Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-708/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EVD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačić 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-970/2023-8 od 16. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-970/2023-8 od 16. ožujka 2026.:

- u točkama I. i II. izreke i

- u točci III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 6.485,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 87,85 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 22.03.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 14.04.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 14.05.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 14.06.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 14.07.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 14.08.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 14.09.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 14.10.2010. pa do isplate

na iznos od 87,85 EUR od 14.11.2010. pa do isplate

na iznos od 78,49 EUR od 24.12.2010. pa do isplate

na iznos od 78,49 EUR od 14.01.2011. pa do isplate

na iznos od 78,49 EUR od 7.02.2011. pa do isplate

na iznos od 78,49 EUR od 24.03.2011. pa do isplate

na iznos od 78,49 EUR od 14.04.2011. pa do isplate

na iznos od 78,49 EUR od 14.05.2011. pa do isplate

na iznos od 78,49 EUR od 14.06.2011. pa do isplate

na iznos od 78,49 EUR od 14.07.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.08.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.09.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 15.10.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.11.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.12.2011. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.01.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.02.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.03.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.04.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.05.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.06.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.07.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.08.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.09.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.10.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.11.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.12.2012. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.01.2013. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.02.2013. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.03.2013. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.04.2013. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.05.2013. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 21.06.2013. pa do isplate

na iznos od 69,50 EUR od 14.07.2013. pa do isplate

na iznos od 70,79 EUR od 14.08.2013. pa do isplate

na iznos od 70,79 EUR od 14.09.2013. pa do isplate

na iznos od 70,79 EUR od 14.10.2013. pa do isplate

na iznos od 70,79 EUR od 14.11.2013. pa do isplate

na iznos od 70,79 EUR od 14.12.2013. pa do isplate

na iznos od 70,79 EUR od 14.01.2014. pa do isplate

na iznos od 63,61 EUR od 14.02.2014. pa do isplate

na iznos od 63,61 EUR od 14.03.2014. pa do isplate

na iznos od 63,61 EUR od 14.04.2014. pa do isplate

na iznos od 63,61 EUR od 14.05.2014. pa do isplate

na iznos od 63,61 EUR od 14.06.2014. pa do isplate

na iznos od 63,61 EUR od 14.07.2014. pa do isplate

na iznos od 55,81 EUR od 14.08.2014. pa do isplate

na iznos od 55,81 EUR od 15.09.2014. pa do isplate

na iznos od 55,81 EUR od 14.10.2014. pa do isplate

na iznos od 55,81 EUR od 14.11.2014. pa do isplate

na iznos od 55,81 EUR od 14.12.2014. pa do isplate

na iznos od 55,81 EUR od 14.01.2015. pa do isplate

na iznos od 51,19 EUR od 14.02.2015. pa do isplate

na iznos od 51,19 EUR od 14.03.2015. pa do isplate

na iznos od 51,19 EUR od 14.04.2015. pa do isplate

na iznos od 51,19 EUR od 14.05.2015. pa do isplate

na iznos od 51,19 EUR od 14.06.2015. pa do isplate

na iznos od 51,19 EUR od 14.07.2015. pa do isplate

na iznos od 47,03 EUR od 14.08.2015. pa do isplate

na iznos od 47,03 EUR od 14.09.2015. pa do isplate

na iznos od 47,03 EUR od 14.10.2015. pa do isplate

na iznos od 47,03 EUR od 14.11.2015. pa do isplate

na iznos od 47,03 EUR od 14.12.2015. pa do isplate

na iznos od 47,03 EUR od 14.01.2016. pa do isplate

na iznos od 41,70 EUR od 14.02.2016. pa do isplate

na iznos od 41,70 EUR od 14.03.2016. pa do isplate

na iznos od 41,70 EUR od 14.04.2016. pa do isplate

na iznos od 41,70 EUR od 14.05.2016. pa do isplate

na iznos od 41,70 EUR od 14.06.2016. pa do isplate

na iznos od 41,70 EUR od 14.07.2016. pa do isplate

na iznos od 39,15 EUR od 14.08.2016. pa do isplate

na iznos od 39,15 EUR od 14.09.2016. pa do isplate

na iznos od 39,15 EUR od 14.10.2016. pa do isplate

na iznos od 39,15 EUR od 15.11.2016. pa do isplate

na iznos od 39,15 EUR od 14.12.2016. pa do isplate

na iznos od 39,15 EUR od 14.01.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.02.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.03.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.04.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.05.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.06.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.07.2017. pa do isplate

na iznos od 27,98 EUR od 14.08.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.09.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.10.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.11.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.12.2017. pa do isplate

na iznos od 33,78 EUR od 14.01.2018. pa do isplate

na iznos od 23,79 EUR od 14.02.2018. pa do isplate

na iznos od 23,79 EUR od 14.03.2018. pa do isplate

na iznos od 23,79 EUR od 14.04.2018. pa do isplate

na iznos od 23,79 EUR od 14.05.2018. pa do isplate

na iznos od 23,79 EUR od 14.06.2018. pa do isplate

na iznos od 23,79 EUR od 14.07.2018. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR od 14.08.2018. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR od 14.09.2018. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR od 14.10.2018. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR od 14.11.2018. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR od 14.12.2018. pa do isplate

na iznos od 21,90 EUR od 14.01.2019. pa do isplate

na iznos od 19,92 EUR od 14.02.2019. pa do isplate

na iznos od 19,92 EUR od 14.03.2019. pa do isplate

na iznos od 19,92 EUR od 14.04.2019. pa do isplate

na iznos od 19,92 EUR od 14.05.2019. pa do isplate i

na iznos od 19,92 EUR od 14.06.2019. pa do isplate.

II. Djelomično se preinačuje točka III. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-970/2023-8 od 16. ožujka 2026. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje su tekle:

na iznos od 87,85 EUR od 1.3. 2010. do 21.03.2010.

na iznos od 87,85 EUR od 1. 4.2010. do 13.04.2010.

na iznos od 87,85 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2010.

na iznos od 87,85 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2010.

na iznos od 87,85 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2010.

na iznos od 87,85 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2010.

na iznos od 87,85 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2010.

na iznos od 87,85 EUR od 1.5.2010. do 13.10.2010.

na iznos od 87,85 EUR od 1.5.2010. do 13.11.2010.

na iznos od 78,49 EUR od 1.5.2010. do 23.12.2010.

na iznos od 78,49 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2011.

na iznos od 78,49 EUR od 1.5.2010. do 6.02.2011.

na iznos od 78,49 EUR od 1.5.2010. do 23.03.2011.

na iznos od 78,49 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2011.

na iznos od 78,49 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2011.

na iznos od 78,49 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2011.

na iznos od 78,49 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2011.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2011.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2011.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 14.10.2011.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.11.2011.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.12.2011.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.02.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.03.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.10.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.11.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.12.2012.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2013.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.02.2013.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.03.2013.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2013.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2013.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 20.06.2013.

na iznos od 69,50 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2013.

na iznos od 70,79 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2013.

na iznos od 70,79 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2013.

na iznos od 70,79 EUR od 1.5.2010. do 13.10.2013.

na iznos od 70,79 EUR od 1.5.2010. do 13.11.2013.

na iznos od 70,79 EUR od 1.5.2010. do 13.12.2013.

na iznos od 70,79 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2014.

na iznos od 63,61 EUR od 1.5.2010. do 13.02.2014.

na iznos od 63,61 EUR od 1.5.2010. do 13.03.2014.

na iznos od 63,61 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2014.

na iznos od 63,61 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2014.

na iznos od 63,61 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2014.

na iznos od 63,61 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2014.

na iznos od 55,81 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2014.

na iznos od 55,81 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2014.

na iznos od 55,81 EUR od 1.5.2010. do 13.10.2014.

na iznos od 55,81 EUR od 1.5.2010. do 13.11.2014.

na iznos od 55,81 EUR od 1.5.2010. do 13.12.2014.

na iznos od 55,81 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2015.

na iznos od 51,19 EUR od 1.5.2010. do 13.02.2015.

na iznos od 51,19 EUR od 1.5.2010. do 13.03.2015.

na iznos od 51,19 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2015.

na iznos od 51,19 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2015.

na iznos od 51,19 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2015.

na iznos od 51,19 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2015.

na iznos od 47,03 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2015.

na iznos od 47,03 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2015.

na iznos od 47,03 EUR od 1.5.2010. do 13.10.2015.

na iznos od 47,03 EUR od 1.5.2010. do 13.11.2015.

na iznos od 47,03 EUR od 1.5.2010. do 13.12.2015.

na iznos od 47,03 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2016.

na iznos od 41,70 EUR od 1.5.2010. do 13.02.2016.

na iznos od 41,70 EUR od 1.5.2010. do 13.03.2016.

na iznos od 41,70 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2016.

na iznos od 41,70 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2016.

na iznos od 41,70 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2016.

na iznos od 41,70 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2016.

na iznos od 39,15 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2016.

na iznos od 39,15 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2016.

na iznos od 39,15 EUR od 1.5.2010. do 13.10.2016.

na iznos od 39,15 EUR od 1.5.2010. do 14.11.2016.

na iznos od 39,15 EUR od 1.5.2010. do 13.12.2016.

na iznos od 39,15 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.02.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.03.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2017.

na iznos od 27,98 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.10.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.11.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.12.2017.

na iznos od 33,78 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2018.

na iznos od 23,79 EUR od 1.5.2010. do 13.02.2018.

na iznos od 23,79 EUR od 1.5.2010. do 13.03.2018.

na iznos od 23,79 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2018.

na iznos od 23,79 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2018.

na iznos od 23,79 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2018.

na iznos od 23,79 EUR od 1.5.2010. do 13.07.2018.

na iznos od 21,90 EUR od 1.5.2010. do 13.08.2018.

na iznos od 21,90 EUR od 1.5.2010. do 13.09.2018.

na iznos od 21,90 EUR od 1.5.2010. do 13.10.2018.

na iznos od 21,90 EUR od 1.5.2010. do 13.11.2018.

na iznos od 21,90 EUR od 1.5.2010. do 13.12.2018.

na iznos od 21,90 EUR od 1.5.2010. do 13.01.2019.

na iznos od 19,92 EUR od 1.5.2010. do 13.02.2019.

na iznos od 19,92 EUR od 1.5.2010. do 13.03.2019.

na iznos od 19,92 EUR od 1.5.2010. do 13.04.2019.

na iznos od 19,92 EUR od 1.5.2010. do 13.05.2019. i

na iznos od 19,92 EUR od 1.5.2010. do 13.06.2019. .

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija, a djelomično uvažava pa se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-970/2023-8 od 16. ožujka 2026.:

- potvrđuje u točci VI. izreke i u točci IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 1.986,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. ožujka 2026. do isplate

- preinačuje u točci IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 378,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. ožujka 2026. do isplate na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Točka V. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 970/2023-8 od 16. ožujka 2026. i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-970/2023-8 od 16. ožujka 2026. nisu ispitivani u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točkama I. i II. izreke, utvrđena je djelomična ništetnost ugovora o namjenskom kreditu broj 3210378832 koji su stranke zaključile 6. kolovoza 2007. i to u dijelu kojim je odredbama članka 2. i članak 7. tog ugovora među strankama ugovorena jednostrana izmjena redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Točkom III. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 6.485,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci presude dok mu je točkom IV. izreke naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.365,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. ožujka 2026. do isplate. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka od 1.050,38 EUR dok je točkom VI. izreke u cijelosti odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka od 3.486,31 EUR.

1.1. Žalbom nepobijanim prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 1.758,91 EUR.

2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2026. do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu zajedno sa zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge iz kojih se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženik. Posebno, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge zbog kojih je sud prvog stupnja ocijenio da je sporni ugovor o kreditu tužiteljica sklopila u svojstvu potrošača, razloge zbog kojih je utvrdio da se o spornim ugovornim odredba predmetnog ugovora o kreditu nisu vodili pojedinačni pregovori i razloge zbog kojih smatra da je riječ o odredbama koje, suprotno načelu dobre vjere, stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.

6.1.1. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da su sporne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope nepoštene (i ništetne) ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

6.1.2. Iz sadržaja žalbi proizlazi da tuženik žalbenim razlogom bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporn ih ugovornih odredbi. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

6.1.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP- a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporne ugovorne odredbe nisu nepoštene), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

7. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj: 3210378832 koji su stranke sklopile 6. kolovoza 2007. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne koja je sadržane u tom ugovoru za koji tužiteljica tvrdi da je potrošački.

8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 6. kolovoza 2007. u [adresa] između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o namjenskom kreditu (za kupnju stana) s ugovorenim iznosom kredita od 540.000,00 kn uz redovnu kamatu od 4,99% godišnje za razdoblje od dvije godine od dana stavljanja kredita u otplatu, a nakon toga promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 20 godina

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile ovlaštenje tuženika da u skladu sa svojom odlukom mijenja ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu

- da iz ugovora o kreditu i ostalih isprava koje su prije i tijekom zaključenja ugovora bile dostupne tužiteljici nije vidljivo da bi tuženik upoznao tužiteljicu s osnovnim informacijama o izračunu promjene kamatne stope

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 4,99 % godišnje valjan

- da sporna odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da u razdoblju od početka otplate pa do lipnja 2019. razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 48.866,94 kn /6.485,76 EUR/[1] .

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz članka 2. i 7. ugovora o kreditu iz primjenu članka 86. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. i 46/2007., dalje: ZZP/2003) utvrdio ništetnima te je obvezao tuženika vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana kada je svaki pojedini tako plaćeni iznos dospio do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

10. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava, nalaza i mišljenja vještaka te saslušanja tužiteljice i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu žalitelj niti kada navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

10.1. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda donesena na temelju pojedinačne ocjene spornih ugovornih odredbi koja je provedena nakon ocjene dokaza koji su izvedeni u postupku te je sud prvog stupnja u točci 22. obrazloženja pobijane odluke dao razloge zbog kojih ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope, suprotno zahtjevima dobre vjere, stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da test poštenosti nije proveden te da se ocjena o nepoštenosti (i ništetnosti) te ugovorne odredbe temelji samo na utvrđenju da je riječ o odredbi o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori.

10.2. Za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja su neodlučni žalbeni prigovori o tome da sud nije ocjenjivao savjesnost tužiteljice, odnosno može li je se smatrati „prosječnim potrošačem“. Pravo na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi predviđenu ZZP/2003 imaju svi potrošači, a ne samo onaj koji se može smatrati „prosječnim potrošačem, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću.” Kvalifikacija osobe kao „potrošača“ u smislu članka 3. točke 1. ZZP/2003 – svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, ne ovisi o njegovom ponašanju prilikom sklapanja ugovora. Standard „prosječnog potrošača, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću“ odnosi se (samo) na utvrđivanje je li ispunjen zahtjev transparentnosti, odnosno je li ugovorna odredba sastavljena na način koji bi bila jasna i razumljiva prosječnom potrošaču koji je uobičajeno informiran, pažljiv i razborit.

11. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o valjanosti spornih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Na temelju pravilne ocjene dokaza saslušanjem tužiteljice iz kojeg proizlazi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila zaposlena kao državni službenik zaposlen na sudu te da je predmetni ugovor sklopila s namjerom kupnje stana u kojem će stanovati, a što je podudarno sa sadržajem ugovora, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica nije sklopila predmetni ugovor u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj i poduzetničkoj aktivnosti. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članka 3. točku 1. ZZP/2003 kada je zaključio da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila kao potrošač.

13. Iz sadržaja ugovora o kreditu broj 3210378832 od 6. kolovoza 2007. proizlazi da je sastavljen na standardnom obrascu tuženika koji sadrži unaprijed formuliranu odredbu od jednostranoj izmjeni kamatne, a zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZZP/2023 o tome da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Suprotno tvrdnjama tuženika, teret dokaza da su se o odredbi koja je otisnuta na standardnom obrascu trgovca vodili pojedinačni pregovori je na trgovcu (tuženiku), ne na potrošaču (tužiteljici). Sama činjenica da je tužiteljica znala ili mogla znati da je ugovorena jednostrana izmjena kamatne stope nema značaj toga da je ta ugovorna odredba rezultat ranijeg pregovora stranaka.

14. Iz sadržaja tog ugovora o kreditu i iz saslušanja tužiteljice proizlazi i to da ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope nije jasno i lako razumljivo sastavljena (transparentna). Transparentnost se ne može ograničiti isključivo na razumljivost ugovornih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini te podrazumijeva i da potrošači moraju biti u stanju procijeniti pravne i ekonomske posljedice ugovorne odredbe ili ugovora. To je tzv. materijalna transparentnost. Ona u smislu članka 85. ZZP/2003 zahtijeva od trgovca da potrošaču prije sklapanja ugovora pruži jasne informacije o ugovornim odredbama i njihovim posljedicama. Zahtjev transparentnosti je instrument za ispravljanje neravnoteže do koje dolazi zbog razlika u informiranosti trgovca koji u ugovoru nastupa kao profesionalac i potrošača koji nije profesionalac.

14.1. Zahtjev (materijalne) transparentnosti (imanentan članku 85. ZZP/2003) prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost promjene kamatne stope već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Kad je riječ o transparentnosti ugovorne odredbe kojom se određuje promjena kamatne stope, odlučne informacije predstavljaju, s jedne strane, činjenica jesu li osnovne informacije o izračunu te stope lako dostupne potrošaču koji namjerava sklopiti takav ugovor i, s druge strane, pružanje informacija o prošlim kretanjima indeksa na temelju kojeg se ta stopa izračunava . S obzirom na opseg informiranosti koji je u svom iskazu opisala tužiteljica, jasno je da takav zahtjev nije bio zadovoljen pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su ugovorne odredbe iz članaka 2.i 7. ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjena kamatne stope odlukom tuženika i otplata kredita uz tako promjenjivu kamatnu stopu netransparentne.

14.2. Na pravilnost i zakonitost ocjene prvostupanjskog suda da su odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope bile netransparentne ne utječu žalbeni navodi tuženika o tome da su tuženici bili dostupni Opći uvjeti poslovanje tuženika u primjeni od 1. listopada 1999. koji su dostavljeni u spis predmeta. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u, primjerice, Rev 831/2025 -2 od 18. veljače 2026., odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope je jasno i razumljivo sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženice prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.

14.3. Opći uvjeti poslovanja tuženika u primjeni od 1. listopada 2019. na koje se poziva u žalbi nemaju sadržaj na temelju kojeg se može zaključivati, čak postupajući s pažnjom prosječnog potrošača, o parametrima na temelju kojih je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu. To stoga što ti Opći uvjeti upućuju na tuženikovu odluku o kamatnim stopama i na tuženikov pravilnik o načinu obračuna kamate i revalorizacije.

14.4. Iako se može prihvatiti da su navedena odluka (na koju upućuje članak 2. ugovora o kreditu) i pravilnik (na koji ugovor o kreditu ne upućuje) bili dostupni tužiteljici u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, nema nikakvog dokaza o tome da su ta odluka odnosno pravilnik imali sadržaj koji je dostatan za ocjenu da je tužiteljica najkasnije u vrijeme sklapanja ugovora bila dostatno informirana o parametrima prema kojima se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja ili da su joj istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope. Teret dokaza o ispunjenju zahtjeva transparentnosti je na tuženiku koji mjerodavnu odluku o kamatnim stopama, koja je prema njegovim tvrdnjama bila sastavljana na jasan i razumljiv način glede promjene kamatne stope i koja je prema izloženom pravnom shvaćanju revizijskog suda odlučna, nije dostavio u svrhu dokazivanja tijekom cijelog postupka.

14.5. Kraj činjenice da je u skladu s člankom 83. ZZP/2023 za ocjenu transparentnosti i poštenosti postupka mjerodavan trenutak najkasnije u vrijeme sklapanja potrošačkog ugovora, činjenica da je tuženik naknadno, tijekom trajanja ugovora, u skladu s izmijenjenim propisima o potrošačkom kreditiranju, dostavio tužiteljici obavijest od 8. siječnja 2013. o parametrima za izračun izmijenjene kamatne stope u primijeni od 1. siječnja 2013., nisu odlučne za ocjenu transparentnosti ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu sklopljenom još 6. kolovoza 2007.

15. Transparentnost i nepoštenost nisu istoznačnice, međutim prema članku 85. ZZP/2023, odredbe koje se nude potrošaču, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, uvijek moraju biti sročene jasno i lako razumljivo. Stoga je transparentnost svakako element koji se uzima u obzir prilikom ocjene poštenosti neke ugovorne odredbe. Naime, ako trgovac bez pregovaranja unese u ugovor odredbu koja je nerazumljiva, nejasna, i nedovoljno obrazložena, teško se može uzeti da je korištenjem takvih ugovornih odredbi trgovac nastupao u dobroj vjeri, vodeći računa o interesima potrošača. To tim više što je riječ o odredbi sadržanoj u točkama 11. i 13. članak 82. ZZP/2003 koji sadrži indikativan i netaksativan (sivi) popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima. S time u vezi, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da sporna ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope koja omogućuje tuženom trgovcu da jednostrano izmijeni kamatnu stopu na štetu potrošača nepoštena ugovorna odredba. Imajući na umu da je tom odredbom koju je tuženik unio u ugovor bez pojedinačnih pregovora dopušteno tuženiku da bez udovoljena zahtjevu transparentnosti tijekom ugovora jednostrano mijenja kamatnu stopu na način koji povećava ugovornu obvezu tužitelj ice, riječ je o nepoštenoj ugovorna odredba iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003. Ta odredba, imajući na umu odlučne okolnosti koje su u skladu s člankom 83. ZZP/2003 postojale najkasnije u trenutku sklapanja ugovora, stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog toga što je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 87. stavka 1. tog Zakona kada je u točkama I. i II. izreke pobijane presude utvrdio da su ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz članka 2. ugovora o kreditu i ugovorne odredbe o otplati kredita uz tako ugovorenu jednostranu izmjenu kamatne stope ništetnte.

16. Bespredmetno je pozivanje tuženika na Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ jer je riječ o propisu koji je u ovom predmetu (vremenski) neprimjenjivi (vidjeti presudu Suda Europske unije u predmetu Zagrebačka banka, C-567/2020, t. 36. do 40.).

17. S obzirom na to da u odnosu na odluke iz točaka I. i II. izreke prvostupanjske presude ne postoje razlozi zbog kojih se pobijaju žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđene su te točke izreke prvostupanjske presude.

18. Nalog tuženiku na vraćanje iznosa plaćenih na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope utemeljen je na članku 1111. ZOO-a.

18.1. Imajući na umu da iz otplatnog plana koji je tuženik uručio tužiteljici u trenutku sklapanja ugovora i koji sadrži otplatne kvote uplate kamata uz primjenu godišnje kamatne stope od 4,99% godišnje, proizlazi da su otplatne kvote uplate kamata uz primjedbi zaista obračunate kamatne stope veće od one koja je sadržana u početnom otplatnom planu, a što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem na koje tuženik do završetka raspravljanja u prvostupanjskom i ponovoljenom prvostupanjskom postupku nije imao nikakvih primjedbi, neosnovano u žalbi prigovara pravilnosti utvrđene visine iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe.

19. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o zateznim kamatama, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 1115. ZOO-a kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate tekuće prije dana kada je pojedine iznose platila, a koji dani plaćanja proizlazi iz provedenog dokaza financijskim vještačenjem (članak 373.a stavak 1. točke 2. ZPP-a). Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelj ici uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripadaju zatezne kamate na iznose plaćene na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekuće od dana plaćanja (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio taj propis kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od ranijeg datuma. To stoga što u skladu s člankom 1115. ZOO-a ni nepošteni stjecatelj ne duguje zatezne kamate prije toga. To je pravno shvaćanje izraženo u rješenju ovog suda poslovni broj Gž- 644/2021-3 od 14. lipnja 2023. koje je u ovoj pravnoj stvari doneseno 14. lipnja 2023., t. 11. Zbog toga je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP -a djelomično odbijena žalba tuženika i potvrđena je odluka o zateznim kamatama koje su na pojedine iznose tekle od dana kada su ti iznosi plaćeni do isplate, dok je uz primjenu članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a djelomično preinačena odluka o zateznim kamatama na način da je zahtjev za isplatu zateznih kamata koje su tekle prije dana plaćanja odbijen.

20. Zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što su točke I. i II. izreke prvostupanjske presude postale pravomoćne, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a nije bio protekao pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio taj propis kada je prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

21. Imajući na umu da je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski postupak proveden na način da je tuženiku pružena razumna prilika da iznese svoje argumente pod uvjetima koji je ne dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na tužiteljicu, da je imao priliku izjasniti se o navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljice i staviti svoje primjedbe na njih te da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na razumnoj ocjeni provedenih dokaza, sadrži dostatne i odlučne razloge o svim odlučnim činjeničnim tvrdnjama i pravnoj argumentaciji tuženika te nije proizvoljna, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da u tom postupku nije imao ravnopravni položaj. Isto tako, ne postoje okolnosti iz kojih proizlazi da na strani prvostupanjskog suda postoje okolnosti koje dovode u pitanje nepristranost tog suda niti ih je tuženik tijekom postupka ili u žalbi iznosio. Zbog toga tuženik neosnovano u žalbi dovodi u pitanje pravičnost prvostupanjskog postupka.

22. Bespredmetno je pozivanje tuženika na presudu Suda Europske unije od 11. srpnja 2014. u spojenim predmetima C-554/2021, C-622/2021 i C-727/2021, Hann-Invest, u kojoj je taj Sud istumačio članak 19. stavak 1. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji na način da mu se protivi nacionalni propis (poput članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima, "Narodne novine" br. 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023., 155/2023. i 36/2024. , dalje: ZS) kojim se omogućava sjednici odjela nacionalnog suda da prihvaćanjem „pravnog shvaćanja” prisili sudsko vijeće nadležno za predmet da izmijeni sadržaj sudske odluke koju je prethodno donijelo, iako na toj sjednici odjela sudjeluju i suci koji nisu suci tog sudskog vijeća kao i, ovisno o slučaju, osobe izvan predmetnog suda pred kojima stranke nemaju mogućnost iznijeti svoje argumente, nije u skladu sa zahtjevima svojstvenima pravu na djelotvornu sudsku zaštitu i pošteno suđenje.

22.1. Prvo, odluka prvostupanjskog suda nije rezultat prisilnog prihvaćanja odjelne sjednice prvostupanjskog suda (niti takve odjelne sjednice na tom sudu postoje), drugo, pravno shvaćanje odjelne sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik poziva u žalbi (s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2021.) nije u skladu s člankom 40. stavkom 2. ZS-a (bilo) obvezno za prvostupanjski sud jer nije riječ o sucu pojedincu tog suda i, treće, iz obrazloženja prvostupanjskog suda ne proizlazi da je odluka o neosnovanosti prigovora zastare posljedica pravnog shvaćanja odjelne sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik poziva u žalbi jer se to pravno shvaćanje u obrazloženju pobijane odluke uopće ne spominje. Za tu je odluku prvostupanjski sud u točci 37. obrazloženja iznio vlastite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i za koje je naveo da su podudarni s pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio u odluci Rev 43/2022 od 14. lipnja 2022., a ne na odjelnoj sjednici kako to tuženik nepravilno tvrdi u žalbi. Drugostupanjski sud primjećuje da se i tuženik u žalbi pozvao na dvije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske držeći ih podudarnim sa svojim pravnim shvaćanjima izraženim u žalbi (točke 63. i 64. žalbe).

23. Tuženik koji je, nakon djelomičnog preinačenja odluke o zateznim kamatama, uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi, dužan je tužiteljici naknaditi troškove postupka u skladu s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio taj propis kada je odbio tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je odluka o troškovima postupka iz točke VI. izreke prvostupanjske presude.

24. Neosnovano tuženik u žalbi osporava vrijednost boda primijenjenog prilikom odmjeravanja naknade troškova za zastupanje u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/2023. i 107/2025., dalje: OT). koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka i za radnje koje su poduzete prije izmijene vrijednosti boda.

24.1. Prvostupanjska je presuda donesena 16. ožujka 2026. kada je na snazi bila OT. Prema Tbr. 52. stavku 2. OT-a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24.2. Odredbom Tbr. 54. OT-a propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio članka 155. stavak 2. ZPP -a kada je tužiteljici dosudio naknadu troškova postupka prema toj vrijednosti boda.

24.3. Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. i Rev 1331/2024-2 od 17. travnja 2025. i tamo navedenoj sudskoj praksi tog Suda.

24.4. Neosnovano tuženik tvrdi da je taj propis pogrešno primijenjen (samo) stoga što je riječ o propisu koji u skladu s člankom 90. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske ne može imati povratno djelovanje.

24.4.1. U skladu s člankom 164. stavkom 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučuje u odluci kojom se završava postupak pred tim sudom. Tom će prilikom sud odrediti naknadu potrebnih troškova u skladu s propisanom tarifom za nagrade odvjetnika i druge troškove (članak 155. stavak 2. ZPP-a). Prema članku 151. stavku 3. ZPP-a, zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Imajući na umu sadržaj citiranih zakonskih odredbi, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, smislenim tumačenjem tih propisa proizlazi da se naknada troškova postupka treba odmjeravati u skladu s tarifom koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, bez obzira na to što je odredbama OT-a propisano njezino retroaktivno djelovanje ustavnost kojeg tuženik dovodi u pitanje u žalbi. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a kada je o naknadi svih troškova postupka odlučio uz primjenu OT-a. 21.4. Drugostupanjski sud primjećuje da je i sam tuženik u zahtjevu za naknadu troškova postupka zahtijevao naknadu prema vrijednosti boda iz OT-a i za radnje koje je njegov punomoćnik koji je odvjetnik poduzeo prije stupnja na snagu OT-a.

24.4.2. Osim toga, tuženiku se skreće pozornost da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti 52. stavak 3. OT-a. Mjerodavni razlozi te odluke glase:

„23. Prema ocjeni Suda, navedena odredba je prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava. Odredba je usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja, dakle prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju.

24. U ocjeni zakonitosti sporne odredbe treba sagledati Tbr. 52. u cijelosti. Tako je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (stavak 1.) te da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (stavak 2.). Dakle, odnos odvjetnika i stranke koju zastupa je reguliran stavkom 1. i 2. te drugim odredbama Tarife.

25. Sporni stavak 3. Tar. br. 52. Tarife/23 se odnosi na odluku suda (odnosno drugog tijela) kojom se odlučuje o troškovima postupka. Ta odluka može biti u korist ili na štetu stranke koja je pokrenula postupak i prilikom pokretanja postupka imala mogućnos t kalkulirati s (očekivanim) troškovima postupka. Suprotna strana u postupak ulazi u pravilu protiv svoje volje i na poziv suda (odnosno nadležnog tijela) pa prema tome odluku o upuštanju u postupak u pravilu ne zasniva na kalkulaciji troškova postupka. Osim toga, ni jedna stranka u trenutku upuštanja u postupak odnosno u tijeku postupka ne može sa sigurnošću predvidjeti ishod postupka niti znati koje će troškove sud odnosno drugo tijelo priznati kao opravdane. Prema tome, predvidljivost troškova postupka prilikom pokretanja postupka, odnosno u tijeku postupka (koji će eventualno biti dosuđeni na kraju postupka) ne može se smatrati legitimnim očekivanjem (pa da bi se eventualno moglo govoriti o kvazi-retroaktivnom djelovanju sporne odredbe).“

24.4.3. U skladu s člankom 10. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/2024.) pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna je za sve.

25. S obzirom na to da je na pripremnom ročištu 8. veljače 2021. tužiteljica izložila tužbu te je u smislu članka 292. ZPP-a raspravljano o prijedlozima stranaka te je prethodni postupak zaključen, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada tužitelju uz primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a dosudio naknadu troškova zastupanja na tom pripremnom ročištu uz primjenu Tbr. 9. stavka 1. OT-a. S obzirom na to da se na glavnoj raspravi održanoj 19. siječnja 2021. i 2. travnja 2025., raspravljalo o glavnoj stvari, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je tužiteljici uz primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a dosudio naknadu troškova zastupanja na tim ročištima za glavnu raspravu uz primjenu Tbr. 9. stavka 1. OT-a. Imajući na umu da je za pristup na ročište 13. listopada 2020. tužiteljici dosuđena naknada troškova zastupanja uz primjenu Tbr. 9. stavka 5. OT-a (50 EUR + PDV) neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da joj je za zastupanje na tom ročištu dosuđen trošak „u najvišem dopuštenom iznosu od 200,00 EUR + PDV“.

26. Osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. ZPP-a kada je tužiteljici dosudio naknadu troškova sastava podnesaka od 18. prosinca 2025. u iznosu od 250,00 EUR (PDV uključen) imajući na umu da je riječ o podnesku u kojem se tužiteljica osvrće na pravna pitanja i sudsku praksu pa je riječ o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda od 16. ožujka 2026. donesena u ponovljenom postupku nakon što je ovaj sud ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ta presuda ne podliježe pristojbenoj obvezi pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. ZPP-a u vezi s 3. napomenom uz Tar. br. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 37/2023.) kada je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici troškove sudske pristojbe na tu presudu u iznosu od 128,90 EUR.

Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP -a djelomično preinačena odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.365,06 EUR te je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 378,90 EUR odbijen dok je u odnosu na preostali dio te odluke o troškovima postupka od 1.986,16 EUR koji je donesen uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u tom je dijelu potvrđena je točka III. izreke prvostupanjske presude.

27. Tuženik koji sa žalbom protiv odluka o glavnoj stvari nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sastavljanja žalbe protiv presude i sudske pristojbe na tu žalbu, neovisno o djelomičnom, razmjerno neznatnom uspjehu sa žalbom protiv odluke o sporednom zahtjevu za isplatom zateznih kamata i odluke o troškovima postupka.

U Varaždinu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer