Poslovni broj: Us I-1168/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Solina, [adresa], OIB 40642464411, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2026. u nazočnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i zainteresirane osobe, dana 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II 363-03/24-0002/0053, URBROJ: 2181/1-10/13-25-0002 od 14. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 363-03/24-0002/0053, Urbroj: 2181/1- 10/13-25-0002 od 14. veljače 20 odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Solina, Upravnog odjela za proračun i računovodstvo Klasa: UP/I -363-02/23- 01/434, Urbroj: 2181-9-05-04/03-23-1 od 27. studenog 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u mjesečnom iznosu od 71,07 eura/535,48 kuna, počev od 1. studenog 2023. za poslovni prostor površine 279,07m2 koji se nalazi u [adresa], u poslovnoj zoni u [adresa].

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi navodi kako je kupoprodajnim ugovorom od 6. listopada 2023. stekao vlasništvo nad poslovnim prostorom na adresi [adresa]. Grad Solin mu je temeljem Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni vjesnik 12/18 i 8/19) utvrdio obvezu plaćanja komunalne naknade u iznosu od 71,07 eura mjesečno s početkom plaćanja od 1. studenog 2023. Navodi kako je u svojoj žalbi i u dopuni žalbe osporavao visinu utvrđene obveze pozivajući se na članak 12. Odluke o komunalnoj naknadi Grada [adresa], a kojom je propisano umanjenje koeficijenta namjene za 50% kada se poslovna djelatnost ne obavlja više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini. Pritom je na okolnost da se u predmetnom prostoru ne obavlja gospodarska djelatnost dostavio i dokaze: kupoprodajni ugovor, fotografije prostora u trenutku stjecanja vlasništva te povijesni izvadak iz sudskog registra iz kojih da proizlazi da u tom prostoru nije obavljana nikakva djelatnost više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini. Tuženik je navedeno, ističe se u tužbi, potpuno ignorirao te je odbio žalbu pozivajući se na upis u zemljišnoj knjizi i preuzimanje obveze novog vlasnika, navodeći tek da je tužiteljev navod o umanjenju za 50% trebalo kao poseban zahtjev uputiti prvostupanjskom tijelu. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba Grada Solin koju je sud temeljem odredbe čl. 20. st.3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024) pozvao na sudjelovanje u sporu, u odgovoru na tužbu ističe kako je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, što je potvrdio i tuženik ovdje osporenim rješenjem. Predlaže da se tužba tužitelja odbije kao neosnovana.

5. Dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave dana 13. svibnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024). Na navedeno ročište nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je rasprava održana bez njegove prisutnosti pozivom na odredbu čl. 91. ZUS-a

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim mu je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u mjesečnom iznosu od 71,07 eura/535,48 kuna, počev od 1. studenog 2023. za poslovni prostor površine 279,07m2 koji se nalazi u Splinu, u poslovnoj zoni u [adresa].

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 6. listopada 2023. stekao vlasništvo nad poslovnim prostorom površine 93,79 m2 i otvorenim prostorom od 279,07 m2 u zgradi mješovite namjene na adresi [adresa], a koji poslovni prostor je upisan u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu u zu 4603 k. o. [katastarska općina], kao poslovni prostor

10. Među strankama je sporno da li je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti niži koeficijent odnosno umanjenje od 50% obzirom na činjenicu da se u prostoru ne obavlja poslovna (ugostiteljska ) djelatnost.

11. Odredbom članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( Narodne novine, broj: 68/18,110/18 i 32/20, dalje Zakona) propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se komunalna naknada plaća za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

11.1. Odredbom članka 93. stavkom 1. Zakona, propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

11.2. Odredbom članka 94. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) propisano je da obveza plaćanja komunalne naknade nastaje: 1. danom izvršnosti uporabne dozvole odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole, 2. danom sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine, 3. danom pravomoćnosti odluke tijela javne vlasti kojim se stječe vlasništvo nekretnine, 4. danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez pravne osnove.

11.3. Odredbom članka 97. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne

11. 4. Odredbom članka 97. stavkom 1. Zakona, propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00. 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

12. Odredbom članka 11. st. 2. i Odluke o komunalnoj naknadi Grada [adresa] (Službeni vjesnik Grada Solina 12/18 i 8/19) propisan je koeficijent namjene za : poslovni prostor tvrtki koje obavljaju

- djelatnost pretovara i uskladištenja naftnih derivata 10,

- poslovni prostor u kojem se obavljaju sve ostale djelatnosti 8,

-industrijski prostor tvrtki koje obavljaju djelatnosti proizvodnje cementa 5,

-prostor u kojem se obavljaju ostale industrijske djelatnosti 4,

-prostor koji služi za obavljanje djelatnosti osnovnih i srednjih škola 2.

12.1. Odredbom čl. 12. Odluke o komunalnoj naknadi propisano je da se koeficijent namjene za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini, umanjuje za 50 %.

13. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da u konkretnom slučaju, obzirom na činjenicu da se u predmetnom prostoru ne obavlja poslovna djelatnost, treba primijeniti koeficijent namjene umanjen za 50% sukladno čl. 12. Odluke o komunalnoj naknadi, valja reći kako je isti po ocjeni ovog suda neosnovan. Naime, kako je nesporno da je tužitelj poslovni prostor stekao kupoprodajnim ugovorom od 6. listopada 2023., a obveza plaćanja komunalne naknade utvrđena mu je sukladno čl. 94. st.1. točka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu od dana sklapanja ugovora, odnosno od 1. studenog 2023., to bi značilo da se obveza tužitelja kao novog vlasnika ima cijeniti od tog trenutka nadalje, a ne za ranije razdoblje u kojem je vlasništvo prostora (pa i s njim povezana obveza plaćanja komunalne naknade) pripadalo prijašnjem vlasniku. Primjena umanjenja iz čl. 12. Odluke pretpostavlja postojanje činjenice da se poslovna djelatnost ne obavlja dulje od 6 mjeseci u kalendarskoj godini, a od nastanka tužiteljeve obveze do donošenja prvostupanjskog rješenja proteklo je tek mjesec dana, u kojem razdoblju zakonski uvjet od 6 mjeseci ( a koji je propisan i čl. 12. Odluke o komunalnoj naknadi) nije ni mogao biti ispunjen.

14. Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

15. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS -a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci.

U Splitu 3. lipnja 2026.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

-

tužitelju GL, [adresa]

- tuženiku Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu

- zainteresiranoj osobi Grad Solin, [adresa]

- u spis