Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-37/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8/2020-45 od 7. siječnja 2026., 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice se djelomično odbija kao neosnovana i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8/2020-45 od 7. siječnja 2026. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka od 7.000,00 EUR.

II. Žalba tuženice se djelomično uvažava, djelomično se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8/2020-45 od 7. siječnja 2026. i rješava:

Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj troškove postupka od 5.500,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka od 44,00 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka od 1.206,00

EUR.

V. Točka I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8/2020- 45 od 7. siječnja 2026. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom, u točci I. izreke, odbijeni tužbeni zahtjevi za isplatu iznosa od 31.159,88 EUR sa zatraženim zateznim kamatama, za isplatu iznosa od 762,48 EUR sa zatraženim zateznim kamatama, za isplatu iznosa od 1.002,60 EUR sa zatraženim zateznim kamatama i za isplatu iznosa 1.023,67 EUR sa zatraženim zateznim kamatama. Istom točkom izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka. Točkom II. odbijen je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka.

1.1. Odluka o odbijanju zahtjeva tužene za naknadu troškova postupka temelji se na ocjeni prvostupanjskog suda da bi nalog tužitelju da plati troškove postupka tuženoj u skladu s člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) predstavljalo nerazmjerno miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva. To stoga što, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, podnesena tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna jer je odlučno činjenično stanje utvrđeno tek nakon provođenja financijskog vještačenja, tuženu zastupa državno odvjetništvo, a iznos troškova postupka koje bi tužitelj trebao naknaditi tuženoj, a koji prema shvaćanju prvostupanjskog suda iznose 9.000,00 EUR, nije neznatan s obzirom na materijalnu situaciju tužitelja. Pritom se taj sud pozvao na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) izražena u presudama Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013. i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2016.

2. Odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužena zbog pogrešne primjene članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 163. ZPP-a. Tvrdi da su pogrešno primijenjena tumačenja ESLJP-a dana u presudama Klauz i Cindrić i Bešlić posebno s toga što iz postupka ne proizlazi da su imovinske prilike tužitelja nepovoljne. Predlaže da se pobijana odluka o troškovima postupka preinači na način da se naloži tužitelju naknaditi tuženoj zatražene troškove postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o troškovima postupka. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe od 1.250,00 EUR.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Imajući na umu da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženici u skladu s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U odnosu na tumačenje tog propisa od strane prvostupanjskog suda u kontekstu ograničenja pravu na pristup sudu i ograničenja prava na mirno uživanje imovine u postupcima poput ovog koji se vode protiv države uz pozivanje na presude ESLJP-a u predmetima Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, a koje tumačenje žaliteljica osporava u žalbi, za odgovoriti je sljedeće.

5.1. Pravilo da „gubitnik plaća”, sadržano u članku 154. stavku 1. ZPP-a, samo po sebi nije sporno čak ni u postupku protiv države. Ono teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova. Ovakvo stajalište ne mijenja činjenica da se navedena pravila također primjenjuju na građanskopravne postupke u kojima je stranka država čime joj se omogućuje da od neuspješne stranke naplati troškove zastupanja. Ne može se smatrati da država ima neograničene resurse, te bi i država, poput privatnih stranaka, također trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i ESLJP u predmetu Klauz, t. 84. i 85.). Drugim riječima, pravo na pristup sudu sadržano u članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) ne stvara nikakva legitimna očekivanja za pokretanje i vođenje parnice protiv države bez troškova, čak i u situaciji u kojoj je tužitelj u financijski nesigurnoj situaciji. Međutim, izricanje znatnog financijskog tereta nakon zaključenja postupka, poput naloga za plaćanje nagrada za zastupanje države prema pravilu „gubitnik plaća” može predstavljati ograničenje prava na sud. Ograničenje koje utječe na pravo na pristup sudu neće biti spojivo s člankom 6. stavkom 1. Konvencije osim ako teži legitimnom cilju te ako postoji razuman odnos razmjernosti između iskorištenih sredstava i legitimnog cilja koji se teži postići. Za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu tužitelju u obliku odluke o troškovima postupka na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a razmjerno legitimnom cilju kojem se teži (sprečavanja neutemeljenih tužbi i nerazumno visokih troškova), ESLJP je razvio kriterije prema kojima se u tom smislu uzima u obzir je li tužba bila očito nerazumna (ili lišena ikakvog sadržaja), zastupanje države po državnom odvjetništvu i izračunavanje troškova zastupanja države u iznosu jednakom nagradi odvjetnika te individualno financijskog stanje tužitelja. Tužbeni zahtjev je odbijen uz zaključak da tužitelju, kojem kao djelatnoj vojnoj osobi u utuženom razdoblju za rad obavljen u aktivnom dežurstvu, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom pripada pravo na dodatke propisane posebnim propisima donesenim na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007., 88/2009. i 124/209.) i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/2013.), a ne naknada plaće za prekovremeni rad u skladu sa Zakonom o radu („Narodne novine" br. 149/2009., 61/2011., 82/2012. i 73/2013.). Prema tome, budući da je, s jedne strane, tužitelj tražio isplatu prema propisima koji se očito ne primjenjuju za obračun visine naknade za obavljanje poslova u službi dežurstva, noću, subotom i nedjeljom te da su mu, s druge strane, ti dodaci obračunati i isplaćeni u skladu s primjenjivim posebnim propisima o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba i, s treće strane, da je o (ne)postojanju prava djelatnih vojnih osoba na isplatu dodataka na plaću u skladu s općim propisima o radu praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske ujednačena (još) od 2014. (primjerice, Revr 1845/12-2 od 25. veljače 2014., Revr 1845/12-2 od 29. travnja 2014., Revr 1902/2012-2 od 4. lipnja 2014.), njegova je tužba od 27. listopada 2017. bila očigledno nerazumna, bez izgleda za uspjeh. Imajući na umu da je tužbeni zahtjev odbijen zato što je sud prvog stupnja ocijenio da taj zahtjev nema osnove u posebnim propisima koji uređuju plaću djelatnih vojnih osoba, ne može se prihvatiti shvaćanje tog suda da je ocjena o neosnovanosti tužbenog zahtjeva bila izvjesna tek nakon što je provedeno financijsko vještačenje koje je prema raspravnom rješenju prvostupanjskog suda od 17. veljače 2021. provedeno radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda, nalog tužitelju da snosi troškove zastupanja države ne predstavlja nerazmjerno ograničenje njegova prava na pristup sudu (ili njegova prava na mirno uživanje imovine), neovisno o njegovim (neutvrđenim) imovinskim prilikama i činjenici da je država zastupana po državnom odvjetništvu (vidjeti odluku o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu Marić protiv Hrvatske od 10. studenog 2020., broj zahtjeva 37333/2017., t. 58. i 60.).

5.2. Tuženici je uz primjenu članaka 35. stavka 1., 37. stavka 1., 155. i 163. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025, dalje: OT) dosuđena naknada za:

- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) u visini od zatraženih 500 bodova

- zastupanje na pripremnom ročištu 11.3.2019. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini od zatraženih 500 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 13.10.2020. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini od zatraženih 500 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 17.2.2021. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini od zatraženih 500 bodova

- sastavljanje podneska od 19.3.2024. (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) u visini od zatraženih 500 bodova i

- zastupanje na glavnoj raspravi 11.11.2025. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini od zatraženih 250 bodova

što ukupno (Tbr. 54. OT-a) iznosi 5.500,00 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude na način da je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove postupka od 5.500,00 EUR. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove prvostupanjskog postupka donesena je na temelju članka 151. stavka 3. ZPP -a. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

5.3. Troškovi podnesaka od 19. prosinca 2019., 16. siječnja 2020. i 29. travnja 2025. nisu bili potrebni za vođenje parnice jer u njima tuženica ponavlja navode odgovora na tužbu te se osvrće na pravna pitanja i sudsku praksu. Troškovi sastavljanja podneska od 5. lipnja 2020. nastali su krivnjom same tužene koja je isprave dostavljene uz taj podnesak propustila dostaviti ranije dok za troškove sastavljanja podneska od 11. ožujka 2022. kojim tuženica predlaže produljenje sudskog roka tužitelj ne odgovara niti po načelu causae niti po načelu culpae. S obzirom na to da u spisu predmeta nema dokaza da su nastali troškovi sastavljanja podneska od 14. prosinca 2022., neosnovano tužena zahtijeva naknadu tih troškova postupka. Troškovi sastavljanja podneska od 19. veljače 2025. u kojima tužena (samo) ostaje kod prigovora iznesenih u podnesku od 21. ožujka 2024. (za koji joj je dosuđena naknada troškova postupka) i dostavlja sudsku praksu nisu bili potrebni za vođenje postupka. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženice i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka od 7.000,00 EUR.

6. Tuženica koja je sa žalbom protiv rješenja o troškovima postupka uspjela djelomično, u omjeru od 44%, u tom je omjeru dosuđena naknada troškova sastavljanja žalbe protiv rješenja o troškovima postupka (vps za žalbu 12.500,00 EUR, Tbr. 10. stavak 4. i Tbr. 54. OT-a 100 EUR x 44% = 44,00 EUR) dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja žalbe (do zatraženih 1.250,00 EUR) tuženica odbijena.

7. Točka I. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić