qw¸¸

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4907/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužitelja AZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1., OIB: 66486182714, radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja, 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560- 01/24-02/14, URBROJ: 512-2501-24-2 od 21. listopada 2024. i rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 562-01/24-01/13, URBROJ: 512M2-50-24-2 od 22. kolovoza 2024.

II Utvrđuje se da je tužitelj dana 1. listopada 1991. stradao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

III Nalaže se prvostupanjskom tijelu da, u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude, donese odgovarajuću Potvrdu o okolnostima stradavanja Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-02/14, URBROJ: 512-2501-24-2 od 21. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 562-01/24-01/13, URBROJ: 512M2-50-24-2 od 22. kolovoza 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer ne postoji medicinska dokumentacija o ranjavanju tužitelja ili liječenju nakon stradavanja, odnosno, iz navoda tužitelja nije razvidno da je nastradao prilikom obavljanja dužnosti u Narodnoj zaštiti.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom upravnog spora u bitnom navodi da je još 1992. godine dobio potvrdu od 163. brigade da je bio u sastavu HV od 11. rujna 1991. do 31. ožujka 1992. na borbenom zadatku Brgat i da je 1. listopada 1991. bio ranjen u desnu nogu. Rješenjem Općine Dubrovnik od 24. veljače 1993. dobio je osobnu invalidninu i poseban dodatak. Međutim, 23. svibnja 1994. su mu poništili važenje navedene potvrde i ukinuli primanja od države, iako je bio bolestan, te nije imao pravo na mirovinu. Novu potvrdu je dobio ponovno nakon 32 godine. Međutim, unatoč tome, tuženik mu ne želi izdati potvrdu o okolnostima stradavanja kako bi povratio osobnu invalidninu radi čega sudu predlaže usvojiti tužbu i poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela te povrat statusa koji mu pripada.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode iz tužbe te navodi kako je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo te da nisu učinjene povrede procesnog prava. Tuženik je utvrdio da je tužitelj u bazi hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, „IS-PU”, evidentiran kao branitelj dragovoljac u razdoblju od 2. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. godine. Uz zahtjev za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja tužitelj je priložio medicinsku dokumentaciju iz 1991. i 1992. godine, u kojoj je navedeno da je imenovani 1. listopada 1991. zadobio frakturu desne potkoljenice, međutim, tužitelj ne posjeduje medicinsku dokumentaciju iz vremena stradavanja izdanu od postrojbe ili ratnog saniteta. Tijekom upravnog postupka tužitelj je iskazao da je stradao kao pripadnik Narodne zaštite 1. listopada 1991. na položaju u mjestu Brgat Gornji. Uslijed iznenadnog i jakog topničkog napada u ranim jutarnjim satima našao se na brisanom prostoru te je u tom trenutku sudjelovao u izvlačenju pripadnika MUP-a „iza kuće u brdo”. Uslijed navedenog je, a prilikom pada protutenkovske granate, zadobio povredu desne noge u koju ga je udario iver od u neposrednoj blizini složenih greda. Udarom je došlo do loma obje kosti skočnog zgloba desne noge. Nakon 20 minuta od samog udara došlo je do oticanja skočnog zgloba desne noge te se tužitelj nije mogao „pomaknuti s mjesta”. U pomoć su mu priskočili policajci AZ i A i koji su ga odveli u bolnicu na Boninovu gdje mu je pružena medicinska pomoć te je zadržan na liječenju tri dana, nakon čega je prebačen na daljnje liječenje u Poreč i Rovinj. U provedenom postupku nesporno je utvrđeno kako u arhivskom gradivu MORH-a ne postoji medicinska dokumentacija o ranjavanju tužitelja ili liječenju nakon stradavanja niti je iz navoda tužitelja razvidno da je nastradao prilikom obavljanja dužnosti u Narodnoj zaštiti. Ujedno, u spisu predmeta je presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-1518/2022-6 od 10. svibnja 2023. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za razdoblje od kolovoza 1990. do 1. listopada 1991. Prema tome, tužitelj nije predložio nikakve dokaze o stradavanju osim svoje izjave te ne posjeduje medicinsku dokumentaciju o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede odnosno dokumentaciju o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva. Tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena slijedom čega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, dostavljenog tužitelju, te je održao raspravu 27. svibnja 2026. na koju je pristupio tužitelj, a uredno pozvan tuženik nije opravdao svoj nedolazak (članak 91. stavak 3. u vezi s člankom 89. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS), kojim radnjama je strankama, u skladu s odredbom članka 6. ZUS, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Prema odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 153/23, dalje: ZHBDR) pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (dalje: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

7. Odredbom članka 180. stavka 1. točkom e) ZHBDR-a propisano je da potvrda o okolnostima stradavanja osobe koja je po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske u obavljanju vojnih ili drugih dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ranjena ili ozlijeđena jest potvrda u kojoj se navodi vrijeme, mjesto i okolnosti stradavanja te po čijem je nalogu obavljala dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

8. Odredbom članka 180. stavka 1. točkom g) ZHBDR-a propisano je da je medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede ona dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva.

9. Odredbom članka 180. stavka 1. točkom h) ZHBDR-a propisano je da je medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ona dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

10. Člankom 49. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (stavak 1.), dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 2.), sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 3.), stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 4.), a dokazi su isprave, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid, saslušanje stranaka i druga dokazna sredstva (stavak 5.).

11. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj stradao 1. listopada 1991. te da o tome tužitelj posjeduje medicinsku dokumentaciju, što tuženik navodi i u obrazloženju osporavanog rješenja, međutim s obzirom da medicinska dokumentacija ne postoji u arhivskom gradivu MORH-a, smatra kako je zahtjev tužitelja, kojim traži izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja, neosnovan. S druge strane, tuženik navodi i kako nije razvidno da je tužitelj nastradao upravo prilikom obavljanja dužnosti u Narodnoj zaštiti.

12. Međutim, sud nalazi kako navedena utvrđenja tuženika ne proizlaze iz spisa upravnog postupka i upravnog spora kada se ocijene svi dokazi koji se nalaze u spisu, kako upravnog postupka, tako i upravnog spora, i to svaki zasebno i u svojoj ukupnosti.

13. Naime, iz potvrde Mjesne zajednice Župe Dubrovačke, Kriznog štaba, broj: 4/92 od 28. siječnja 1992. i potvrde Republike Hrvatske, 163. brigade HV, KLASA: 080- 09/92-01/05-211, URBROJ: 3102-02-09/2-92-1 od 18. prosinca 1992. jasno proizlazi da je tužitelj bio član dobrovoljačkih odreda Mjesne zajednice Župe Dubrovačke, u sastavu 163. brigade HV od 11. rujna 1991. do 31. ožujka 1992. te da je pri izvršenju zadatka zadobio povrede pri neprijateljskom bombardiranju Brgata 1. listopada 1991. radi čega je završio u bolnici i tamo bio od 1. listopada 1991. do 31. ožujka 1992.

14. Nadalje, rješenjem Općine Dubrovnik, Sekretarijata za zdravstvo, socijalnu zaštitu, rad, boračka i invalidska pitanja, Uprave za boračka i invalidska pitanja, KLASA: UP/I-562-02/92-01/350, URBROJ: 2117-12-04-93-7 od 24. veljače 1993. tužitelju je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida te mu je priznato pravo na osobnu invalidninu i posebni dodatak.

15. Iz presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-1518/2022-6 od 10. svibnja 2023., na koju se tuženik tijekom ovog upravnog spora opetovano poziva, proizlazi da je tužiteljev zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za razdoblje od kolovoza 1990. do 1. listopada 1991. , doista odbijen, međutim, ista se odnosi na pripadnost pričuvnom sastavu Policijske uprave dubrovačko-neretvanske (tuženik je bilo Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske), a ne na pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite.

16. Prema tome, navedena presuda nema utjecaj na status tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s obzirom na pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite, pri čemu treba posebno naglasiti da je upravo rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-560-01/23-01/699, URBROJ: 512M2-50-23-6 od 28. prosinca 2023. i potvrde Područnog odsjeka za poslove obrane

Zagreb-Centar-Istok prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: 034-05/24-01/1, URBROJ: 512M2-58-24-198 od 31. siječnja 2024. tužitelj usvojen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti za razdoblje od 2. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. Činjenicu da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja-dragovoljca u navedenom razdoblju tuženik niti ne osporava, štoviše on ju i navodi u obrazloženju osporavanog rješenja, kao i tijekom ovog upravnog spora, radi čega sud nalazi kako su navodi tuženika u odnosu na navedenu činjenicu kontradiktorni.

17. Nadalje, sud nalazi kako tuženik nije valjano ocijenio sve dokaze, osobito izjave IZ, AZ, VZ, PZ, KZ, ĐZ, a iz kojih izjava u bitnom proizlazi da je tužitelj 1. listopada 1991. ranjen na položaju Brgat Gornji prilikom neprijateljskog bombardiranja te su ga potom suborci odveli u bolnicu u kojoj je liječen radi navedene ozljede pod dijagnozom fractura bimaleollaris crusis lat. dex. Navedenu ozljedu i posljedice tog događaja tužitelj liječi u kontinuitetu od nastanka ozljede do podnošenja zahtjeva u ovom postupku, o čemu posjeduje opširnu medicinsku dokumentaciju koju je dostavio u sudski spis.

18. Dakle, sud je iz svega navedenog suprotno zaključku tuženika utvrdio kako je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu kao branitelj dragovoljac, da je vrijeme stradavanja tužitelja (1. listopada 1992.) obuhvaćeno odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, da je tužitelj zadobio ozljedu desnog koljena prilikom neprijateljskog napada na Brgat Gornji gdje je tužitelj izvršavao svoj zadatak kao branitelj, te da se liječio zbog te ozljede (a nastavno i zbog PTSP) počevši od zadobivanja ozljede pa sve do podnošenja zahtjeva za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja. Prema tome, sud nalazi, imajući pritom na umu odredbe naprijed navedenih članka 3. stavka 2. i članka 180. stavka 1. točaka e), g) i h) ZHBDR-a, kao i naprijed opisano činjenično stanje, kako nema osnovane zapreke za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja tužitelju.

19. S obzirom na navedeno, sud je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela te sam riješio upravnu stvar na način da je utvrdio da je tužitelj stradao pod uvjetima iz odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR-a odnosno stradao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a prvostupanjskom tijelu naložio da, po pravomoćnosti ove presude, o utvrđenom donese odgovarajuću potvrdu o okolnostima stradavanja tužitelja kao branitelja u Domovinskom ratu.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Sutkinja:

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis