REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-130/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja NA vl. [obrt], obrt za građevinski prijevoz i trgovinu, Ozalj, Slapno 100, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mirjani Kopić, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, od 1. travnja 2026., poslovni broj: Ovr-193/2022-30, 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja NA, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, od 1. travnja 2026., poslovni broj: Ovr-193/2022- 30.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se prijedlog ovrhovoditelja od 30. ožujka 2026. za promjenu uvjeta prodaje nekretnina na elektroničkoj javnoj dražbi.“

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja da je nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima rješenja te da u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dakle ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nadalje navodi da je sud na ročištu za utvrđenje vrijednosti nekretnina od 3. veljače 2026. utvrdio tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina u vlasništvu ovršenika u ukupnom iznosu od 369.000,00 eura, te odlučio da će daljnja odluka uslijediti pisanim putem, da je točno da na navedeno nije imao primjedbi, međutim da iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak svaku od pobrojanih nekretnina procijenio posebno, a ističe i da je povukao prijedlog u odnosu na nekretninu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dakle da je disponirao svojim zahtjevima u odnosu na pojedine nekretnine a ne na sve pobrojane nekretnine kao cjelinu. Navodi i da se predmetne nekretnine ne nalaze u jednom zemljišnoknjižnom ulošku pa da nema govora o načelu jedinstva nekretnine u kojem slučaju bi bilo opravdano odrediti prodaju svih nekretnina kao cjelinu, da utvrđenje vrijednosti predmetnih nekretnina ni u kojem slučaju ne određuje da li će se provesti skupna prodaja ili pojedinačna prodaja predmetnih nekretnina , da o načinu prodaje na ročištu i tijekom postupka nije bilo govora, te da je nakon primitka zaključka o prodaji predložio sudu da se odredi pojedinačna prodaja predmetn ih nekretnina, koju smatra manje otegotnom za ovršenika, za razliku od skupne prodaje, te se poziva na članak 98. stavka 4. Ovršnog zakona.

2.2. Predlaže da se pobijano rješenje preinači te usvoji njegov prijedlog od 30. ožujka 2026. za promjenu uvjeta prodaje nekretnina na elektroničkoj javnoj dražbi, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Trošak ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, budući da pobijano rješenje nema nedostataka te se može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, a obrazloženje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, a nije počinio niti bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, te člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14; - dalje: OZ). Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je neosnovan prijedlog ovrhovoditelja od 30. ožujka 2026.

6. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je :

- da je ovrhovoditelj 21. listopada 2015. na temelju ovršne isprave podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama pravnog prednika ovršenika, pobliže označenim u prijedlogu, u kojem decidirano ne navodi da traži pojedinačnu prodaju svake od nabrojanih nekretnina,

- da je temeljem toga prijedloga prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-1456/2015 od 27. listopada 2015., protiv kojega je ovršenik podnio žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, od 28. studenog 2024., poslovni broj: Gž Ovr-288/2024-2, odbijena kao neosnovana te je potvrđeno pobijano rješenje,

- da je prvostupanjski sud radi procjene vrijednosti nekretnina ovršenika odredio građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivanu Žuvela, dipl.ing.građ., koji je sačinio procjembeni elaborat i dopunu elaborata (str. spisa 140-141) u kojoj je iskazao ukupnu tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina u iznosu od 369.000,00 eura, na koju dopunu stranke nisu imale primjedbe,

- da je na ročištu za utvrđenje vrijednosti nekretnina održanom 3. veljače 2026. (str. spisa 173-174) utvrđena tržišna vrijednost predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 369.000,00 eura,

- da iz zapisnika sa navedenog ročišta proizlazi da punomoćnica ovrhovoditelja nije imala primjedbi na utvrđenu vrijednost nekretnina niti je predložila da se vrijednost pojedinih nekretnina utvrđuje zasebno radi njihove pojedinačne prodaje,

- da je prvostupanjski sud zaključkom od 12. ožujka 2026. (str. spisa 185-187) odredio prodaju predmetnih nekretnina na elektroničkoj javnoj dražbi , te utvrdio njihovu ukupnu vrijednost u iznosu od 369.000,00 eura, kao i ostale uvjete prodaje propisane člankom 98. OZ-a,

- da je tek nakon donošenja navedenog zaključka, ovrhovoditelj podneskom od 30. ožujka 2026. zatražio da se umjesto skupne prodaje odredi pojedinačna prodaja nekretnina, te da se utvrdi vrijednost svake nekretnine posebno.

7. Odredbom članka 98. stavka 1. točkom 4. OZ -a propisano je da uvjeti prodaje, sadrže vrijednost nekretnine utvrđenu zaključkom o prodaji.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je odbio prijedlog ovrhovoditelja od 30. ožujka 2026., jer ovrhovoditelj nije pravodobno osporavao određeni način prodaje niti je učinio vjerojatnim postojanje novih okolnosti koje bi opravdavale intervenciju suda u već određeni tijek postupka, pa bi prema ocjeni ovog suda prihvaćanje takvog prijedloga u ovoj fazi postupka bilo protivno načelu ekonomičnosti i svrhovitosti ovršnog postupka obzirom da bi nužno dovelo do odgode već zakazane dražbe i nepotrebnog produljenja postupka.

9. Naime, okolnost da je vještak u svom nalazu procjenjivao pojedine nekretnine zasebno ne znači da je sud bio dužan odrediti njihovu pojedinačnu prodaju. O načinu prodaje sud odlučuje zaključkom o prodaji, a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrđenja vrijednosti donio zaključak kojim je odredio prodaju svih predmetnih nekretnina uz jedinstveno utvrđenu ukupnu vrijednost od 369.000,00 eura, pa stoga argument da je vještak procijenio svaku nekretninu posebno nije odlučan, jer predmet prodaje nije određen vještačkim nalazom nego zaključkom suda i to sukladno prijedlogu ovrhovoditelja.

9.1. Pri toma valja istaći da ovrhovoditelj tijekom postupka koji je prethodio donošenju zaključka o prodaji nije osporavao takav način određivanja vrijednosti niti je predlagao da se nekretnine prodaju pojedinačno , pa se stoga njegov naknadni prijedlog za određivanje pojedinačne prodaje, podnesen nakon donošenja zaključka o prodaji i nakon što su uvjeti prodaje već bili određeni, svodi na promjenu procesnog stajališta ovrhovoditelja, bez isticanja novih činjenica ili okolnosti koje bi opravdavale donošenje novog zaključka o prodaji.

9.2. Povlačenje prijedloga za jednu česticu odnosno za čkbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], nije relevantno, jer to samo pokazuje da je ovrhovoditelj tijekom postupka raspolagao predmetom ovrhe, ali nakon što je održano ročište za utvrđenje vrijednosti, donesena odluka o prodaji, te pokrenuta e-dražba, više nije riječ o raspolaganju predmetom ovrhe nego o zahtjevu za izmjenu već određenih uvjeta prodaje, što su dvije različite stvari.

9.3. Ovrhovoditelj neosnovano smatra da je prvostupanjski sud bio dužan ponovno odlučivati o načinu prodaje samo zato što je nakon donošenja zaključka o prodaji ocijenio da bi pojedinačna prodaja bila svrsishodnija za ovršenika (što može biti poslovno ili ekonomski točno, ali ovršenik to nije ist icao niti tijekom postupka niti je podnio odgovor na žalbu), jer takvo pravo ne proizlazi iz odredaba OZ-a, a osim toga ovrhovoditelj u žalbi ne navodi niti jednu zakonsku odredbu iz koje bi proizlazila obveza suda da nakon donošenja zaključka o prodaji i određivanja uvjeta prodaje ponovno otvara pitanje načina prodaje nekretnina.

10. Slijedom navedenoga, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Slavonski Brod, 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec