Poslovni broj: Us I-1363/2025-22
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ž 5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta „ [obrt]“, koju zastupaju suprug PF i opunomoćenik Alein Khan, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Grada Krka, Gradskog vijeća, Krk, Trg bana Josipa Jelačića 2, OIB: 12405095116, kojeg zastupa službena osoba ŽFL, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Valamar Riviera d.d., Poreč, Stancija Kaligari 1, OIB: 36201212847, koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić, Zagreb, Preradovićeva 24/I, radi dozvole na pomorskom dobru, 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se točka I.33. Odluke Gradskog vijeća Grada Krka KLASA: 342- 01/24-01/3, URBROJ: 2170-9-01/1-24-129 od 23. travnja 2024. i tom dijelu se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku.
III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Odlukom Gradskog vijeća Grada Krka KLASA: 342-01/24-01/3, URBROJ: 2170- 9-01/1-24-129 od 23. travnja 2024. o izboru najpovoljnijih ponuda i davanju dozvola na pomorskom dobru na području Grada Krka utvrđeni su najpovoljniji ponuditelji za davanje dozvola na pomorskom dobru za razdoblje od tri godine
2. Tužiteljica ŽF je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedene odluke, u dijelu pod točkom I.33., u kojem je najpovoljnijim ponuditeljem utvrđeno trgovačko društvo Valamar Riviera d.d., ovdje zainteresirana osoba, za lokaciju za koju je ponudu podnijela i tužiteljica, za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja opreme za rekreaciju i sport sa sredstvima ležaljke i suncobrani. U tužbi u prvom redu navodi da joj predmetna odluka nikada nije dostavljena na zakonom propisan način, čime da mu je izravno uskraćeno zakonom zajamčeno pravo na sudjelovanje u postupku i zaštitu njegovih prava i interesa, te dodaje da postupak nije pravilno proveden. U odnosu na meritum spora u bitnom navodi da tuženik nije pravilno utvrdio odlučne činjenice prilikom ocjene ponuda za specifične lokacije. S tim u svezi ističe da je za lokaciju u dijelu odluke pod točkom I.33., odabran ponuditelj Valamar Riviera d.d. koji da je sukladno odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te uvjetima samog natječaja morao biti diskvalificiran, jer da je dokazano koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove, o čemu da postoje izvršna rješenja nadležnih inspekcija. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u spis predmeta upravnog postupka i dokumentaciju koju prilaže uz tužbu (e- mail korespondenciju, javnobilježničke zapisnike o sadržaju mrežnih stranica, inspekcijska rješenja i dr.), pa da po provedenom postupku poništi pobijanu odluku u osporenim dijelovima.
3. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da postupak dodjele dozvola na pomorskom dobru ne predstavlja upravni postupak, već da je proveden sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, te da je tužba nepravovremena jer da je tužiteljica za osporenu odluku saznala znatno prije podnošenja tužbe. Nadalje navodi da je postupak proveden transparentno i sukladno zakonskim odredbama, a da su tvrdnje tužiteljice o procesnim povredama neosnovane. U odnosu na ponudu odabranog ponuditelja Valamar Riviera d.d., tuženik navodi da je dostavljena izjava ovjerena kod javnog bilježnika kojom se potvrđuje da ponuditelj nije koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove, što da je predstavljalo valjan dokaz o ispunjavanju natječajnih uvjeta, te ističe da tuženik nije ovlašten propitivati istinitost takve izjave.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom se pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužbu odbaci kao nepravodobnu, a podredno da tužbeni zahtjev odbije. Ističe da joj u vrijeme provođenja postupka nije bila izrečena pravomoćna upravna mjera, jer da je protiv rješenja o zabrani pravodobno izjavljena žalba, uslijed čega ono nije steklo svojstvo pravomoćnosti niti je proizvodilo pravne učinke u smislu zabrane obavljanja djelatnosti u vrijeme provedbe i realizacije natječaja. Dodaje da je Vlada Republike Hrvatske zaključkom o uređenju imovinsko-pravnih odnosa od 13. lipnja 2024. naložila zastoj inspekcijskih mjera dok se ne odrede granice pomorskog dobra i usklade prostorni planovi.
5. Sud je održao ročište za raspravu 22. svibnja 2026., na koje su pristupili tužiteljica osobno uz opunomoćenike, službena osoba tuženika i zainteresirana osoba Valamar Riviera d.d. zastupana po opunomoćeniku.
5.1. Tužiteljica je na ročištu u bitnom izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi. Istaknula je da je da je u odnosu na nezakonito korištenje pomorskog dobra od strane trgovačkog društva Valamar Riviera navedeno trgovačkom društvu 31. kolovoza 2023. izrečeno usmeno rješenje kojim je utvrđeno da je koristio nezakonito pomorsko dobro, da je 6. rujna 2023. izdan pismeni opravak tog rješenja, te da je ovaj Sud 15. ožujka 2023. odbio tužbeni zahtjev navedenog trgovačkog društva protiv navedenog rješenja, da bi u predmetnom postupku za dodjelu dozvole na pomorskom dobru zainteresirana osoba Valamar Riviera d.d. nakon toga, 27. ožujka 2024., priložila izjavu u kojoj navodi da nije nezakonito koristila pomorsko dobro i da joj nije izrečena nikakva upravna mjera. S tim u svezi nadalje navodi da je predmetno rješenje sukladno odredbi članka 133. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku tada bilo izvršno jer se radi o jednostupanjskom rješenju protiv kojeg nije bilo moguće izjaviti žalbu. Predložila je da se na okolnosti navoda iz tužbe saslušaju svjedoci predstavnica tuženika ŽFL i zastupnik zainteresirane osobe Valamar Riviera d.d. VF. Specificirala je tužbeni zahtjev na način da predlaže da se osporena odluka poništi u točki 1.33 te da Sud donese odluku kojom se najpovoljnijom ponudom prihvaća ponuda ovdje tužiteljice.
5.2. Tuženik je izjavio da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu kao i u dosadašnjem tijeku postupka. Dodao je da je natječajna dokumentacija dostavljena nadležnom ministarstvu povodom žalbe protiv rješenja o dodijeli dozvola na pomorskom dobru predložio da se od nadležnog ministarstva pribavi cjelokupni spis predmeta. Istaknuo je da je postupak proveden transparentno i da su svi sudionici bodovani u skladu s natječajnom dokumentacijom.
5.3. Zainteresirana osoba Valamar Riviera je izjavila da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i dosadašnjeg tijeka postupka. Usprotivila se saslušanju VF jer smatra da bi njegovo saslušanje bilo suvišno te teško provedivo zbog njegovih poslovnih obveza.
6. U prvom redu, rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3927/2024-2 od 27. svibnja 2025. pravomoćno je odlučeno da osporena odluka iz predmeta ovoga predstavlja pojedinačnu odluka protiv koje je dopušteno podnijeti tužbu upravnom sudu, koju odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ovaj Sud u ponovnom postupku nije ovlašten preispitivati.
7. Nadalje, prema odredbi članka 40. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) ako pojedinačna odluka nije dostavljena stranki sukladno propisanim pravilima o dostavi, tužba se može podnijeti u roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku.
7.1. Među strankama je nesporno da osporena odluka tužiteljici nije osobno dostavljena, a prema navodima tuženika je odluka 7. svibnja 2024. objavljena na mrežnim stranicama tuženika, a 24. svibnja 2024. na njegovoj oglasnoj ploči, stoga je tužba koju je tužiteljica predala preporučeno poštom 31. srpnja 2014. pravovremena, jer je podnesena unutar roka od 90 dana i citirane odredbe, računajući i od dana objave na mrežnim stranicama i od dana objave na oglasnoj ploči.
8. U odnosu na meritum spora, među strankama je u ovome sporu sporno je li za predmetnu lokacije najpovoljnijim ponuditeljem pravilno utvrđena zainteresirana osoba.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Točkom X. alinejom 3. Javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području Grada Krka („Službene novine Primorsko-goranske županije“ broj 13/24, dalje: Javni natječaj) propisano da se neće razmatrati ponude ponuđača koji je pomorsko dobro bez valjane pravne osnove ili je uzrokovao štetu na pomorskom dobru, dok je točkom VIII. podtočkom 10. propisano da se kao dokaz da ponuditelj nije koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove ili je uzrokovao štetu na pomorskom dobru dostavlja izjava ovjerena kod javnog bilježnika.
11. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je zainteresirana osoba Valamar Riviera d.d. u postupku natječaja dostavila izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika nije koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove ili je uzrokovao štetu na pomorskom dobru.
11.1. Međutim, isto tako, uvidom u spis predmeta Sud je utvrdio da je tužiteljica u tijeku postupka obavijestila tuženika da je usmenim rješenjem Ministarstva mora prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Odjela za inspekcijske poslove, sadržanim u zapisniku o provođenju službene radnje KLASA: UP/I-342-24/23-03/344, URBROJ: 530-04-5-2-23-1 od 31. kolovoza 2023., s pisanim otpravkom od 6. rujna 2023., zainteresiranoj osobi Valamar Riviera d.d. zabranjena daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - grad, u Kampu Ježevac, iz razloga što je utvrđeno da je zainteresirana osoba pomorsko dobro koristila bez pravne osnove, o čemu se pred ovim Sudom vodio spor pod poslovnim brojem Us I-1731/2023, u kojem predmetu je pravomoćno potvrđeno navedeno rješenje o zabrani korištenja pomorskog dobra.
11.2. Osim toga, budući da se radi o korištenju pomorskog dobra bez pravne osnove na području Grada Krka, Sud je mišljenja da je ono moralo biti poznato tuženiku i bez posebne obavijesti tužiteljice.
12. Stoga Sud nije mogao prihvatiti zakonitim i pravilnim da je tuženik na temelju dostavljene izjave zainteresirane osobe utvrdio da ne postoji zapreka korištenja pomorskog dobra bez pravne osnove.
13. Pritom zaključak Vlade Republike Hrvatske, na koji se poziva zainteresirana osoba, nije odlučan za rješenje stvari, jer tim zaključkom citirano rješenje o zabrani korištenja pomorskog dobra nije stavljeno van snage, a niti bi za to postojala zakonska osnova. Isto tako nisu osnovani navodi zainteresirane osobe da predmetno rješenje u vrijeme provođenja postupka nije bilo pravomoćno, jer je sukladno odredbi članka 188. stavka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 83/23, dalje: Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama) i članka 133. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) u vrijeme provođenja postupka navedeno rješenje bilo izvršno.
14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika pod točkom I.33. nije se mogla ocijeniti zakonitom pa je stoga na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima u tom dijelu odluku valjalo poništi i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
15. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloga odbio kao suvišne.
16. Sukladno odredbi članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima tuženik je u ponovnom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
17. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za zastupanje na ročištu, u iznosu od 1.000,00 eura.
17.1. Zainteresirana osoba je postavila zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 3.750,00 eura.
18. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
18.1. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
19. Tužiteljici je u cijelosti priznat zatraženi trošak zastupanja za zastupanje na ročištu, koji je sukladan. Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi dosuđeni trošak, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Budući da je spor izgubila, zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora je odbijen.
20. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) tužiteljica nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.
U Rijeci 3. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv točaka II. i III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Žalba protiv odluke o trošku odgađa izvršenje (članak 148. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opun. tužiteljice, Aleinu Khanu, odvjetniku u [adresa]
- tuženiku Gradu Krku, Krk, Trg bana Josipa Jelačića 2
- opun. zaint. osobe, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 24/I
