REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8208/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], i to: I. tužitelja ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelja ZCF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tužitelja UCF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tužitelja UC, OIB [osobni identifikacijski broj], V. tužitelja DC, OIB [osobni identifikacijski broj], VI. tužitelja LC, OIB [osobni identifikacijski broj], VII. tužitelja AC, VIII. tužitelja GC, OIB [osobni identifikacijski broj], IX. tužitelja IC, OIB [osobni identifikacijski broj] i X. tužitelja TC, OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., OIB 03744272526, Zagreb, Savska cesta 1, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović u Zagrebu, protiv tuženika Sindikat Grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, OIB 66174749091, [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 03. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-30215/2003 od dana 11. ožujka 2004. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Sindikat Grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, OIB 66174749091, Zagreb, Brešćanskoga 4, isplatiti tužiteljima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], i to: I. tužitelju ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelju ZCF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III.- tužitelju UCF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tužitelju UC, OIB [osobni identifikacijski broj], V. tužitelju DC, OIB [osobni identifikacijski broj], VI. tužitelju LC, OIB [osobni identifikacijski broj], VII. tužitelju AC, VIII. tužitelju GC, OIB [osobni identifikacijski broj], IX. tužitelju IC, OIB [osobni identifikacijski broj] i X. tužitelju TC, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.996,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 149,82 EUR od 20.07.2001.

- 149,82 EUR od 20.07.2001.

- 149,82 EUR od 20.07.2001.

- 149,82 EUR od 05.08.2001.

- 149,82 EUR od 05.08.2001.

- 149,82 EUR od 05.08.2001.

- 149,82 EUR od 20.08.2001.

- 149,82 EUR od 20.08.2001.

- 149,82 EUR od 20.08.2001.

- 149,82 EUR od 05.09.2001.

- 149,82 EUR od 05.09.2001.

- 149,82 EUR od 05.09.2001.

- 149,82 EUR od 20.09.2001.

- 149,82 EUR od 15.07.2001.

- 149,82 EUR od 15.08.2001.

- 149,82 EUR od 15.09.2001.

- 149,82 EUR od 15.10.2001.

- 149,82 EUR od 15.11.2001.

- 149,82 EUR od 15.12.2001.

- 149,82 EUR od 15.01.2002., sve do 31.12.2007., po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.767,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03. lipnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji, ranije ovrhovoditelji, podnijeli su ovom sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga, koji se sada ima smatrati tužbom, kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 22.575,80 kn/2.996,32 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovrv-30215/2003 od dana 11. ožujka 2004. naloženo je tuženiku namiriti navedenu tražbinu tužitelju , kao i troškove ovršnoga postupka u iznosu od 600,00 kn/79,63 eur.

3. Tuženik je protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem u bitnom navodi da se u cijelosti protivi osnovu i visini potraživanja ovrhovoditelja, da on nije u nikakvom poslovnom odnosu sa ovrhovoditeljem te da stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da se u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelji pozivaju na Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga no da je iz istih vidljivo da to nisu njihove poslovne knjige već izvodi iz poslovnih knjiga GSKG d.o.o. iz Zagreba, da se dakle ne radi o poslovnim knjigama ovrhovoditelja nego neke druge osobe i da se na temelju takve isprave nije moglo donijeti pobijano rješenje, sve pozivom na odredbu iz čl. 28 i čl. 35 st. 2 OZ-a, da ovrhovoditelje u ovoj pravnoj stvari zastupa Gradsko gospodarstvo d.o.o., a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 89a Zakona o parničnom postupku te je stoga sud trebao uskratiti pravo na zastupanje iskazanom punomoćniku ovrhovoditelja. Nadalje ističe prigovor zastare potraživanja, osporava osnov i visinu potraživanja, kao i tijek zateznih kamata. Slijedom navedenog predlaže pobijano rješenje o ovrsi staviti izvan snage, nastaviti s parničnim postupkom, te nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3.1. Tijekom postupka tuženik osporava valjanost Međuvlasničkog ugovora te ističe da isti nije potpisan od strane natpolovične većine svih suvlasnika.

4. Sud je povodom prigovora tuženika rješenjem Ovrv-30215/03 od 14. srpnja 2005. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-30215/03 od 11. ožujka 2004. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovjerovljeni Izvod iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), Međuvlasnički ugovor od 22.03.2000. (list 17- 20 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom (list 21-24 spisa), izvadak iz registra Trgovačkog suda (list 32 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika/vlasnika od 01.03.2007. (list 33 spisa), Ugovor o visini troškova za tekuće i investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrade (list 37-38 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (list 54, 58-60, 70-71, 128 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Mirku Hvali (list 76-94 spisa), te je isti i usmeno saslušan (list 106-107 spisa).

6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovoga postupka je naplata doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za poslovni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od svibnja 2000. do prosinca 2001.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva, je li predmetno potraživanje u zastari, te je li Međuvlasnički ugovor potpisan natpolovičnom većinom svih suvlasnika.

9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja navesti da prema odredbi čl. 62. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP) svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari, a jednaku ovlast ima i suvlasnik suglasno odredbi čl. 46. st. 2. ZV, pa su time tužitelji aktivno legitimirani u ovoj parnici. Nadalje, tužitelji su u predmetnoj pravnoj stvari zastupani po upravitelju čija se aktivna legitimacija na podnošenje predmetne tužbe temelji na odredbi čl. 378. st. 5. ZVDSP-a. Naime, pojmom "zastupanje" iz navedene odredbe podrazumijevaju se ovlasti upravitelja u poduzimanju svih onih radnji pa i pokretanju sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade, a što podrazumijeva ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve koja se sredstva polažu na, u tu svrhu otvoren poseban račun, budući da se radi o imovini odvojenoj od imovine bilo kojeg od suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj. Slijedom navedenoga, upravitelj zgrade je ovlašten i samostalno pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, a time i dakle aktivno legitimiran kao stranka u postupku podnositi tužbu protiv suvlasnika na plaćanje dugujuće zajedničke pričuve. Slijedom navedenoga, prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut od strane tuženika ukazuje neosnovan im u cijelosti.

10. U pogledu prigovora zastare istaknutog od strane tuženika valja navesti da je isti neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 379. st. 2 ZOO/91 (sada čl. 226 ZOO/05) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Mišljenje je suda, (a takvo je i mišljenje izraženo kroz odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2347/98 od 27. veljače 2002.), da potraživanje s naslova troškova održavanja zajedničkih dijelova zgrade, zastarijeva u roku od tri godine, koji vrijedi za povremena potraživanja. Slijedom navedenoga, a kako je prijedlog za ovrhu podnesen dana 01. prosinca 2003., a pritom najstarija tražbina dospijeva 20.07.2001. za utvrditi je da predmetno potraživanje nije u zastari.

11. Obveza plaćanja zajedničke pričuve regulirana je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tako je odredbom čl. 375. st. 1. ZVDSP-a propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom st. 3 navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

12. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da su isti sklopili suvlasnici stambene zgrade u [adresa]. Bauera 23 dana 22.03.2000., sukladno odredbi čl. 375. st. 1. i st. 3. ZVDSP-a, a predmet tog ugovora je uređenje međusobnih odnosa suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade i izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s tim nastaju. Člankom 6. navedenog ugovora je propisano da suvlasnici povjeravaju upravljanje Gradskom stambeno- komunalnom gospodarstvu d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, koje je registrirano za poslove upravljanja. Uvidom u Popis suvlasnika valja navesti kako je iz navedenog popisa vidljivo kako je Međuvlasnički ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (53,6%). Nadalje je utvrđeno da je čl. 13 Međuvlasničkog ugovora propisano da se kod obračuna troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi troškovi dijele prema čl. 15 ugovora o upravljanju uz sljedeće korekcijske koeficijente, pa između ostalih, za poslovni prostor koeficijent 1,25, kao i da je svaki suvlasnik obvezan plaćati mjesečni doprinos koji odgovara jednoj dvanaestini njegove obveze i to upravitelju do 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec, te je iz Popisa suvlasnika koji je sastavni dio međuvlasničkog ugovora (čl. 2 Međuvlasničkog ugovora) utvrđeno da se istim utvrđuje pričuva u iznosu od 3,00 kn/m2.

12.1. Imajući u vidu naprijed navedenu činjenicu da je predmetni Međuvlasnički ugovor sklopljen između suvlasnika dana 22.03.2000. u trenutku kada je popis suvlasnika na taj dan na odražavao vlasničko stanje u zemljišnim knjigama, da se predmetno potraživanje odnosi na razdoblje od svibnja 2000. do prosinca 2001., da je tuženik tek od 2011. uknjižen kao vlasnik prizemlja i I. kata predmetne zgrade, odnosno na dijelove nekretnine na kojima je ranije bila uknjižena Republika Hrvatska (sve razvidno iz izvadaka iz zemljišne knjige (list 54, 58-60, 70-71, 128 spisa)), ovaj sud prigovor tuženika da Međuvlasnički ugovor nije potpisan od strane natpolovične većine suvlasnika cijeni neosnovanim u cijelosti.

12.2. Zbog naprijed navedenoga, ovaj sud nije cijenio niti vrednovao provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Mirku Hvali koji dokaz je izveden 2015. i nakon što je 2011. tuženik uknjižen vlasnikom prizemlja i I. kata predmetne zgrade, čime je povećao svoj suvlasnički udio na predmetnoj zgradi. Činjenica da je tuženik 2011. (uknjižba prava vlasništva na temelju pravomoćne presude posl. br. P-8039/09 od 28.04.2010.), 2015. (u vrijeme izrade nalaza i mišljenja), pa tako i danas, ima većinski udio suvlasništva na predmetnoj zgradi nije od utjecaja na rješenje predmetne pravne stvari obzirom da se ne odnosi na utuženo razdoblje.

12.3. Sukladno navedenom, ovaj sud smatra da je Međuvlasnički ugovor sklopljen između suvlasnika stambene zgrade u [adresa]. Bauera 23 dana 22.03.2000. u cijelosti valjan.

13. Nadalje, iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa]. Bauera 23 broj 3406-611/00 od 26.04.2000., proizlazi da su suvlasnici iste, po svom predstavniku JC, zaključili navedeni Ugovor sa Gradskim stambeno-komunalnom gospodarstvom d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, kojim ugovorom su povjerili navedenom upravitelju upravljanje svojom zgradom.

14. Odredbom čl. 89. st. 1. ZVDSP-a propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

15. Iz svega gore navedenog proizlazi kako je plaćanje pričuve zakonska obveza svih suvlasnika stambene zgrade u [adresa]. Bauera 23, pa kako tuženik niti ne osporava da je u vlasništvu poslovnog prostora površine od 301,01 m2 za razdoblje od svibnja 2000. do prosinca 2001., tako je i u obvezi podmirivanja sredstava pričuve.

16. Kako je tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 301,01 m2 njegova redovna mjesečna obveza na ime zajedničke pričuve obračunava se tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiveni iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima (3,00 kn/m2xkoeficijent 1,25x301,01m2=1.128,79 kn/149,82 eur), pa tako u utuženom razdoblju za predmetnu nekretninu mjesečno iznosi 149,82 eur.

17. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, te kako tuženik nije ničim dokazao da je platio potraživanje tužitelja s osnove pričuve u ukupnom iznosu od 2.996,32 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, valjalo je, u smislu odredbe čl. 451. stavak 3. ZPP-a, održati platni nalog na snazi, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odluka o visini kamatne stope dosuđena je do 31.12.2007., po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

19. U odnosu na trošak postupka, za napomenuti je kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017.)

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljima je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik tužitelja, kao i vrijednost predmeta spora (2.996,32 eur). Tako im je priznat trošak sastava podnesaka od 17.03.2010., 04.07.2013., 05.11.2019., 11.12.2023. i 16.02.2026. u iznosu od po 25 bodova svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 02.03.2010., 09.11.2011. i 11.02.2026. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 15.04.2013., 11.10.2016. i 13.04.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 20.12.2011. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), odnosno ukupno 675 bodova,

što uz vrijednost 1 boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.350,00 eur, te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje ukupan iznos od 1.687,50 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu u iznosu od 79,63 eur, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.767,13 eur.

21. Tužiteljima, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, nije priznat trošak sastava podnesaka od 10.10.2012. i 01.10.2025. obzirom da istima samo požuruju postupanje, trošak sastava podneska od 08.02.2016. obzirom da isti ne prileži spisu, trošak sastava podnesaka od 03.03.2008., 28.01.2020., 16.01.2024. i 22.05.2025. obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka.

22. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljima je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP -a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, dana 03. lipnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,42 eur

- pun. tuženika