brak sklopljen između ostavitelja PC i BC nije valjan, odnosno radi podnošenja tužbe radi poništenja braka zbog poslovne nesposobnosti ostavitelja te time i utvrđenja da BC ne bi bila zakonska nasljednica iza pok. ostavitelja , s tim da je prije navedeno rješenje postalo pravomoćno dana 26. listopada 2018.,
18.5. Da je po tužbi tužitelja NC podignutoj 26. travnja 2006. protiv tužene BC vođen postupak u kojem je:
- od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru dana 03. ožujka 2015. donesena presuda pod poslovnim brojem P-2338/14 kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. JC ud. SC, ad. 2. ĆC p. SC i ad. 3. UC (svih kao sljednika prvotnog tužitelja NC) i koji tužbeni zahtjev je bio usmjeren na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja (misli se na izvornog tužitelja NC) i PC dana 03. travnja 2003. te je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na brisanje zabilježbe prava iz prije navedenog Ugovora na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 1597 m2, k. o. [katastarska općina],
- da je na gore navedenu prvostupanjsku presudu od 03. ožujka 2015. izjavljena žalba od strane tužitelja ad. 1. – 3. i koja žalba je odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1110/15 od 04. listopada 2016.,
- da su u predmetnoj pravnoj stvari tužitelji ad. 1. – 3. dana 13. prosinca 2016. izjavili reviziju, a koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 595/2017 od 15. siječnja 2020.
18.6. Da je dana **.**.2007. preminuo NC sin M i iza kojeg se kod Općinskog suda u Biogradu na Moru vodio ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-143/08 i u kojem je dana 17. lipnja 2009. doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim su na ostavinskoj imovini ostavitelja nasljednicima proglašeni temeljem Zakona sinovi SC i FC, svaki za ½ dijela, s tim da bi iz dijela obrazloženja spomenute odluke proizlazilo da je prije navedenim zakonskim nasljednicima ostavitelja bilo poznato da je ostavitelj sačinio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 03. travnja 2003. u svojstvu primatelja uzdržavanja sa njegovim sinom, sada pok. PC, kao davateljem uzdržavanja, a u svezi kojeg ugovora je u tijeku parnica pred sudom koja se odnosi na raskid navedenog ugovora,
18.7. Da je po tužbi tužiteljice BC podnesenoj 09. ožujka 2007. protiv tuženika ad. 1. SC, ad. 2. ŽC, ad. 3. FC i ad.
4. KC vođen postupak u kojem je:
- od strane Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru dana 04. prosinca 2017. doneseno rješenje pod poslovnim brojem P-722/2009 kojim je pod točkom I. izreke utvrđeno da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu kuće u [adresa], prizemnog dijela koji se sastoji od sobe, kuhinje, sanitarnih prostorija, podruma te jednog apartmana na katu lijevo, sve označeno kao čest. 346 k. o. [katastarska općina] nove izmjere, odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, na način da su dana 27. svibnja 2006. promijenili bravu ulaznih vrata stana u prizemlju te bravu ulaznih vrata jednog apartmana na katu lijevo, te da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu apartmana na katu kuće položenom desno na način da su 07. ožujka 2007. oko 17,30 sati izbacili osobne stvari tužiteljice i promijenili bratu ulaznih vrata stana apartmana na katu desno,
- da su na gore navedeno prvostupanjsko rješenje od 04. prosinca 2017. žalbu izjavili tuženici ad. 1. – 4. koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-483/2018 od 11. lipnja 2018.,
18.8. Da je po tužbi tužitelja ad. 1. KC, ad. 2. OC, ad. 3. EC, ad. 4. GC, ad. 5. ĆC i ad. 6. ŽC podnesenoj 16. studenog 2018. protiv tužene BC vođen postupak u kojem je:
- od strane Općinskog suda u Zadru dana 12. rujna 2023. donesena presuda pod poslovnim brojem P Ob-12/2023 kojom su pod točkama I. i II. izreke odbijeni kao neosnovani glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. – 6. usmjereni na utvrđenje da nije valjan, odnosno da se poništava brak sklopljen 24. svibnja 2004. između pok. PC pok. ZC i BC te da se utvrdi da BC nije zakonska nasljednica iza pok. PC pok. ZC,
- da su na gore navedenu prvostupanjsku presudu od 12. rujna 2023. tužitelji ad. 1. – 6. izjavili žalbu koja je odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ob-115/2023 od 4. prosinca 2023.,
- da su tužitelji ad. 1. – 6. u toj pravnoj stvari podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije koji je odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-
2285/2024 od 21. svibnja 2024.,
18.9. Da na ls 71-73 u preslici prileži pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno dana 5. lipnja 2015. od Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-450/15, a iza pok. HCF, rođene **.**.1909., a umrle **.**.2003., a u kojem je rešenju kao dio ostavinske imovine navedena "1/2 dijela nekretnine označene sa č. zem. [katastarska čestica] u naravi kuća 158 m2, zgrada 71 m2, dvorište 1368 m2, upisano u k. o. [katastarska općina], br.pl. 92 izdanog od državne geodetske uprave područni ured Zadar ispostava [adresa] od 02.10.2006. godine (glaseći na ime VC supruga ostaviteljice)", i kojim rješenjem su nasljednicima ostaviteljice temeljem zakona proglašeni sin FC i unuk ĆC, svaki za ½ dijela, s tim da se u obrazloženju te odluke između ostalog navodi da je činjenica smrti ostaviteljice utvrđena uvidom u smrtovnicu izdanu 10. ožujka 2015.
18.10. Da nekretnina koja je predmet ovog postupka po uređenom tužbenim zahtjevu tužiteljice od 28. siječnja 2026. ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] i koja je upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a koja se u naravi sastoji od dvorišta, četiri gospodarske zgrade i tri kuće, ukupne površine 1466 m2 i u kojem zemljišnoknjižnom ulošku su u B Vlastovnici kao suvlasnici upisani CC za 16/100 dijela, AC za 16/100 dijela, ĐC M za 16/100 dijela, TC pok. O za 4/100 dijela, LC. E za 4/100 dijela, ČC za 4/100 dijela, ČC za 5/100 dijela, TC pok. O za 5/100 dijela, DC pok. O za 5/100 dijela, ĆC, SC za 8/100 dijela, TC za 3/100 dijela, ČC za 3/100 dijela, DC za 3/100 dijela, MC za 1/50 dijela, OC za 1/50 dijela, RC za 1/50 dijela i GC za 1/50 dijela, dok u C Teretovnici po prijedlogu broj Z-33166/2021 zaprimljenim 25. studenog 2021. egzistira zabilježba spora koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P-2/2020 po tužbi tužiteljice BC i to na suvlasničkim udjelima BC ĆC, BC MC, OC, RC i GC,
18.11. Da tužiteljica BC nije u posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka i koja ima katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .
19.1. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva ovaj se sud želi osvrnuti na neka procesna pitanja koja su se pojavila tijekom postupka, a prvo od njih se odnosi na činjenicu da je tužiteljica tijekom ovog postupka svoj tužbeni zahtjev, i to u podnesku od 26. listopada 2020. usmjerila na čestice katastarskih oznaka i to čest. 346/1, čest. 346/2 i čest. 347/1, sve k. o. [katastarska općina], s tim da ovaj sud obzirom na podnesak tužiteljice koji je zaprimljen u spis 28. siječnja 2026. zaključuje da je tužiteljica u istome djelomično povukla tužbu i to u odnosu na čest. 346/2 i čest. 347/1 k. o. [katastarska općina]. Stoga se kraj činjenice iz koje proizlazi da su se tuženici ad. 1. – 6. upustili u raspravljanje po uređenom tužbenom zahtjevu od 28. siječnja 2026. zaključuje da su isti prešutno pristali na djelomično povlačenje tužbe glede čest. 346/2 i čest. 347/1, obje k. o. [katastarska općina], slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 193. st. 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
19.2. Nadalje se sud u ovome dijelu želi osvrnuti na navod tuženika ad. 1. – 6. iz njihova podneska zaprimljenog 9. veljače 2026. i to u dijelu gdje se isti, a obzirom na sadržaj vlasničkog lista za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana ovdje predmetna čest. zem. [katastarska čestica], a po kojem navodu obzirom kao tuženici u tužbi nisu označeni svi upisani zemljišnoknjižni suvlasnici, da isto predstavlja procesnu zapreku za utvrđenje vlasništva na toj čestici kako to tužiteljica traži tužbom. Međutim, sud u ovome dijelu otklanja kao neosnovan prije navedeni stav tuženika ad. 1. – 6., odnosno prihvaća argumentaciju isticanu od strane tužiteljice u smislu da predmet njene tužbe nije uknjižba prava vlasništva na čest. 346/1 k. o. [katastarska općina], pa da stoga nije odlučno što predmetnom tužbom nisu obuhvaćeni i svi ostali zemljišnoknjižni suvlasnici na koje se sud osvrnuo pod točkom 18.10. obrazloženja. Pojednostavljeno rečeno, učinci pravomoćne presude donesene u ovoj pravnoj stvari, kakva god ona da bila, djelovat će isključivo između stranaka ovog postupka , dakle, tužiteljice s jedne strane i tuženika ad. 1. – 6. s druge strane.
20.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući i činjenice navedene pod točkom 18. obrazloženja za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da je tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, uspjela dokazati da se prema tuženicima ad. 1.
– 6., svima kao sljednicima danas pok. NC, može pozivati da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. 346/1 k. o. [katastarska općina] i to temeljem onog Ugovora od 03. travnja 2003. Naime, sud iz rezultata provedenog dokaznog postupka u odnosu na činjenice koje bi trebale biti odlučne za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari zaključuje:
- da je predmet onog Ugovora od 03. travnja 2003. zaključenog između NC kao primatelja uzdržavanja i njegovog sina PC kao davatelja uzdržavanja bila i nekretnina koja danas ima katastarsku oznaku čest. 346/1 k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina da je nakon smrti primatelja uzdržavanja trebala preći u posjed i vlasništvo davatelja uzdržavanja,
- da je davatelj uzdržavanja iz Ugovora od 03. travnja 2003. tj. PC preminuo **.**.2006., a isti da je u trenutku smrti bio u braku sa ovdje tužiteljicom BC,
- da je primatelj uzdržavanja iz Ugovora od 03. travnja 2003. tj. NC preminuo **.**.2007., a isti da je još za života pokrenuo parnični postupak protiv BC (vidjeti točku 18.5. obrazloženja) u kojem je tužbeni zahtjev bio usmjeren na raskid onog Ugovora od 03. travnja 2003., a koji postupak su nakon smrti NC kao tužitelji preuzeli JC ud. SC, ĆC i FC, a u kojem parničnom postupku je tužiteljna strana pravomoćno podlegla.
20.2. Dakle, obzirom na prethodno ukazane odlučne činjenice, odnosno držeći ovdje tužiteljicu BC jedinom nasljednicom svoga supruga PC, ovo obzirom na činjenicu da su sklopili brak 24. svibnja 2004. i koju činjenicu su ovdje tuženici ad. 1. – 6. kao tužitelji osporavali u postupku na koji se sud osvrnuo pod točkom 18.8. obrazloženja i u kojem postupku su isti pravomoćno podlegli te pritom imajući u vidu odredbu čl. 585. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr. – dalje ZOO) iz koje proizlazi da umre li davatelj uzdržavanja (ovdje bi to bio PC) prije primatelja uzdržavanja (ovdje bi to bio NC), da njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike ako oni na to pristanu, pa kako ovaj sud iz svega prije navedenog, prvenstveno vezano na sudski postupak na koji se sud osvrnuo pod točkom 18.5. obrazloženja, zaključuje da je namjera tužiteljice bila nastaviti davati uzdržavanje NC po onom Ugovoru od 03. travnja 2003., da se ista nakon smrti primatelja uzdržavanja može pozivati na to da je upravo temeljem Ugovora od 03. travnja 2003. prema tuženicima ad. 1. – 6., kao sljednicima NC, stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja sada ima katastarsku oznaku čest. 346/1 k. o. [katastarska općina]. Stoga je od strane ovoga suda ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I. te je, sukladno odredbi čl. 588. st. 1. ZOO u svezi odredbe čl. 115. st. 1. ZV, odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
20.3. Razvidno je iz prije navedenog da je sud usvajajući tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I. na način kako je isti postavljen otklonio kao nedokazanu tvrdnju tuženika ad. 1. – 6. po kojoj bi se temeljem bračne stečevine suvlasnicom za ½ dijela na čest. 346/1 k. o. [katastarska općina] imala smatrati danas pok. HCF, inače supruga pok. primatelja uzdržavanja iz onog Ugovora od **.**.2003. NC, pa da bi se slijedom toga taj pravni posao imao smatrati ništetnim u odnosu na suvlasnički udio HCF. Naime, ukazuje se da je HCF preminula prije svog supruga, a primatelja uzdržavanja iz onog Ugovora od 03. travnja 2003. (ista je umrla **.**.2003., a njen suprug je umro **.**.2007.), a da pritom ista s jedne strane za života nije pokretala postupke u kojima bi se eventualno utvrdilo da je ovdje sporna nekretnina njena bračna stečevina na jednake dijelove sa njenim suprugom pok. ZC, dok s druge strane u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti NC niti jedan od njegovih nasljednika, a koji su ujedno i nasljednici pok. HCF, nije spomenuo da bi nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavljala bračnu stečevinu dvoje prije spomenutih, odnosno da bi NC bio vlasnik iste samo za ½ dijela. Nadalje, znakovito je ovome sudu da je ostavinski postupka iza pok. HCF pokrenut čak dvanaest godina nakon njene smrti tj. ista je umrla 2003., a ostavinski postupak je pokrenut 2015. Prije navedeno je ovome sudu od značaja jer drži da je ostavinski postupak iza pok. HCF pokrenut isključivo za potrebe drugih postupaka koji su u međuvremenu vođeni i na koje se sud osvrnuo ranije u obrazloženju ove presude, a sve u cilju poboljšanja procesne pozicije ovdje tuženika u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog sudskog postupka. Za ukazati je uostalom od strane suda da iz niti jedne isprave iz ovog spisa ili priloženih spisa, a koja bi isprava bila javnopravnog karaktera, ne bi proizlazilo da je HCF bile evidentirana (su)vlasnicom ili (su)posjednicom ovdje sporne nekretnine, a što nije ni čudno obzirom je posjednikom iste za cijelo bio evidentiran isključivo NC (vidjeti izvod iz posjedovnog lista broj 92 sa ls 76) i u odnosu na kojeg je sud prethodno elaborirao razloge i pravne slijed na koji način je taj posjed, kao i vlasništvo, doduše za sada samo izvanknjižno, trebao preći sa NC na ovdje tužiteljicu BC.
21.1. Slijedeća je zadaća ovog suda odrediti se glede toga da li je tužitelj ica uspjela dokazati i odlučne činjenice vezano za njenu publicijansku tužbu iz točke II. uređenog tužbenog zahtjeva, odnosno da bi tužiteljica bila predmnjevani vlasnik sporne nekretnine oznake 346/1 k. o. [katastarska općina] te da ta nekretnina nije u njenom posjedu već da se nalazi u posjedu tuženika. Za ukazati je od strane ovog suda da je on prethodno u obrazloženju ove presude ukazao da se ne bi trebalo smatrati spornim da se ovdje predmetna nekretnina ne nalazi u posjedu tužiteljice, kao što je za ukazati da sud upravo tužiteljicu smatra predmnjevanom vlasnicom te nekretnine, dakle i prema tuženicima, a to obzirom na razloge elaborirane u odlomcima pod točkom 20. obrazloženja ove presude.
21.2. Nadalje, a što se tiče daljnje odlučne činjenice koju je tužiteljica bila dužna dokazati u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva, odnosno da se upravo tuženici ad. 1. – 6. nalaze u posjedu sporne nekretnine oznake 346/1 k. o. [katastarska općina], ovaj sud smatra i tu činjenicu dokazanom iz slijedećih razloga. Naime, unatoč tome što bi iz stranačkih iskaza tuženika koji su saslušani na ročištu održanom 27. ožujka 2026., a radi se o tuženicima ad. 1. MC, ad. 2. OC, ad. 4. GC i ad. 5. ĆC, proizlazilo da se u posjedu sporne nekretnine, prvenstveno stambenih objekata, odnosno stanova i apartmana, nalaze tužena ad. 1. MC, i to u donosu na sve stanove i apartmane , a da se u posjedu nekih u smislu da imaju ključeve ulaznih vrata nalaze tužena ad. 2. OC (iz iskaza te tuženice i tužene ad. 4. proizlazi da ova ima ključ od jednog apartmana na katu) i tuženik ad. 3. EC (iz iskaza tužene ad. 4. proizlazi da ova j ima ključ od stana gdje živi njegova majka MC), ovaj sud je odlučio u odnosu na svih šest tuženika donijeti presudu kojem se glede njih usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom II. usmjeren na predaju sporne nekretnine u posjed tužiteljici slobodan od osoba i svojih stvari. Razlog takve odluke suda jeste taj da je tužba u ovoj pravnoj stvari izvorno podnesena protiv tri tuženika, i to FC, ĆC i ŽC, svi označeni kao sljednici VC, i koji svi tuženici, uključujući i četvero novih tuženika, nasljednika preminulog tijekom ovog postupka tuženika FC, izrijekom osporavaju, odnosno protive se tužbenom zahtjevu tužiteljice pod točkom II., iako su isti imali izbor ili biti pasivni u tome dijelu ili eventualno možda čak priznati tužbeni zahtjev tužiteljici, no, ponavlja se da su se isti odlučili protiviti tužiteljici u tužbenom zahtjevu pod točkom II. do samog zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari.
21.3. Doduše, tuženici saslušani na ročištu za glavnu raspravu održanoj 27. ožujka 2026. i to tuženici ad. 1. MC, ad. 2. OC, ad. 4. GC i ad. 5. ĆC, iskazuju da je prije desetak godina ključ od kuće preko njihovog tadašnjeg odvjetnika predan odvjetnici tužiteljice. Međutim, obzirom dokazanost prije navedene tvrdnje, osim iz iskaza spomenutih tuženika, posebice kraj činjenica da je takvu tvrdnju tužiteljica izrijekom osporila na spomenutom ročištu od 27. ožujka 2026., ne proizlazi iz niti jednog drugog provedenog dokaza, bilo personalnog bilo materijalnog, ovaj sud smatra da prije navedenu činjenicu, iako je na njima bio teret dokazivanja iste, tuženici nisu potkrijepili adekvatnim dokazima , odnosno ovaj sud zaključuje da tužiteljica ipak nije u posjedu niti jednog dijela sporne nekretnine.
21.4. Dakle, imajući u vidu utvrđenja suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, izvodi se zaključak da je tužiteljica uspjela dokazati sve one bitne činjenice nužne za uspjeh publicijanske tužbe iz čl. 166. st. 1. i 2. u svezi čl. 162. st. 1. ZV, odnosno njenog tužbenog zahtjeva pod točkom II., tj. da je ista s jedne strane dokazala da prema tuženicima ad. 1. – 6. ima jači pravni temelj stjecanja vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da tuženici tu nekretninu trenutno posjeduju na slabijem pravnom temelju, te da je s druge strane dokazala da se te nekretnina ne nalazi u njenom posjedu već u posjedu tuženika. Stoga je od strane suda pozivom na odredbu iz čl. 166. st. 2. ZV odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude u smislu da je naloženo tuženicima da isprazne i predaju u posjed tužiteljici slobodnu od osoba i svojih stvari nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP po kojoj sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ako zaključi da su iste djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Naime, s jedne strane kraj činjenice da su praktično kroz cijeli ovaj postupak i to još od podneska tužiteljice zaprimljenog u spis 26. listopada 2020., pa sve do njenog podneska zaprimljenog u spis 28. siječnja 2026. predmet ovog sudskog postupka uz čest. 346/1 k. o. [katastarska općina] bile i čest. 346/2 i čest. 347/1, obje k. o. [katastarska općina], a u odnosu na potonje dvije čestice je sud zaključio da je tužiteljica djelomično povukla tužbu u podnesku od 28. siječnja 2026., te s druge strane kraj činjenice da je sud ovom presudom u cijelosti usvojio tužbene zahtjeve tužiteljice pod točkama I. i II. umjerene na čest. 346/1 k. o. [katastarska općina], posljedično proizlazi stav ovog suda glede uspjeha stranaka u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima. Stoga je sud glede parničnog troška odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove te je u tome dijelu, pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP, odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja. Nadalje, činjenica jeste da je tužiteljica nesporno uplatila iznos od 600,00 EUR na ime troškova provođenja uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika radi identifikacije predmeta spora, no kraj činjenice da je tužena strana od samog početka ovog parničnog postupka ukazivala da bi predmet spora trebala biti isključivo čest. 346/1 k. o. [katastarska općina], odnosno da predmet ovog spora ne bi trebale biti čest. 346/2 i čest. 347/1, obje k. o. [katastarska općina], a u odnosu koje je potonje dvije čestice tužiteljica uostalom djelomično povukla tužbu u njenom podnesku od 28. siječnja 2026., što je sve doprinijelo tome da sud u ovome dijelu prihvati argumentaciju isticanu od strane tuženika ad. 1. – 6. u smislu da prije spomenutih 600,00 EUR ne bi trebalo kao parnični trošak prevaliti na te tuženike.
Biograd na Moru, 03. lipnja 2026.
S U D A C
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru,
2. Tuženicima ad. 1. - 6. po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru.
