REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-853/2025-15.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Somić Kaurić, odvjetnica iz Gline, protiv tuženika ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dubravka Očić, odvjetnica iz Zagreba, radi opoziva darovanja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 22. travnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je opozvano darovanje utvrđeno Ugovorom o darovanju nekretnine zaključenim između tužitelja ĐĆ iz [adresa], kao darovatelja, i ZĆ iz [adresa], prije Međugorska ulica br. 3, sada [adresa], kao daroprimatelja, od dana 23.5.2023. ovjeren kod javnog bilježnika Marine Bukovac iz Gline, pod poslovnim brojem OV-1540/2023 kojim ugovorom je tuženiku kao daroprimatelju preneseno vlasništvo nekretnine pobliže označeno u točki 2.
2. Tuženik ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužan tužitelju ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vratiti nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina] i to: č.k.br. 3252/847, kuća br. 44/C i dvorište Ulica jasena, površine 40,3 čhv, tj. 145 m2 darovane mu od strane tužitelja Ugovorom o darovanju sklopljenom između stranaka i ovjerenom po javnom bilježniku Marini Bukovac iz Gline dana 23. svibnja 2023. pod brojem OV-1541/2023, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se temeljem ove Presude uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina] i to: č.k.br. 3252/847, kuća br. 44/C i dvorište Ulica jasena, površine 40,3 čhv, tj. 145 m2, s imena tuženika ZĆ u korist tužitelja ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama, što je tuženik dužan priznati i tužitelju u roku od 15 dana izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zk. prijenos prava vlasništva, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
4. Tužitelj traži da mu tuženik nadoknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23. svibnja 2023., između tužitelja kao darovatelja i tuženika kao daroprimatelja, sklopljen Ugovor o darovanju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina] na kojoj je darovatelj bio jedini vlasnik, i to č.k.br. 3252/847, kuća br. 44/C i dvorište Ulica Jasena, površine 40,3 čhv, tj. 145 m2, ugovor je ovjeren istog dana po javnom bilježniku Marini Bukovac iz [adresa] pod brojem OV-1540/2023 te je na temelju istog tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva na darovanim nekretninama. Tužitelj dalje navodi da je u jeku pandemije korona virusa zbog narušenog zdravstvenog stanja i oslabljenog imuniteta privremeno iz Zagreba preselio u [adresa], kod izvanbračne supruge JĆ, da je 31. listopada 2021. doživio prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede koje su za posljedicu imale nepokretnost ( Dg. Paraplegija) te mu je utvrđeno tjelesno oštećenje od 80% zbog oštećenja funkcije donjih ekstremiteta, od tada je nepokretan i potrebna mu je tuđa pomoć koju mu pruža izvanbračna supruga, često ima kontrolne preglede kod liječnika specijalista, uglavnom u Zagrebu, i potrebne su mu fizikalne terapije (koje obavlja u specijalnoj bolnici za rehabilitaciju neuroloških bolesnika. Nadalje, navodi da je tuženiku bila potrebna punomoć radi promjene adrese prebivališta, odnosno kako bi se prijavio na adresu na kojoj je prethodno živio i prebivao tužitelj, da je tuženik po prethodnom dogovoru da će mu tužitelj dati punomoć za prijavu prebivališta, dana 23. svibnja 2023. došao u [adresa] sa pripremljenim ugovorom te je zajedno sa tužiteljem otišao u [adresa] kod javnog bilježnika na ovjeru ugovora, a tužitelj je misleći da je riječ o ugovoru kojim svome sinu omogućava prijavu prebivališta na adresi svoje nekretnine, kod javnog bilježnika ovjerio svoj potpis na Ugovoru o darovanju nekretnina. Navodi da prilikom sklapanja nije pročitao ugovor, da mu nitko mu pojasnio posljedice istoga i da nije imao razloga sumnjati u motive tuženika. Tužitelj navodi da je nakon sklapanja ugovora ostao živjeti kod svoje izvanbračne partnerice, dok se tuženik prijavio na adresu u [adresa], da su međusobni odnosi između stranaka bili korektni, da nije razgovarao s tuženikom o ugovoru jer je smatrao da i dalje ima svoju kuću u [adresa] u kojoj sada živi njegov sin, održava je i vodi brigu o njoj. Dalje navodi da je početkom 2024. godine otišao u Zagreb posjetiti sina i da je tada shvatio da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima, da se tuženik nakon toga otuđio od tužitelja, prestao se javljati na telefonske pozive i posjećivati tužitelja, a u jednom mu je razgovoru dao do znanja da kuća u [adresa] više nije njegova i da nema što tamo dolaziti. Tužitelj tvrdi da je tek tada posumnjao u sadržaj ugovora koji je sklopio sa svojim sinom te je tek tada, pročitavši ugovor pomnije, shvatio da je sklapanjem predmetnog ugovora zapravo darovao svoju jedinu nekretninu, a tuženik se prema njemu odnosi nezahvalno. Tužitelj navodi da je zbog zahvalnosti tuženika te zbog svog osiromašenja, preporučenom pošiljkom tuženiku uputio ovjerenu Izjavu od 2. prosinca 2024. kojom je opozvao darovanje nekretnina, a tuženik se na izjavu o opozivu darovanja i poziv na povrat darovanih nekretnina očitovao suprotno navodima Izjave. Tužitelj smatra da je uslijed grube nezahvalnosti tuženika kao obdarenika, kao i zbog vlastitog osiromašenja, valjano opozvao predmetni ugovor o darovanju, pa stoga traži da sud presudom utvrdi da je darovanje opozvano te da temeljem čl. 1111. st. 3. ZOO tuženiku naloži vraćanje darovane nekretnine i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižno stanje. Također, traži da mu tuženik nadoknadi parnični trošak zajedno s propadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu iz razloga što su navodi iz tužbe netočni, nejasni i kontradiktorni, a time i neosnovani, pa je stoga neosnovan i postavljeni tužbeni zahtjev. Ne spori da je 23. svibnja 2023. zaključen Ugovor o darovanju nekretnine i da je isti proveden u zemljišnim knjigama. Tuženik navodi da mu je tužitelj darovanu nekretninu na dan potpisa Ugovora predao u isključivi posjed, s time da je tuženik i prije darovanja stanovao u predmetnoj kući, i to još od vremena kada mu se razboljela majka, a nakon njezine smrti 2018. godine, nastavio je stanovati u kući. Ističe da su u tužbi iznesena dva različita i međusobno nekompatibilna pravna osnova tužbenog zahtjeva za povrat darovane nekretnine. Navodi kako tužitelj u tužbi tvrdi da je bio u zabludi u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju, što bi upućivalo na zahtjev za ništetnost odnosno pobojnost ugovora, dok istovremeno tužitelj svoju tužbu temelji na opozivu dara, što znači da priznaje da je ugovor valjan, ali tvrdi da su ispunjeni uvjeti za njegov opoziv. Tuženik navodi da se ova dva pravna osnova međusobno isključuju budući da se opoziv odnosi samo na valjane ugovore pa stoga smatra da se u ovom postupku ne može raspravljati o postojanju zablude na strani tužitelja, a takve tvrdnje osporava kao neosnovane i neistinite. Nadalje, navodi da opoziv darovanja ne nastupa automatski samom izjavom darovatelja te da tužitelj u ovom postupku mora dokazati da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za opoziv darovanja i da tek temeljem takovog utvrđenja može tražiti povrat darovane nekretnine. Tuženik navodi da je u svom dopisu od 17. prosinca 2024. osporio postojanje uvjeta za opoziv darovanja koji su predviđeni člankom 495. i 496. Zakona o obveznim odnosima. Osporava tužiteljeve tvrdnje da je nakon ispunjenja darovnog ugovora osiromašio, odnosno da je tuženik kao obdarenik postupao prema tužitelju s grubom nezahvalnosti. Tuženik osporava da je tužitelj privremeno preselio u [adresa] na adresu izvanbračne supruge JĆ te tvrdi da je razlog preseljenja bila njegova odluka da živi s izvanbračnom suprugom, da je prijavio prebivalište na toj adresi, da je tamo preselio nedugo nakon smrti svoje supruge (majke tuženika) koja je preminula **.**.2018. i to nakon što je obnovio raniju vezu sa JĆ s kojom ima i zajedničku kćer. Tuženik navodi da je nakon prometne nesreće koju je tužitelj doživio 31. listopada 2021. i u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede predložio tužitelju da se vrati u Zagreb kako bi mu on kao sin mogao pružiti potrebnu skrb i brigu, ali tužitelj je izričito odbio živjeti u [adresa] te je odlučio ostati u [adresa] sa suprugom s kojom je živio u izvanbračnoj zajednici i koja mu je pružala potrebnu pomoć. Navodi da je tužitelj bio svjestan da potpisuje ugovor o darovanju i da je upravo on bio inicijator sklapanja tog ugovora znajući za namjeru tuženika da riješi svoje stambeno pitanje. Također, ističe da je darovanje provedeno na temelju rješenja ovog suda od 16. kolovoza 2023. broj Z-32950/2023, koje je dostavljeno tužitelju pa je tužitelj najkasnije tada mogao znati da je kuću darovao svom sinu i da je on uknjižen kao vlasnik. Tuženik ukazuje na to da tužitelj u tužbi ne navodi svoje materijalne prilike prije darovanja, a niti nakon darovanja. Navodi da je tužitelj umirovljeni policajac i da ima ista ili veća mjesečna primanja kao što ih je imao i u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju. Tuženik navodi da redovito novčano pomaže tužitelja i njegovu izvanbračnu suprugu te ističe kako tužitelj ima izvanbračnu suprugu koja ga je po zakonu dužna uzdržavati te da uz sina (tuženika) ima još i tri kćeri. Tuženik se poziva na odredbu čl. 493. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj obdarenik nije dužan vratiti dar ako darovatelju osigura sredstva koja mu nedostaju za uzdržavanje u granicama opravdanih potreba. Navodi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za osiguranjem dodatnih sredstva za uzdržavanje tužitelja jer tužitelj ne samo da ima dovoljno vlastitih sredstava za život, već ga tuženik i dalje pomaže i podmiruje sve njegove potrebe i troškove i to preko granice nužnih i opravdanih potreba. Tuženik navodi da je i nakon darovanja nastavio brinuti o ocu, da je bio u kontaktu s njim, da ga je posjećivao i pomagao mu, da redovito razgovaraju telefonski, a nakon Izjave o opozivu darovanja tužitelj je odbio komunicirati s njime, ali je on nastavio kontaktirati očevu izvanbračnu suprugu i od nje dobiva informacije što je ocu potrebno. Tuženik navodi da je redovito posjećivao tužitelja, da je barem jednom mjesečno dolazio u posjete kod oca, da ga je u listopadu 2024. posjetio kada je bio na rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama. Tuženik osporava da bi prema svom ocu iskazivao grubu nezahvalnosti, kao i da bi se od njega otuđio, prestao javljati na telefonske pozive, posjećivati ga itd. Navodi da je tužitelj u rujnu 2024. bez najave došao u Zagreb, da on nije tada bio kod kuće, ali je došao s posla i pokazao tužitelju kako je uredio kuću i tom prilikom nije bilo nikakvog osporavanja darovanja, a tek nakon toga tužitelj je u dva navrata zatražio da mu preda ključeve od kuće, što je on odbio jer je smatrao da to nije potrebno jer tužitelj može doći u posjet kao što je to činio i ranije. Tuženik navodi da je u potpunosti adaptirao kuću, da su svi radovi izvedeni nakon darovanja u periodu od lipnja do prosinca 2024., a ukupni troškovi adaptacije iznosili su 55.560,00 EUR. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem stranaka i uvidom u dostavljene isprave. Tužitelj je prije zaključenja glavne rasprave izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odnosno da su svi njegovi dokazi izvedeni, a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša JĆ. Sud je ocijenio da su sve sporne činjenice utvrđene na temelju izvedenih dokaza te da izvođenje daljnjih dokaza ne bi bilo ekonomično i svrsishodno. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
4. Predmet spora je opoziv Ugovora o darovanju nekretnine od 23. svibnja 2023. te vraćanje darovane nekretnine i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Nije sporno da su stranke 23. svibnja 2023. potpisale Ugovor o darovanju nekretnina, da se tuženik temeljem tog ugovora upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi te da je od trenutka darovanja do danas u posjedu predmetne nekretnine. Isto tako, nije sporno da je tužitelj tuženiku uputio ovjerenu izjavu od 2. prosinca 2024. kojom opoziva darovanje te da je tuženik navedeni opoziv osporio. Među strankama je sporno jesu li ostvareni zakonom propisani uvjeti za opoziv darovanja, a posljedično tome ima li tužitelj pravo tražiti vraćanje dara.
5. Odredbom čl. 493. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara.
6. Odredbom čl. 494. st. 1. i 2. ZOO propisano je da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, a gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.
7. Tužitelj je iskazao da sa drugom suprugom, pokojnom Ž, ima tri kćeri i jednog sina (ovdje tuženika), da su njih dvojica zajedno preuredili kuću koja je predmet spora, da je radove organizirao i vodio tuženik, da je nakon smrti druge supruge ponovno u vezi s JĆ s kojom je ranije bio u braku, da s njom ima zajedničku kćer i da od 2019. ili 2020. živi zajedno s JĆ u njenoj kući u [adresa]. Iskazao je da je i nakon preseljenja dio vremena provodio u kući u [adresa] u kojoj je živio tuženik, da je jednom prilikom na traženje tuženika potpisao dva prazna papira kako bi tuženik mogao prijaviti prebivalište na adresi [adresa], da su se u to vrijeme redovito čuli i vidjeli, da mu je 2023. sin rekao da moraju ići kod javnog bilježnika potpisati jedan ugovor, da nisu razgovarali o vlasništvu kuće, darovanju i slično, da nije uopće pročitao ugovor koji je potpisao, da je nakon potpisa ugovora bio u kontaktu s tuženikom i da je sve bilo uredu sve dok nakon otprilike godine dana nije došao u Zagreb i nazvao sina koji nije bio kod kuće pa je odustao od posjeta, a sljedeći put kada je došao u Zagreb dogodilo se isto. Iskazao je da je prilikom trećeg posjeta tuženik na njegov poziv došao kući s posla te su popili kavu u kući i tada je vidio da je kuća preuređena i da se ne može kretati po kući u invalidskim kolicima. Iskazao je da ga je razljutilo kada je vidio da u kuću nema njegovih stvari, da nakon toga više nije dolazio u kući ali da se sa sinom redovito čuje, da zovu obojica i razgovaraju, da se i danas povremeno čuju, da nazove sina kada mu je nešto potrebno, kada mu treba pomoć. Iskazao je i to da je ionako planirao kuću ostaviti sinu, da ga je razljutilo to što mu sin nije omogućio da koristi barem jednu sobu i da je tužbu podnio jer ga je sin prevario i jer ne može sam ući u kuću. Tužitelj je potvrdio da mu je tuženik pomogao prilikom uređenja kuće u [adresa]. Iskazao je da mora odseliti iz kuće svoje partnerice JĆ, da nema gdje biti, da ne zna točno koliko iznosi njegova mirovina te da trenutno prima između 750,00 EUR i 800,00 EUR mjesečno jer otplaćuje štetu iz jedne prometne nezgode, ali ne zna koliko dugo još to mora plaćati.
8. Tuženik je iskazao da je nakon smrti majke u veljači 2018. htio urediti ovu kuću ili kupiti drugu, da ga je otac odgovorio od kupnje druge nekretnine i da je tako došlo do sklapanja Ugovora o darovanju, da su zajedno bili kod javnog bilježnika koji je pročitao ocu ugovor prije potpisivanja, da otac živi u [adresa] kod JĆ još od kraja 2018. ili početka 2019., da su njegove financijske prilike nisu promijenile od tada sve do danas, da otac ima mirovinu u iznosu od 800,00 do 850,00 EUR, da je ranije imao kredit koji je otplaćen, da trenutno otplaćuje štetu iz prometne nezgode koju je skrivio, da on pomaže ocu i financijski i na druge načine, da je to činio i prije i poslije darovanja, da mu je na različite načine pomagao kada je preselio u [adresa], da ga je posjećivao u bolnici, da je sam financirao i izveo uređenje kupaonice u kući u [adresa], da mu je kupio rabljeni auto, da mu zadnje vrijeme nije ništa plaćao jer otac nije tražio nikakvu pomoć., ali da mu je spreman i dalje pomagati i da mu uvijek stoji na raspolaganju, iskazao je da je adaptacije kuće u [adresa] započela u srpnju 2023., da je uložio oko 50.000,00 EUR vlastitih sredstava, da je otac bio upoznat s tim radovima, ali nije sudjelovao u tome ni na koji način, da nikada nije bilo govora o tome da bi otac nakon darovanja živio u kući u [adresa] ili da bi imao svoju sobu budući da je tad već živio u [adresa]. Tuženik je iskazao da je otac nakon preseljenja u [adresa] povremeno dolazio kod njega u Zagreb i da nikada nije zabranio ocu da dođe, potvrdio je da je jednom prilikom u rujnu 2024. otac nazvao i rekao da su on i JĆ ispred kuće bez da je ranije najavio svoj dolazak te da je on tada došao s posla i da su zajedno bili u kući i razgovarali. Također, iskazao je da je njegov otac bistar i da je siguran da ne bi potpisao prazan papir, da mu otac nije nikada rekao da planira dolaziti u Zagreb radi liječničkih pregleda, da je prijavljen u [adresa] i da sve preglede obavlja u Sisku, da je samo jednom bio u Zagrebu na pregledu i da je tada on bio s njim, da ga je on nakon nesreće 2021. nagovarao da dođe u Zagreb kako bi živjeli zajedno u kući, ali otac i JĆ inzistirali su da ostane u [adresa]. Iskazao je da otac živi s JĆ i njenim sinom Z, da oni dobro brinu o ocu i da ne zna ništa o tome da bi ga netko tjerao iz njihove kuće. Vezano za kuću u [adresa], tuženik je iskazao da u istoj živi s nevjenčanom suprugom i djetetom, da su u kući dvije spavaće sobe i dnevni boravak s blagovaonicom te da ne postoji slobodna soba u koju bi mogao smjestiti oca i da kuća nije prilagođena za osobe u invalidskim kolicima. Također, iskazao je da je ocu već nudio da će mu naći odgovarajući smještaj ukoliko želi živjeti u [adresa], ali da je on to odbio.
9. Tužitelj svoje tvrdnje da je nakon darovanja osiromašio, nije potkrijepio odgovarajućim činjenicama i dokazima. Pri tome treba naglasiti da sukladno čl. 493. ZOO osiromašenje kao pretpostavka za opoziv Ugovora o darovanju mora biti takvo da darovatelj više nema sredstava za nužno uzdržavanje i da nema osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati. Tužitelj ne navodi konkretne činjenice o svojim imovinskim prilikama, a iz njegovog iskaza proizlazi da se njegova redovna primanja (mirovina) nisu bitno promijenila u odnosu na vrijeme kada je sklopljen Ugovor o darovanju. Tužitelj nije dostavio dokaz o visini mirovine i visini odbitaka, a stranke su u bitnome suglasno iskazale da tužitelj prima mirovinu u iznosu od oko 800,00 EUR mjesečno, koliko je primao i u vrijeme kada je Ugovor o darovanju sklopljen. Iz dostavljenih rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Glina (str. 22- 24 spisa), proizlazi da mu je pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, kao i pravo na osobnu invalidninu priznato prije sklapanja Ugovora o darovanju, a tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je kasnije eventualno ukinuta neka od navedenih naknada.
10. Ugovor o darovanju može se opozvati zbog osiromašenja samo u slučaju ako je do osiromašenja došlo nakon sklapanja ugovora. Dakle, nije dovoljno da je darovatelj siromašan, već mora dokazati pogoršanje imovinskih prilika u usporedbi s onima koje je imao u trenutku darovanja. Darovatelj koji traži opoziv darovanja zbog osiromašenja, a koji ima izvanbračnog partnera i punoljetnu djecu, mora dokazati da ni izvanbračni partner ni punoljetna djeca nisu u mogućnosti pružiti uzdržavanje.
11. Među strankama nije sporno da tužitelj živi s izvanbračnom partnericom JĆ te da osim tuženika ima još četiri kćerke. Sukladno čl. 281. Obiteljskog zakona ("Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) obvezu uzdržavanja tužitelja imaju i izvanbračni drug i djeca. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da osobe koje su ga po zakonu dužne uzdržavati, ne bi bile u mogućnosti pružiti mu uzdržavanje. Tužitelj nije osporio tuženikove tvrdnje da mu je do sada pomagao i financijski i na druge načine te da nikada nije odbio pomoć kada je tužitelj to tražio.
12. Isto tako, tužitelj uopće ne navodi niti jedan postupak tuženika koji bi se mogao okarakterizirati kao gruba nezahvalnost u smislu čl. 494. st. 2. ZOO. Iz iskaza stranaka proizlazi da su nakon sklapanja Ugovora o darovanju u kontaktu, da razgovaraju telefonski i da se povremeno posjećuju te da komuniciraju i nakon što je tužitelj pokrenuo ovaj spor. Budući da tužitelj nije dokazao da je ostvaren uvjet za opoziv darovanja predviđen člancima 493. i 494. ZOO tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
13. S obzirom na to da tužitelj traži opoziv darovanja i vraćanje dara, sud nije posebno razmatrao tužiteljeve tvrdnje da prilikom sklapanja ugovora o darovanju navodno nije znao što potpisuje, odnosno da nije bio svjestan da tuženiku daruje svoju nekretninu. Navedene tvrdnje nisu relevantne za predmet ovog spora.
14. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. i 156. ZPP. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
15. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 6. srpnja 2025. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima 3. srpnja 2025., 12. ožujka 2026. i 22. travnja 2026. (Tbr. 9/1) u iznosu od 500,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 3.125,00 EUR.
U Zagrebu 3. lipnja 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženiku po punomoćnici
